PRESUDA OPĆEG SUDA (deveto vijeće)
14. prosinca 2017.(*)
„Žig Europske unije – Postupak za proglašavanje žiga ništavim – Verbalni žig Europske unije BET 365 – Apsolutni razlog za odbijanje – Razlikovni karakter stečen uporabom – Dokaz – Uporaba žiga u više svrha – Članak 7. stavak 3. i članak 52. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009 [koji su postali članak 7. stavak 3. i članak 59. stavak 2. Uredbe (EU) 2017/1001]”
U predmetu T‑304/16,
bet365 Group Ltd, sa sjedištem u Stoke‑on‑Trentu (Ujedinjena Kraljevina), koji zastupaju S. Malynicz, QC, R. Black i J. Bickle, solicitors,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupa S. Hanne, u svojstvu agenta,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Robert Hansen, sa stalnom adresom u Münchenu (Njemačka), kojeg zastupa M. Pütz‑Poulalion, odvjetnik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke petog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 21. ožujka 2016. (predmet R 3243/2014‑5) koja se odnosi na postupak za proglašavanje žiga ništavim između R. Hansena i društva bet365 Group,
OPĆI SUD (deveto vijeće),
u sastavu: S. Gervasoni, predsjednik, L. Madise (izvjestitelj) i R. da Silva Passos, suci,
tajnik: I. Dragan, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 15. lipnja 2016.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 12. kolovoza 2016.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 7. rujna 2016.,
nakon rasprave održane 17. svibnja 2017.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, bet365 Group Ltd, 23. svibnja 2007. podnio je prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.) [neslužbeni prijevod], kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.), kako je izmijenjena i sâma zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)].
2 Žig za koji je podnesena prijava za registraciju verbalni je znak BET 365.
3 Proizvodi i usluge za koje je podnesena prijava za registraciju, nakon sužavanja popisa u postupku pred EUIPO‑om, pripadaju razredima 9., 28., 35., 36., 38., 41. i 42. Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i za svaki od tih razreda odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 9.: „Softver; računalni softver za klađenje, igranje, kockanje i upravljanje bazama podataka; elektronička publikacija; računalne igre; elektroničke interaktivne računalne igre; računalni softver i računalni programi za distribuciju i za korisničko korištenje usluga klađenja i igara na sreću; programi za računalne igre preuzeti s interneta (softver); programi za igrice; softver za igrice; računalni program preuzet putem interneta; kompaktni diskovi i DVD diskovi; uređaji za igranje prilagođeni korištenju s televizijskim prijamnicima; računalni softver za korištenje kod preuzimanja, prijenosa, primanja, objavljivanja, izvlačenja, kodiranja, dekodiranja, reproduciranja, pohranjivanja i organizacije podataka uključujući audio i videopodatke”;
– razred 28.: „Igre i igračke; uređaji za igranje (osim onih koji su prilagođeni za korištenje s televizijskim prijamnicima); kockarske igre”;
– razred 35.: „Oglašavanje; poslovno upravljanje; poslovna administracija; uredski poslovi; usluge obrade podataka na Internetu”;
– razred 36.: „Financijske usluge; financijske usluge u vezi s klađenjem, igranjem, kockanjem, lutrijama ili kladionicama; pružanje financijskih informacija u vezi s uslugama klađenja, igranja, kockanja, lutrije ili kladionice; informacije, pomoć i savjeti u vezi s prethodno navedenim uslugama”;
– razred 38.: „Pružanje pristupa mrežnim sustavima za više korisnika, omogućujući pristup informacijama i uslugama o igranju i klađenju putem interneta, drugih globalnih mreža ili putem telefonije (uključujući mobilne telefone); telekomunikacijske usluge; prijenos radijskih i televizijskih programa; usluge emitiranja podataka; strujanje televizijskog i radijskog programa uživo; usluge videozapisa na mreži, uz ponudu strujanja uživo kulturnih, zabavnih i sportskih događanja; pružanje usluga internetskih chat soba; pružanje usluga mrežnih foruma; usluge prijenosa i komunikacijske usluge; prijenos zvuka i/ili slike; prijenos poruka i slika računalom; elektronička pošta; telekomunikacijske usluge u vezi s internetom ili putem telefonije, uključujući mobilne telefone; telekomunikacijski prijenos podataka, uključujući web stranice; pružanje telekomunikacijskih poveznica računalnoj bazi podataka i web stranicama na internetu ili putem telefonije, uključujući mobilne telefone; telekomunikacijske usluge; usluge pružanja činjeničnih informacija u vezi s telekomunikacijama”;
– razred 41.: „Pružanje usluga klađenja, kockanja i igranja putem fizičkih i elektroničkih mjesta i telefonskih centara; usluge klađenja, lutrije ili klađenja; usluge klađenja putem kreditne kartice, kockanja, igara za novac, lutrije ili kladionice; organiziranje i provođenje lutrija; elektroničke usluge klađenja, kockanja i lutrije koje se pružaju putem interneta, globalne računalne mreže, koje se pružaju on‑line iz baze podataka računalne mreže, koje se pružaju putem telefona, uključujući mobilni telefon ili putem televizijskog kanala, uključujući televizijski kanal koji se distribuira putem zemaljskog, satelitskog ili kabelskog sustava; interaktivne pokeraške igre, bingo, igre vještine i igre na sreću, uključujući pojedinačne ili grupne oblike igranja; predstavljanje i produkcija natjecanja, turnira, igara i igranja u pokeru i bingu; zabava, sportske i kulturne aktivnosti; organizacija i provođenje natjecanja; usluge daljinskog igranja pružene putem telekomunikacijskih poveznica; informacije o kockanju dostupne on‑line s računalne baze podataka ili putem interneta; usluge igara u svrhu razonode; usluge elektroničkih igara putem interneta; organiziranje igara; usluge on‑line igranja; usluge za upravljanje kompjuteriziranim bingo igrama i igrama vještina; informacije o kockanju pružene na mreži putem računalne baze podataka ili interneta; informacije i savjetodavne usluge u vezi sa svim navedenim uslugama; usluge pružanja činjeničnih informacija u vezi sa sportom”;
– razred 42.: „Računalno savjetovanje, stručno savjetovanje i usluge osmišljavanja, usluge lizinga, iznajmljivanje i unajmljivanje računalnog softvera, programiranje za računala.”
4 Ispitivač je obavijestio tužitelja da namjerava odbiti prijavu za registraciju zato što je žig za koji je podnesena prijava predmetne proizvode i usluge opisivao za prosječnog potrošača koji govori engleski jezik, s obzirom na to da element „bet” upućuje na klađenje a element „365” na broj dana u godini, što je značilo da se žig odnosio na ponudu klađenja koja je dostupna cijele godine. Stoga bi taj žig ulazio u područje primjene članka 7. stavka l. točke (c) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009, koji je pak postao članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe 2017/1001) prema kojem se neće registrirati žigove koji se sastoje samo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla, ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga. Ispitivač je dodao da žig za koji je podnesena prijava također nema razlikovni karakter, zbog čega ulazi u područje primjene članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 207/2009, koji je pak postao članak 7. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001) te se time i na tom temelju sprječava njegova registracija.
5 Tužitelj je osporavao ispitivačevu prethodnu ocjenu, ali je također istaknuo da je žig za koji je podnesena prijava na datum podnošenja prijave za registraciju uporabom stekao razlikovni karakter, što je, uzimajući u obzir odredbe članka 7. stavka 3. Uredbe br. 40/94 (koji je postao članak 7. stavak 3. Uredbe br. 207/2009, koji je pak postao članak 7. stavak 3. Uredbe 2017/1001), u svakom slučaju trebalo omogućiti njegovu registraciju. Tužitelj je u prilog svojemu dokazivanju u tom smislu podnio izjavu svojeg izvršnog direktora, J. C.-a, kao i izjavu C. H.-a, izvršnog direktora Remote Gambling Association, udruge koja okuplja priređivače igara na sreću i klađenja. Te su izjave, zajedno s prilozima, trebale potkrijepiti činjenicu da je žig za koji je podnesena prijava imao značajan tržišni udio, dokazati zemljopisnu rasprostranjenost i trajanje njegove uporabe, kao i ulaganja u njegovu promociju, pokazati da su industrija i trgovina priznale njegovu uporabu te da ga je samo tužitelj rabio za navedene proizvode i usluge.
6 Dopisom od 29. rujna 2008. ispitivač je priznao da se elementima koje je podnio tužitelj dokazuje da je žig za koji je podnesena prijava uporabom stekao razlikovni karakter. U tom je pogledu istaknuo da se podnesenim dokumentima dokazuje da se element „bet365” rabio u različitim kontekstima i stilovima te da se izjavom J. C.-a dokazala stalna uporaba koja je od 1991. postajala sve opsežnija s obzirom na to da tužitelj sada obrađuje više od dva milijuna oklada tjedno i da je šesnaesto privatno poduzeće po veličini u Ujedinjenoj Kraljevini. Iz novinskih je isječaka vidljivo osobito da se žig u odnosu na javnost rabio kao trgovački žig za proizvode i usluge sportskog klađenja i igara na sreću putem interneta u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Također je dokazano da je žig bio predmet oglašavanja u Europskoj uniji, osobito u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, ali i u tiskovinama u Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj i Švedskoj, pri čemu su troškovi oglašavanja od 2001. do 2007. iznosili između 48 000 i 6 000 000 britanskih funti (GBP).
7 Prijava za registraciju žiga zato je bila objavljena u Glasniku žigova Zajednice br. 2008/041 od 13. listopada 2008. Budući da treći nisu podnijeli svoja očitovanja, ali nakon što je prigovor odbijen, žig je registriran 15. veljače 2012. za prijavljene proizvode i usluge navedene u točki 3. ove presude koji pripadaju razredima 9., 28., 35., 36., 38., 41. i 42. Registracija žiga objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 2012/034 od 17. veljače 2012.
