Predmet C‑600/14

Savezna Republika Njemačka

protiv

Vijeća Europske unije

„Tužba za poništenje – Vanjsko djelovanje Europske unije – Članak 216. stavak 1. UFEU‑a – Članak 218. stavak 9. UFEU‑a – Utvrđivanje stajališta koje u ime Unije treba zauzeti tijelo osnovano na temelju međunarodnog sporazuma – Odbor za reviziju Međuvladine organizacije za međunarodni željeznički prijevoz (OTIF) – Izmjena Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) i njezinih dodataka – Nadležnost podijeljena između Unije i njezinih država članica – Vanjska nadležnost Unije u području u kojem ona još nije donosila zajednička pravila – Valjanost Odluke 2014/699/EU – Obveza obrazlaganja – Načelo lojalne suradnje”

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 5. prosinca 2017.

1.        Europska unija – Dodijeljene nadležnosti – Unutarnje i vanjske nadležnosti – Poštovanje načela dodjeljivanja

(čl. 5. st. 2. UEU‑a)

2.        Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Izričito ili prešutno dodjeljivanje – Isključiva ili podijeljena nadležnost

(čl. 3. st. 2. UFEU‑a i čl. 216. st. 1. UFEU‑a)

3.        Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Nadležnost u pogledu potrebe sklapanja sporazuma radi ostvarivanja cilja iz Ugovorâ – Doseg – Izmjena Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu – Uključenost – Podijeljena nadležnost između Unije i država članica – Nužnost Unije da je već izvršila svoju normativnu nadležnost na unutarnjem planu prije djelovanja na vanjskom planu – Nepostojanje

(čl. 5. st. 2. UEU‑a; čl. 2. st. 2. UFEU‑a, čl. 4. st. 2. t. (g) UFEU‑a, čl. 91. st. 1. UFEU‑a i čl. 216. st. 1. UFEU‑a; Odluka Vijeća 2014/699)

4.        Akti institucija – Navođenje pravne osnove – Obveza – Doseg – Izostavljanje koje ne čini bitnu povredu – Granice – Izričito upućivanje koje je nužno za izvršavanje sudskog nadzora

(čl. 296. UFEU‑a)

5.        Međunarodni sporazumi – Sklapanje – Unijina nadležnost – Nadležnost u pogledu potrebe sklapanja sporazuma radi ostvarivanja cilja iz Ugovorâ – Zahtjevi u pogledu oblika ili postupka koji se odnose na akt koji treba donijeti

(čl. 216. st. 1. UFEU‑a i čl. 352. UFEU‑a)

1.      Načelo dodjeljivanja iz članka 5. stavka 2. prve rečenice UEU‑a valja poštovati i u unutarnjem i u međunarodnom Unijinu djelovanju.

(t. 44.)

2.      Unijina vanjska nadležnost može postojati izvan slučajeva navedenih u članku 3. stavku 2. UFEU‑a. Naime, Unijina nadležnost za sklapanje međunarodnih sporazuma može proizlaziti ne samo iz izričitog dodjeljivanja te nadležnosti u Ugovorima nego i prešutno iz drugih njihovih odredaba te iz akata koje su u tom okviru donijele Unijine institucije. Konkretno, svaki put kad pravo Unije dodjeljuje spomenutim institucijama ovlasti na unutarnjem planu kako bi ostvarile određeni cilj, Unija je nadležna za preuzimanje međunarodnih obveza koje su potrebne za njegovo postizanje, čak i ako ne postoji izričita odredba u tom smislu. Potonji slučaj trenutačno je uređen u članku 216. stavku 1. UFEU‑a.

