PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
30. siječnja 2020.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Javno zdravlje – Informiranje i zaštita potrošača – Uredba (EZ) br. 1924/2006 – Provedbena odluka 2013/63/EU – Prehrambene i zdravstvene tvrdnje koje se navode na hrani – Članak 10. stavak 3. – Upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke – Pojam ‚popraćenost’ posebnom zdravstvenom tvrdnjom – Obveza podnošenja znanstvenih dokaza – Doseg”
U predmetu C‑524/18,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka), odlukom od 12. srpnja 2018., koju je Sud zaprimio 10. kolovoza 2018., u postupku
Dr. Willmar Schwabe GmbH & Co. KG
protiv
Queisser Pharma GmbH & Co. KG,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: A. Arabadjiev, predsjednik vijeća, P. G. Xuereb (izvjestitelj), T. von Danwitz, C. Vajda i A. Kumin, suci,
nezavisni odvjetnik: G. Hogan,
tajnik: M. Krausenböck, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 12. lipnja 2019.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Dr. Willmar Schwabe GmbH & Co. KG, C. Stallberg, Rechtsanwalt,
– za Queisser Pharma GmbH & Co. KG, A. Meisterernst, Rechtsanwalt,
– za Europsku komisiju, K. Herbout‑Borczak i C. Hödlmayr, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 12. rujna 2019.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 10. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (SL 2006., L 404, str. 9.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 15., svezak 7., str. 172.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 107/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. (SL 2008., L 39, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 15., svezak 7., str. 188.; u daljnjem tekstu: Uredba br. 1924/2006).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između društava Dr. Willmar Schwabe GmbH & Co. KG (u daljnjem tekstu: Schwabe) i Queisser Pharma GmbH & Co. KG o navodno zavaravajućem pakiranju dodatka prehrani.
Pravni okvir
Pravo Unije
Uredba br. 1924/2006
3 Sukladno uvodnim izjavama 1., 9., 14., 16., 17., 23. i 29. Uredbe br. 1924/2006:
„(1) Sve veća količina hrane koja je označena i koja se oglašava u Zajednici na sebi nosi i prehrambene i zdravstvene tvrdnje. Kako bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača te olakšao njihov izbor, proizvodi stavljeni na tržište, uključujući i uvezene proizvode, trebali bi biti sigurni i označeni na odgovarajući način. […]
[…]
(9) Postoji širok raspon hranjivih tvari i drugih tvari, uključujući, ali ne ograničavajući se samo na vitamine, minerale uključujući i elemente u tragovima, aminokiseline, esencijalne masne kiseline, vlakna, razne biljne ekstrakte i ekstrakte zeljastog bilja koje imaju prehrambeni ili fiziološki utjecaj koji bi mogao biti prisutan u hrani te biti predmetom takvih tvrdnji. Stoga bi trebalo uspostaviti opća načela koja se mogu primijeniti na sve tvrdnje koje se navode na hrani s ciljem osiguravanja visoke razine zaštite potrošača, pružanja informacija potrošaču potrebnih za njegov odabir uz potpuno poznavanje činjenica, kao i s ciljem stvaranja jednakih uvjeta tržišnog natjecanja u prehrambenoj industriji.
[…]
(14) Postoji širok raspon tvrdnji koje se trenutačno koriste u označavanju i oglašavanju hrane u nekim državama članicama, a koje su vezane za tvari koje se nisu pokazale blagotvornima ili za koje u tome trenutku ne postoji dostatna suglasnost znanstvenika. Potrebno je osigurati da su tvari navedene na takvoj tvrdnji već dokazale svoj blagotvorni prehrambeni ili fiziološki učinak.
[…]
(16) Važno je da tvrdnje koje se navode na hrani može razumjeti i potrošač te je primjereno zaštititi sve potrošače od zavaravajućih tvrdnji. Međutim, od stupanja na snagu Direktive [Vijeća 84/450/EEZ od 10. rujna 1984. o usklađivanju zakona i drugih propisa država članica o zavaravajućem oglašavanju (SL 1984., L 250, str. 17.)], Sud EZ‑a smatra da je za donošenje presuda u predmetima oglašavanja neophodno ispitati učinak na idealnog, tipičnog potrošača. U skladu s načelom proporcionalnosti te s ciljem omogućavanja učinkovite primjene mjera zaštite sadržanih u ovoj Uredbi, ova Uredba kao referentnu vrijednost uzima prosječnog potrošača, koji je relativno dobro obaviješten te relativno pozoran i promišljen, uzimajući u obzir i socijalne, kulturne i lingvističke čimbenike, onako kako ih tumači Sud, ali propisuje i odredbe za sprečavanje iskorištavanja onih potrošača čije ih značajke čine posebno ranjivima na zavaravajuće tvrdnje. […]
(17) Znanstveni dokazi trebali bi biti glavni aspekt koji se uzima u obzir pri uporabi prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji, a gospodarski bi ih subjekti iz prehrambene industrije isto trebali opravdati. Takva bi tvrdnja trebala biti znanstveno dokazana uzimajući u obzir sveukupnost dostupnih znanstvenih podataka te odvagivanjem postojećih dokaza.