8 Intervenijent Robert Hansen je 19. lipnja 2013., nakon što je 18. veljače 2013. podnio prijavu za registraciju verbalnog žiga b365, protiv koje je tužitelj podnio prigovor koji je prihvaćen, podnio zahtjev za proglašenje ništavosti žiga BET365 ističući da se njime opisuju proizvodi i usluge na koje se odnosi i da nije razlikovan.
9 Tijekom kontradiktornog postupka koji je uslijedio tužitelj je podnio nove izjave J. C.-a i C. H.-a od 2. siječnja 2014. (s 34 priloga) i od 20. prosinca 2013. (s jednim prilogom). Iako je i dalje zagovarao ideju da je sporni žig kao takav razlikovan i da nije opisan, također je potvrdio da se, od podnošenja njegove prijave za registraciju 2007. i osobito do datuma podnošenja zahtjeva za proglašenje ništavosti 2013., povećala njegova uporaba kao žiga, zbog čega on ima razlikovni karakter. U tom pogledu tužitelj je ponovio elemente, pritom ih ažurirajući, koje je već ranije iznio nastojeći potkrijepiti činjenicu da je sporni žig imao znatan tržišni udio, nastojeći dokazati zemljopisnu rasprostranjenost i trajanje njegove uporabe, istaknuti ulaganja radi njegove promocije, kao i dokazati da je njegovu uporabu priznala industrija i trgovina te da ga je samo on rabio za navedene proizvode i usluge.
10 Intervenijent je osobito osporavao mjerodavnost dokaza koje je tužitelj podnio da bi dokazao da je sporni žig uporabom stekao razlikovni karakter. Među ostalim je istaknuo da je tužitelj bio osobito aktivan u Irskoj i u Ujedinjenoj Kraljevini te da je element „bet365” rabio samo kao tvrtku i kao naziv internetske domene da bi usmjerio klijente na svoju internetsku stanicu, ali ne da bi definirao usluge koje se nude tim klijentima i koje su definirane drugim znakovima, uz iznimku igre „bet365bingo”.
11 Nakon što je primio tužiteljeva dodatna očitovanja Odjel za poništaje je odlukom od 24. studenoga 2014. odbio zahtjev za proglašenje ništavosti. Iako je Odjel za poništaje potvrdio da pobijani žig sam po sebi opisuje predmetne proizvode i usluge, barem u velikom dijelu Unije, te da zbog toga prvotno nije bio razlikovan, priznao je da je taj žig uporabom stekao razlikovni karakter. Odjel za poništaje je u bitnome istaknuo da je tužitelj dokazao znatan razvoj svojih djelatnosti pod nazivom BET365 i da intervenijent ne osporava tužiteljevu uporabu tog naziva kao tvrtke društva i kao dio naziva domene njegove internetske stranice. Međutim, iako se teorijski uporaba nekog pojma kao žiga za proizvode i usluge i kao tvrtke društva može jasno razlikovati, u praksi ta razlika može biti manje uočljiva za javnost kad se isti pojam rabi u dvije svrhe. U ovom slučaju postoji mala vjerojatnost da prosječni potrošač može napraviti takvu razliku pri korištenju tužiteljeve internetske stranice za igranje ili klađenje, iako različite predložene igre ili klađenja imaju različite specifične nazive. Osobito je malo vjerojatno da prosječni potrošač sumnja u činjenicu da tužitelj nudi te igre i ta klađenja, koji su označeni spornim žigom, pogotovo zato što je potonji bio predmet velikih promotivnih kampanja te se često pojavljivao u tisku.
12 Intervenijent je podnio tužbu EUIPO‑u protiv odluke Odjela za poništaje ponovno tražeći da se sporni žig proglasi ništavim. U bitnome je kritizirao činjenicu da je Odjel za poništaje mogao donijeti zaključak o postojanju uporabe kojom je sporni žig stekao razlikovni karakter koji u cijeloj Uniji omogućuje prepoznavanje komercijalnog podrijetla različitih proizvoda i usluga na koje se odnosi navođenje elementa „bet365” u novinskim isječcima u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (prema njegovu mišljenju, radi tužiteljeva prepoznavanja ili prepoznavanja koeficijenata koje predlaže), kao i uporabe tog elementa kao naziva domene tužiteljeve internetske stranice te u kutu njegovih stranica.
13 Odlukom od 21. ožujka 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) peto žalbeno vijeće EUIPO‑a prihvatilo je tužbu potvrđujući opisni i njemu svojstven nerazlikovni karakter spornog žiga za anglofoni dio predmetne javnosti i negirajući da je uporabom stekao razlikovni karakter na znatnom dijelu relevantnog područja na kojemu ga nije imao, odnosno, prema njegovu mišljenju, uzimajući u obzir datum podnošenja prijave za registraciju, na području Danske, Irske, Nizozemske, Finske, Švedske i Ujedinjene Kraljevine (točke 52. do 55. pobijane odluke što se tiče relevantnog područja).
14 Žalbeno je vijeće u bitnome navelo da je, da bi se dokazalo stjecanje razlikovnog karaktera, uporabom nužno dokazati da je barem jedan znatan dio relevantne javnosti predmetni znak smatrao pokazateljem komercijalnog podrijetla navedenih proizvoda ili usluga. Međutim, iako je tužitelj dokazao tržišni uspjeh, on unatoč tome nije dokazao vezu između tog uspjeha ili svojih promotivnih djelatnosti i percepcije koju javnost ima o spornom žigu.
15 U tom su mu pogledu nedostajali neposredni dokazi (osobito točke 66. do 68., 71. i 73. do 75. pobijane odluke). Preciznije, žalbeno je vijeće navelo da su elementi koje je tužitelj podnio da bi dokazao da je sporni žig uporabom stekao razlikovni karakter uglavnom novinski članci koji se većinom ne odnose na relevantno područje i da se žig koji se pojavljuje u dokumentima pisanima na engleskom jeziku, bez datuma, zapravo odnosi na tri figurativna prikaza u boji koji sadržavaju element „bet365” koje je tužitelj uostalom registrirao, ali ne odgovaraju spornom žigu (točka 56. pobijane odluke).
16 Žalbeno je vijeće priznalo da su se dokazi koje je podnio tužitelj također sastojali od reklama koje su se emitirale na televiziji u Danskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, od reklama emitiranih na radiju u Ujedinjenoj Kraljevini, koje su se međutim prema njegovu mišljenju odnosile na igru „bet365 bingo”, a ne na sporni žig, od reklamnih plakata postavljenih na sportske terene u različitim dijelovima Unije na kojima su se igrale nogometne utakmice emitirane na televiziji u Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, od elemenata u vezi sa sponzorstvom konjskih utrka, uglavnom u Ujedinjenoj Kraljevini, te od sponzorstva nogometnog kluba Stoke City FC i od iznosa reklamnih ulaganja. Iako je naglasilo da su se podneseni dokazi uglavnom odnosili na Ujedinjenu Kraljevinu, a ne na druge države relevantnog područja, žalbeno je vijeće ipak priznalo da su oni odgovarali razdoblju tijekom kojeg se trebalo provesti ispitivanje (točke 57. do 63. i 66. pobijane odluke). Žalbeno je vijeće također priznalo da ga je tužitelj uvjerio u svoj tržišni uspjeh, s više od 21 milijuna klijenata u 200 država, a osobito u to da je tržišni udio njegove internetske stranice o klađenju impresivan (točka 64. pobijane odluke).
17 Međutim, žalbeno je vijeće izrazilo sumnju u pogledu činjenice da je tužiteljev uspjeh dokazivao da je sporni žig uporabom stekao razlikovni karakter. Kao što je to istaknuo i intervenijent, dokazi koje je tužitelj podnio odnosili su se na uporabu elementa „bet365” za označavanje samog tužitelja ili njegove internetske stranice, ali se nisu odnosili na njegovu uporabu kao žiga radi označavanja registriranih proizvoda i usluga (točke 68. i 69., kao i točke 77. i 79. pobijane odluke). Žalbeno je vijeće istaknulo da prihodi, reklamna ulaganja i drugi dokazi koje je podnio tužitelj nisu bili raspoređeni između svih proizvoda i usluga za koje je sporni žig bio registriran te da zato nije bilo moguće znati kakva je bila percepcija potrošača o tom žigu u odnosu na te različite proizvode i usluge. Osobito, nijedno ispitivanje javnog mnijenja ni ocjena trgovačke komore, potrošačke udruge ili konkurenata nije sadržavala naznaku u tom pogledu, a podneseni su se dokazi odnosili samo na usluge koje pripadaju razredu 41. koji se odnosi na klađenje i igre na sreću (točke 70. do 76. pobijane odluke). Žalbeno je vijeće dodalo da broj pretraživanja nekog pojma na internetu nije dovoljan da bi se dokazalo da je postao razlikovan jer takva informacija ne upućuje na „ranije definirane kriterije za ocjenu intenziteta njegove uporabe i njegova prepoznavanja kao razlikovnog znaka među relevantnom javnosti” (točka 78. pobijane odluke). U zaključku točke 80. pobijane odluke navodi se da „prepoznatljivost spornog žiga među potrošačima nije dokazana podnesenim elementima”.
Zahtjevi stranaka
18 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u i intervenijentu snošenje njihovih vlastitih troškova, kao i tužiteljevih troškova.
19 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
20 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova, uključujući i intervenijentove troškove postupka.
