RJEŠENJE SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(prvo vijeće)

25. lipnja 2015.

Predmet F‑55/14

EE

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Član ugovornog osoblja – Neproduljenje ugovora o radu na određeno vrijeme – Zahtjev za poništenje – Postupak produljenja – Članak 41. stavak 2. točka (a) Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Pravo na saslušanje – Nepoštovanje – Zahtjev za naknadu štete – Nematerijalna šteta“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom EE traži poništenje odluke Europske komisije da se ne produlji njegov ugovor kao člana ugovornog osoblja i odluke o odbijanju njegove žalbe, kao i da se naloži Komisiji da mu isplati iznos od 20.000 eura s naslova naknade štete s kamatama.

Odluka:      Poništava se odluka Europske komisije da se ne produlji ugovor EE‑a kao člana ugovornog osoblja, priopćena usmeno 14. listopada 2013., potvrđena dopisom od 31. listopada 2013. i obrazložena dopisom od 13. prosinca 2013. Nalaže se Europskoj komisiji da EE‑u isplati iznos od 10.000 eura. Europska komisija snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova EE‑a.

Sažetak

1.      Tužbe dužnosnikâ – Akt kojim se nanosi šteta – Pojam – Odluka o neproduljenju ugovora – Odluka koja se razlikuje od ugovora – Uključenost

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 25. i čl. 90. st. 1.)

2.      Dužnosnici – Ugovorno osoblje – Postupak zapošljavanja – Neproduljenje ugovora na određeno vrijeme – Donošenje odluke bez pružanja prethodne mogućnosti dotičnoj osobi da podnese svoja očitovanja – Povreda prava na saslušanje

(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 41. st. 2. t. (a); Uvjeti zaposlenja ostalih službenika, čl. 47.)

1.      Odluka kojom se odbija produljiti ugovor na određeno vrijeme predstavlja akt koji ima negativan učinak u smislu članka 25. Pravilnika o osoblju ako se razlikuje od predmetnog ugovora, što je posebice slučaj ako se temelji na novim dokazima ili ako predstavlja stajalište uprave slijedom zahtjeva dotičnog člana osoblja, a koje se tiče mogućnosti produljenja ugovora koja je u njemu navedena.

(t. 25)

Izvori:

Službenički sud: presuda od 23. studenoga 2010., Gheysens/Vijeće, F‑8/10, EU:F:2010:151, t. 64.

2.      Poštovanje prava obrane i konkretnije prava na saslušanje u vezi s dokazima koji se mogu koristiti dužnosniku na teret za utemeljenje odluke koja negativno utječe na njega predstavlja bitnu pretpostavku na čiju povredu se pazi po službenoj dužnosti.

U tom pogledu, odluka o neproduljenju ugovora članu ugovornog osoblja negativno utječe na njegov položaj s obzirom na to da mu je njezinim konačnim ishodom oduzeta mogućnost nastavka rada. Prava na obranu, kao što su sada ugrađena u članak 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima koji ima opću primjenu, obuhvaćaju, s obzirom na to da su šira, postupovno pravo iz stavka 2. točke (a) navedenog članka svake osobe na saslušanje prije poduzimanja ikakve pojedinačne mjere koja bi na nju mogla nepovoljno utjecati.

Pored toga, što se posebice tiče pretpostavki prema kojima se može ograničiti neko temeljno pravo, dovoljno je smatrati, ako je dotična osoba bila uredno saslušana, da bi tijelo nadležno za sklapanje ugovora o radu moglo dobiti više informacija za ispitivanje je li odluka o neproduljenju ugovora mogla biti povezana s položajem dotične osobe na njezinu radnom mjestu i za bolje razumijevanje uvjeta u kojima je ona obavljala svoj posao. Ne može se isključiti da bi odluka navedenog tijela o neproduljenju ugovora o radu dotične osobe bila drukčija da joj je bilo omogućeno da korisno izrazi svoje stajalište.

(t. 35., 37. i 40.)

Izvori:

Sud: presude od 21. prosinca 2011., Francuska/People’s Mojahedin Organization of Iran, C‑27/09 P, EU:C:2011:853, t. 65.; od 22. studenoga 2012., M., C‑277/11, EU:C:2012:744, t. 81. do 83. i od 18. srpnja 2013., Komisija/Kadi, C‑584/10 P, C‑593/10 P i C‑595/10 P, EU:C:2013:518, t. 98. i 99.

Opći sud Europske unije: presuda od 11. rujna 2013., L/Parlament, T‑317/10 P, EU:T:2013:413, t. 81.

Službenički sud: presude od 11. rujna 2008., Bui Van/Komisija, F‑51/07, EU:F:2008:112, t. 77. i od 17. rujna 2014., Wahlström/Frontex, F‑117/13, EU:F:2014:215, t. 27.