Tužba podnesena 2. travnja 2014. – Regione autonoma della Sardegna protiv Komisije

(Predmet T-219/14)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Regione autonoma della Sardegna (zastupnici: T. Ledda, S. Sau, G. Roberti, G. Bellitti i I. Perego, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

u cijelosti ili djelomično poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem je Komisija:

naknadu za pružanje javnih usluga određenu regionalnim zakonom br. 15 od 7. kolovoza 2012. i povećanje kapitala koje je 15. lipnja 2012. odobrila glavna skupština dioničara Saremara kvalificirala kao državne potpore;

utvrdila da su takve mjere nespojive s unutarnjim tržištem i odredila njihov povrat;

na temelju članka 277. UFEU-a utvrdi da su članak 4. točka (f) Odluke 2012/21/EU i točka 9. Okvira Europske Unije za državnu potporu u obliku naknade za pružanje javne usluge (2011) nezakoniti i neprimjenjivi;

naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ova je tužba podnesena protiv Odluke Europske komisije od 22. siječnja 2014. o mjerama potpore SA.32014 (2011/C), SA.32015 (2011/C), SA.32016 (2011/C) koje je regija Sardinija izvršila u korist Saremara. Tom je odlukom utvrđeno da je nespojiva s unutarnjim tržištem potpora koju je tužitelj dodijelio Saremaru u svrhu osiguranja pružanja usluge od javnog interesa prijevoza kabotažom između Sardinije i kopna u razdoblju od 2011. do 2012. i koja je trebala učiniti taj prijevoz cjenovno što pristupačnijim za korisnike.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog

Tuženik je zbog pogreške u ocjeni činjenica i u obrazlaganju povrijedio članak 106. stavak 2. UFEU-a jer se, osim što je na pogrešan način definirao pružanje javne usluge Saremara, nije ograničio samo na puku ocjenu očite pogreške, već je ušao u meritum odlukâ države članice te se na taj način umiješao u njezine izbore na području ekonomske i socijalne politike;

Drugi tužbeni razlog

Tuženik je povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a i članak 106. stavak 2. UFEU-a kada je utvrdio da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti predviđeni sudskom praksom u predmetu Altmark. U tom pogledu Komisija je počinila pogrešku u ocjeni činjenica i u obrazlaganju, utvrdivši, između ostalog, da tržište daje odgovarajuća i dovoljna jamstva za ispunjavanje potreba javnih usluga koje je regija identificirala;Treći tužbeni razlog Tuženik je također povrijedio članak 106. stavak 2. UFEU-a, kao i Odluke br. 2005/824/EZ i 2012/21/EU, te je počinio pogrešku u ocijeni činjenica i u obrazlaganju u dijelu u kojem je (i) utvrdio da je Odluka 2005/824/EZ neprimjenjiva ratione temporis; (ii) u svakom slučaju zaključio da u konkretnom slučaju nije udovoljeno načelima uspostavljenima navedenim odlukama;Četvrti tužbeni razlog Tuženik je povrijedio članak 106. stavak 2. UFEU-a te je počinio pogrešku u ocijeni činjenica i u obrazlaganju u dijelu u kojem je društvo Saremar okvalificirao kao poduzeće u poteškoćama u smislu Smjernica o državnim potporama za spašavanje i restrukturiranje poduzeća u poteškoćama; Peti tužbeni razlog Tuženik je zbog pogreške u ocjeni činjenica i prava povrijedilo članak 106. stavak 2. UFEU-a kada je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti spojivosti mjere s unutarnjim tržištem predviđeni Okvirom Europske Unije za državnu potporu u obliku naknade za javne usluge (2011); Šesti tužbeni razlog Naposljetku, tuženik je povrijedio članak 107. stavak 1. UFEU-a te je pogrešno ocijenio činjenice i pravo kada je riječ o prirodi dokapitalizacije društva Saremar koju je provela regija Sardinija utvrdivši da ona predstavlja prednost za Saremar te da u svakom slučaju nije u skladu s načelom tržišnog gospodarstva.