Language of document : ECLI:EU:T:2021:608

PRESUDA OPĆEG SUDA (sedmo prošireno vijeće)

22. rujna 2021.(*)

„Javna služba – Dužnosnici – Zapošljavanje – Interni natječaj COM/03/AD/18 (AD 6) – Odluka o neuvrštavanju tužiteljeva imena na popis uspješnih kandidata na natječaju – Obveza obrazlaganja – Tajnost rada povjerenstva za odabir – Ponderiranje elemenata od kojih se testiranje sastoji i koji su predviđeni u obavijesti o natječaju”

U predmetu T‑435/20,

JR, koju zastupaju L. Levi i A. Champetier, odvjetnice,

tužiteljica,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju D. Milanowska i I. Melo Sampaio, u svojstvu agenata,

tuženika,

povodom zahtjeva na temelju članka 270. UFEU‑a za poništenje odluke povjerenstva za odabir na internom natječaju COM/03/AD/18 (AD 6) – Administratori, od 15. travnja 2020., o odbijanju tužiteljičina zahtjeva za preispitivanje odluke tog povjerenstva od 16. prosinca 2019. o neuvrštavanju njezina imena na popis uspješnih kandidata na navedenom natječaju i, po potrebi, za poništenje potonje odluke,

OPĆI SUD (sedmo prošireno vijeće),

u sastavu: R. da Silva Passos, predsjednik, V. Valančius, I. Reine, L. Truchot (izvjestitelj) i M. Sampol Pucurull, suci,

tajnik: E. Coulon,

donosi sljedeću

Presudu

 Okolnosti spora

1        Dana 16. prosinca 2018. tužiteljica, osoba JR, prijavila se na interni natječaj COM/03/AD/18 (AD 6) – Administratori (u daljnjem tekstu: sporni natječaj).

2        U obavijesti o spornom natječaju bilo je određeno da mu je cilj stvaranje popisa uspješnih kandidata za svako od sljedećih triju područja: prvo, europska javna uprava, drugo, razvojna suradnja i susjedska politika te, treće, istraživanje.

3        Tužiteljica je odabrala područje europske javne uprave u kojoj je traženi broj uspješnih kandidata iznosio 30.

4        Prema glavi III. obavijesti o spornom natječaju, kandidati su najprije bili dužni podnijeti prijavu i prilikom njezina podnošenja potvrditi da ispunjavaju predviđene uvjete za sudjelovanje. Nakon toga, kandidati koji ispunjavaju uvjete za sudjelovanje pozvani su pristupiti polaganju niza testova u obliku pitanja s višestrukim izborom odgovora. Najzad, kandidati koji polože te testove pozivaju se na usmeno testiranje.

5        U odjeljku 4. glave III. obavijesti o spornom natječaju navedeno je da se usmeno testiranje za funkcijsku skupinu AD sastoji od dvaju dijelova, opisanih na sljedeći način:

„1.      Intervju […] radi procjene:

–        glavnih zadataka obavljanih i kompetencija stečenih tijekom profesionalne karijere [kandidata] i

–        sposobnosti i motivacije [kandidata] da obnaša dužnosti na radnim mjestima kojima natječaj daje pristup;

2.      strukturirana prezentacija [koja] će se sastojati od kratkog prikaza teme povezane s određenom politikom Europske unije […]”

6        U odjeljku 4. glave III. obavijesti o spornom natječaju dodano je da se ukupna ocjena za oba gore spomenuta dijela sastoji od ocjene između nula i 20 bodova, pri čemu najniži potreban broj bodova iznosi deset.

7        U odjeljku 5. te iste glave određeno je da na popis uspješnih kandidata povjerenstvo za odabir uvrštava imena kandidata koji su postigli najbolje ocjene na usmenom testiranju kao i najniži broj bodova potreban za to testiranje, unutar traženog broja uspješnih kandidata.

8        Nakon što je 23. rujna 2019. položila pisani dio spornog natječaja, tužiteljica je sudjelovala u usmenom testiranju.

9        Dopisom od 16. prosinca 2019. povjerenstvo za odabir na spornom natječaju obavijestilo je tužiteljicu o svojoj odluci (u daljnjem tekstu: odluka od 16. prosinca 2019.) o neuvrštavanju njezina imena na popis uspješnih kandidata na tom natječaju. Povjerenstvo za odabir navelo je da je na usmenom testiranju tužiteljica dobila ocjenu 13/20 koja, iako je viša od najniže ocjene 10/20 utvrđene u obavijesti o spornom natječaju, jest ipak niža od praga 14/20 koji je trebalo dosegnuti kako bi se tužiteljica našla među najboljim kandidatima čija će imena biti uvrštena na popis uspješnih kandidata. Ono je također navelo da je tužiteljičin sveukupan nastup na usmenom testiranju dobio opisnu ocjenu „dobar”. Konkretno, povjerenstvo za odabir navelo je da je tužiteljica dobila opisnu ocjenu „vrlo dobar” zbog „veze između njezina prethodnog iskustva i stečenih kompetencija” te „pokazivanja općih kompetencija i motivacije da obnaša dužnosti koje treba popuniti”, dok je opisnu ocjenu „dobar” dobila za sposobnost izlaganja prezentacije na temu u vezi s područjem spornog natječaja.

10      Porukom elektroničke pošte od 20. prosinca 2019. (u daljnjem tekstu: zahtjev za preispitivanje) tužiteljica je Europskom uredu za odabir osoblja (EPSO) u skladu s točkom 6.3. priloga III. obavijesti o spornom natječaju podnijela zahtjev za preispitivanje odluke od 16. prosinca 2019. Istaknula je postojanje „očite nedosljednosti” između, s jedne strane, opisne ocjene dane za njezin sveukupni nastup na usmenom testiranju te, s druge strane, opisnih ocjena koje je dobila za tri dijela istog testiranja koje je povjerenstvo za odabir ocjenjivalo. Naime, tužiteljica smatra da je povjerenstvo proizvoljno podcijenilo njezin sveukupni nastup jer ga je ocijenilo kao „dobar”, iako su dva njegova dijela dobila opisnu ocjenu „vrlo dobar”. Dodala je da se iz odluke od 16. prosinca 2019. ne može shvatiti na koji je način ukupna ocjena „dobar” pretvorena u brojčanu ocjenu 13/20. Ta je ista poruka elektroničke pošte sadržavala „zahtjev za pružanje informacije i pristup dokumentima” kojim je tužiteljica tražila da joj se dostave sljedeće informacije:

