Tužba podnesena 5. prosinca 2016. – Le Pen protiv Parlamenta

(predmet T-863/16)

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Jean-Marie Le Pen (Saint-Cloud, Francuska) (zastupnici: M. Ceccaldi i J.-P. Le Moigne, odvjetnici)

Tuženik: Europski parlament

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku kvestorâ Europskog parlamenta od 4. listopada 2016. jer ona sadržava samo odluku o naplati iznosa od 320.026,23 eura od Jean-Marie Le Pena;

poništi odluku glavnog tajnika Europskog parlamenta od 29. siječnja 2016.;

poništi obavijest o dugovanju br.° 2016-195 od 4. veljače 2016.;

naloži Europskom parlamentu snošenje troškova postupka u cijelosti;

naloži Europskom parlamentu da Jean-Marie Le Penu, na ime povrata troškova čiju je naknadu moguće tražiti, isplati iznos od 50.000,00 eura.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostacima koji utječu na formalnu zakonitost pobijanih akata. Taj se razlog dijeli na tri dijela.

Prvi dio, prema kojem je nadležnost u području financijskih odluka koje se odnose na političke stranke, pa prema tome i na zastupnike, povjerena uredu Europskog parlamenta, a ne glavnom tajniku ni kvestorima.

Drugi dio, prema kojem ured Europskog parlamenta ne može izmijeniti narav i opseg svoje nadležnosti. Naime, glavni tajnik nije podnio dokaz redovne delegacije predsjednika ureda Parlamenta koja mu daje ovlast za donošenje i dostavu odluke od 29. siječnja 2016. kad je riječ o rješavanju financijskih pitanja koja se odnose na nekog zastupnika. Isto tako ni kvestori ne mogu biti nadležni za donošenje odluke od 4. listopada 2016., kada im je podnesena „odluka“ koju je donijelo upravno tijelo koje je samo nenadležno, to jest, glavni tajnik Europskog parlamenta.

Treći dio, koji se odnosi na nepostojanje obrazloženja odluke kvestorâ Europskog parlamenta.

Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na nedostacima koji utječu na materijalnu zakonitost pobijanih akata. Taj se tužbeni razlog dijeli na osam dijelova.

Prvi dio, prema kojem odluka kvestorâ ne obuhvaća utvrđenje navodne nezakonitosti isplaćenih iznosa. Iz toga slijedi da je ta odluka djelomična jer se odnosi samo na naplatu. U toj fazi, ne postoji odluka koja se odnosi na utvrđenje da su iznosi u stvarnosti tužitelju bili nezakonito isplaćeni te se akt glavnog tajnika stoga treba povući, isto kao i odluka kojom se propisuje naplata spornih iznosa.

Drugi dio, prema kojem pobijani akti sadržavaju očitu pogrešku u ocjeni.

Treći dio, koji se temelji na povredi načela proporcionalnosti.

Četvrti dio, koji se temelji na teretu dokazivanja, jer nije na tužitelju da dokaže da je asistent o kojem je riječ stvarno radio za njega i da je posao koji je obavljao bio nužan i izravno povezan s izvršavanjem tužiteljeva parlamentarnog mandata.

Peti dio, prema kojem se pobijanim aktima ugrožavaju politička prava lokalnih asistenata.

Šesti dio, prema kojem pobijani akti sadržavaju zloporabu ovlasti i postupka.

Sedmi dio, prema kojem su pobijani akti diskriminirajući. Osim toga, jedina namjena pobijanih odluka je naštetiti tužiteljevoj političkoj aktivnosti.

Osmi dio, koji se temelji na ugrožavanju tužiteljeve neovisnosti kao europskog zastupnika.

____________