[…]
(23) Zdravstvene tvrdnje trebalo bi odobriti za uporabu u Zajednici tek nakon znanstvene procjene najvećeg mogućeg standarda. […]
[…]
(29) U svrhu osiguravanja da su te zdravstvene tvrdnje istinite, jasne, pouzdane i korisne potrošačima prilikom njihova odabira zdravog načina prehrane, u obzir bi trebalo uzeti i formulaciju i predstavljanje takvih zdravstvenih tvrdnji u mišljenju Europske agencije za sigurnost hrane [(EFSA)] te u naknadnim autorizacijskim postupcima.”
4 Članak 1. te uredbe, naslovljen „Predmet i područje primjene”,u svojem stavku 1. propisuje:
„ Ovom se Uredbom usklađuju odredbe utvrđene zakonom ili drugim propisima u državama članicama koje se odnose na prehrambene i zdravstvene tvrdnje u svrhu osiguravanja učinkovitog funkcioniranja unutarnjega tržišta uz istodobno pružanje visoke razine zaštite potrošača.”
5 Članak 2. stavak 2. točka 5. navedene uredbe definira pojam „zdravstvena tvrdnja” kao da se odnosi na „tvrdnj[u] kojom se izjavljuje, sugerira ili naznačuje da postoji odnos između neke kategorije hrane, određene hrane ili jedne od njezinih sastavnica i zdravlja”.
6 Poglavlje II. te uredbe, koje se odnosi na opća načela, sadržava njezine članke 3. do 7.
7 Članak 3. Uredbe br. 1924/2006, naslovljen „Opća načela za sve tvrdnje”, predviđa:
„Prehrambene i zdravstvene tvrdnje mogu se koristiti u označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane stavljene na tržište u Zajednici samo ako zadovoljavaju odredbe ove Uredbe.
Ne dovodeći u pitanje [Direktivu 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. ožujka 2000. o usklađivanju zakonodavstava država članica o označivanju, prezentiranju i oglašavanju hrane (SL 2000., L 109, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 15., svezak 7., str. 77.) i Direktivu 84/450], uporaba prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji ne smije:
(a) biti pogrešna, dvosmislena niti zavaravajuća;
[…]”
8 Članak 5. te uredbe, naslovljen „Opći uvjeti”, u svojim stavcima 1. i 2. određuje:
„1. Uporaba prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji dozvoljena je samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:
(a) pokazano je da prisutnost, odsutnost ili smanjeni udio u hrani ili određenoj kategoriji hrane hranjive tvari ili ostalih tvari za koje je tvrdnja stavljena ima blagotvoran prehrambeni ili fiziološki učinak ustanovljen općeprihvaćenim znanstvenim dokazima;
[…]
2. Uporaba prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji odobrava se samo ako se od prosječnog potrošača može očekivati da razumije blagotvorne učinke onako kako su oni izraženi u toj tvrdnji.”
9 Članak 6. navedene uredbe, naslovljen „Znanstveni dokazi za tvrdnje”, u svojim stavcima 1. i 2. navodi:
„1. Prehrambene i zdravstvene tvrdnje temelje se na općeprihvaćenim znanstvenim dokazima i njima potkrjepljuju.
2. Subjekti u poslovanju s hranom koji se koriste prehrambenim ili zdravstvenim tvrdnjama opravdaju uporabu tih tvrdnji.”
10 Poglavlje IV. te uredbe, koje se odnosi na zdravstvene tvrdnje, sadržava njezine članke 10. do 19.
11 Članak 10. Uredbe br. 1924/2006, naslovljen „Posebni uvjeti”, u svojim stavcima 1., 3. i 4. određuje:
„1. Zdravstvene tvrdnje se zabranjuju, osim ako su u skladu s općim zahtjevima u Poglavlju II. i posebnim zahtjevima u ovome Poglavlju te ako su odobrene u skladu s ovom Uredbom i uključene na popise odobrenih tvrdnji predviđene u člancima 13. i 14.
[…]
3. Upućivanja na opće, nespecifične koristi hranjive tvari ili prehrambenog proizvoda za opće zdravlje ili dobrobit u vezi sa zdravljem dozvoljena su samo ako su popraćena posebnom zdravstvenom tvrdnjom uključenom na popise predviđene člancima 13. ili 14.
4. Kada je to primjereno, smjernice o provedbi ovog članka donose se u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 2. te, ako je to potrebno, nakon konzultacija sa svim zainteresiranim stranama, posebno sa subjektima u poslovanju s hranom i skupinama potrošača.”
12 Člankom 13. stavkom 3. te uredbe određeno je:
„Nakon konzultacija s [EFSA‑om], Komisija je obvezna, u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 25. stavka 3., donijeti popis dopuštenih tvrdnji Zajednice, namijenjen izmjeni elemenata ove Uredbe koji nisu ključni njezinom nadopunom, kako je navedeno u članku 1. te sve uvjete potrebne za uporabu tih tvrdnji najkasnije do 31. siječnja 2010.”