–        podrobna objašnjenja o načinu na koji su opisne ocjene pretvorene u brojčane ocjene, zajedno s tablicama za ocjenjivanje na temelju kojih se svaka opisna ocjena može povezati s brojčano izraženom ocjenom;

–        podrobne ocjene koje su joj dane za svaki od triju analiziranih i ocijenjenih elemenata kao i odgovarajuću tablicu za ocjenjivanje;

–        sve korisne informacije o ocjenama koje su joj dodijeljene;

–        eventualno upotrijebljena metoda ponderiranja;

–        eventualno upotrijebljena metoda zaokruživanja;

–        zapisnik i obrasci za ocjenjivanje s njezina usmenog testiranja, flipchart‑blok koji je koristila tijekom tog testiranja (u daljnjem tekstu: flipchart‑blok) kao i svaki drugi relevantan dokument o njezinom nastupu na tom testiranju.

11      Nakon što je razmijenila više poruka elektroničke pošte s Glavnom upravom Europske komisije za ljudske resurse i sigurnost, tužiteljici je 28. veljače 2020. potonja dostavila tablicu u kojoj je bilo navedeno da brojčane ocjene između jedan i deset, s jedne strane, odgovaraju opisnim ocjenama „nedovoljan”, „dovoljan”, „dobar”, „vrlo dobar”, „odličan”, „izvrstan” i „uzoran”, s druge strane (u daljnjem tekstu: prva konverzijska tablica), pri čemu je pojašnjeno da su sve brojčane ocjene između jedan i četiri odgovarale usmenoj ocjeni „nedovoljan”. Ona je također pozvana da u uredima Komisije izvrši uvid u flipchart‑blok i sastane se s predsjednicom povjerenstva za odabir na spornom natječaju, kako bi dobila usmeni izvještaj o svojem nastupu. U Komisijinoj poruci elektroničke pošte od 28. veljače 2020. nisu spomenute metode ponderiranja i zaokruživanja o kojima je riječ u zahtjevu za preispitivanje.

12      Porukom elektroničke pošte od 9. travnja 2020. Komisija je obavijestila tužiteljicu da su gore spomenute metode obuhvaćene tajnošću rada povjerenstava za odabir na natječajima, predviđenom u članku 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju).

13      Odlukom od 15. travnja 2020. (u daljnjem tekstu: odluka od 15. travnja 2020.) povjerenstvo za odabir na spornom natječaju odbilo je zahtjev za preispitivanje.

14      U tu je svrhu povjerenstvo za odabir podsjetilo na to da je, kao prvo, prije saslušanja kandidata kojima je dopušteno pristupiti usmenom testiranju, ono odredilo njegov sadržaj, predviđena pitanja, kriterije za ocjenjivanje, postupak ocjenjivanja i ponderiranja svakog elementa spomenutog u obavijesti o tom natječaju u vezi s tim testiranjem.

15      Kao drugo, povjerenstvo za odabir pojasnilo je da je za svakog kandidata dalo primjedbe o posebnim elementima spomenutim u navedenoj obavijesti (vidjeti točku 5. ove presude) i da su njegove primjedbe uključivale i ukupnu ocjenu nastupa kandidata „u kojoj je sažeta procjena svakog elementa”.

16      Kao treće, povjerenstvo za odabir istaknulo je da su njegove ocjene iskustva i sposobnosti kandidata bile komparativne naravi.

17      Kao četvrto, utvrdilo je da preispitivanje odluke od 16. prosinca 2019. nije otkrilo pogrešku koja bi utjecala na obradu podataka o tužiteljičinu usmenom testiranju, tako da treba potvrditi odluku o neuvrštavanju njezina imena na popis uspješnih kandidata na spornom natječaju.

18      Tužiteljica je tužbom podnesenom 4. svibnja 2020. tajništvu Općeg suda pokrenula postupak za poništenje Komisijinih odluka koje su sadržane u porukama elektroničke pošte od 28. veljače i 9. travnja 2020. (vidjeti točke 11. i 12. ove presude) i kojima joj je uskraćen pristup određenim podacima koji su navodno osobne prirode. Ta je tužba bila zavedena pod brojem T‑265/20.

 Činjenice iz razdoblja nakon podnošenja tužbe

19      Dana 16. srpnja 2020. Komisija je tužiteljici dostavila presliku flipchart‑bloka uz koju su priložene bilješke koje je potonja sastavila za potrebe izlaganja na usmenom testiranju.

20      Prilikom telefonskog razgovora održanog 22. srpnja 2020. s predsjednicom povjerenstva za odabir na spornom natječaju, tužiteljica je dobila informacije o svojem nastupu na usmenom testiranju kao i pojašnjenje da su brojčane ocjene bile zaokružene na 0,25.

 Postupak i zahtjevi stranaka

21      Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 7. srpnja 2020., tužiteljica je pokrenula ovaj postupak.

22      Zasebnim aktom podnesenim tajništvu Općeg suda istog dana, tužiteljica je na temelju članka 66. Poslovnika Općeg suda zatražila zaštitu identiteta. Odlukom od 21. rujna 2020. Opći sud (sedmo vijeće) prihvatio je taj zahtjev.

23      Aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 22. srpnja 2020. u predmetu T‑265/20, JR/Komisija, tužiteljica je na temelju članka 68. Poslovnika zatražila spajanje tog predmeta s ovim predmetom. U svojim očitovanjima o tom zahtjevu, podnesenim tajništvu Općeg suda 31. kolovoza 2020., Komisija je zahtijevala da se isti odbije. Odlukom od 30. rujna 2020. predsjednik sedmog vijeća Općeg suda odbio je zahtjev za spajanje predmeta.

