Predmet T‑614/13

Romonta GmbH

protiv

Europske komisije

„Okoliš – Direktiva 2003/87/EZ – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Prijelazna pravila za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica od 2013. nadalje – Odluka 2011/278/EU – Nacionalne provedbene mjere koje je predložila Njemačka – Klauzula za slučajeve s prekomjernim teškoćama – Sloboda izbora zanimanja i sloboda poduzetništva – Pravo vlasništva – Proporcionalnost“

Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 26. rujna 2014.?II – 0000

Sažetak – Presuda Općeg suda (peto vijeće) od 26. rujna 2014.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Izravni utjecaj – Odluka Komisije upućena državama članicama o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica stakleničkih plinova – Konačno utvrđenje svih čimbenika koji se uzimaju u obzir pri donošenju nacionalnih provedbenih mjera – Potpuno automatska provedba – Margina prosudbe država članica – Nepostojanje

(čl. 263. st. 4. UFEU‑a; čl. 11. Direktive 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća; Odluka Komisije 2013/448)

2.      Okoliš – Zagađenje zraka – Direktiva 2003/87 – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Prijelazni režim besplatne dodjele emisijskih jedinica – Iscrpnost usklađenih pravila o dodjeli – Diskrecijska ovlast Komisije – Nepostojanje – Odluka Komisije o odbijanju dodjele emisijskih jedinica na temelju klauzule za slučajeve s prekomjernim teškoćama – Povreda načela proporcionalnosti i povreda temeljnih prava – Nepostojanje

(čl. 10.a i 11. Direktive 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća; čl. 10. i čl. 15. st. 3. Odluke Komisije 2011/278; Odluka Komisije 2013/448)

3.      Pravo Europske unije – Načela – Viša sila – Pojam – Neuobičajene i nepredvidive okolnosti, različite od onih na koje se tužitelj poziva, čije se posljedice ni uz svu potrebnu pažnju ne bi mogle izbjeći – Podvrgavanje poduzetnika sustavu trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Opasnost od nastanka insolventnosti – Nepostojanje više sile

(Direktiva 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća; Odluka Komisije 2013/448)

4.      Okoliš – Zagađenje zraka – Direktiva 2003/87 – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Prijelazni režim besplatne dodjele emisijskih jedinica – Nepostojanje klauzule za slučajeve s prekomjernim teškoćama – Povreda temeljnih prava – Nepostojanje

(čl. 15. do 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 10.a i 11. Direktive 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća; Odluka Komisije 2011/278)

5.      Okoliš – Zagađenje zraka – Direktiva 2003/87 – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Prijelazni režim besplatne dodjele emisijskih jedinica – Nepostojanje klauzule za slučajeve s prekomjernim teškoćama – Povreda načela proporcionalnosti – Nepostojanje

(čl. 10.a i 11. Direktive 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća; Odluka Komisije 2011/278)

6.      Okoliš – Zagađenje zraka – Direktiva 2003/87 – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Prijelazni režim besplatne dodjele emisijskih jedinica – Iscrpnost usklađenih pravila o dodjeli – Dodjela na temelju nacionalnog pravila koje prekoračuje usklađena pravila – Neusklađenost – Odluka Komisije o odbijanju dodjele emisijskih jedinica na temelju klauzule za slučajeve s prekomjernim teškoćama – Povreda načela supsidijarnosti – Nepostojanje

(čl. 10.a i 11. Direktive 2003/87 Europskog parlamenta i Vijeća; Odluka Komisije 2011/278)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 29.‑37.)

2.      U okviru sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova besplatna dodjela emisijskih jedinica podvrgnuta je iscrpnim pravilima sadržanima u Odluci 2011/278 o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87.

Stoga odluka Komisije hoće li odbiti besplatnu dodjelu emisijskih jedinica pojedinom postrojenju ovisi isključivo o tome jesu li emisijske jedinice koje je postrojenju dodijelila dotična država članica izračunate u skladu s tim pravilima. Komisija u tom pogledu ne raspolaže nikakvim diskrecijskim pravom i ne može, među ostalim, odobriti besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju klauzule za slučajeve s prekomjernim teškoćama. Stoga odbijanjem da u takvom slučaju dodijeli spomenute jedinice Komisija ne povređuje ni načelo proporcionalnosti ni temeljna prava operatera postrojenja o kojem je riječ.