13 Sukladno članku 17. stavku 5. navedene uredbe:
„Zdravstvene tvrdnje navedene u popisima predviđenima člancima 13. i 14. mogu, u skladu s uvjetima koji se na njima primjenjuju, koristiti svi subjekti u poslovanju s hranom ako njihova uporaba nije ograničena u skladu s odredbama članka 21.”
Provedbena odluka 2013/63/EU
14 Točka 3. Priloga Provedbenoj odluci Komisije 2013/63/EU od 24. siječnja 2013. o donošenju smjernica za provedbu određenih uvjeta za zdravstvene tvrdnje utvrđene u članku 10. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2013., L 22, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 15., svezak 25., str. 62.), naslovljena „Upućivanje na opće, neodređene zdravstvene tvrdnje – članak 10. stavak 3.”, glasi kako slijedi:
„Članak 10. stavak 3. omogućuje uporabu jednostavnih, privlačnih izjava koje upućuju na opće, neodređene povoljne učinke hrane na cjelokupno dobro zdravstveno stanje ili zdravstvenu dobrobit, bez prethodnog odobrenja, pod određenim uvjetima. Korištenje takvih izjava može pomoći potrošačima jer prenosi poruke koje su primjerene potrošačima. Međutim, njih potrošači ponekad mogu krivo shvatiti i/ili krivo protumačiti, te ih dovesti do uvjerenja kako hrana ima druge/bolje zdravstvene učinke od onih koji stvarno postoje. Iz tog razloga, pri upućivanju na općenite, neodređene zdravstvene učinke, takvim uputama moraju biti priložene određene zdravstvene tvrdnje s popisa dozvoljenih zdravstvenih tvrdnji iz registra Unije. U smislu ove Uredbe, određene odobrene zdravstvene tvrdnje koje se prilažu izjavi koja upućuje na općenite, neodređene zdravstvene učinke, moraju se nalaziti ‚pored’ ili ‚nakon’ takvih izjava.
Određene tvrdnje s popisa dozvoljenih zdravstvenih tvrdnji moraju se nadovezivati na opću uputu […] kako bi se izbjeglo dovođenje potrošača u zabludu, subjekti u poslovanju s hranom imaju odgovornost dokazati vezu između općih, neodređenih zdravstvenih učinaka neke hrane i određene popratne dozvoljene zdravstvene tvrdnje.
Neke tvrdnje podnesene na odobrenje proglašene su preopćenitim ili nedovoljno određenim za procjenu tijekom znanstvenog ocjenjivanja. Te tvrdnje ne mogu se odobriti te se stoga mogu pronaći na popisu neodobrenih tvrdnji u registru prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji Unije. Ovo ne isključuje mogućnost da se na tvrdnje primijene odredbe utvrđene u članku 10. stavku 3. i da se iste nakon toga mogu zakonito koristiti kada ih prati određena tvrdnja s popisa odobrenih zdravstvenih tvrdnji u skladu s tim člankom.”
Njemačko pravo
15 Sukladno članku 3. stavku 1. Gesetza gegen den unlauteren Wettbewerb (Zakon o suzbijanju nepoštenog tržišnog natjecanja, BGBl. 2010 I, str. 254.), u verziji koja je primjenjiva u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: UWG):
„Nepoštene trgovačke prakse nezakonite su ako mogu znatno utjecati na interese konkurenata, potrošača ili ostalih tržišnih subjekata.”
16 Članak 5. UWG‑a, naslovljen „Zavaravajuće trgovačke prakse”, u svojem stavku 1. određuje:
„Svaka zavaravajuća poslovna praksa predstavlja čin nepoštenog tržišnog natjecanja. Poslovna praksa je zavaravajuća kada uključuje netočne tvrdnje ili druge tvrdnje koje mogu dovesti u zabludu u vezi s jednom ili više sljedećih okolnosti:
1. glavna obilježja robe ili usluge, kao što su njihova dostupnost, priroda, izvedba, koristi, rizici, sastav, pripadci, postupak ili datum proizvodnje, dostave ili pružanja, prikladnost za uporabu, načini korištenja, količina, svojstva, postprodajne usluge i rješavanje pritužbi, njihovo zemljopisno ili tržišno podrijetlo, rezultati koji se očekuju od njihove uporabe te rezultati i bitni pokazatelji ispitivanja provedenih na robi ili usluzi;
[…]”
17 Članak 11. Lebensmittel-, Bedarfsgegenstände- und Futtermittelgesetzbucha (Zakonik o hrani, proizvodima za učestalu potrošnju i hrani za životinje, BGBl. 2013 I, str. 1426.), u verziji koja se primjenjuje na glavni predmet, naslovljen „Odredbe o zaštiti od prijevare”, u svojem stavku 1. određuje:
„Zabranjeno je na tržište stavljati hranu pod zavaravajućim nazivom, sa zavaravajućim prikazom ili oznakom, ili je hranu općenito ili u određenom slučaju zabranjeno oglašavati zavaravajućim prikazom ili drugim zavaravajućim izjavama,
1. ako su u pogledu hrane upotrebljeni nazivi, oznake, prezentacije, opisi ili druge slične izjave koje mogu biti prijevarne u pogledu obilježja, posebno vrste, kvalitete, sastava, količine, roka valjanosti, podrijetla, izvora ili metode izrade ili proizvodnje.