Nadalje, treba razlikovati postojanje Unijine vanjske nadležnosti od isključive ili podijeljene naravi te eventualne nadležnosti. To razlikovanje preneseno je u UFEU. S tim u vezi iz samog teksta članka 216. stavka 1. UFEU‑a – u kojem se ne provodi nikakvo razlikovanje između isključive ili podijeljene naravi Unijine vanjske nadležnosti – proizlazi da potonja postoji u četirima slučajevima. Situacija u kojoj sklapanje sporazuma može utjecati na zajednička pravila ili izmijeniti njihov doseg i u kojoj Unija ima isključivu nadležnost na temelju članka 3. stavka 2. UFEU‑a samo je jedan on tih slučajeva. Osim toga, iz usporedbe tekstova članka 216. stavka 1. i članka 3. stavka 2. UFEU‑a proizlazi da se slučajevi u kojima Unija ima vanjsku nadležnost, u skladu s prvonavedenom odredbom, ne ograničavaju na različite slučajeve koji su predviđeni u drugonavedenoj odredbi i u kojima ona ima isključivu vanjsku nadležnost.

(t. 45.‑47., 49.‑51.)

3.      Točke dnevnog reda 25. sjednice Odbora za reviziju Međuvladine organizacije za međunarodni željeznički prijevoz koje se odnose na prijedloge izmjene Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 9. svibnja 1980. i u pogledu kojih je Vijeće u pobijanoj odluci utvrdilo stajalište koje valja zauzeti u ime Unije obuhvaćene su njezinom vanjskom nadležnošću. Prema tome, Vijeće nije povrijedilo načelo dodjeljivanja iz prve rečenice u članku 5. stavku 2. UEU‑a.

Naime, predmetne izmjene tiču se privatnopravnih ugovora o međunarodnom željezničkom prijevozu, što je područje koje je obuhvaćeno Unijinom politikom, to jest zajedničkom prometnom politikom koja je uređena u glavi VI., naslovljenoj „Promet”, trećeg dijela UFEU‑a, koji nosi naslov „Politike i unutarnje djelovanje Unije”, i za koje stoga treba smatrati da odgovara jednom od ciljeva tog Ugovora. U tom pogledu, budući da je cilj odredaba Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu i njezinih dodataka na koje se odnose te izmjene uspostaviti usklađene norme na međunarodnoj razini, uključujući za međunarodni promet prema državnom području države članice ili iz njega, odnosno promet preko državnog područja jedne države članice ili više njih, za dijelove puta smještene izvan Unijina područja i također, načelno, za dijelove spomenutog puta smještene na tom području, treba smatrati da Unijino zauzimanje stajališta o navedenim izmjenama pridonosi ostvarenju ciljeva zajedničke prometne politike u okviru nadležnosti koja joj je dodijeljena člankom 91. stavkom 1. UFEU‑a i koja uključuje vanjski aspekt. Prema tome, navedeno zauzimanje stajališta potrebno je radi postizanja nekog od ciljeva iz Ugovorâ, u okviru politika Unije, u smislu članka 216. stavka 1. UFEU‑a.

Osim toga, ne može se valjano tvrditi da s obzirom na to da područje prometa na temelju članka 4. stavka 2. točke (g) UFEU‑a ulazi u nadležnost podijeljenu između Unije i njezinih država članica, Unija ne može djelovati na vanjskom planu prije no što je djelovala na unutarnjem, donoseći zajednička pravila u pitanjima o kojima su sklapani međunarodni sporazumi. Naime, postojanje Unijine vanjske nadležnosti ni u kojem slučaju nije uvjetovano prethodnim postojanjem njezine normativne nadležnosti na unutarnjem planu u predmetnom području. Tako prva rečenica članka 2. stavka 2. UFEU‑a o podijeljenim nadležnostima ne uvjetuje postojanje Unijine vanjske nadležnosti koju ona dijeli sa svojim državama članicama postojanjem odredbe Ugovorâ kojom joj je izričito dodijeljena takva vanjska nadležnost.

(t. 56., 60., 62., 66., 67., 72.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 80.‑84.)

5.      Iako je točno da su u članku 216. stavku 1. taksativno navedeni različiti slučajevi u kojima je Unija ovlaštena sklapati međunarodne sporazume, ta odredba, za razliku od članka 352. UFEU‑a, ne postavlja u tom smislu nikakav zahtjev u pogledu oblika ili postupka. Oblik akta i postupak koji valja provesti trebaju se, prema tome, utvrditi na temelju ostalih odredbi Ugovorâ.

(t. 89.)