PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

12. veljače 2014.

Predmet F‑73/12

Jean‑Pierre Bodson i dr.

protiv

Europske investicijske banke (EIB)

„Javna služba – Osoblje EIB‑a – Ugovorna narav radnog odnosa – Reforma EIB‑ovog sustava primitaka od rada i rasta plaća“ 

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a kojom tužitelji zahtijevaju, prvo, poništenje odluka u njihovim obračunima plaće za travanj 2012. u kojima je primijenjena odluka od 13. prosinca 2011. Upravnog vijeća Europske investicijske banke (EIB, u daljnjem tekstu: Banka) o ograničenju proračuna na 2,8 % za troškove osoblja i odluka od 14. veljače 2012. njegova upravljačkog odbora o provedbi odluke gore navedenog upravnog vijeća i, drugo, zahtijevaju da se EIB‑u naloži plaćanje razlike između iznosa dugovanih na temelju gore navedenih odluka i iznosa dugovanih na temelju prijašnjeg sustava, kao i plaćanje naknade štete.

Odluka:      Tužba se odbija. J. P. Bodson i sedam ostalih tužitelja snose vlastite troškove te im se nalaže snošenje troškova Europske investicijske banke.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Regulatorna narav radnog odnosa – Organizacija službi i određivanje primitaka od rada osoblja – Diskrecijska ovlast uprave

(čl. 21. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije; čl. 13. i 20. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke;  čl. 3. Unutarnjeg pravilnika Europske investicijske banke)

2.      Dužnosnici – Osoblje Europske investicijske banke – Primici od rada – Reforma sustava – Diskrecijska ovlast uprave – Sudski nadzor – Granice

1.      Kad se ugovori o radu sklapaju s tijelom Unije, kojem su povjerene dužnosti u općem interesu i ovlaštenje da pravilnikom uredi odredbe koje se primjenjuju na njegovo osoblje, volju strana za jedan takav ugovor nužno ograničavaju obveze svake naravi koje proizlaze iz te posebne dužnosti i koje se nameću kako upravljačkim tijelima tog tijela tako i članovima njena osoblja. Europska investicijska banka je u skladu s člankom 31. svojeg Unutarnjeg pravilnika ovlaštena pravilnikom urediti odredbe koje se primjenjuju na njezino osoblje. Zato su odnosi Banke i njena ugovornog osoblja prije svega regulatorne naravi.

U tom smislu, Banka za izvršavanje dužnosti u općem interesu raspolaže diskrecijskom ovlašću pri organiziranju svojih službi i jednostranom određivanju primitaka od rada svojeg osoblja, i to usprkos pravnim aktima ugovorne naravi na kojima se temelje radni odnosi.

(t. 52., 53. i 55.)

Izvori:

Sud: 14. listopada 2004., Pflugradt/ESB, C‑409/02 P, t. 34. i 36.; 22. prosinca 2008., Centeno Mediavilla i dr./Komisija, C‑443/07 P, t. 60.

Prvostupanjski sud: 22. listopada 2002., Pflugradt/ESB, T‑178/00 i T‑341/00, t. 53.

2.      Što se tiče reforme sustava primitaka od plaće i rasta plaća Europske investicijske banke, priprema proračuna tijela Unije kao što je Banka nameće složene procjene političke naravi i nalaže uzimanje u obzir gospodarskog razvoja i financijskih varijabli. Široka diskrecijska ovlast kojom u tom pogledu raspolaže Banka dopušta samo ograničen sudski nadzor koji priječi sudu da svojom ocjenom nadomjesti onu navedenog tijela. Sud unije se tako mora ograničiti na preispitivanje sadrže li ocjene Banke očitu pogrešku i je li Banka očito prekoračila granice svoje diskrecijske ovlasti.

Kako bi se utvrdilo da je uprava počinila očitu pogrešku u ocjeni činjenica koja je takve naravi da opravdava poništenje odluke, dokazi koje tužitelj predlažu moraju biti dostatni kako bi se ocjene uprave lišile vjerodostojnosti. Tako tvrdnja tužitelja da je teret štednje podnijelo samo osoblje Banke ni na koji način nije potkrijepljena te ne može doprinijeti stvaranju očite pogreške u ocjeni.

(t. 78., 79. i 90.)

Izvori:

Sud: 9. lipnja 2005., HLH Warenvertrieb i Orthica, C‑318/03, t. 75.