24      Pisani dio postupka zatvoren je 13. siječnja 2021.

25      Dana 20. travnja 2021., u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenih u članku 89. Poslovnika, Opći sud (sedmo vijeće) odlučio je pozvati Komisiju da navede koji je instrument omogućio povjerenstvu za odabir na spornom natječaju da u odluci od 16. prosinca 2019. opisnu ocjenu „dobar” poveže s ukupnom brojčanom ocjenom 13/20 koja je dodijeljena tužiteljici, s obzirom na to da je prva konverzijska tablica sadržavala brojčane ocjene od jedan do deset.

26      Dana 28. travnja 2021. Opći sud odlučio je na prijedlog sedmog vijeća primjenom članka 28. Poslovnika uputiti predmet proširenom sastavu sudskog vijeća.

27      Dopisom od 6. svibnja 2021. Komisija je odgovorila na pitanje Općeg suda iz točke 25. ove presude dostavljanjem tablice u kojoj se navodilo da brojčane ocjene ili rasponi brojčanih ocjena „do 9,5”, „10 do 11,5”, „12 do 13”, „13,5”, „14 do 15,5”, „16 do 17”, „17,5 do 19” i „19,5 do 20”, s jedne strane, odgovaraju opisnim ocjenama „nedovoljan”, „dovoljan”, „dobar”, „dobar do vrlo dobar”, „vrlo dobar”, „odličan”, „izvrstan” i „uzoran”, s druge strane (u daljnjem tekstu: druga konverzijska tablica).

28      Dopisom od 26. svibnja 2021. tužiteljica je podnijela očitovanja o odgovoru Komisije na gore navedeno pitanje Općeg suda.

29      Na temelju članka 106. stavka 3. Poslovnika, ako glavne stranke ne podnesu zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od kada su stranke obaviještene o zatvaranju pisanog dijela postupka, Opći sud može odlučiti da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka. U ovom je slučaju Opći sud (sedmo prošireno vijeće) – u nedostatku takvog zahtjeva, a smatrajući da je na temelju sadržaja spisa predmet dovoljno razjašnjen – odlučio donijeti odluku bez provođenja usmenog dijela postupka.

30      Tužiteljica od Općeg suda zahtijeva da:

–        poništi odluku od 15. travnja 2020. i, po potrebi, odluku od 16. prosinca 2019.;

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

31      Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–        odbije tužbu;

–        naloži tužiteljici snošenje troškova.

 Pravo

 Predmet spora

32      Tužiteljica zahtijeva da se poništi odluka od 15. travnja 2020. i, po potrebi, odluka od 16. prosinca 2019.

33      U odgovoru na tužbu Komisija ističe argument o postojanju zapreke vođenju postupka koji je usmjeren protiv zahtjeva za poništenje odluke od 16. prosinca 2019., nadomještene odlukom od 15. travnja 2020.

34      Valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kada kandidat na natječaju zahtijeva preispitivanje odluke povjerenstva za odabir, upravo odluka koju potonje povjerenstvo donese nakon preispitivanja situacije kandidata predstavlja akt kojim mu se nanosi šteta u smislu članka 90. stavka 2. odnosno, ovisno o slučaju, članka 91. stavka 1. Pravilnika o osoblju. Odlukom donesenom nakon preispitivanja tako se zamjenjuje prvotna odluka povjerenstva za odabir (vidjeti presudu od 5. rujna 2018., Villeneuve/Komisija, T‑671/16, EU:T:2018:519, t. 24. i navedenu sudsku praksu; u tom smislu vidjeti također presudu od 11. ožujka 1986., Sorani i dr./Komisija, 293/84, EU:C:1986:111, t. 12.).

35      Slijedom toga valja zaključiti da u konkretnom slučaju jedini akt kojim se nanosi šteta jest odluka od 15. travnja 2020.

36      Stoga, budući da je tužiteljica zahtijevala poništenje odluke od 16. prosinca 2019. samo „po potrebi”, valja prvo ispitati zahtjev za poništenje odluke od 15. travnja 2020.

 Meritum

37      U prilog osnovanosti tužbe tužiteljica ističe dva tužbena razloga od kojih se prvi temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi pravila primjenjivih na rad povjerenstva za odabir, a drugi na povredi obveze obrazlaganja i načela dobre uprave iz članka 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).

38      Prvo valja ispitati drugi tužbeni razlog jer se on odnosi na prethodno pitanje glede obrazloženja odluke od 15. travnja 2020.

39      Tužiteljica ističe da čak i nakon što je primila prvu konverzijsku tablicu (vidjeti točku 11. ove presude) kao i objašnjenja o metodi zaokruživanja koju je povjerenstvo za odabir upotrijebilo (vidjeti točku 20. ove presude), obrazloženje odluke od 15. travnja 2020. nije dostatno da na njegovu temelju shvati način na koji su tri opisne ocjene „vrlo dobar”, „vrlo dobar” i „dobar” postignute za tri različita dijela usmenog testiranja, omogućile povjerenstvu za odabir na spornom natječaju da njezinom sveukupnom nastupu na navedenom testiranju dodijeli opisnu ocjenu „dobar” i da potonju pretvori u brojčanu ocjenu 13/20.

40      Tužiteljica dodaje da je povjerenstvo za odabir nužno primijenilo metodu ponderiranja i tvrdi da određivanje te metode ne spada u rad povjerenstava za odabir na natječaju koji, zato što je komparativan, mora ostati tajan, u skladu sa sudskom praksom o članku 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju. Ona smatra da se objektivni elementi poput ponderiranja ocjena, koje je povjerenstvo za odabir utvrdilo prije početka testiranja kako bi definiralo smjernice za svoj rad i u načelu osiguralo pravilno i objektivno odvijanje istog, ne odnose na ocjenu rezultata kandidata ili usporedbu njihovih odgovarajućih rezultata.

41      U svojim očitovanjima o Komisijinu odgovoru na pitanje Općeg suda (vidjeti točke 27. i 28. ove presude), tužiteljica ističe da čak i nakon što se upoznala s drugom konverzijskom tablicom, nije u mogućnosti shvatiti razlog zbog kojeg joj je dodijeljena brojčana ocjena 13/20. Drži da ta tablica samo naglašava važnost da treba točno znati u kojem je trenutku povjerenstvo za odabir zaokružilo ocjene i koja je metoda ponderiranja upotrijebljena.