Pravo
21 Tužitelj navodi jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, koji podupire nekoliko skupina argumenata. Kao prvo, žalbeno vijeće nije pravilno ocijenilo dokaze uporabe spornog žiga, osobito što se tiče teritorijalnog opsega uporabe. Kao drugo, žalbeno vijeće nije na primjeren način uzelo u obzir dokaze koje je podnio C. H., izvršni direktor Remote Gambling Association. Kao treće, žalbeno je vijeće pogrešno smatralo da podnesenim dokazima nije dokazana uporaba spornog žiga ili njegova uporaba kao trgovačkog žiga. Kao četvrto i peto, žalbeno je vijeće pogrešno kaznilo tužitelja zato što među dokazima uporabe koje je podnio nije bilo ispitivanja javnog mnijenja i elemenata podrijetlom iz trgovačke komore.
22 Najprije je potrebno istaknuti da tužitelj ne dovodi u pitanje, u stadiju tužbe pred Općim sudom, sam po sebi opisni i nerazlikovni karakter spornog žiga za sve proizvode i usluge za koje je podnesena prijava za njegovu registraciju. Ispitivanje Općeg suda odnosi se samo na pitanje stjecanja razlikovnog karaktera tog žiga uporabom.
23 Usto, treba reći da se tužiteljev jedini tužbeni razlog, iako on izričito ne navodi da se povreda članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, koja se osobito odnosi na registraciju žigova koji su sami po sebi opisni i nerazlikovni, ali su stekli razlikovni karakter uporabom do datuma podnošenja prijave za njihovu registraciju, također odnosi na povredu članka 52. stavka 2. iste Uredbe (koji je postao članak 59. stavak 2. Uredbe br. 2017/1001), koji se primjenjuje na postupke za proglašavanje žiga ništavim kao u ovom slučaju, na temelju kojeg se žig koji je sam po sebi opisan i nerazlikovan, a koji je registriran povredom članka 7. Uredbe br. 207/2009 ipak ne može proglasiti ništavim ako je nakon registracije uporabom stekao razlikovni karakter za proizvode i usluge za koje je registriran. Naime, kao što je to u bitnome istaknuto u presudi od 28. rujna 2016., European Food/EUIPO – Société des produits Nestlé (FITNESS) (T‑476/15, u žalbenom postupku, EU:T:2016:568, t. 64.), postupak za proglašavanje žiga ništavim zbog apsolutnih razloga predviđenih člankom 52. Uredbe br. 207/2009 upućuje izravno na apsolutne razloge za odbijanje registracije iz članka 7. iste uredbe, kao i na iznimku od stjecanja razlikovnog karaktera uporabom koja ih ublažava s obzirom na to da se jedina eventualna sadržajna razlika između dvaju postupaka odnosi na trenutak u kojem treba ocjenjivati stjecanje takvog razlikovnog karaktera. U tom pogledu, u presudi od 15. prosinca 2016., Mondelez UK Holdings & Services/EUIPO – Société des produits Nestlé (Oblik ploče čokolade) (T‑112/13, neobjavljena, u žalbenom postupku, EU:T:2016:735, t. 117.), Opći je sud potvrdio da je, u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim zbog apsolutnih razloga za odbijanje, nositelj spornog žiga mogao ili dokazati da je taj žig stekao razlikovni karakter uporabom prije registracije ili dokazati da je taj karakter stekao između registracije i datuma podnošenja zahtjeva za proglašenje ništavosti.
24 U ovom slučaju, uzimajući u obzir ono što je navedeno u točkama 22. i 23. ove presude, u okviru postupka za proglašavanje žiga ništavim, dovoljno je donijeti odluku uzimajući u obzir situaciju na datum podnošenja zahtjeva za proglašenje ništavosti, odnosno 19. lipnja 2013., kao što je to navelo žalbeno vijeće u točki 53. pobijane odluke.
25 Kao što je istaknuto u ustaljenoj sudskoj praksi, ako, na temelju članka 7. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, apsolutni razlozi za odbijanje iz članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d) iste uredbe [koji je postao članak 7. stavak 1. točke (b) do (d) Uredbe 2017/1001] ne sprječavaju registraciju žiga ako je on slijedom svoje uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je podnesena prijava za registraciju, to je zato što je, pod tom pretpostavkom, činjenica da relevantna javnost percipira žig kao oznaku komercijalnog podrijetla proizvoda ili usluge rezultat gospodarske aktivnosti podnositelja prijave žiga. Ta okolnost opravdava neuzimanje u obzir razmatranja o javnom interesu koja su u podlozi članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d) Uredbe br. 207/2009, a kojima se zahtijeva, u nedostatku takvog napora, da se žigovi obuhvaćeni tim odredbama mogu slobodno rabiti kako bi se izbjeglo stvaranje nezakonite konkurentske prednosti u korist samo jednog gospodarskog subjekta [vidjeti presudu od 24. veljače 2016., Coca‑Cola/OHIM (Oblik boce s konturama bez utora), T‑411/14, EU:T:2016:94, t. 66. i navedenu sudsku praksu]. Ta razmatranja također vrijede za žig koji je registriran nepoštovanjem odredbi članka 7. stavka 1. točaka (b) do (d) Uredbe br. 207/2009, ali koji je razlikovni karakter stekao uporabom nakon registracije, kao što i proizlazi iz članka 52. stavka 2. iste uredbe.
26 Što se tiče područja na kojem se mora dokazati razlikovni karakter stečen uporabom, da bi se primijenile iznimke u članku 7. stavku 3. i u članku 52. stavku 2. Uredbe br. 207/2009, treba podsjetiti da, u skladu s člankom 1. stavkom 2. te uredbe (koji je postao članak 1. stavak 2. Uredbe 2017/1001), žig Europske unije ima jedinstven karakter, što znači da ima jednak učinak u cijeloj Uniji. Iz jedinstvenog karaktera žiga Europske unije proizlazi da znak, kako bi se mogao registrirati, mora imati razlikovni karakter u cijeloj Uniji. Zato je, u skladu s člankom 7. stavkom 2. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 7. stavak 2. Uredbe br. 2017/1001), potrebno odbiti registraciju ako žig nema razlikovni karakter u jednom dijelu Unije (presuda od 30. ožujka 2000., Ford Motor/OHIM (OPTIONS), T‑91/99, EU:T:2000:95, t. 23. do 25.). Posljedično, nužno je dokazati stjecanje razlikovnog karaktera uporabom na cijelom području na kojem žig ab initio nije imao takav karakter s obzirom na to da je to područje mogla, po potrebi, činiti samo jedna država članica (presuda d 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑25/05 P, EU:C:2006:422, t. 83.; vidjeti također presudu od 16. ožujka 2016., Työhönvalmennus Valma/OHIM (Oblik kutije za igru koja sadržava drvene blokove), T‑363/15, neobjavljena, EU:T:2016:149, t. 35. i navedenu sudsku praksu). Međutim, presuđeno je ipak da bi bilo pretjerano zahtijevati da se dokaz o stjecanju razlikovnog karaktera uporabom pribavi za svaku predmetnu državu članicu pojedinačno (presuda od 24. svibnja 2012., Chocoladefabriken Lindt & Sprüngli/OHIM, C‑98/11 P, EU:C:2012:307, t. 62.). U tom pogledu, proširivanje primjene stjecanja razlikovnog karaktera uporabom u jednoj državi članici na drugu državu članicu ne može se isključiti, pod uvjetom da objektivni i vjerodostojni elementi omogućuju donošenje zaključka da su ta tržišta usporediva što se tiče percepcije koju relevantna javnost ima o spornom žigu (vidjeti, u tom smislu, presudu od 24. veljače 2016., Oblik boce s konturama bez utora, T‑411/14, EU:T:2016:94, t. 80.).
27 Za prepoznavanje stjecanja razlikovnog karaktera žiga uporabom nužno je da barem znatan dio relevantne javnosti zbog tog žiga prepoznaje da proizvodi ili usluge na koje se on odnosi potječu od određenog poduzetnika. Međutim, kad je riječ o okolnostima u kojima se uvjet u vezi sa stjecanjem razlikovnog karaktera uporabom može smatrati ispunjenim, one se ne mogu utvrditi samo na osnovi općih i apstraktnih podataka. Valja uzeti u obzir čimbenike kao što su tržišni udio žiga, intenzitet, teritorijalni opseg i trajanje uporabe žiga, opseg poduzetnikovih ulaganja u njegovu promidžbu, udio zainteresirane javnosti koja zbog žiga proizvod identificira kao proizvod koji potječe od određenog poduzetnika kao i izjave trgovačkih i industrijskih komora ili drugih strukovnih udruga (vidjeti presude od 21. travnja 2010., Schunk/OHIM (Prikaz dijela pričvrsne glave), T‑7/09, neobjavljena, EU:T:2010:153, t. 39. i 41. i navedenu sudsku praksu, i od 24. veljače 2016., Oblik boce s konturama bez utora, T‑411/14, EU:T:2016:94, t. 69. i 70. i navedenu sudsku praksu).
28 Valja podsjetiti i na to da iz sudske prakse proizlazi da razlikovni karakter žiga, uključujući i onaj stečen uporabom, također treba ocjenjivati u odnosu na proizvode ili usluge za koje je podnesena ili odobrena prijava za registraciju, uzimajući u obzir pretpostavljenu percepciju prosječnog potrošača predmetnih kategorija proizvoda ili usluga koji je uobičajeno obaviješten i razumno pažljiv i oprezan (vidjeti presude od 21. travnja 2010., Prikaz dijela pričvrsne glave, T‑7/09, neobjavljena, EU:T:2010:153, t. 42. i navedenu sudsku praksu, i od 24. veljače 2016., Oblik boce s konturama bez utora, T‑411/14, EU:T:2016:94, t. 71. i navedenu sudsku praksu).
