Predmet C-40/15

Minister Finansów

protiv

Aspiro SA

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Naczelny Sąd Administracyjny)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Oporezivanje – Porez na dodanu vrijednost – Direktiva 2006/112/EZ – Članak 135. stavak 1. točka (a) – Izuzeće u području osiguranja – Pojam ,transakcije osiguranja’ i ,povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju’ – Usluge likvidacije šteta koje se pružaju u ime i za račun osiguratelja“

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 17. ožujka 2016.

Usklađivanje poreznih zakonodavstava – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost – Izuzeća – Izuzeće za transakcije osiguranja i pružanje usluga povezanih s tim transakcijama od strane posrednika i zastupnika u osiguranju – Područje primjene – Usluge likvidacije šteta koje se pružaju u ime i za račun društva za osiguranje – Isključenje

(Direktiva Vijeća br. 2006/112, čl. 135. st. 1. točka (a))

Članak 135. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 2006/112 o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da usluge likvidacije šteta koje treća osoba pruža u ime i za račun društva za osiguranje, nisu obuhvaćene izuzećem koje je predviđeno tom odredbom.

U tom pogledu, iako se izraz „transakcije osiguranja“ ne odnosi samo na poslove koje obavljaju sami osiguratelji, nego je načelno dovoljno širok da uključi i davanje pokrića osiguranja od poreznog obveznika koji sam nije osiguravatelj, ali koji u okviru skupnog osiguranja svojim klijentima pribavlja takvo pokriće koristeći se uslugama osiguravatelja koji preuzima osigurani rizik, takve operacije po svojoj naravi podrazumijevaju postojanje ugovornog odnosa između pružatelja usluge osiguranja i osobe kojoj su rizici pokriveni osiguranjem, to jest osiguranika. Međutim, kad pružatelj usluga nije sam preuzeo obvezu prema osiguraniku kako bi mu jamčio pokriće rizika i uopće se ne nalazi u ugovornom odnosu s osiguranikom, iako je usluga likvidacije šteta bitan sastojak posla osiguranja jer obuhvaća utvrđivanje odgovornosti i iznosa štete kao i odlučivanje o isplati ili odbijanju osiguranikova odštetnog zahtjeva, ta usluga koja se, uostalom, pruža osiguratelju, ne može biti posao osiguranja u smislu članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/112.

Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje argumentom prema kojem bi položaj poslova osiguranja s gledišta poreza na dodanu vrijednost trebalo uskladiti s onim financijskih usluga. Naime, Sud je presudio da se analogija s financijskim uslugama ne može primijeniti na poslove osiguranja, naglasivši razliku između teksta članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/112 koja obuhvaća samo poslove osiguranja u pravom smislu riječi i članka 135. stavka 1. točaka (d) i (f) te direktive koje obuhvaćaju poslove „koji se odnose na“ određene bankarske poslove.

Nadalje, što se tiče pojma „povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju“, pojam „povezane“ dovoljno je širok da može obuhvatiti različite usluge koje pridonose obavljanju poslova osiguranja, a osobito likvidaciju šteta koja je jedan od bitnih sastavnih dijelova tih poslova. Što se tiče uvjeta prema kojem dotične isporuke „provode posrednici i zastupnici u osiguranju“, formalno svojstvo društva nije dovoljno za zaključak da je njegova djelatnost obuhvaćena područjem primjene tog izuzeća. Treba ispitati sam sadržaj predmetne djelatnosti. Za potrebe tog ispitivanja treba ispuniti dva uvjeta. Kao prvo, pružatelj usluge treba biti u odnosu s osigurateljem i osiguranikom. Taj odnos može biti samo neizravan ako je pružatelj usluga podugovaratelj posrednika ili zastupnika. Kao drugo, njegova djelatnost mora obuhvaćati bitne vidove zadaće zastupnika u osiguranju, poput stjecanja novih klijenata i njihova povezivanja s osigurateljem. Međutim, djelatnost rješavanja odštetnih zahtjeva u ime i za račun osiguratelja uopće nije povezana sa stjecanjem novih klijenata i njihovim povezivanjem s osigurateljem radi sklapanja ugovora o osiguranju. Slijedom toga, takva djelatnost nije obuhvaćena pojmom „povezane usluge koje provode posrednici i zastupnici u osiguranju“ u smislu članka 135. stavka 1. točke (a) Direktive 2006/112, već joj treba pristupiti kao izdvajanju djelatnosti koje obavlja društvo za osiguranje.

(t. 23.-25., 27., 29., 33.-37., 40.-42., 45. i izreka)