Tužba podnesena 17. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Talijanske Republike
(Predmet C-124/14)
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Cattabriga i M. van Beek, agenti)
Tuženik: Talijanska Republika
Tužbeni zahtjev
utvrditi da Talijanska Republika, oduzevši osoblju „na vodećim položajima“ (odnosno liječnicima) nacionalne zdravstvene službe pravo na maksimalan prosječan broj radnih sati od 48 sati tjedno, kao i ukupnom zdravstvenom osoblju iste službe pravo na 11 sati neprekidnog dnevnog odmora a da nije osigurala odgovarajuće zamjensko vrijeme za odmor, nije ispunila obveze koje je bila dužna ispuniti u skladu s člancima 3., 6. i 17. stavkom 2. Direktive 2003/88/EZ1 ;
naložiti Talijanskoj Republici snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Članci 3. i 6. Direktive 2003/88/EZ državama članicama nalažu da poduzmu potrebne mjere kako bi se, s jedne strane, svakom radniku osiguralo pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje 11 sati neprekidno, unutar vremena od 24 sata, i, s druge strane, kako bi se osiguralo da prosječan broj radnih sati u svakom sedmodnevnom razdoblju, uključujući prekovremene sate, ne prelazi 48 sati. Odstupanja od takvih odredbi, iako nisu potpuno isključena, podliježu točno određenim uvjetima.
Provedbom Direktive 2003/88 talijanski zakonodavac je povrijedio te odredbe isključivši sve liječnike „na vodećim položajima“ nacionalne zdravstvene službe iz područja primjene odredbi koje se odnose na maksimalan prosječan broj radnih sati i ukupno zdravstveno osoblje te službe od pravila koja se odnose na dnevni odmor.
Komisija osobito navodi da, kao prvo, u Italiji propisi i nacionalni kolektivni ugovori koji se odnose na nacionalnu zdravstvenu službu sve liječnike koji rade za nacionalnu zdravstvenu službu službeno klasificiraju kao „radnike na vodećim položajima“ a da ne uživaju nužno povlastice radnika na vodećim položajima ili autonomiju glede vlastitog radnog vremena. Kao drugo, talijanske vlasti nisu bile u stanju dokazati da je zdravstveno osoblje nacionalne zdravstvene službe, iako nije imalo pravo na dnevni odmor od uzastopnih 11 sati, odmah po završetku radnog vremena imalo pravo na odgovarajuće neprekidno zamjensko vrijeme za odmor.
____________1 Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL L 299, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)