PRESUDA OPĆEG SUDA (peto vijeće)
21. svibnja 2015.(*)
„Dizajn Zajednice – Postupak povodom ništavosti – Registrirani dizajni Zajednice koji predstavlja kišobrane – Razlog ništavosti – Otkrivanje ranijeg dizajna – Raniji dizajn koji predstavlja američki patent – Poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru – Upućeni korisnik – Stupanj pažnje upućenog korisnika – Modni proizvodi – Stupanj slobode dizajnera – Individualni karakter – Različit ukupan dojam – Zahtjev za proglašenje ništavosti“
U spojenim predmetima T‑22/13 i T‑23/13,
Senz Technologies BV, sa sjedištem u Delftu (Nizozemska), koji zastupaju W. Hoyng i C. Zeri, a zatim W. Hoyng i I. de Bruijn, avocats,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), koji zastupaju F. Mattina, a zatim A. Folliard‑Monguiral, u svojstvu agenata,
tuženika,
druga strana postupka pred žalbenim vijećem OHIM‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Impliva BV, sa sjedištem u Mijdrechtu (Nizozemska), koju zastupaju C. Gielen i A. Verschuur, avocats,
povodom dviju tužbi podnesenih protiv dviju odluka trećeg žalbenog vijeća OHIM‑a od 26. rujna 2012. (predmeti R 2453/2010‑3 i R 2459/2010‑3), koje se odnose na postupak povodom ništavosti između Implive BV i Senz Technologiesa BV,
OPĆI SUD (peto vijeće),
u sastavu: A. Dittrich (izvjestitelj), predsjednik, J. Schwarcz i V. Tomljenović, suci,
tajnik: J. Weychert, administratorica,
uzimajući u obzir tužbe podnesene tajništvu Općeg suda 16. siječnja 2013.,
uzimajući u obzir replike OHIM‑a podnesene tajništvu Općeg suda 30. travnja 2013.,
uzimajući u obzir odgovore na tužbu intervenijenta podnesene tajništvu Općeg suda 19. travnja 2013.,
uzimajući u obzir replike podnesene tajništvu Općeg suda 22. srpnja 2013.,
uzimajući u obzir odgovore na tužbu OHIM‑a podnesene tajništvu Općeg suda 11. studenoga 2013.,
uzimajući u obzir rješenje od 2. listopada 2014. o spajanju predmeta T‑22/13 i T‑23/13 u svrhu usmenog postupka i presude,
nakon rasprave održane 27. studenoga 2014.,
donosi sljedeću
Presudu (1)
[omissis]
Zahtjevi stranaka
13 U svojim tužbama tužitelj od Općeg suda kako u predmetu T‑22/13 tako i u predmetu T‑23/13 zahtijeva da:
– poništi pobijane odluke;
– prihvati argumente iznesene pred njim i proglasi registraciju spornih dizajna valjanom;
– naloži OHIM‑u snošenje vlastitih troškova i naloži intervenijentu, u predmetu u kojem je intervenirao, snošenje vlastitih troškova i tužiteljevih troškova.
14 Tužitelj je na raspravi kako u predmetu T‑22/13 tako i u predmetu T‑23/13 povukao svoj drugi dio tužbenog zahtjeva kojim je zahtijevao da Opći sud proglasi registraciju spornog dizajna valjanom.
15 OHIM od Općeg suda kako u predmetu T‑22/13 tako i u predmetu T‑23/13 zahtijeva da:
– odbije tužbe;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
16 U svojem odgovoru na tužbu intervenijent od Općeg suda kako u predmetu T‑22/13 tako i u predmetu T‑23/13 zahtijeva da:
– odbije tužbe u cijelosti ili, podredno, vrati predmet OHIM‑u ili, podredno tomu, sporne dizajne proglasi ništavima;
– naloži tužitelju snošenje, uz vlastitih troškova, njemu nastalih troškova, uključujući troškove nastale u postupku pred žalbenim vijećem.
17 Intervenijent je na raspravi kako u predmetu T‑22/13 tako i u predmetu T‑23/13 povukao svoj drugi dio zahtjeva kojim je od Općeg suda zahtijevao da vrati predmet OHIM‑u.
Pravo
[omissis]
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 7. stavka 1. Uredbe br. 6/2002
[omissis]
26 Smatra se da je dizajn bio učinjen dostupnim kad stranka koja tvrdi da je otkriven dokaže postojanje događaja kojima se čini to otkrivanje. Kako bi se pobila ta pretpostavka, stranka koja osporava otkrivanje treba u dovoljnoj pravnoj mjeri dokazati da su okolnosti u tom slučaju mogle opravdano predstavljati prepreku tomu da su ti događaji mogli biti poznati poslovnim krugovima specijaliziranima u dotičnom sektoru u redovitom poslovanju.