29 Iz sudske prakse također proizlazi da se razlikovni karakter stečen uporabom ne može dokazati samim podnošenjem izoliranih podataka poput količine prodaje proizvoda ili predmetnih usluga i reklamnog materijala. Jednako tako, sama činjenica da se znak neko vrijeme rabio na području Unije nije dovoljna za dokazivanje da je relevantna javnost kojoj su predmetni proizvodi ili usluge namijenjeni taj znak percipirala kao oznaku trgovačkog podrijetla (vidjeti, u tom smislu, presude od 12. rujna 2007., Glaverbel/OHIM (Tekstura staklene površine), T‑141/06, neobjavljena, EU:T:2007:273, t. 41. i 42., i od 24. veljače 2016., Oblik boce s konturama bez utora, T‑411/14, EU:T:2016:94, t. 72.).
30 U tom pogledu stjecanje razlikovnog karaktera uporabom mora se dokazati „uporabom žiga kao žiga”, to jest uporabom žiga u svrhu toga da zainteresirana javnost prepozna da proizvodi ili usluge na koje se žig odnosi potječu od poduzetnika koji ih rabi (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 7. srpnja 2005., Nestlé, C‑353/03, EU:C:2005:432, t. 26. i 29.).
31 Jedini tužbeni razlog treba ocjenjivati s obzirom na ta načela, ali nakon pojašnjenja što se tiče, s jedne strane, mjerodavnog područja i, s druge strane, različitih predmetnih proizvoda i usluga.
32 U dijelu pobijane odluke u kojem se utvrđuje opisni karakter i nepostojanje spornom žigu svojstvenog razlikovnog karaktera žalbeno je vijeće navelo da su, s obzirom na značenje elementa „bet” na engleskom, opisni karakter i nepostojanje njemu svojstvenog razlikovnog karaktera dokazani za anglofone potrošače u Uniji, bez pobližeg određivanja na koje se to države odnosi (točke 16. i 32.). Međutim, u dijelu pobijane odluke koji se odnosi na ispitivanje je li sporni žig uporabom stekao ili nije stekao opisni karakter, žalbeno je vijeće ocijenilo da relevantno područje, na datum podnošenja prijave za registraciju 2007., obuhvaća Dansku, Irsku, Nizozemsku, Finsku, Švedsku i Ujedinjenu Kraljevinu, gdje se engleski ili govori ili je opće poznat jezik (točke 52. i 55. pobijane odluke). U okviru ove tužbe EUIPO i intervenijent su u odgovorima na tužbu naveli da je utvrđeno relevantno područje moralo biti veće. Tako EUIPO ističe da se dokaz toga da je pobijani žig uporabom stekao razlikovni karakter trebao odnositi na sve države članice u kojima je relevantna javnost imala barem pasivno znanje engleskog. Intervenijent ističe da većina potrošača u Uniji ima barem osnovno znanje engleskog i da se, posljedično, analiza stjecanja razlikovnog karaktera uporabom morala odnositi na sve države članice.
33 U tom pogledu valja istaknuti da žalbeno vijeće nije pogriješilo kada je, u odgovarajućem dijelu pobijane odluke, u bitnome utvrdilo da se ispitivanje stjecanja razlikovnog karaktera uporabom spornog žiga trebalo ograničiti samo na one države članice Unije u kojima je velik dio potrošača govorio ili razumio engleski i, stoga, shvaćao značenje izraza „bet365”. Argumenti EUIPO‑a i intervenijenta o toj činjenici ne mogu se prihvatiti jer bi se moglo pogrešno shvatiti da takvo razumijevanje tog izraza također postoji kod bitnog dijela relevantne javnosti u državama u kojima se engleski ne govori u velikoj mjeri ili ga potrošači ne razumiju.
34 Međutim, također valja istaknuti da je žalbeno vijeće u točki 54. pobijane odluke istaknulo da treba uzeti u obzir pristupanje Republike Cipra i Republike Malte Europskoj zajednici 1. svibnja 2004. Uzimajući u obzir da se engleski u velikoj mjeri govori i razumije u tim dvjema državama članicama, žalbeno je vijeće u točki 55. pobijane odluke istaknulo da ih radi analize stjecanja razlikovnog karaktera uporabom spornog žiga ne treba uključiti u relevantno područje. Ono je taj pristup temeljilo na članku 165. stavku 4. točki (a) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 209. stavak 4. točka (a) Uredbe br. 2017/1001) time što je smatralo da iz te odredbe proizlazi da se žig Europske unije ne može proglasiti ništavim na temelju članka 52. navedene uredbe ako su razlozi za ništavost postali primjenjivi samo zbog pristupanja nove države članice.
35 Međutim, pri toj analizi koja se odnosi na Republiku Cipar i na Republiku Maltu počinjena je pogreška koja se tiče prava. Naime, iz članka 165. stavaka 1. i 4. Uredbe br. 207/2009 (članak 165. stavak 1. koji je postao članak 209. stavak 1. Uredbe 2017/1001) proizlazi da se dokaz razlikovnog karaktera stečenog uporabom mora pružiti samo u državama koje su bile članice Unije na datum podnošenja prijave za registraciju spornog žiga (vidjeti presudu od 23. veljače 2016., Consolidated Artists/OHIM – Body Cosmetics International (MANGO), T‑761/14, neobjavljena, EU:T:2016:91, t. 16. i navedenu sudsku praksu). To proizlazi iz činjenice da se načelo određeno u članku 165. stavku 4. točki (a) Uredbe br. 207/2009 primjenjuje na žigove na koje se odnosi njezin članak 165. stavak 1. navedene uredbe, odnosno na žigove koji su registrirani ili za koje je podnesena prijava za registraciju u skladu s Uredbom br. 207/2009 prije datuma pristupanja navedene države članice ili navedenih država članica. Međutim, u ovom slučaju to se načelo ne može primijeniti što se tiče pristupanja Republike Cipra i Republike Malte s obzirom na to da su te dvije države članice već 23. svibnja 2007. bile članice Europske zajednice, na datum kad je tužitelj podnio prijavu za registraciju spornog žiga kao žiga Europske unije.
36 Što se tiče različitih proizvoda i usluga na koje se odnosi sporni žig, kao što je to žalbeno vijeće navelo u točki 76. pobijane odluke i što nitko nije osporavao u okviru ove tužbe, tužitelj nije podnio dokaze stjecanja razlikovnog karaktera spornog žiga uporabom za proizvode i usluge koji pripadaju razredima 9., 28., 35., 36., 38. i 42. Međutim, iako je određeni broj tih proizvoda i usluga povezan s uslugama klađenja i igara na sreću navedenima u registraciji koje pripadaju razredu 41., zbog nepostojanja elemenata kojima bi se dokazalo da se navedeni žig rabio za te proizvode ili usluge ocjene koje se tiču navedenih usluga klađenja i igara na sreću ne mogu se proširiti na te proizvode i usluge za koje su, upravo suprotno, podneseni elementi kojima se nastoji dokazati stjecanje razlikovnog karaktera uporabom tog žiga. U tim okolnostima već se sada čini da se pobijana odluka ne može poništiti u dijelu u kojem se odnosi na proizvode i usluge navedene u predmetnoj registraciji, koji pripadaju razredima 9., 28., 35., 36., 38. i 42., te da se analiza Općeg suda koja slijedi posljedično odnosi samo na usluge klađenja i igara na sreću navedene u toj registraciji koje pripadaju razredu 41.
37 Načelima navedenima u točkama 25. do 30. ove presude najprije se ispituje jesu li, neovisno o dosegu relevantnog područja koji treba uzeti u obzir u ovom slučaju, određeni elementi koje je iznio tužitelj takvi da se njima može dokazati stjecanje razlikovnog karaktera spornog žiga uporabom. Po potrebi će se ispitivati jesu li elementi koje iznosi tužitelj, s obzirom na svoju bit, dovoljni za donošenje zaključka da su eventualne pogreške koje se tiču prava ili pogrešna pravna kvalifikacija koja se na njih odnosi i koju je žalbeno vijeće moglo počiniti ugrozile njegov zaključak o nepostojanju razlikovnog karaktera spornog žiga stečenog uporabom.
38 Što se tiče prvog aspekta, najprije je u pitanju mogućnost pozivanja na uporabu figurativnih žigova ili žigova koji se sastoje od nekoliko verbalnih elemenata koji sadržavaju verbalni žig, u ovom slučaju sporni žig, da bi se dokazalo stjecanje razlikovnog karaktera potonjeg uporabom. U točkama 56. i 57. pobijane odluke žalbeno je vijeće u tom pogledu odgovorilo niječno, navodeći da određeni dokazi koje je podnio tužitelj predstavljaju figurativne znakove i znakove u boji koje je registrirao tužitelj ili žig bet365 Bingo, a ne sporni žig. Tužitelj kritizira to stajalište u okviru treće skupine argumenata koji se navode u točki 21. ove presude time što osporava da uporaba figurativnih ili „proširenih” oblika spornog žiga ne čini njegovu uporabu.