[…]”
Glavni postupak i prethodna pitanja
18 Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da Queisser Pharma stavlja na tržište dodatak prehrani pod nazivom Doppelherz® aktiv Ginkgo + B -Vitamine + Cholin, koji sadržava ukupno osam sastojaka, među kojima su osobito cink, te vitamini B1 (tiamin), B2, B5 (pantotenska kiselina) i B12.
19 Na prednjoj strani pakiranja tog dodatka prehrani nalaze se elementi različite veličine, boje i znakovlja među kojima je i sljedeća tvrdnja o kojoj je riječ u glavnom postupku: „B‑Vitamine und Zink für Gehirn, Nerven, Konzentration und Gedächtnis” (vitamini B i cink za mozak, živce, koncentraciju i pamćenje).
20 Na poleđini pakiranja su, uz posebne navode o ginku i kolinu, sadržane sljedeće tvrdnje:
„Za pamćenje, koncentraciju i sposobnost svladavanja svakodnevnih zadataka bitni su redoviti mentalni izazovi kao i zdrava prehrana. Metabolizam mozga i živčanog sustava stoga ovisi o dobroj opskrbi hranjivim tvarima.
Kapsule Doppelherza sadržavaju 100 mg kolina, vitamine B i element u tragovima cink. Usto sadržavaju 100 mg ekstrakta ginka.
Vitamin B1 i vitamin B12 pridonose normalnom metabolizmu koji služi stvaranju energije i normalnom funkcioniranju živčanog sustava te pridonose normalnom psihološkom funkcioniranju.
Vitamin B2 ima poput vitamina B1 ulogu u normalnom metabolizmu stvaranja energije i u normalnom funkcioniranju živčanog sustava. Osim toga, on pridonosi zaštiti stanica od oksidacijskog stresa.
Folna kiselina ima ulogu i u normalnom psihološkom funkcioniranju. Osim toga, folna kiselina ima funkciju prilikom dijeljenja stanica.
Pantotenska kiselina pridonosi normalnoj mentalnoj sposobnosti i poput folne kiseline i vitamina B12 smanjenju umora i iscrpljenosti.
Element u tragovima cink pridonosi normalnoj kognitivnoj funkciji i pomaže u zaštiti stanica od oksidacijskog stresa.
[…]”
21 U skladu s utvrđenjima suda koji je uputio zahtjev, društvo Schwabe proizvodi i prodaje proizvode koji su konkurenti onima društva Queisser Pharma. Društvo Schwabe – smatrajući da tvrdnja o kojoj je riječ u glavnom postupku navedena u točki 19. ove presude povrjeđuje članak 3. drugi podstavak točku (a), članak 5. stavak 1. točku (a), članak 6. stavak 1. i članak 10. stavak 1. Uredbe br. 1924/2006 te članak 5. stavak 1. UWG‑a i članak 11. stavak 1.Zakonika o hrani, proizvodima za učestalu potrošnju i hrani za životinje – podnijelo je tužbu Landgerichtu Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu, Njemačka), u kojoj je osobito zahtijevalo da se društvu Queisser Pharma, pod prijetnjom sankcija, naloži prestanak oglašavanja dodatka prehrani sve dok se tvrdnja o kojoj je riječ u glavnom postupku nalazi na poleđini njegova pakiranja.
22 Landgericht Düsseldorf (Zemaljski sud u Düsseldorfu) odbio je tu tužbu presudom od 28. kolovoza 2014.
23 Oberlandesgericht Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) odlukom od 30. lipnja 2016. odbio je žalbu koju je društvo Schwabe podnijelo protiv te presude.
24 Društvo Schwabe podnijelo je reviziju protiv odluke Oberlandesgerichta Düsseldorf (Visoki zemaljski sud u Düsseldorfu) Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka).
25 Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) dvoji o dosegu zahtjeva iz članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006, u skladu s kojim upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke treba biti popraćeno posebnom zdravstvenom tvrdnjom te konkretnije o tome zahtijeva li ta odredba izravnu prostornu vezu između upućivanja i posebne zdravstvene tvrdnje. S tim u vezi, on navodi, s jedne strane, da bi se taj zahtjev „popraćenosti” moglo razumjeti tako da zahtijeva prostornu blizinu na način da potrošači mogu „odmah” uočiti odobrenu posebnu zdravstvenu tvrdnju. Međutim, sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da, prema njegovu mišljenju, ako taj zahtjev izravne blizine nije ispunjen, dostatno bi bilo upućivanje na tvrdnju znakom zvjezdice. S druge strane, navedeni zahtjev mogao bi se tumačiti i na način kojem daje prednost žalbeni sud, a na temelju kojeg prosječni potrošač, čiju odluku o kupnji proizvoda određuje sastav tog proizvoda, najprije pročita popis sastojaka tog proizvoda (presuda od 4. lipnja 2015., Teekanne, C‑195/14, EU:C:2015:361). Budući da se takav popis često nalazi na poleđini pakiranja, nije nevjerojatno da se, kad je riječ o proizvodima poput dodatka prehrani o kojem je riječ u glavnom postupku, takav potrošač može tako upoznati s posebnim zdravstvenim tvrdnjama koje se nalaze na toj poleđini.