27 Pretpostavka propisana člankom 7. stavkom 1. Uredbe br. 6/2002 primjenjuje se neovisno o mjestu gdje su se dogodili događaji kojima se čini to otkrivanje jer iz prve rečenice tog članka proizlazi da nije potrebno da su događaji kojima se čini to otkrivanje nastali na području Unije kako bi se smatralo da je dizajn učinjen dostupnim javnosti u cilju primjene članaka 5. i 6. te uredbe (presuda od 13. veljače 2014., H. Gautzsch Großhandel, C‑479/12, Zb., EU:C:2014:75, t. 33.).
28 Valja pojasniti da je pitanje jesu li osobe koje čine dio poslovnih krugova specijaliziranih u dotičnom sektoru mogle s opravdanim razlozima imati saznanja o događajima koji su se odvili izvan područja Unije činjenično pitanje, a odgovor na njega ovisi o tome kako sud za dizajn Zajednice procijeni okolnosti svojstvene svakom predmetu (presuda H. Gautzsch Großhandel, točka 27. gore, EU:C:2014:75, t. 34.).
29 Kako bi se provela ocjena koju je Sud naveo, valja ispitati može li se na temelju činjeničnih elemenata, koje treba podnijeti stranka koja osporava otkrivanje, smatrati da ti poslovni krugovi nisu imali stvarne mogućnosti saznati za postojanje događaja kojima se čini to otkrivanje, uzimajući u obzir ono što se može zahtijevati od tih poslovnih krugova kako bi imali saznanje o prijašnjem stanju stvari. Ti se činjenični elementi mogu, kao iznimka, odnositi na sastav poslovnih krugova, njihove kvalifikacije, običaje i ponašanja, opseg njihovih djelatnosti, njihovu prisutnost na događajima na kojima su dizajni predstavljeni, obilježja dizajna u pitanju, kao što je njihova međuovisnost s drugim proizvodima ili sektorima, i obilježja proizvoda u koje je dizajn u pitanju uklopljen, među ostalim, i stupanj stručnosti dotičnog proizvoda. U svakom slučaju, dizajn ne može biti učinjen dostupnim u redovitom poslovanju ako bi ga poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru mogli otkriti slučajno.
[omissis]
36 Kad je riječ o argumentu prema kojem kišobran obuhvaćen ranijim patentom nije nikad proizveden, što ni OHIM ni intervenijent nisu osporili, valja utvrditi da članak 7. stavak 1. Uredbe br. 6/2002 ni u kojem slučaju ne zahtijeva da je raniji dizajn na koji se poziva stranka koja se protivi registraciji bio u upotrebi u svrhu proizvodnje ili stavljanja proizvoda na tržište.
37 Međutim, činjenica da dizajn nije bio sadržan u proizvodu bila bi važna samo pod pretpostavkom da je tužitelj tvrdio da se poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru općenito nisu savjetovali s registrima patenata ili da poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru uglavnom nisu pridavali važnost patentima, osobito američkima. Pod takvim pretpostavkama, argument o nepostojanju kišobrana obuhvaćenih ranijim patentom na tržištu činio bi malo vjerojatnom činjenicu da su poslovni krugovi u dotičnom sektoru mogli imati saznanja o ranijem patentu putem drugih podataka. U ovom slučaju činjenica da kišobran naznačen ranijim patentom nije nikad proizveden dokazuje da poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru nisu mogli imati saznanja o ranijem patentu putem javnosti, djelatnosti stavljanja na tržište ili putem kataloga. Međutim, tom se činjenicom ne može dokazati da poslovni krugovi specijalizirani u dotičnom sektoru nisu mogli iz opravdanih razloga o tome imati saznanja na drugi način, primjerice pomoću online pretraživanja američkog registra patenata.
[omissis]
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (peto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništavaju se odluke trećeg žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 26. rujna 2012. (presude R 2453/2010‑3 i R 2459/2010‑3).
2. Društvo Impliva BV snosit će, uz vlastite troškove, i trećinu troškova društva Senz Technologies BV.
3. Društvo Senz Technologies snosit će dvije trećine vlastitih troškova.
4. OHIM će snositi vlastite troškove.
Dittrich | Schwarcz | Tomljenović |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 21. svibnja 2015.
Potpisi