Language of document :

Tužba podnesena 22. travnja 2016. – NF protiv Europskog vijeća

(predmet T-192/16)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: NF (Lezbos, Grčka) (zastupnik: B. Burns, Solicitor)

Tuženik: Europsko vijeće

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi ništavim sporazum između Europskog vijeća i Turske od 18. ožujka 2016., naslovljen „Izjava EU-a i Turske, 18. ožujka 2016.“;

naloži plaćanje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi da je sporazum između Europskog vijeća i Turske od 18. ožujka 2016., naslovljen „Izjava EU-a i Turske, 18. ožujka 2016.“, nespojiv s temeljnim pravima EU-a, a osobito s člancima 1., 18. i 19. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da Turska nije sigurna treća zemlja u smislu članka 36. Direktive 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (SL L 326, 13.12.2005, str. 13.-34.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 19.).

Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da je trebalo primijeniti Direktivu 2001/55/EZ od 20. srpnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba (SL L 212, 7.8.2001, str. 12.-23.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 49.).

Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da pobijani sporazum u stvarnosti predstavlja obvezujući sporazum ili „akt” koji prema tužitelju proizvodi pravne učinke, i da nepostupanje u skladu s člankom 218. UFEU-a i/ili člankom 78. stavkom 3. UFEU-a, uzetima zajedno ili odvojeno, dovodi do nevaljanosti pobijanog sporazuma.

Peti tužbeni razlog, kojim se tvrdi da je prekršena zabrana kolektivnog protjerivanja u smislu članka 19. stavka 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

____________