26 U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Je li upućivanje na opće, nespecifične koristi za zdravlje ‚popraćeno’ posebnim zdravstvenim tvrdnjama u skladu s jednim od popisa koji su predviđeni člancima 13. ili 14. Uredbe br. 1924/2006 u smislu članka 10. stavka 3. te uredbe već ako se upućivanje nalazi na prednjoj strani, a odobrene tvrdnje na poleđini pakiranja te iako se prema uobičajenom shvaćanju te tvrdnje sadržajno nedvojbeno odnose na upućivanje, to upućivanje ne sadržava nikakvu jasnu oznaku, poput znaka zvjezdice, kojim se upućuje na tvrdnje na poleđini?
2. Moraju li i u slučaju upućivanja na opće, nespecifične koristi, u smislu članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006, postojati dokazi u smislu članka 5. stavka 1. točke (a) i članka 6. stavka 1. te uredbe?”
O prethodnim pitanjima
Uvodna očitovanja
27 Prema mišljenju društva Schwabe, pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev temelje se na pogrešnoj pretpostavci u skladu s kojom je tvrdnja o kojoj je riječ u glavnom postupku, navedena u točki 19. ove presude, upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke u smislu članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006, iako je u stvari riječ o posebnoj zdravstvenoj tvrdnji u smislu članka 10. stavka 1. te uredbe.
28 S tim u vezi, valja podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, pitanja o tumačenju prava Unije koja uputi nacionalni sud unutar pravnog i činjeničnog okvira koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud nije dužan provjeravati, uživaju presumpciju relevantnosti (presuda od 10. srpnja 2019., Federal Express Corporation Deutsche Niederlassung, C‑26/18, EU:C:2019:579, t. 32. i navedena sudska praksa).
29 Navedena presumpcija relevantnosti ne može se oboriti samom okolnošću da jedna od stranaka u glavnom postupku osporava određene činjenice čiju točnost Sud ne provjerava, a o kojima ovisi definicija predmeta dotičnog postupka (presuda od 7. lipnja 2007., van der Weerd i dr., C‑222/05 do C‑225/05, EU:C:2007:318, t. 23.).
30 Osim toga, izmjena sadržaja prethodnih pitanja ili davanje odgovora na dodatna pitanja stranaka ne bi bili u skladu s obvezom Suda da vladama država članica i zainteresiranim strankama omogući podnošenje očitovanja u skladu s člankom 23. Statuta Suda Europske unije, vodeći računa o tome da se, na temelju te odredbe, zainteresirane osobe obavještava samo o odlukama kojima se upućuje prethodno pitanje (presuda od 16. listopada 2014., Welmory, C‑605/12, EU:C:2014:2298, t. 34. i navedena sudska praksa).
31 U tim okolnostima na postavljena pitanja valja odgovoriti polazeći od pretpostavke na koju se oslanja taj sud, odnosno od toga da je tvrdnja o kojoj je riječ u glavnom postupku upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke za zdravlje i da je ono stoga obuhvaćeno područjem primjene članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006.
Prvo pitanje
32 Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 10. stavak 3. Uredbe br. 1924/2006 tumačiti na način da je u njemu sadržan zahtjev, u skladu s kojim svako upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane treba biti popraćeno posebnom zdravstvenom tvrdnjom koja se nalazi na popisima iz članaka 13. ili 14. te uredbe, ispunjen u slučaju u kojem se na prednjoj strani pakiranja dodatka prehrani nalazi upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane za zdravlje, dok se posebna zdravstvena tvrdnja kojom treba biti popraćeno to upućivanje nalazi samo na poleđini tog pakiranja te među njima nema izričitog upućivanja, poput znaka zvjezdice.
33 U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, pri tumačenju odredbe prava Unije, u obzir treba uzeti ne samo njezin tekst, nego i kontekst u kojemu se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti u tom smislu presude od 17. travnja 2018., Egenberger, C‑414/16, EU:C:2018:257, t. 44. i od 30. siječnja 2019., Planta Tabak, C‑220/17, EU:C:2019:76, t. 60. i navedenu sudsku praksu).
34 Najprije, na temelju teksta članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006, svako upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane za zdravlje mora biti „popraćeno” posebnom zdravstvenom tvrdnjom.