39 Stajalište žalbenog vijeća zanemaruje činjenicu da je utvrđeno, kao što to pravilno ističe tužitelj i priznaje EUIPO u odgovoru na tužbu, da stjecanje razlikovnog karaktera žiga uporabom ne znači nužno da je taj žig bio predmet nezavisne uporabe, nego da je on proizišao iz svoje uporabe kao dijela drugog registriranog žiga ili svoje uporabe zajedno s drugim registriranim žigom s obzirom na to da u oba slučaja ostvarena uporaba navodi zainteresiranu javnost na to da proizvode ili usluge označene samo žigom koji se ispituje raspoznaje kao da potječu od određenog poduzetnika koji ih rabi kao dio drugog žiga ili zajedno s drugim žigom (vidjeti, u tom smislu i po analogiji, presude od 7. srpnja 2005., Nestlé, C‑353/03, EU:C:2005:432, t. 27. do 32., i od 16. rujna 2015., Société des Produits Nestlé, C‑215/14, EU:C:2015:604, t. 64. i 66.). U ovom slučaju određeni broj elemenata koje je podnio tužitelj sadržava verbalni element „bet365” koji čini sporni žig, a koji se rabi ili sam, u različitim stilovima i bojama, ili kao dio riječi ili figurativnih prikaza kao što su „bet365bingo” i „bet365.com” ili sadržavaju prikaze koji povezuju navedeni verbalni element s bojama, crtežima ili posebnim figurativnim elementima i pozadinom u boji, koji čine druge tužiteljeve registrirane žigove (vidjeti na primjer prikaze navedene u točki 56. pobijane odluke). Nema razloga smatrati da te uporabe elementa „bet365” same po sebi nisu primjerene za dokazivanje stjecanja razlikovnog karaktera spornog žiga uporabom, tim više što je potonji verbalni žig za kojeg se u suštini ne mogu predvidjeti svi prikazi i uporabe, pod uvjetom da potonji proizlaze iz uporabe spornog žiga kao žiga, kao što će biti ispitano. Na primjer, teško se može osporavati da uporaba figurativnog žiga, koji se sastoji od elementa „bet365” u bojama na pozadini druge boje, kao žiga javnosti omogućuje, ako se njome dokazuje veza između tog figurativnog žiga i tužiteljevih proizvoda ili usluga, dokazivanje iste veze između, s jedne strane, spornog žiga koji se rabi isključivo u iste svrhe i, s druge strane, navedenih proizvoda ili usluga.
40 Tako je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što nije uzelo u obzir dokaze koji se odnose na figurativne žigove ili žigove koji se sastoje od više verbalnih elemenata koji sadržavaju sporni žig da bi ocijenilo stjecanje razlikovnog karaktera potonjeg uporabom.
41 Zatim se ispituju, također u pogledu treće skupine tužiteljevih argumenata navedenih u točki 21. ove presude, zaključci koji se temelje na činjenici da tužitelj također rabi verbalni element „bet365” kao dio naziva svoje internetske stranice dostupne na adresi „www.bet365.com” i važnost koja se može dati dokazima koje je podnio u vezi s korištenjem svoje internetske stranice ili dokazima koji iz nje proizlaze. Žalbeno vijeće je u točki 77. pobijane odluke osobito navelo da „uporaba predmetnog žiga kao naziva domene” […] nije predstavljala uporabu žiga kao žiga kojim se identificiraju i razlikuju nositeljevi proizvodi i usluge”. Tužitelj priznaje da jednostavna uporaba spornog žiga kao naziva internetske domene nije dovoljna za dokazivanje njegove uporabe kao žiga, ali ističe da je u ovom slučaju podnio brojne dokaze uporabe svojeg žiga koji omogućuju prepoznavanje komercijalnog podrijetla njegovih usluga klađenja i igara na sreću koje nudi na internetu.
42 U tom pogledu, iz stalne sudske prakse proizlazi da je moguće rabiti isti element kao žig i u okviru neke druge uporabe, na primjer kao cijeli naziv ili dio naziva internetske stranice. Međutim, znak koji također ispunjava druge funkcije, a ne samo funkcije žiga razlikovan je, u smislu članka 7. ili članka 52. stavka 2. Uredbe br. 207/2009, samo ako ga relevantna javnost odmah može raspoznati kao oznaku trgovačkog podrijetla predmetnih proizvoda ili usluga da bi mu se omogućilo razlikovanje proizvoda ili usluga nositelja žiga bez moguće zabune u odnosu na one koji imaju različito komercijalno podrijetlo (presude od 5. prosinca 2002., Sykes Enterprises/OHIM (REAL PEOPLE, REAL SOLUTIONS), T‑130/01, EU:T:2002:301, t. 20., i od 21. studenoga 2012., Getty Images/OHIM (PHOTOS.COM), T‑338/11, neobjavljena, EU:T:2012:614, t. 58.). Također valja podsjetiti da se razlikovni karakter znaka može ocjenjivati samo, s jedne strane, u odnosu na proizvode ili usluge za koje je prijavljena ili odobrena registracija i, s druge strane, u odnosu na percepciju koju o njemu ima relevantna javnost (presuda od 5. prosinca 2002., REAL PEOPLE, REAL SOLUTIONS, T‑130/01, EU:T:2002:301, t. 21.). Ta razmatranja također vrijede kako u pogledu intrinzičnog razlikovnog karaktera tako i u pogledu razlikovnog karaktera stečenog uporabom koji se alternativno zahtijevaju da bi se žig mogao valjano registrirati.
43 U ovom je slučaju žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 77. pobijane odluke isključilo činjenicu da uporaba spornog žiga kao naziva internetske domene može biti uporaba žiga „kao žiga”. Naime, sve ovisi o dokumentima i informacijama podnesenima u tom pogledu te o tome što oni mogu pridonijeti ocjeni percepcije koju ima relevantna javnost kada vidi ili upotrebljava elemente „bet365” ili „bet365.com” u okviru korištenja interneta.
44 U tom pogledu valja uzeti u obzir činjenicu da, kao prvo, samo tužitelj upotrebljava element „bet365” za stavljanje na tržište igara na sreću i klađenja, kao drugo, kao što je tužitelj potvrdio na raspravi a da nitko nije pobijao, taj se element nalazi u svim žigovima koje on rabi za opće označavanje svojih usluga, kao treće, tužiteljeva internetska stranica glavni je kanal prodaje igara na sreću i klađenja, kao četvrto, u tom je sektoru većina žigova koje rabe internetski pružatelji usluga, kao i sporni žig, nužno opisna i, kao peto, opće je poznato da su kladitelji i sudionici igara na sreću u najvećem broju slučajeva stalni klijenti. Stoga je razumno smatrati da, osim onoga što se odnosi na određene nove igrače i kladitelje koji stječu svoja prva iskustva, klijent koji se spoji na tužiteljevu internetsku stranicu na adresi „www.bet365” to ne čini slučajno i da sporni žig ili žigove koji se iz njega izvode upotrebljava za označivanje usluga koje nudi tužitelj, kao suprotnost uslugama koje nude njegovi konkurenti, na isti način kao i klijent koji ulazi u trgovinu koja nosi znak koji odgovara žigu proizvoda ili usluga koje traži i koje se tamo prodaju.
45 Situacija nije usporediva sa situacijama koje se razmatraju u predmetima u kojima su donesene presude od 13. svibnja 2009., Schuhpark Fascies/OHIM – Leder & Schuh (jello SCHUHPARK) (T‑183/08, neobjavljena, EU:T:2009:156), i od 18. siječnja 2011., Advance Magazine Publishers/OHIM – Capela & Irmãos (VOGUE) (T‑382/08, neobjavljena, EU:T:2011:9), na koje se na raspravi pozivao EUIPO, u kojima se stavljanjem znakova koji odgovaraju predmetnim žigovima u tim predmetima na pročeljima trgovina ne dokazuje da su ti žigovi također žigovi proizvoda koji se prodaju u tim prodavaonicama, u ovom slučaju prodavaonici cipela, za koje je zahtijevano stjecanje razlikovnog karaktera tih žigova uporabom.
46 Zbog toga su, u kontekstu i okolnostima ovog predmeta, informacije kao što su broj spajanja na tužiteljevu internetsku stranicu, njezin poredak po broju posjeta u različitim državama ili broj pretraživanja spornog žiga ili njegovih izvedenica na internetskim pretraživačima podaci kojima se može dokazivati stjecanje razlikovnog karaktera spornog žiga uporabom. Isto vrijedi i za dijelove tužiteljeve internetske stranice ili drugih internetskih stranica na različitim jezicima na kojima se pojavljuju sporni žig ili njegove izvedenice, pod uvjetom da se količinom podnesenih dokaza može pokazati značajna uporaba spornog žiga kao žiga.
47 Štoviše, valja naglasiti da su u predmetima koji se odnose na internetske stranice u kojima su donesene presude koje EUIPO navodi u odgovoru na tužbu (presude od 21. lipnja 2012., Fruit of the Loom/OHIM – Blueshore Management (FRUIT), T‑514/10, neobjavljena, EU:T:2012:316, t. 59. do 67.; od 21. studenoga 2012., PHOTOS.COM, T‑338/11, neobjavljena, EU:T:2012:614, t. 48. do 61., i od 19. studenoga 2014., Out of the blue/OHIM – Dubois i drugi (FUNNY BANDS), T‑344/13, neobjavljena, EU:T:2014:974, t. 26. do 31.) dokazi koje su podnijeli nositelji predmetnih žigova ili prava, ili kontekst i okolnosti, bitno različiti od onih u ovom predmetu. Naime, u prvom od tih predmeta koji se odnosio na postupak povodom opoziva žiga Europske unije FRUIT nositelj tog žiga imao je internetsku stranicu na adresi „www.fruit.com”, ali nije uspio podnijeti nijedan dokaz stvarne uporabe tog žiga, uključujući na temelju informacija koje su se nalazile na toj internetskoj stranici, a koje su se odnosile na drugi žig. Internetska stranica stoga nije ispunjavala komercijalnu pa čak ni reklamnu svrhu za proizvode na koje se predmetni žig odnosi. U drugom od tih predmeta, koji se odnosio na odbijanje registracije žiga Europske unije PHOTOS.COM, iako je podnositelj prijave prodavao fotografije putem internetske stranice na adresi „www.photo.com”, žalbeno vijeće i Opći sud ocijenili su da su dokazi koje je podnio navedeni podnositelj prijave za dokazivanje stjecanja razlikovnog karaktera uporabom predmetnog žiga bili ili nedovoljni ili bespredmetni sa zemljopisnog, kvantitativnog ili vremenskog gledišta ili neprikladni za dokazivanje veze između uporabe te stranice i prepoznavanja komercijalnog podrijetla fotografija koje su se na njoj nudile i koje su po potrebi bile prodavane. Opći sud ipak je naveo da registracija žiga koji se sastojao od znakova ili oznaka, koji su se osim toga rabili za oznaku naziva domene, nije bila isključena. Napokon, u trećem predmetu koji se odnosi na postupak povodom prigovora protiv registracije žiga Europske unije FUNNY BANDS zbog ranijeg postojanja istovjetnog komercijalnog naziva, koji nije bio registriran, u nazivu internetske domene „www.funny‑bands.com” suprotna je strana pokušala dokazati uporabu navedenog naziva čiji doseg nije bio samo lokalni. Ipak, što se tiče internetske stranice na odgovarajućoj adresi, samo je dokazala njezino postojanje i podnijela nekoliko primjera njezina sadržaja, ali nijedan dokaz koji bi omogućio ocjenu intenziteta njezine poslovne uporabe. U tom pogledu Opći je sud naveo da se posljednje, među ostalim, osobito može dokazati određenim brojem spajanja na stranicu, elektroničkom poštom primljenom putem stranice ili opsegom ostvarenog poslovanja.