42      Komisija odgovara da, uzimajući u obzir tajnost rada povjerenstava za odabir u vezi s izražavanjem vrijednosnog suda i širokom diskrecijskom ovlasti kojom ona raspolažu, priopćavanje ocjena postignutih na različitim testiranjima jest dostatno obrazloženje njihovih odluka. Tvrdi da je odluka od 15. travnja 2020. dostatno obrazložena jer je tužiteljica bila obaviještena da je na usmenom testiranju postigla ocjenu 13/20 i da su samo imena kandidata koji su dobili barem ocjenu 14/20 uvrštena na popis uspješnih kandidata. Komisija smatra da je povjerenstvo za odabir samo radi potpunosti, primjenom načela dobre uprave, priopćilo tužiteljici opisne ocjene koje joj je dodijelilo za svaki od dijelova usmenog testiranja kao i ukupnu opisnu ocjenu dobivenu po toj osnovi, nakon čega joj je dostavilo konverzijsku tablicu i flipchart‑blok, a zatim i zakazalo telefonski razgovor s njegovom predsjednicom koja joj je navela, među ostalim, koja je metoda zaokruživanja upotrijebljena.

43      Usto, iako Komisija priznaje da ukupna brojčana ocjena koju je povjerenstvo za odabir dodijelilo tužiteljici po osnovi usmenog testiranja proizlazi iz ponderiranja triju dijelova tog testiranja, ona ističe da je određivanje metode ponderiranja bilo u središtu široke diskrecijske ovlasti koja je, sukladno sudskoj praksi, obaviješću o tom natječaju prepuštena povjerenstvu za odabir jer ne sadržava objašnjenja u tom pogledu. Otkrivanje te metode ozbiljno bi ugrozilo tajnost rada povjerenstva za odabir i njegovu neovisnost, s obzirom na to da bi neuspješni kandidati mogli navesti da je prihvaćenom metodom dana prednost određenoj kategoriji kandidata.

44      Valja podsjetiti, kao prvo, na to da prema članku 25. drugom stavku drugoj rečenici Pravilnika o osoblju, svaka odluka koja ima negativni učinak na dužnosnika mora sadržavati obrazloženje. Toj obvezi odgovara obveza koja je općenitije predviđena u članku 296. drugom stavku UFEU‑a kao i u članku 41. Povelje glede načela dobre uprave, a osobito u njegovu stavku 2. točki (c).

45      Kao drugo, članak 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju određuje da se „[r]ad povjerenstva za odabir odvija […] u tajnosti”.

46      Prema ustaljenoj sudskoj praksi, obveza obrazlaganja ima za cilj, s jedne strane, pružiti zainteresiranoj osobi dovoljno informacija za ocjenu osnovanosti akta koji za nju proizvodi negativne učinke i svrsishodnost pokretanja postupka pred sudom Europske unije i, s druge strane, omogućiti ovom potonjem da provede nadzor nad zakonitošću akta (vidjeti presudu od 13. rujna 2016., Pohjanmäki/Vijeće, T‑410/15 P, neobjavljenu, EU:T:2016:465, t. 77. i navedenu sudsku praksu; u tom smislu vidjeti također presudu od 11. lipnja 2020., Komisija/Di Bernardo, C‑114/19 P, EU:C:2020:457, t. 51.).

47      Valja također istaknuti da pravo na dobru upravu predviđeno člankom 41. Povelje stvara obvezu za upravu da obrazloži svoje odluke i da to obrazloženje nije općenito samo izraz transparentnosti djelovanja uprave, nego mora također omogućiti pojedincu da pri potpunoj spoznaji činjenica odluči je li korisno za njega pokrenuti postupak pred sudom. Postoji dakle uska veza između obveze obrazlaganja i temeljnog prava na djelotvornu sudsku zaštitu kao i prava na djelotvoran pravni lijek zajamčenog člankom 47. Povelje (presuda od 10. listopada 2012., Sviluppo Globale/Komisija, T‑183/10, neobjavljena, EU:T:2012:534, t. 40.; u tom smislu vidjeti također presudu od 8. rujna 2009., ETF/Landgren, T‑404/06 P, EU:T:2009:313, t. 148. i navedenu sudsku praksu).

48      Obrazloženje načelno mora biti priopćeno zainteresiranoj osobi istodobno s odlukom koja na nju negativno utječe. Nepostojanje obrazloženja ne može biti otklonjeno činjenicom da zainteresirana osoba razloge odluke saznaje tijekom postupka pred sudom Unije. Međutim, za razliku od nepostojanja obrazloženja, u slučaju nedostatnog obrazloženja objašnjenja dana tijekom postupka mogu u iznimnim slučajevima ispraviti tu nedostatnost, tako da tužbeni razlog koji se na njoj temelji više ne opravdava poništenje predmetne odluke (vidjeti presudu od 11. lipnja 2020., Komisija/Di Bernardo, C‑114/19 P, EU:C:2020:457, t. 51. i 52. te navedenu sudsku praksu).

49      Sud smatra da ne postoji ni pravo institucija Unije da pred sudom Unije isprave svoje odluke koje nisu dovoljno obrazložene, ni obveza tog suda da uzme u obzir dodatna objašnjenja koja je donositelj predmetnog akta pružio tek tijekom postupka kako bi ocijenio poštovanje obveze obrazlaganja. Naime, takvo pravno stanje moglo bi poremetiti podjelu nadležnosti između uprave i suda Unije, slabeći nadzor zakonitosti i ugrožavajući ostvarivanje prava na žalbu. Samo se u iznimnim slučajevima u kojima se pokazalo da dotična institucija Unije nije mogla u praksi dovoljno pravno obrazložiti pobijanu odluku, obrazloženje može dopuniti objašnjenjima koja je donositelj akta dao tijekom postupka (vidjeti u tom smislu presudu od 11. lipnja 2020., Komisija/Di Bernardo, C‑114/19 P, EU:C:2020:457, t. 58. i 59.).