35 Nadalje, kad je riječ o ciljevima Uredbe br. 1924/2006, valja podsjetiti na to da su oni, na temelju njezina članka 1. stavka 1., učinkovito funkcioniranje unutarnjega tržišta uz istodobno pružanje visoke razine zaštite potrošača. Zaštita zdravlja jedan je od glavnih ciljeva navedene uredbe. U tu svrhu valja osobito potrošaču pružiti informacije koje su potrebne za njegov odabir uz poznavanje činjenica (presuda od 14. srpnja 2016., Verband Sozialer Wettbewerb, C‑19/15, EU:C:2016:563, t. 39. i navedena sudska praksa). S tim u vezi, osim toga, valja podsjetiti na to da je u uvodnoj izjavi 16. Uredbe br. 1924/2006 navedeno da je važno da tvrdnje koje se navode na hrani može razumjeti i potrošač te da je primjereno zaštititi sve potrošače od zavaravajućih tvrdnji, pri čemu je pojašnjeno da ta uredba kao referentnu vrijednost osobito uzima prosječnog potrošača, koji je uobičajeno obaviješten te razumno pažljiv i oprezan, uzimajući u obzir i socijalne, kulturne i lingvističke čimbenike.
36 Naposljetku, kad je riječ o kontekstu u kojem se nalazi članak 10. stavak 3. Uredbe br. 1924/2006, najprije valja istaknuti da njezin članak 2. stavak 2. točka 5. za potrebe te uredbe definira pojam „zdravstvena tvrdnja” kao „tvrdnja kojom se izjavljuje, sugerira ili naznačuje da postoji odnos između neke kategorije hrane, određene hrane ili jedne od njezinih sastavnica i zdravlja”.
37 Usto, valja istaknuti da članak 10. Uredbe br. 1924/2006, koji je sadržan u njezinu poglavlju IV., naslovljen „Zdravstvene tvrdnje”, u svojem stavku 1. navodi da se zdravstvene tvrdnje zabranjuju, osim ako su u skladu s općim zahtjevima u Poglavlju II. i posebnim zahtjevima u Poglavlju IV. te ako su odobrene u skladu s tom uredbom i uključene na popise odobrenih tvrdnji predviđene u njezinim člancima 13. i 14. Tako je člankom 10. stavkom 1. Uredbe br. 1924/2006 određena načelna zabrana zdravstvenih tvrdnji, osim onih koje se nalaze na popisima odobrenih tvrdnji iz članaka 13. ili 14. te uredbe.
38 Usto, iz sustavnog tumačenja članka 10. Uredbe br. 1924/2006 proizlazi da njegov stavak 3. uspostavlja odstupanje od načela utvrđenog u stavku 1. na način da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, zahtjev popraćenosti iz stavka 3. valja tumačiti strogo (vidjeti u tom smislu presudu od 16. ožujka 2017., AKM, C‑138/16, EU:C:2017:218, t. 37. i navedenu sudsku praksu). Članak 10. stavak 3. te uredbe tako uvodi razlikovanje između dviju kategorija zdravstvenih tvrdnji, odnosno, s jedne strane, posebne zdravstvene tvrdnje koja se nalazi na predmetnim popisima u skladu s načelom uspostavljenim u članku 10. stavku 1. navedene uredbe i, s druge strane, „opće” zdravstvene tvrdnje koja čini upućivanje na te opće, nespecifične blagotvorne učinke, koje treba biti popraćeno zdravstvenom tvrdnjom koja se nalazi na tim popisima.
39 Provedbena odluka 2013/63, koju je Komisija donijela u okviru provedbenih ovlasti koje joj je zakonodavac Unije dao na temelju članka 10. stavka 4. i članka 25. Uredbe br. 1924/2006, u točki 3. svojega priloga s tim u vezi određuje da članak 10. stavak 3. te uredbe omogućuje uporabu jednostavnih, privlačnih izjava koje upućuju na takve učinke, koje potrošači ponekad mogu krivo shvatiti i/ili krivo protumačiti, zbog čega svakom upućivanju na takve učinke treba biti „priložene određene zdravstvene tvrdnje s popisa dozvoljenih zdravstvenih tvrdnji iz registra Unije”. U toj točki pobliže je određeno i da se, u smislu navedene uredbe, odobrene zdravstvene tvrdnje koje se prilažu izjavi koja upućuje na navedene učinke moraju nalaziti „pored” ili „nakon” takvih izjava.
40 Iz tih elemenata proizlazi da zahtjev „popraćenosti” u smislu članka 10. stavka 3. navedene uredbe treba tumačiti na način da se njime zahtijeva ne samo da je u posebnoj zdravstvenoj tvrdnji pobliže određen sadržaj zdravstvene tvrdnje sastavljene općenito, nego i to da se mjestom na kojemu se te dvije tvrdnje nalaze na pakiranju predmetnog proizvoda prosječnom potrošaču, koji je uobičajeno obaviješten te razumno pažljiv i oprezan, omogućuje razumijevanje veze između dviju navedenih tvrdnji. Stoga valja smatrati da pojam „popraćenost” u smislu te odredbe treba tumačiti na način da on podrazumijeva i materijalnu i vizualnu dimenziju.
41 Tako, s jedne strane, u pogledu njegove materijalne dimenzije, taj pojam „popraćenost” zahtijeva da sadržaj „opće” zdravstvene tvrdnje i posebne zdravstvene tvrdnje odgovaraju jedan drugomu, podrazumijevajući u biti da prvi u potpunosti potkrepljuje drugi.