48 Tako ga je pogreška koja se tiče prava koju je počinilo žalbeno vijeće u pogledu uporabe spornog žiga kao naziva internetske domene pogrešno navela na to da ne uzme u obzir dokaze koji su se odnosili na uporabu tužiteljeve internetske stranice ili dokaze koji su proizlazili iz te stranice.
49 U pogledu treće skupine argumenata, navedene u točki 21. ove presude, koju je podnio tužitelj, također je sporna činjenica da je tužitelj za tvrtku društva odabrao element „bet365” koji odgovara spornom žigu. Prema žalbenom vijeću, novinski isječci koje je podnio tužitelj dokazuju samo uporabu tog elementa kao tvrtke društva, ali ne i kao žiga, kao što je i navedeno u točki 79. pobijane odluke. Tužitelj ističe, kao što je to i ocijenio Odjel za poništaje, da adresati njegovih usluga klađenja i igara na sreću, kada im se predoči sporni žig, ne sumnjaju u činjenicu da se njime označava komercijalno podrijetlo usluga koje im nudi tužitelj, a ne da se on samo odnosi na njega kao društvo.
50 U tom pogledu primjenjuju se ista načela kao ona navedena u točki 42. ove presude, u pogledu istodobne uporabe istog elementa kao žiga i u okviru druge uporabe.
51 U ovom slučaju općim informacijama o tužitelju, osobito financijskim, u gospodarskom tisku ili osobnijim informacijama o osobama koje upravljaju tim društvom teško se može dokazati uporaba spornog žiga, iako one po potrebi mogu dati posredne informacije o uspjehu potonjeg i njegovih izvedenica, zato što svi žigovi koje tužitelj općenito rabi za označavanje svojih usluga sadržavaju element „bet365”, a što je već i utvrđeno u točki 44. ove presude. Suprotno tome, pojavljivanje tog elementa, prikazano u spisu podnesenom žalbenom vijeću, u sportskim novinama ili u novinama specijaliziranima za igre i klađenje, na primjer u vezi s koeficijentima, usporedbom predloženih usluga različitih ponuditelja ili u okviru sponzorstva sportskih događaja kojima se podupire klađenje, jasno pokazuje njegovu uporabu kao žiga za označavanje podrijetla predloženih ili navedenih usluga, za njihovo razlikovanje od konkurentskih usluga te, po potrebi, u svrhu njihove promocije.
52 Žalbeno je vijeće stoga počinilo pogrešku u pravnoj kvalifikaciji podnesenih činjenica time što je u točki 79. pobijane odluke isključilo to da novinski isječci koje je podnio tužitelj, ili barem jedan njihov dio, mogu pokazivati uporabu spornog žiga kao žiga.
53 S obzirom na prvu skupinu argumenata navedenih u točki 21. ove presude, koje je iznio tužitelj, također valja ispitati ocjenu u točkama 70. do 73. pobijane odluke koju tužitelj osporava, kojom je žalbeno vijeće dovelo u pitanje relevantnost prometa i iznosa uloga ili reklamnih ulaganja na koje se poziva tužitelj kao elemenata koji su takvi da se njima može dokazati stjecanje razlikovnog karaktera uporabom spornog žiga, zbog toga što se oni ne pozivaju na proizvode ili specifične usluge iako je registracija spornog žiga dogovorena za cijeli niz proizvoda i usluga, bez ograničavanja na igre na sreću i klađenje stricto sensu.
54 Ta se opća ocjena žalbenog vijeća u načelu ne može kritizirati. Međutim, s obzirom na činjenicu da su sporni žig i njegove izvedenice jedini koje je tužitelj rabio kao žigove kojima se na općenit način omogućavalo prepoznavanje njegovih usluga igara na sreću i klađenja, kao što je i navedeno u točki 44. ove presude, ako se stečeni iznosi mogu razumno izdvojiti prvenstveno za igre na sreću i klađenje, oni se stoga moraju uzeti u obzir za te usluge. Na primjer iznosi uloga, reklamna ulaganja, osobito ona koja su se odnosila na sponzorstva, ili iznosi dodijeljeni pridruženim internetskim stranicama koje upućuju igrače i kladitelje na tužiteljevu internetsku stranicu, u potpunosti ili u bitnom dijelu odnosili su se na igre na sreću i klađenje koje tužitelj prodaje pod spornim žigom ili njegovim izvedenicama. Stoga su za te usluge predmetni podaci takvi da se njima može dokazivati stjecanje razlikovnog karaktera spornog žiga uporabom.
55 Žalbeno je vijeće stoga također počinilo pogrešku u pravnoj kvalifikaciji činjenica time što je isključilo te podatke iz elemenata svoje ocjene.
56 Nakon razmatranja tih načela, valja ispitati kritike koje je tužitelj podnio u odnosu na pobijanu odluku, uzimajući u obzir konkretne dokaze koje je podnio žalbenom vijeću.
57 U okviru prve skupine argumenata iz točke 21. ove presude, tužitelj ističe da žalbeno vijeće nije dovoljno uzelo u obzir novinske isječke kojima se dokazuje uporaba spornog žiga u više država na relevantnom području, a ne samo u Ujedinjenoj Kraljevini.
58 Prilog JC 16 koji je tužitelj podnio EUIPO‑u sadržava brojne novinske isječke od srpnja 2001. do svibnja 2007., u kojima se spominju koeficijenti za klađenje ili komentari novinara ili posrednika, u kojima se tužitelj spominje pod nazivom „bet365” ili po potrebi pod nazivom „bet365.com”. Ti članci također sadržavaju sponzorirane sportske događaje koji nose naziv koji sadržava element „bet365”. Takvi prikazi tog elementa pokazuju njegovu uporabu kao žiga s obzirom na to da se na temelju navoda te vrste može odrediti priređivač koji je predložio određeni koeficijent ili je komentirao nekog natjecatelja koji sudjeluje u nekom događaju ili odrediti priređivača klađenja koji sponzorira sportski događaj kojim se podupire klađenje (na primjer dokumenti 4, 209 ili 248 od 431 koji proizlaze iz engleskog tiska ili dokumenti 2, 4, 33 ili 115 od 163 iz irskog tiska). Iako se drugi isječci koji se pojavljuju u tom prilogu doista odnose na uporabu elementa „bet365” „kao tvrtke”, njihov broj je znatno manji (na primjer dokument 6 od 431 iz engleskog tiska, u kojem je naveden popis milijunaša među kojima su vlasnici tužitelja ili dokumenti 76 i 77 od 431 iz engleskog tiska koji sadržavaju informacije i komentare o različitim društvima).
59 Prilog JC 17 koji je tužitelj podnio EUIPO‑u sadržava novinske isječke koji obuhvaćaju razdoblje od siječnja 2007. do studenoga 2013. Iako taj prilog među isječcima iz engleskog tiska sadržava brojne dokumente kojima se dokazuje uporaba elementa „bet365” kao tvrtke (na primjer dokumenti 13, 31, 46, 68, 105 i 156 od 231), on među tim isječcima također sadržava velik broj dokumenata koji se odnose na sportske događaje pod nazivom koji sadržava element „bet365”, osobito konjičke utrke, dokumente koji sadržavaju tužiteljeve koeficijente (na primjer dokumenti 120 do 125, 157, 179 do 185 i 204 do 231) te najmanje jedan članak koji navodi aplikaciju „bet365” koja omogućava igranje igara na sreću ili klađenje mobitelom (dokument 14 od 231). Ostali 231 novinski isječak iz irskog tiska, iz Priloga JC 17, uglavnom uključuje dokumente koji se odnose na sportske događaje pod nazivom koji sadržava element „bet365”, ali također i dokumente u kojima su navedeni tužiteljevi koeficijenti, uz također nekoliko tužiteljevih komentara kao posrednika (na primjer dokumenti 43 i 68 od 231).
60 Prilozi JC 16 i JC 17 posljedično sadržavaju brojne dokaze uporabe elementa „bet365” kao žiga među relevantnom javnosti u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini od srpnja 2001. do studenoga 2013.
61 Prilozi JC 18 (a) do JC 18 (g) koje je tužitelj podnio EUIPO‑u uključuju novinske isječke iz internetskih članaka ili klasičnog tiska u sedam drugih država članica. Ti dokumenti sadržavaju usporedbu, koja nije datirana, kvalitete usluga sedam priređivača igara na sreću i klađenja. Tužitelj je u tim dokumentima označen spornim žigom i jednim od njegovih figurativnih prikaza. U njima se također pojavljuju članci objavljeni od 2007. do 2013. i članak bez datuma koji su posvećeni nogometu i u kojima su navedeni koeficijenti koje tužitelj predlaže pod imenom „bet365” ili sadržavaju reklame za sporni žig ili internetsku stranicu „bet365.com”. Prilog JC 18 (c) osobito sadržava nekoliko isječaka iz sportskih novina švedskog tiska, objavljenih od 2008. do 2012., u kojima se nalaze komentari tužiteljâ koji je u njima označen pod imenom „bet365”, kao i koeficijenti koje je predlagao. Navedeni prilog također sadržava članak o tužiteljevoj reklamnoj kampanji iz 2013.