50      Glede odluka koje je donijelo povjerenstvo za odabir na natječaju, kao što je to Sud presudio u presudi od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276), obveza obrazlaganja mora biti usklađena s poštovanjem tajnosti rada povjerenstva za odabir na temelju članka 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju. Ta je tajnost uvedena kako bi se osigurala neovisnost povjerenstava za odabir te objektivnost njihova rada, pružajući im zaštitu od svakog miješanja i vanjskih pritisaka, neovisno o tome dolaze li oni od same administracije Unije, zainteresiranih kandidata ili trećih osoba. Poštovanje te tajnosti protivi se stoga otkrivanju pojedinačnih stavova članova povjerenstva za odabir kao i otkrivanju svih informacija koje se odnose na osobne ili komparativne ocjene kandidata (presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 24.).

51      U okviru obveze obrazlaganja odluka povjerenstva za odabir na natječaju mora se u tim okolnostima uzeti u obzir narav predmetnog rada (presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 25.).

52      Rad povjerenstva za odabir na natječaju u pravilu obuhvaća barem dva različita stadija, to jest, kao prvo, ispitivanje prijava kako bi se izdvojili kandidati koji ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u natječaju, te, kao drugo, ispitivanje sposobnosti kandidata za radno mjesto koje treba popuniti, kako bi se sastavio popis uspješnih kandidata (presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 26.).

53      Prvi se stadij sastoji, osobito u slučaju natječaja temeljenog na kvalifikacijama, od uspoređivanja isprava o kvalifikacijama koje su kandidati podnijeli s kvalifikacijama koje su potrebne na osnovi obavijesti o natječaju. Budući da se to uspoređivanje provodi na temelju objektivnih podataka koje inače pozna svaki od kandidata za sebe, poštovanju tajnosti rada povjerenstva za odabir ne protivi se to da se ti objektivni podaci, a osobito kriteriji za ocjenu na kojima se temelji odabir izvršen u stadiju preliminarnih radnji natječaja, priopće tako da se osobama čije su prijave odbačene već i prije bilo kakvog osobnog testiranja omogući da se upoznaju s mogućim razlozima za njihovo isključenje (presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 27.).

54      S druge strane, drugi stadij u radu povjerenstva za odabir na natječaju jest prije svega komparativan i zbog toga podliježe tajnosti svojstvenoj tom radu (presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 28.).

55      Kriteriji za ispravljanje koje povjerenstvo za odabir usvoji prije testiranja sastavni su dio komparativnog ocjenjivanja koje povjerenstvo za odabir provodi glede odnosnih sposobnosti kandidata. Naime, njima se u interesu ovih potonjih nastoji osigurati određena homogenost u ocjenama povjerenstva za odabir, osobito u slučaju velikog broja kandidata. Ti su kriteriji obuhvaćeni, dakle, tajnošću vijećanja po istoj osnovi kao i ocjene povjerenstva za odabir (presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 29.).

56      Komparativno ocjenjivanje koje povjerenstvo za odabir provodi odražava se u ocjenama koje ono dodjeljuje kandidatima. One su izraz vrijednosnog suda danog o svakome od njih (presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati, C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 30.).

57      Na temelju tih načela, Sud je u točkama 31. i 32. presude od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276), zaključio da, uzimajući u obzir tajnost rada povjerenstva za odabir, priopćavanje ocjena postignutih na različitim testiranjima predstavlja dostatno obrazloženje odluka povjerenstva za odabir i da takvo obrazloženje ne šteti pravima kandidata jer im omogućuje da saznaju vrijednosni sud o svojem nastupu i da eventualno provjere jesu li doista ostvarili broj bodova predviđen u obavijesti o natječaju.

58      S obzirom na ta načela valja ocijeniti je li odluka od 15. travnja 2020. dostatno obrazložena.

59      Kao prvo, treba istaknuti da odluka od 15. travnja 2020. ne spada u prvi stadij naveden u sudskoj praksi Suda u vezi s dopuštanjem kandidatima da se natječu, nakon provjere jesu li kandidati ispunili uvjete koji su u tu svrhu predviđeni u obavijesti u natječaju. Ona spada u drugi stadij s obzirom na to da povjerenstvo za odabir na spornom natječaju nije moralo ocijeniti tužiteljičin nastup na usmenom testiranju samo s ciljem da ispita može li joj se dodijeliti najniža ocjena 10/20 utvrđena u obavijesti o natječaju, nego i da ocijeni taj nastup u odnosu na nastupe ostalih kandidata. Naime, u obavijesti o natječaju bilo je predviđeno da se u području koje je tužiteljica odabrala samo 30 kandidata koji su postigli najbolje ocjene na usmenom testiranju može uvrstiti na popis uspješnih kandidata (vidjeti točke 3., 6. i 7. ove presude).

60      Kao drugo, valja podsjetiti na informacije koje su tužiteljici već dane u odluci od 16. prosinca 2019. potvrđenoj odlukom od 15. travnja 2020. U toj odluci, kao što je izloženo u točki 9. ove presude, povjerenstvo za odabir navelo je ponajprije da je tužiteljici za njezin nastup na usmenom testiranju na spornom natječaju dodijeljena ukupna ocjena 13/20, dok je usporedba među nastupima kandidata koji su ispunjavali uvjete za sudjelovanje u tom testiranju navela povjerenstvo za odabir da na popis uspješnih kandidata uvrsti samo imena onih koji su postigli ukupnu ocjenu od najmanje 14/20.

61      Potom je povjerenstvo za odabir navelo da se tužiteljičin sveukupni nastup na usmenom testiranju može okvalificirati kao „dobar”.

62      Naposljetku, povjerenstvo za odabir dostavilo je opisne ocjene koje je dodijelilo tužiteljici za svaku od triju dijelova usmenog testiranja koji proizlaze iz odjeljka 4. glave III. obavijesti o spornom natječaju (vidjeti točku 5. ove presude), prema kojem je to testiranje obuhvaćalo dva dijela, a prvi je dio sadržavao dva poddijela.

63      Kao treće, kako je to navedeno u točki 11. ove presude, Komisija je naknadno tužiteljici dostavila prvu konverzijsku tablicu iz koje je bilo razvidno da opisne ocjene koje je povjerenstvo za odabir upotrijebilo odgovaraju brojčanim ocjenama od jedan do deset. Iz te tablice proizlazi da su opisne ocjene „dobar” i „vrlo dobar” istovrijedne brojčanim ocjenama 6/10 i 7/10.