42 S druge strane, suprotno onomu što tvrdi podnositelj revizije u glavnom postupku zahtjev „popraćenosti” iz članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006 ne može se smatrati valjano ispunjenim pukom činjenicom da u materijalnom pogledu postoji očita sadržajna veza između „opće” zdravstvene tvrdnje i posebne zdravstvene tvrdnje namijenjene potkrepljivanju potonje, neovisno o mjestu na kojem se nalazi svaka od tih tvrdnji na predmetnom pakiranju i stoga o vizualnoj dimenziji tog zahtjeva.
43 S tim u vezi, valja istaknuti da je u uvodnoj izjavi 29. Uredbe br. 1924/2006 navedeno da bi, u svrhu osiguravanja da su zdravstvene tvrdnje istinite, jasne, pouzdane i korisne potrošačima prilikom njihova odabira zdravog načina prehrane, u obzir trebalo uzeti i formulaciju i predstavljanje zdravstvenih tvrdnji. Stoga je, u vizualnom pogledu, mjesto na kojemu se nalaze različiti elementi na pakiranju određenog proizvoda čimbenik koji valja uzeti u obzir prilikom procjene toga može li se zahtjev „popraćenosti” smatrati ispunjenim.
44 Usto, iz uvodne izjave 17. i članka 6. stavka 2. te uredbe proizlazi da subjekt u poslovanju s hranom koji se koristi prehrambenim ili zdravstvenim tvrdnjama mora opravdati njihovu uporabu.
45 S tim u vezi, u točki 3. priloga Provedbenoj odluci 2013/63 istaknuto je da su, kako bi se izbjeglo dovođenje potrošača u zabludu, subjekti u poslovanju s hranom odgovorni dokazati vezu između upućivanja na opće, nespecifične blagotvorne učinke hrane i odobrene zdravstvene tvrdnje koja ga prati.
46 Iz tih elemenata proizlazi da subjekti u poslovanju hranu trebaju jasno i točno prikazati posebne zdravstvene tvrdnje koje potkrepljuju upućivanja na opće, nespecifične blagotvorne učinke koje oni upotrebljavaju.
47 Stoga vizualnu dimenziju zahtjeva „popraćenosti” iz članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006, treba razumjeti kao da upućuje na to da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten te razumno pažljiv i oprezan, odmah zapaža izravnu vizualnu vezu između upućivanja na opće, nespecifične blagotvorne učinke za zdravlje i posebne zdravstvene tvrdnje, što u načelu zahtijeva prostornu blizinu ili neposrednu prostornu povezanost upućivanja i tvrdnje.
48 Međutim, u posebnom slučaju u kojem se posebne zdravstvene tvrdnje ne mogu u cijelosti nalaziti na istoj strani pakiranja na kojoj se nalazi i upućivanje koje bi one trebale potkrepljivati zato što ih je mnogo ili su duge, valja smatrati da bi zahtjev izravne vizualne veze iznimno mogao biti ispunjen izravnim upućivanjem, poput znaka zvjezdice, ako je njime potrošaču u prostornom pogledu jasno i potpuno razumljivo osigurano shvaćanje toga da sadržaji zdravstvenih tvrdnji i upućivanja odgovaraju jedan drugomu.
49 Stoga je na nacionalnim sudovima da, s obzirom na sve okolnosti slučaja, provjere i odrede je li zahtjev vizualne blizine koji proizlazi iz članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006 ispunjen uporabom znaka zvjezdice, koji uspostavlja vezu.
50 S obzirom na prethodno navedeno, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 10. stavak 3. Uredbe br. 1924/2006 treba tumačiti na način da u njemu sadržan zahtjev, u skladu s kojim svako upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane treba biti popraćeno posebnom zdravstvenom tvrdnjom koja se nalazi na popisima iz članaka 13. ili 14. te uredbe, nije ispunjen u slučaju u kojem se na prednjoj strani pakiranja dodatka prehrani nalazi upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane za zdravlje, dok se posebna zdravstvena tvrdnja kojom treba biti popraćeno to upućivanje nalazi samo na poleđini tog pakiranja te među njima nema izričitog upućivanja, poput znaka zvjezdice.
Drugo pitanje
51 Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita trebaju li upućivanja na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane za opće zdravlje ili dobrobit u vezi sa zdravljem, u smislu članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006, biti potkrijepljena znanstvenim dokazima, u smislu članka 5. stavka 1. točke (a) i članka 6. stavka 1. te uredbe.
52 S tim u vezi najprije valja podsjetiti na to da, kao što to navodi sud koji je uputio zahtjev, tekst članka 10. stavka 3. Uredbe br. 1924/2006, za razliku od onoga njezina članka 10. stavka 1., ne sadržava izričito upućivanje na opće zahtjeve iz Poglavlja II. navedene uredbe, u kojem su sadržani njezini članci 5. i 6.
53 Međutim, valja napomenuti da je u tekstu navedenih članaka 5. i 6. jasno navedeno da sve zdravstvene tvrdnje u smislu te uredbe trebaju biti znanstveno dokazane.
