Predmet C‑695/15 PPU

Shiraz Baig Mirza

protiv

Bevándorlási és Állampolgársági Hivatal

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Debreceni közigazgatási és munkaügyi bíróság)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Hitni prethodni postupak – Uredba (EU) br. 604/2013 – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Članak 3. stavak 3. – Pravo država članica da podnositelja zahtjeva pošalju u sigurnu treću zemlju – Članak 18. – Obveze razmatranja zahtjeva odgovorne države članice u slučaju ponovnog prihvata podnositelja zahtjeva – Direktiva 2013/32/EU – Zajednički postupci za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite – Razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 17. ožujka 2016.

1.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba br. 604/2013 – Nacionalni propis koji predviđa da odgovorna država članica ima pravo slanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u sigurnu treću zemlju – Ostvarenje tog prava nakon priznanja vlastite odgovornosti i nakon ponovnog prihvata podnositelja zahtjeva – Dopuštenost

(Uredba br. 604/2013, čl. 3. st. 3.)

2.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba br. 604/2013 – Nacionalni propis koji predviđa da odgovorna država članica ima pravo slanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u sigurnu treću zemlju – Ostvarenje tog prava prilikom ponovnog prihvata podnositelja zahtjeva kada odgovorna država članica nije obavijestila državu članicu transfera o postojanju takvog propisa – Dopuštenost

(Uredba br. 604/2013, čl. 3. st. 3. i čl. 27.; Direktiva 2013/32, čl. 38., 39. i 46.)

3.        Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika azila – Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Uredba br. 604/2013 – Obveze razmatranja zahtjeva odgovorne države članice u slučaju ponovnog prihvata podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu – Obveza nastavljanja postupka razmatranja zahtjeva u fazi u kojoj je bio prekinut – Nepostojanje

(Uredba br. 604/2013, čl. 18. st. 2. podst. 2.)

1.        Članak 3. stavak 3. Uredbe br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (Dublin III) treba tumačiti na način da država članica može ostvariti pravo slanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u sigurnu treću zemlju i nakon što je ona, primjenom te uredbe i u okviru postupka ponovnog prihvata, priznala da je odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je podnio podnositelj zahtjeva koji je napustio tu državu članicu prije nego što je donesena meritorna odluka o njegovu prvom zahtjevu za međunarodnu zaštitu.

Naime, zabraniti državi članici da ostvari pravo iz članka 3. stavka 3. Uredbe Dublin III imalo bi za posljedicu da bi se podnositelj zahtjeva, koji je pobjegao u državu članicu različitu od one u kojoj je podnio zahtjev a da nije pričekao da se konačno odluči o njegovu zahtjevu, u slučaju ponovnog prihvata od odgovorne države članice našao u povoljnijem položaju od podnositelja zahtjeva koji je pričekao da se okonča razmatranje njegova zahtjeva u odgovornoj državi članici. Postoji opasnost da bi takvo tumačenje poticalo državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva koji su podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu u jednoj državi članici da odu u druge države članice, uzrokujući tako sekundarna kretanja, što gore navedena uredba upravo nastoji spriječiti uspostavljajući ujednačene mehanizme i kriterije kojima je svrha određivanje odgovorne države članice.

(t. 51.‑53. i t. 1. izreke)

2.        Članak 3. stavak 3. Uredbe br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (Dublin III) treba tumačiti na način da mu se ne protivi slanje podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u sigurnu treću zemlju kada država članica koja obavlja transfer navedenog podnositelja zahtjeva u odgovornu državu članicu nije bila obaviještena, tijekom postupka ponovnog prihvata, ni o propisu potonje države članice koji se odnosi na slanje podnositeljâ zahtjeva u sigurne treće zemlje ni o praksi njezinih nadležnih tijela u tom području.

Usto, to što odgovorna država članica nije obavijestila državu članicu koja obavlja transfer o svojem propisu koji se odnosi na sigurne treće zemlje ili o upravnoj praksi u tom području ne utječe na pravo podnositelja zahtjeva na djelotvoran pravni lijek protiv odluke o transferu i protiv odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu.

Kada je riječ o odluci o transferu, iz članka 27. Uredbe Dublin III proizlazi da podnositelj zahtjeva ima pravo na djelotvoran pravni lijek, u obliku žalbe protiv odluke o transferu ili činjeničnog i pravnog preispitivanja te odluke pred sudom.

Što se tiče odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu, podnositelj zahtjeva ima pravo na djelotvoran pravni lijek u odgovornoj državi članici, na temelju članka 46. Direktive 2013/32 o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, pred sudom te države članice koji mu omogućuje osporavanje odluke koja se temelji na pravilima nacionalnog prava o sigurnim trećim zemljama na temelju, ovisno o njegovoj pojedinačnoj situaciji, članka 38. ili članka 39. te direktive.

(t. 59., 60., 62., 63. i t. 2. izreke)

3.        Članak 18. stavak 2. Uredbe br. 604/2013 o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (Dublin III) treba tumačiti na način da, u slučaju ponovnog prihvata podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu, on ne nalaže da se postupak razmatranja njegova zahtjeva nastavi u fazi u kojoj je bio prekinut. 

Naime, budući da članak 18. stavak 2. drugi podstavak Uredbe Dublin III nalaže da podnositelj zahtjeva ima pravo zahtijevati da se donese konačna odluka o njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu – bilo u okviru postupka koji je prekinut bilo u okviru novog postupka koji se neće tretirati kao naknadni zahtjev – njegova je svrha podnositelju zahtjeva jamčiti razmatranje njegova zahtjeva koje odgovara zahtjevima koje Direktiva 2013/32 o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite propisuje za prve zahtjeve u prvostupanjskom postupku. Nasuprot tomu, svrha te odredbe nije ni propisati način na koji se u takvoj situaciji postupak treba nastaviti ni oduzeti odgovornoj državi članici mogućnost da zahtjev proglasi nedopuštenim.

(t. 66., 68. i t. 3. izreke)