64      Kao četvrto, Komisija je Općem sudu dostavila drugu konverzijsku tablicu, koja je spomenuta u točki 27. ove presude, a iz koje je razvidno da brojčane ocjene od jedan do dvadeset, s jedne strane, odgovaraju opisnim ocjenama priopćenim kandidatima nakon usmenog testiranja, s druge strane.

65      Kao peto, valja istaknuti da je, kao što to proizlazi iz odluke od 15. travnja 2020., povjerenstvo za odabir usvojilo metodu ponderiranja primjenjivu na tri dijela usmenog testiranja predviđena u obavijesti u spornom natječaju. U odgovoru na tužbu Komisija potvrđuje da ukupna ocjena 13/20 koju je tužiteljica postigla nije aritmetički prosjek ocjena iz tih triju dijelova, nego proizlazi iz njihova ponderiranog prosjeka.

66      Slijedom navedenog, valja utvrditi da je povjerenstvo za odabir na spornom natječaju usvojilo koeficijent ponderiranja za svaki dio usmenog testiranja iz obavijesti o tom natječaju (u daljnjem tekstu: predmetni koeficijenti ponderiranja). Predmetni koeficijenti ponderiranja primijenjeni su kod ocjenjivanja koje je povjerenstvo za odabir provelo o nastupima kandidata u tim dijelovima, kako bi se dobio ponderirani prosjek tih triju ocjena. Stoga ti koeficijenti ponderiranja bitno doprinose shvaćanju koje tužiteljica može imati glede načina na koji je njezin nastup, nakon što ocijenjen u tim trima dijelovima, bila pretvoren u ukupnu ocjenu brojčano izraženu u dvadesetinama, u skladu s obavijesti o spornom natječaju (vidjeti točku 6. ove presude). Tužiteljica sada raspolaže s prvom i drugom konverzijskom tablicom. Međutim, bez poznavanja predmetnih koeficijenata ponderiranja, tužiteljica nije u mogućnosti shvatiti kako su opisne ocjene „vrlo dobar”, „vrlo dobar”, „dobar”, koje su joj dodijeljene za tri dijela usmenog testiranja i koje prema prvoj konverzijskoj tablici odgovaraju brojčanim ocjenama 7, 7 i 6, mogle dovesti do ukupne brojčane ocjene 13/20, koja prema drugoj konverzijskoj tablici odgovara opisnoj ocjeni „dobar”. Mora se istaknuti da, prema veličini svakog od tih koeficijenata, nije isključeno da ponderirani prosjek navedenih brojčanih ocjena dovede do ukupne ocjene koja je brojčano izražena, zaokružena i pretvorena u dvadesetine, dosežući prag od 14/20 koji je potreban da se kandidat nađe među uspješnim kandidatima na spornom natječaju (vidjeti točku 9. ove presude).

67      Valja, međutim, utvrditi je li priopćavanje predmetnih koeficijenata ponderiranja u skladu s tajnošću rada povjerenstva za odabir predviđenom u članku 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju, kako ga Sud tumači.

68      Točno je, kao što je to navedeno u točki 57. ove presude, da je u presudi od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276, t. 31. i 32.), Sud presudio, nakon odvagivanja zahtjeva koji proizlaze, s jedne strane, iz obveze obrazlaganja i, s druge strane, iz tajnosti rada povjerenstva za odabir, da je priopćavanje ocjena postignutih na različitim testiranjima dostatno obrazloženje odluka povjerenstva za odabir i da takvo obrazloženje ne šteti pravima kandidata.

69      No, u predmetu u kojem je donesena presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276) tužitelju nije bilo dopušteno sudjelovati u testiranjima na natječaju koja su održana nakon pisanog testiranja na kojem je postigao ocjenu nižu od minimalno predviđene u obavijesti o natječaju. Tom obaviješću nije bilo predviđeno da se to pisano testiranje sastoji od više dijelova. Slijedom navedenog, upućivanje Suda na „ocjene postignute na različitim testiranjima” ne može se protumačiti na način da se odnosi samo na pojedinačne eliminacijske ocjene, za razliku od prijelaznih ocjena za različite dijelove testiranja koje su predviđene u obavijesti o natječaju. Dakle, iz te sudske prakse ne proizlazi da priopćavanje kandidatu samo jedne pojedinačne eliminacijske ocjene jest u svim okolnostima dostatno obrazloženje, neovisno o osobitostima svakog natječaja.

70      Usto, iz presude od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276), ne može se zaključiti da izraz „kriteriji za ispravljanje”, za koje je Sud smatrao da su zaštićeni tajnošću rada povjerenstva za odabir, obuhvaća elemente poput predmetnih koeficijenata ponderiranja.

71      Valja istaknuti da se „kriterijima za ispravljanje” iz presude od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276), povjerenstvo za odabir vodi prilikom ocjene nastupa kandidata tijekom testiranja na natječaju i mogućih dijelova svakog testiranja. Oni su instrument kojem povjerenstvo za odabir pribjegava kada daje vrijednosni sud o tim nastupima kako bi osiguralo homogenost svojih ocjena. U tom smislu, kao što je to Sud presudio u navedenoj presudi, ti su kriteriji sastavni dio komparativnog ocjenjivanja koje povjerenstvo za odabir provodi glede odnosnih sposobnosti kandidata, pa stoga moraju ostati tajni (vidjeti točku 55. ove presude). Naime, kako bi potpuno objektivno i slobodno ocijenilo kandidate, povjerenstvo za odabir mora biti u mogućnosti strukturirati svoj rad, tako da, ako je nužno, utvrdi kriterije i podkriterije koji eventualno mogu biti i međusobno ponderirani.

72      S druge strane, koeficijenti koje povjerenstvo za odabir utvrdi radi ponderiranja dijelova od kojih se testiranje sastoji i koji su predviđeni u obavijesti o natječaju, ne ispunjavaju istu funkciju kao kriteriji za ispravljanje iz presude od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276). Naime, namjena tih koeficijenata nije doprinijeti komparativnoj ocjeni nastupa kandidata na predmetnom testiranju. Njih utvrđuje povjerenstvo za odabir, u okviru izvršavanja svoje diskrecijske ovlasti, kako bi izrazilo relativnu važnost koju ono pridodaje različitim dijelovima testiranja iz obavijesti o natječaju unutar ukupne ocjene dodijeljene kandidatu za cijelo to testiranje. Prethodno utvrđivanje relativne vrijednosti različitih dijelova testiranja predviđenih u obavijesti o natječaju treba, dakle, razlikovati od ocjene nastupa kandidata za svaki od tih dijelova.

