Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. prosinca 2021. uputio Kammergericht Berlin (Njemačka) – Deutsche Wohnen SE/Staatsanwaltschaft Berlin

(predmet C-807/21)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Kammergericht Berlin

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Deutsche Wohnen SE

Druga stranka u postupku: Staatsanwaltschaft Berlin

Prethodna pitanja

Treba li članak 83. stavke 4. do 6. Opće uredbe o zaštiti podataka¹ tumačiti na način da se njime u nacionalno pravo unose funkcionalni pojam poduzetnika (Funktionsträgerprinzip), koji je povezan s člancima 101. i 102. UFEU-a, i načelo u skladu s kojim za povredu može biti odgovoran bilo koji nositelj funkcije, što dovodi do toga da se proširenjem načela u skladu s kojim je za povredu odgovoran pravni subjekt (Rechtsträgerprinzip) na kojem se temelji članak 30. Gesetza über Ordnungswidrigkeiten (Zakon o prekršajima) postupak izricanja upravnih novčanih kazni može izravno voditi protiv poduzetnika i da za izricanje upravne novčane kazne nije potrebno utvrđenje prekršaja koji je, eventualno uz ostvarenje svih subjektivnih i objektivnih obilježja delikta, počinio pojedinac čiji je identitet utvrđen?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: treba li članak 83. stavke 4. do 6. Opće uredbe o zaštiti podataka tumačiti na način da je potrebno da poduzetnik svojom krivnjom počini povredu u kojoj je zaposlenik bio posrednik (vidjeti članak 23. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003¹ ) ili je za izricanje upravne novčane kazne poduzetniku u načelu već dovoljna objektivna povreda obveza koja mu se može pripisati (strict liability)?

____________

¹ Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL 2016., L 119, str. 1. i ispravci SL 2018., L 127, str. 2.)

¹ Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8, svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.)