(t. 44., 46. i 47.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 48. i 49.)

4.      Odluka 2011/278 o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87 ne dopušta besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju klauzule za slučajeve s prekomjernim teškoćama. Nepostojanje takve klauzule predstavlja zadiranje u slobodu izbora zanimanja, slobodu poduzetništva i pravo vlasništva poduzetnika koji se nalazi u takvim teškoćama, predviđene u člancima 15. do 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

Međutim, ograničenja tih temeljnih prava ne diraju u njihovu bit. K tome, sustav koji je ustanovljen Odlukom 2011/278 doista odgovara cilju zaštite okoliša koji je od općeg interesa i vodi računa o razinama smanjenja emisija koje se sa znanstvenog stajališta smatraju nužnima za sprečavanje opasnih klimatskih promjena. Prema tome, u mjeri u kojoj ta odluka nije, zbog nepostojanja klauzule za slučajeve s prekomjernim teškoćama, očito neprikladna u odnosu na ciljeve koji se žele postići, predmetno zadiranje u temeljna prava ne predstavlja njihovu povredu.

(t. 58., 59., 61., 67. i 73.)

5.      Odluka 2011/278 o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87 očito nije neproporcionalna u užem smislu zato što ne dopušta besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju klauzule za slučajeve s prekomjernim teškoćama. Budući da u tom pogledu nema dokaza na temelju kojih bi bilo moguće zaključiti da je opstanak operatera postrojenja obuhvaćenih sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, uz rizik svojstven tržišnom gospodarstvu, posebno ugrožen primjenom pravila o dodjeli iz Odluke 2011/278, činjenica da u toj odluci nije predviđena klauzula kojom bi se izbjegle okolnosti u kojima je postojanje poduzetnika ugroženo zbog gospodarskih i financijskih teškoća koje su rezultat njegova pojedinačnog vođenja ne dopušta zaključak o očitoj neproporcionalnosti te odluke u užem smislu.

Naime, uvrštavanje takve klauzule teško je spojivo s načelom onečišćivač plaća, koje je u području okoliša utvrđeno člankom 191. stavkom 2. UFEU‑a. Nadalje, čak i u slučaju nepostojanja takve klauzule, prijelazni sustav koji je ustanovio zakonodavac Unije može u određenim slučajevima otkloniti gospodarske teškoće u kojima se nalaze postrojenja u sektoru izloženom značajnom riziku od istjecanja ugljika. Komisija, međutim, nije dužna svakom pojedinom poduzetniku zajamčiti minimum proizvodnje, s obzirom na njegova vlastita mjerila rentabilnosti i razvoja.

K tome, konačna korist za okoliš ovisna je o strogosti pri utvrđivanju ukupne količine dodijeljenih emisijskih jedinica koja čini opću granicu emisija dopuštenu u sustavu trgovanja tim jedinicama. Kada bi postojala klauzula za slučajeve s prekomjernim teškoćama, operateri postrojenja bili bi manje spremni na to da emisije smanjuju mjerama gospodarske i tehničke prilagodbe.

(t. 79., 81., 83., 89., 91.‑93.)

6.      U odluci 2011/278 o utvrđivanju prijelaznih pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87 iscrpno su propisana pravila o toj dodjeli. Potpuno usklađivanje na razini Unije pretpostavlja da ta pravila nužno isključuju svaku mogućnost besplatne dodjele emisijskih jedinica na temelju nacionalnih pravila.

Budući da je takvim općim pravilima svojstveno to da na pojedina postrojenja imaju veći učinak nego na neka druga, odnose se na sve slučajeve, pa tako i na one atipične. Država članica ne može jednostrano odobriti odstupanje od usklađenih pravila Unije.

Budući da je donošenje usklađenih pravila u isključivoj nadležnosti Unije, nije moguće pozivati se na načelo supsidijarnosti protiv odluke Komisije kojom se odbija dodjela emisijskih jedinica na temelju nacionalnog pravila koje se odnosi na slučajeve s prekomjernim teškoćama.

(t. 101., 103.‑105.)