73      Stoga se presuda od 4. srpnja 1996., Parlament/Innamorati (C‑254/95 P, EU:C:1996:276), ne može tumačiti na način da odvagivanje između zahtjeva iz točke 68. ove presude nalaže da, kada je obaviješću o natječaju predviđeno da se testiranje sastoji od više dijelova, koeficijenti koje je povjerenstvo za odabir prethodno dodijelilo za svaki od tih dijelova radi njihova ponderiranja moraju biti obuhvaćeni tajnošću rada povjerenstva za odabir. Iz navedene presude ne proizlazi, dakle, da su ti koeficijenti isključeni iz elemenata koji se primjenom obveze obrazlaganja moraju priopćiti kandidatima isključenima iz natječaja.

74      Usto valja podsjetiti na to da je, u vezi s usmenim testiranjem radi ocjenjivanja poznavanja jezika kandidata na natječaju na francuskom i engleskom te svim drugim jezicima Unije za koje su u svojim prijavama ti kandidati izjavili da ih znaju, Opći sud već presudio da kada povjerenstvo za odabir provede prijelazno ocjenjivanje znanja kandidata za svaki od tih jezika, obveza obrazlaganja podrazumijeva da se na zahtjev kandidata moraju priopćiti prijelazne ocjene koje su mu dodijeljene za različite jezike koji su bili predmet testiranja i metoda koju je povjerenstvo za odabir slijedilo radi određivanja konačne ocjene. Naime, Opći je sud istaknuo da priopćavanje tih informacija ne znači niti otkrivanje pojedinačnih stavova članova povjerenstva za odabir niti otkrivanje informacija koje se odnose na osobne ili komparativne ocjene kandidata. Ono, dakle, nije nespojivo s poštovanjem tajnosti rada povjerenstva za odabir (presuda od 28. travnja 2004., Pascall/Vijeće, T‑277/02, EU:T:2004:117, t. 2. i 28.).

75      Osim toga, iz sudske prakse Službeničkog suda proizlazi da se, s obzirom na tajnost koja mora okruživati rad povjerenstva za odabir na natječaju i široku diskrecijsku ovlast kojom to povjerenstvo raspolaže radi ocjenjivanja rezultata testiranja na natječaju, to povjerenstvo ne može smatrati dužnim, kada obrazlaže neuspjeh kandidata na testiranju, navesti odgovore kandidata koji su ocijenjeni kao nedostatni ili objasniti zašto su ti odgovori ocijenjeni kao nedostatni. Međutim, ta tajnost i ta široka diskrecijska ovlast ne podrazumijevaju da se kandidatima na natječaju koji su to zatražili ne mogu eventualno priopćiti ocjene postignute u svakom od dijelova usmenog testiranja spomenutih u obavijesti o natječaju (vidjeti u tom smislu presudu od 8. srpnja 2010., Wybranowski/Komisija, F‑17/08, EU:F:2010:83, t. 98. i 99. i navedenu sudsku praksu). Službenički je sud smatrao da, radi ispunjavanja obveze obrazlaganja, do tog priopćavanja treba načelno doći, kada ga je kandidat zatražio, prije isteka roka predviđenog člancima 90. i 91. Pravilnika o osoblju (vidjeti u tom smislu presudu od 8. srpnja 2010., Wybranowski/Komisija, F‑17/08, EU:F:2010:83, t. 100.). Valja dodati da je Službenički sud, odbijajući prigovor koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja, utvrdio da se tužitelju moglo priopćiti, među ostalim, ponderiranje četiriju „kriterija za ocjenjivanje” spomenutih u obavijesti o natječaju u vezi s usmenim testiranjem (vidjeti u tom smislu presudu od 8. srpnja 2010., Wybranowski/Komisija, F‑17/08, EU:F:2010:83, t. 8., 50., 104. i 106.).

76      Ta sudska praksa Općeg suda i Službeničkog suda potvrđuje usku vezu koja postoji, kao što je to navedeno u točki 47. ove presude, između obveze obrazlaganja i djelotvorne sudske zaštite, te ograničavanje na iznimne slučajeve prava na dopunu nedostatnog obrazloženja informacijama iznesenima tijekom postupka, a kako proizlazi iz sudske prakse Suda navedene u točki 49. ove presude. Naime, ako pravodobno ne sazna za metodu koju je povjerenstvo za odabir slijedilo radi određivanja ukupne eliminacijske ocjene dodijeljene kandidatu za testiranje, na temelju ocjena koje je povjerenstvo za odabir dalo za nastup navedenog kandidata u različitim dijelovima tog testiranja predviđenima u obavijesti o natječaju, taj kandidat nije u mogućnosti shvatiti je li povjerenstvo za odabir počinilo pogrešku, i to ne u pripremi tih ocjena, koja je zaštićena tajnošću rada povjerenstva za odabir, nego u pripremi ukupne eliminacijske ocjene. Taj kandidat ne može, dakle, procijeniti je li svrsishodno podnijeti tužbu Općem sudu.

77      Usto, obveza obrazlaganja i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu opća su načela prava Unije koja su sada utvrđena u Povelji, dok je tajnost rada povjerenstva za odabir utvrđena aktom sekundarnog prava. Slijedom navedenog, članak 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju treba tumačiti s obzirom na Povelju.

78      Slijedom navedenih razmatranja valja zaključiti da, s obzirom na to da predmetni koeficijenti ponderiranja nisu instrumenti koje je povjerenstvo za odabir na spornom natječaju upotrijebilo kako bi dalo vrijednosni sud o nastupima kandidata u trima dijelovima usmenog testiranja iz obavijesti o natječaju, oni nisu obuhvaćeni tajnošću predviđenom u članku 6. Priloga III. Pravilniku o osoblju.