62 Prilozi JC 18 (a) do JC 18 (g) tako sadržavaju dokaze uporabe spornog žiga kao žiga, osobito u Švedskoj, kojima se može dokazivati da je sporni žig tamo stekao razlikovni karakter uporabom.
63 Suprotno onome što je na raspravi iznio EUIPO, na žalbenom je vijeću da na dovoljno opsežan način ispita te priloge, barem one koji se odnose na države obuhvaćene područjem koje je ono ocijenilo kao relevantno. Naime, tužitelj EUIPO‑u nije samo podnio stotine novinskih isječaka bez i jednog komentara, s obzirom na to da se u točki 11. izjave J. C.-a ne iznosi samo njihovo podrijetlo, nego i to da se njima pokazuje uporaba spornog žiga kao žiga i po potrebi se ističe da su neki od tih isječaka prevedeni na engleski. Konačno, članak 76. stavak 1. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 95. stavak 1. Uredbe br. 2017/1001) navodi da tijekom postupka EUIPO ispituje činjenice po službenoj dužnosti. Iznimka od tog pravila u odnosu na postupke koji se odnose na relativne razloge za odbijanje registracije ne može se primijeniti u ovom slučaju zato što je intervenijent pokrenuo postupak za proglašavanje žiga ništavim u odnosu na sporni žig na temelju apsolutnog razloga za ništavost, a ne na temelju relativnog razloga za ništavost. Iako je žalbeno vijeće ocijenilo da je određivanje mjerodavnih dokumenata koje je tužitelj podnio bilo preteško s obzirom na količinu podnesenih priloga, moglo je barem, na temelju mjera izvođenja dokaza predviđenih člankom 78. stavkom 1. Uredbe br. 207/2009 (sada članak 97. stavak 1. Uredbe br. 2017/1001) tražiti od tužitelja da ih pobliže odredi.
64 Tužitelj osim toga ističe, još uvijek u okviru prve skupine argumenata navedene u točki 21. ove presude, različite dokaze koji se odnose na uporabu njegove internetske stranice da bi dokazao da je sporni žig uporabom stekao razlikovni karakter u različitim državama.
65 Prvo ističe činjenicu da njegova internetska stranica koja nudi igre na sreću i klađenje postoji na brojnim jezicima. Naime, kao što i proizlazi iz priloga JC 4 koji je tužitelj podnio EUIPO‑u, tužiteljeva internetska stranica postoji od 2006., među ostalim na engleskom, danskom i švedskom. Ti su elementi indicije prema kojima tužitelj ima široku mrežu klijenata u najmanje jednoj državi u kojoj se ti jezici govore jer dnevno vođenje i održavanje interaktivne internetske stranice na nekom jeziku zahtijeva troškove koji u protivnom ne bi bili opravdani.
66 Tužitelj također ističe poredak svoje internetske stranice po broju posjeta u različitim državama, kao što proizlazi iz priloga JC 5 koji je podnio EUIPO‑u. U tom pogledu valja utvrditi da viši poredak na ljestvici posjećivanja internetske stranice može pridonijeti dokazivanju toga da je sporni žig, koji se pojavljuje u nazivu tužiteljeve internetske stranice, stekao razlikovni karakter uporabom u predmetnim zemljama zato što, kako je i navedeno u točki 44. ove presude, osim igrača i kladitelja koji stječu svoja prva iskustva, spajanje na internetsku stranicu priređivača igara na sreću i klađenja nije slučajno, nego odgovara želji da se na toj stranici pogledaju ponude tog priređivača i da se eventualno kladi. U ovom slučaju su poretci na 33. i 74. mjestu u Švedskoj i u Ujedinjenoj Kraljevini, kao što proizlazi iz priloga JC 5, indicije koje upućuju na to da sporni žig ima razlikovni karakter stečen uporabom.
67 Te se indicije također mogu izvesti iz podataka koji se odnose na nove pretplatnike tužiteljeve internetske stranice, kao što proizlazi iz priloga JC 6 (b) koji je tužitelj dostavio žalbenom vijeću. Svake sezone, od one 2008./2009., u Ujedinjenoj Kraljevini se nekoliko stotina tisuća novih igrača i kladitelja registrira na stranici (735 122 za sezonu 2012./2013.). U Danskoj se radi o nekoliko desetaka tisuća (85 183 novoupisanih za sezonu 2012./2013.). Brojevi za ostatak Unije (osim Španjolske za koju također postoje posebni podaci) prikazuju se uopćeno i iznose nekoliko stotina tisuća novih igrača i kladitelja svake sezone (901 835 novoupisanih za sezonu 2012./2013.). Prilog JC 6 (a) koji je tužitelj podnio EUIPO‑u sadržava starije podatke (sezona 2006./2007.), ali omogućava dobivanje podataka za svaku državu „za ostatak Unije”, odnosno 7062 nova pretplatnika u Finskoj, 8291 novi pretplatnik u Irskoj, 462 nova pretplatnika u Nizozemskoj i 59 322 nova pretplatnika u Švedskoj. Te se informacije dakle odnose na nove igrače i kladitelje koji su se tijekom jedne sezone registrirali na tužiteljevoj stranici, a također se može, iako je zamislivo da su se neki slučajno registrirali neposredno na toj stranici a ne na nekoj drugoj, razumno smatrati da većina to nije učinila slučajno nego ili zbog savjeta drugih igrača ili kladitelja ili nakon proučavanja ponude te, po potrebi, njezine usporedbe s drugim ponudama ili zato što žele biti prijavljeni na više stranica različitih priređivača da bi postupno uplatili svoje oklade, ovisno o tome za koju ponudu smatraju da daje veće šanse za dobitak. U zadnjenavedenim primjerima, koji su najvjerojatniji, registracija na tužiteljevoj stranici na adresi „www.bet365.com” pokazuje da su se sporni žig ili njegove izvedenice rabili kao žigovi jer su upravo omogućavali da se odredi podrijetlo usluga čiju će uporabu omogućiti navedena prijava.
68 Također, tužitelj je pravilno istaknuo određene dokaze koje je podnio o programu pridruživanja trećih internetskih stranica kojima se nastoji navesti korisnike interneta koji se koriste tim stranicama da se usmjere prema njegovoj stranici. Budući da treća stranica, koja je omogućila preusmjeravanje, zatim pretplatu i prvu uplatu korisnika interneta tužitelju, prima od potonjeg proviziju, iznosi i raspodjela tih provizija među državama mogu biti pokazatelji uporabe spornog žiga. Naime, kada korisnika interneta koji pretražuje treću stranicu sporni žig ili njegove izvedenice zajedno s promidžbenim elementima privuku do te mjere da se pretplati na tužiteljevu internetsku stranicu te da zatim izvrši svoju prvu uplatu, to je zato što sporni žig ima svoju ulogu kao žig kojim se prepoznaje posebna ponuda usluga koju korisnik interneta želi prihvatiti. U tom pogledu se, u prilogu JC 30, koji je EUIPO‑u podnio tužitelj, navodi da se u Ujedinjenoj Kraljevini svake sezone, od one 2007./2008., nekoliko milijuna britanskih funti uplaćuje pridruženim stranicama. Odgovarajući iznos za Dansku premašuje milijun britanskih funti za sezonu 2012./2013. Iznosi za ostatak Unije (osim Španjolske) izraženi su uopćeno i iznose nekoliko desetaka milijuna britanskih funti od sezone 2010./2011. Barem za države za koje se brojevi određuju pojedinačno, ti iznosi jasno upućuju na to da se sporni žig ili njegove izvedenice rabe za prodaju tužiteljevih igara na sreću i klađenja.
69 Suprotno tome, sâm broj upućivanja trećih internetskih stranica na tužiteljevu internetsku stranicu nije pouzdan pokazatelj uporabe spornog žiga za označavanje tužiteljevih usluga jer u tom stadiju odlučivanja korisnika interneta, uzimajući u obzir opisni karakter spornog žiga, postoji velika vjerojatnost da se s njegove strane radi o slučajnom povezivanju, čak i prije pobližeg upoznavanja sa sadržajem predložene ponude.
70 Tužitelj se također poziva na iznose skupljenih uloga, kao što proizlazi iz Priloga JC 10 (a) koji je podnio EUIPO‑u. U tom pogledu u tom se prilogu također ističu, za sezonu 2012./2013., iznosi od nekoliko milijuna britanskih funti u Ujedinjenoj Kraljevini, stotine milijuna britanskih funti u Danskoj i nekoliko milijardi britanskih funti u ostatku Unije (osim u Španjolskoj). Barem za države za koje se brojevi određuju pojedinačno, ti iznosi jasno upućuju na to da se sporni žig ili njegove izvedenice rabe za prodaju tužiteljevih igara na sreću i klađenja jer je za uplatu uloga nužno da igrač ili kladitelj rabi element „bet365”.
71 Što se tiče reklamnih troškova koje ističe tužitelj, kao što se pojavljuju u prilogu JC 19 koji je podnio EUIPO‑u, mogu se izvući zaključci slični onima koji se odnose na iznose uloga (vidjeti točku 70. ove presude). Podaci se odnose na različite sezone nakon one 2006./2007. i prikazuju iznose od nekoliko milijuna britanskih funti, odnosno nekoliko desetaka milijuna britanskih funti reklamnih troškova potrošenih svake sezone kako u Danskoj tako i u Ujedinjenoj Kraljevini. Visina reklamnih troškova u ostatku Unije (osim u Španjolskoj) također iznosi nekoliko milijuna britanskih funti svake sezone, ali nije pojedinačno određena za svaku državu. Barem za države za koje se brojevi određuju pojedinačno ti iznosi jasno upućuju na to da se sporni žig ili njegove izvedenice rabe za promociju prodaje tužiteljevih igara na sreću i klađenja s obzirom na to da tužitelj samo te žigove rabi za označavanje svojih igara na sreću i klađenja na općenit način. Drugi elementi koje je tužitelj podnio žalbenom vijeću, a koji se odnose na reklame koje rabe sporni žig i njegove izvedenice, mogu činiti indicije koje upućuju na stjecanje razlikovnog karaktera spornog žiga uporabom, osobito izvan Ujedinjene Kraljevine. Tako se prilozima JC 20 (a) do JC 20 (e) koje je tužitelj podnio EUIPO‑u podnose brojne kopije reklama za sportske oklade na jezicima ciljanih država, koje su se pojavile između 2007. i 2013., osobito u engleskom, danskom i švedskom tisku. Prilog JC 21 (a) koji je tužitelj podnio EUIPO‑u sadržava primjere scenarija televizijskih reklama koje su se emitirale na engleskom jeziku ili na jeziku predmetne države u Danskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Izjava J. C.-a (točke 14.1 do 14.22) sadržava fotografije televizijskih reklamnih poruka koje su se emitirale u Danskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, a DVD priložen tužiteljevim očitovanjima pred žalbenim vijećem sadržava video isječke tih reklama u kojima se pojavljuju poznati umjetnici. Prilog JC 21 (b) koji je tužitelj podnio EUIPO‑u sadržava nekoliko reklamnih scenarija na engleskom, a priori zbog njihova emitiranja na radiju u Ujedinjenoj Kraljevini. Prilog JC 25 koji je tužitelj podnio EUIPO‑u sadržava primjere kratkih televizijskih reklamnih poruka koje su se od 2009. do 2014. emitirale u Danskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini.
72 Suprotno tome, izjava J. C.-a (točka 17. i sljedeće točke), zajedno s Prilogom JC 23 koji je tužitelj podnio EUIPO‑u, iz kojih se, prema njegovu mišljenju, može zaključiti da se reklama na nogometnim terenima može vidjeti na televiziji u cijeloj Uniji, u stvarnosti ne sadržava dovoljno precizne informacije o emitiranju te reklame u različitim državama Unije, suprotno onome što je žalbeno vijeće ocijenilo u točki 58. pobijane odluke. Naime, naveden je samo ukupan broj sati emitiranja za cijelu Uniju, što ne omogućuje nikakvo razlikovanje među državama. Isto vrijedi za dokaze koje je tužitelj podnio EUIPO‑u za prikaz uporabe spornog žiga ili njegovih izvedenica pomoću oglašavanja aktivnosti nogometnog kluba Stoke City FC, osobito fotografije koje se pojavljuju u Prilogu JC 29. Iako postoji vjerojatnost da su nogometne utakmice „Premier League”, u kojima sudjeluje taj klub, vidljive na televizijskom kanalu u svim državama Unije, te fotografije igrača, terena ili rekvizita ne daju nikakvu naznaku o stvarnom emitiranju te reklame u različitim državama Unije. Novinski članci iz časopisa u Irskoj i Ujedinjenoj Kraljevini, koje je tužitelj podnio EUIPO‑u u prilogu JC 29 (b), također ne daju naznake u tom smislu.
73 Tužitelj, u okviru drugog niza argumenata utvrđenog u točki 21. ove presude, također ističe određene elemente izjave C. H.-a i priloga CH 1 toj izjavi. Ti se elementi međutim znatno ne razlikuju od onih već navedenih u izjavi J. C.-a i njezinim prilozima. C. H. na primjer potvrđuje tužiteljev trud uložen u reklamiranje u Danskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Takav doprinos osobe koja je različita od tužitelja doista može povećati vjerodostojnost tih izjava i dokaza koje je iznio tužitelj, ali ne mijenja sadržajnu ocjenu koja se o njima može donijeti, pod pretpostavkom da su autentične. Tako dokazi koji se odnose na sponzorstvo nogometnog kluba Stoke City FC, kao što je objašnjeno u točki 72. ove presude, iako ih je potvrdio C. H., imaju ograničenu vrijednost za dokazivanje stjecanja razlikovnog karaktera spornog žiga uporabom na cijelom predmetnom području. Podneseni dokazi koji se odnose na tužiteljev uspjeh, a koje ističe C. H., u najboljem slučaju mogu posredno potvrditi tržišni uspjeh žiga istog naziva i njegovih izvedenica, koje tužitelj rabi samo za označavanje svojih igara na sreću i klađenja na općenit način, ali pritom ne mogu uistinu pridonijeti tom istom dokazivanju uzimajući u obzir njihovu općenitu narav.
74 Usto, valja napomenuti da neki od dokaza navedenih u točkama ove presude doista sami po sebi ne sadržavaju sve informacije koje bi omogućile da odmah postanu nepobitni. Na primjer, kopije reklama za danski ili švedski tisak iz Priloga JC 20 nisu podnesene u obliku kopija novinskih stranica na kojima su se pojavile, kao što to osim toga navodi J. C. u svojoj izjavi (točka 13.7.), u kojoj navodi da se može raditi o dokazima. Jednako tako, brojni podaci koje je iznio tužitelj, osobito o sakupljenim ulozima ili njegovim reklamnim troškovima, proizlaze samo iz internih izvora. Međutim, dokaza koje podnose osobe različite od tužitelja ili onih koje je teško pobijati ima mnogo: na primjer, svi isječci iz švedskog tiska, komparativno istraživanje o uporabi interneta u različitim državama, koje tužiteljevu stranicu stavlja na 33. mjesto u Švedskoj i na 74. mjesto u Ujedinjenoj Kraljevini; činjenica da tužiteljeva internetska stranica postoji na engleskom, danskom i švedskom; fotografije i video isječci televizijskih reklama koje se emitiraju u Danskoj, Švedskoj i Ujedinjenoj Kraljevini u kojima se pojavljuju brojni poznati umjetnici (u točkama 14.1 do 14.22 izjave J. C.-a i na DVD‑u priloženom tužiteljevim očitovanjima podnesenima žalbenom vijeću); mnogobrojni isječci iz tiska, kao što su oni koji se odnose na poredak u Sunday Timesu, podneseni u prilogu CH 1 izjave C. H.-a, kojima se prikazuje tržišni uspjeh tužitelja kojeg je žalbeno vijeće u pobijanoj odluci priznalo kao „sve uspješnijeg i dobro poznatog [s] milijunima klijenata u 200 država” (točka 64.) Ti dokazi u koje je teško posumnjati, koji su u skladu s drugim dokazima koje podnosi tužitelj, povećavaju vjerodostojnost potonjih. Stoga, s obzirom na nepostojanje jasne kritike njihove istinitosti i uzimajući u obzir vjerojatnost informacija koje sadržavaju, Opći sud smatra vjerodostojnima sve dokaze navedene u točkama 57. do 73. ove presude jer sadržavaju podatke koje je tužitelj uspješno iznio s ciljem dokazivanja da je 19. lipnja 2013. sporni žig na relevantnom području imao razlikovni karakter stečen uporabom.
75 U tim okolnostima, uzimajući u obzir kriterije za ocjenu stjecanja razlikovnog karaktera spornog žiga uporabom, osobito one navedene u točkama 27. do 29. ove presude te s obzirom na, s jedne strane, različite pogreške koje se tiču prava ili pravne kvalifikacije činjenica iz točaka 38. do 55. ove presude i, s druge strane, na brojne dokaze koje je tužitelj podnio žalbenom vijeću, navedene u točkama 57. do 74. ove presude, a kojima se također eventualno može dokazivati stjecanje razlikovnog karaktera spornog žiga uporabom na relevantnom području, ali koje žalbeno vijeće nije uzelo u obzir u tu svrhu, proizlazi da pobijana odluka nije dovoljno potkrijepljena valjanim razlozima kojima bi se mogla opravdati njezina izreka što se tiče usluga igara na sreću i klađenja navedenih u registraciji, koje pripadaju razredu 41. Posljedično, u pogledu tih usluga, očito je da je osnovan jedini tužbeni razlog za poništenje, a da pritom nema potrebe ispitivati zadnjenavedene tužiteljeve argumente koji se odnose na nepostojanje ispitivanja javnog mnijenja ili nepostojanje dokaza od strane trgovačke komore, što mu je prigovaralo žalbeno vijeće.
76 Valja istaknuti da, uzimajući u obzir razloge koji opravdavaju poništavanje pobijane odluke, nije na Općem sudu da provede detaljnu i cjelovitu analizu za cijelo relevantno područje, pogotovo s obzirom na to da sâmo žalbeno vijeće nije provelo takvu analizu (vidjeti, po analogiji, presudu od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, EU:C:2011:452, t. 71. i 72.).
77 S obzirom na prethodno navedeno, pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem se odnosi na usluge navedene u registraciji spornog žiga koje pripadaju razredu 41.
Troškovi
78 Na temelju članka 134. stavka 3. Poslovnika Općeg suda, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako je to opravdano s obzirom na okolnosti slučaja, Opći sud može odlučiti da jedna stranka, osim svojih troškova, snosi i dio troškova druge stranke.
79 S obzirom na to da su tužitelj, EUIPO i intervenijent svaki djelomično uspjeli u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (deveto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Odluka petog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 21. ožujka 2016. (predmet R 3243/2014‑5) poništava se u dijelu u kojem se odnosi na usluge koje pripadaju razredu 41. navedene u registraciji žiga Europske unije BET 365.
2. U preostalom dijelu tužba se odbija.
3. Svaka će stranka snositi svoje troškove.
Gervasoni | Madise | da Silva Passos |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 14. prosinca 2017.
Potpisi