79      Taj zaključak ne dovode u pitanje Komisijini argumenti zasnovani na širokoj diskrecijskoj ovlasti kojom raspolaže povjerenstvo za odabir na natječaju (vidjeti točku 43. ove presude).

80      Prema sudskoj praksi, povjerenstvo za odabir na natječaju ima široke diskrecijske ovlasti u obavljanju svojih poslova. Prema tome, dopušteno mu je – kada obavijest o natječaju ne predviđa kriterije ocjenjivanja – odrediti te kriterije ili – ako obavijest o natječaju to predviđa, ali ih ipak ne navodi – odrediti njihovo ponderiranje (vidjeti presudu od 11. prosinca 2012., Mata Blanco/Komisija, F‑65/10, EU:F:2012:178, t. 55. i navedenu sudsku praksu; u tom smislu vidjeti također presude od 24. ožujka 1988., Goossens i dr./Komisija, 228/86, EU:C:1988:172, t. 11., 13. i 14., te od 19. travnja 1988., Santarelli/Komisija, 149/86, EU:C:1988:179, t. 10.).

81      Iz toga proizlazi da kada u obavijesti o natječaju nije određeno ponderiranje svakog kriterija ocjenjivanja spomenutog u obavijesti o natječaju za odnosno testiranje, povjerenstvo za odabir može utvrditi način na koji se ukupni broj bodova koji navedena obavijest predviđa za to testiranje mora raspodijeliti među različitim dijelovima od kojih se ono sastoji, i to prema važnosti koju pridaje tim dijelovima s obzirom na radna mjesta koja treba popuniti (vidjeti u tom smislu presudu od 11. prosinca 2012., Mata Blanco/Komisija, F‑65/10, EU:F:2012:178, t. 56. i navedenu sudsku praksu).

82      U konkretnom su slučaju u obavijesti o spornom natječaju opisani dijelovi od kojih se sastoji usmeno testiranje (vidjeti točku 5. ove presude), a da pritom nije određeno ponderiranje koje će se primijeniti na svaki od tih dijelova prilikom određivanja ukupne ocjene.

83      Stoga je povjerenstvo za odabir na spornom natječaju imalo pravo utvrditi tri predmetna koeficijenta ponderiranja.

84      Međutim, iz navedenog ne proizlazi da su predmetni koeficijenti ponderiranja isključeni iz informacija koje se moraju priopćiti isključenim kandidatima kako bi se osiguralo poštovanje obveze obrazlaganja.

85      Naime, prema sudskoj praksi, u slučajevima kad neka institucija raspolaže širokom diskrecijskom ovlasti, nadzor poštovanja jamstva koja dodjeljuje pravni poredak Unije u upravnim postupcima od temeljne je važnosti. Takva jamstva za nadležnu instituciju osobito uključuju obvezu brižljivog i nepristranog ispitivanja svih relevantnih elemenata predmetnog slučaja i obvezu dovoljnog obrazlaganja svoje odluke (presude od 21. studenog 1991., Technische Universität München, C‑269/90, EU:C:1991:438, t. 14., i od 8. rujna 2009., ETF/Landgren, T‑404/06 P, EU:T:2009:313, t. 163.).

86      Usto, prema sudskoj praksi spomenutoj u točkama 46. i 47. ove presude, cilj obveze obrazlaganja upravo je omogućiti da zainteresirane osobe ostvare svoje pravo na djelotvoran pravni lijek i da sud Unije provede nadzor nad zakonitošću odluka upravnog tijela.

87      Valja istaknuti da, s obzirom na to da povjerenstva za odabir na natječaju raspolažu širokom diskrecijskom ovlašću, nadzor suda nad zakonitošću njihovih odluka sastoji se od provjere li ta diskrecijska ovlast izvršena na temelju objektivnih kriterija te je li u njezinu izvršavanju počinjena očita pogreška ili zlouporaba ovlasti, odnosno jesu li granice diskrecijske ovlasti očito prekoračene (vidjeti u tom smislu presudu od 11. veljače 1999., Jiménez/OHIM, T‑200/97, EU:T:1999:26, t. 40. i navedenu sudsku praksu). Stoga, u konkretnom slučaju, iako Opći sud ne može svojom ocjenom nadomjestiti ocjenu povjerenstva za odabir, on ipak mora, s obzirom na obvezu obrazlaganja, biti u mogućnosti provjeriti da je ono ocijenilo tužiteljičin nastup na usmenom testiranju na temelju njegovih triju dijelova predviđenih u obavijesti o spornom natječaju i da nikakva pogreška nije počinjena u izračunu ukupne ocjene izvršenom na temelju ocjene koju je povjerenstvo za odabir dalo za svaki od tih triju dijelova.

88      Slijedom svih prethodnih razmatranja mora se zaključiti da, s obzirom na to da tužiteljica nije bila upoznata s predmetnim koeficijentima ponderiranja, odluka od 15. travnja 2020. nije dostatno obrazloženja, i to unatoč informacijama koje je Komisija pružila tužiteljici nakon donošenja navedene odluke, pod pretpostavkom da se oni mogu uzeti u obzir na temelju sudske prakse navedene u točkama 48. i 49. ove presude.

89      Stoga valja prihvatiti drugi tužbeni razlog i poništiti odluku od 15. travnja 2020., pri čemu nije nužno ispitati prvi tužbeni razlog (vidjeti točku 38. ove presude) niti odlučiti o argumentu o postojanju zapreke vođenju postupka koji je Komisija istaknula glede zahtjeva za eventualno poništenje odluke od 16. prosinca 2019. (vidjeti točke 30. i 33. ove presude).

 Troškovi

90      U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da Komisija nije uspjela u postupku, treba joj naložiti snošenje troškova sukladno tužiteljičinu zahtjevu.

Slijedom navedenog,

OPĆI SUD (sedmo prošireno vijeće)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništava se odluka povjerenstva za odabir na internom natječaju COM/03/AD/18 (AD 6) – Administratori, od 15. travnja 2020., o neuvrštavanju osobe JR na popis uspješnih kandidata za zapošljavanje administratora u razredu AD 6 u području europske javne službe.

2.      Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova.

da Silva Passos

Valančius

Reine

Truchot

 

      Sampol Pucurull

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 22. rujna 2021.

Potpisi


*      Jezik postupka: francuski