54 Naime, na temelju članka 5. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 1924/2006, uporaba prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji dozvoljena je samo ako je pokazano da prisutnost, odsutnost ili smanjeni udio u hrani ili određenoj kategoriji hrane hranjive tvari ili ostalih tvari za koje je tvrdnja stavljena ima blagotvoran prehrambeni ili fiziološki učinak ustanovljen općeprihvaćenim znanstvenim dokazima. Članak 6. te uredbe također sadržava navod u tom smislu time što u svojem stavku 1. u biti određuje da se „prehrambene i zdravstvene tvrdnje temelje […] na općeprihvaćenim znanstvenim dokazima i njima potkrjepljuju”.
55 Takvo tumačenje potvrđuju ciljevi koji se nastoje postići Uredbom br. 1924/2006, a koji su, kao što to proizlazi iz točke 35. ove presude, osiguranje učinkovitog funkcioniranja unutarnjega tržišta i visoke razine zaštite potrošača osobito od zavaravajućih tvrdnji. Usto, u uvodnoj izjavi 14. te uredbe naglašena je potreba osiguranja toga da su tvari navedene u takvoj tvrdnji već dokazale svoj blagotvorni prehrambeni ili fiziološki učinak. Osim toga, u uvodnoj izjavi 17. te uredbe pobliže je određeno da bi znanstveni dokazi trebali biti glavni aspekt koji se uzima u obzir pri uporabi prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji, dok je u uvodnoj izjavi 23. te uredbe navedeno da bi zdravstvene tvrdnje trebalo odobriti za uporabu u Uniji tek nakon znanstvene procjene najvećeg mogućeg standarda.
56 Naposljetku, člankom 10. stavkom 1. Uredbe br. 1924/2006 izričito je određeno da zdravstvene tvrdnje trebaju biti u skladu s općih zahtjevima iz Poglavlja II. te uredbe, u kojem su sadržani članci 5. i 6. Međutim, kako proizlazi iz točaka 37. do 39. ove presude, članak 10. stavak 3. Uredbe br. 1924/2006, time što omogućuje upućivanje na „opću” zdravstvenu tvrdnju koja se ne nalazi na popisima odobrenih tvrdnji sadržanih u toj uredbi, ali je popraćeno zdravstvenom tvrdnjom koja se na njima nalazi, uspostavlja odstupanje od načela utvrđenog člankom 10. stavkom 1. te uredbe, u skladu s kojim su zabranjene zdravstvene tvrdnje osim onih koje se nalaze na takvim popisima. Članak 10. stavak 3. navedene uredbe stoga treba strogo tumačiti.
57 Iz toga slijedi da potonju odredbu treba tumačiti na način da „opća” zdravstvena tvrdnja u smislu te odredbe, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, treba ispunjavati zahtjeve u pogledu dokaza sadržane u toj uredbi.
58 Međutim, kako je istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 71. i 72. svojega mišljenja, u tu svrhu je dostatno da su upućivanja na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane za opće zdravlje ili dobrobit u vezi sa zdravljem popraćena posebnim zdravstvenim tvrdnjama potkrijepljenima općeprihvaćenim znanstvenim dokazima koji su provjereni i odobreni, ako se potonje tvrdnje nalaze na popisima iz članaka 13. ili 14. te uredbe.
59 S obzirom na prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da članak 10. stavak 3. Uredbe br. 1924/2006 treba tumačiti na način da upućivanja na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane za opće zdravlje ili dobrobit u vezi sa zdravljem moraju biti potkrijepljena znanstvenim dokazima, u smislu članka 5. stavka 1. točke (a) i članka 6. stavka 1. te uredbe. U tu svrhu dostatno je da su ta upućivanja popraćena posebnim zdravstvenim tvrdnjama koje se nalaze na popisima iz članaka 13. ili 14. navedene uredbe.
Troškovi
60 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
1. Članak 10. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 107/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008., treba tumačiti na način da u njemu sadržan zahtjev, u skladu s kojim svako upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane treba biti popraćeno posebnom zdravstvenom tvrdnjom koja se nalazi na popisima iz članaka 13. ili 14. te uredbe, nije ispunjen u slučaju u kojem se na prednjoj strani pakiranja dodatka prehrani nalazi upućivanje na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane za zdravlje, dok se posebna zdravstvena tvrdnja kojom treba biti popraćeno to upućivanje nalazi samo na poleđini tog pakiranja te među njima nema izričitog upućivanja, poput znaka zvjezdice.
2. Članak 10. stavak 3. Uredbe br. 1924/2006, kako je izmijenjena Uredbom br. 107/2008, treba tumačiti na način da upućivanja na opće, nespecifične blagotvorne učinke hranjive tvari ili hrane za opće zdravlje ili dobrobit u vezi sa zdravljem moraju biti potkrijepljena znanstvenim dokazima, u smislu članka 5. stavka 1. točke (a) i članka 6. stavka 1. te uredbe. U tu svrhu dostatno je da su ta upućivanja popraćena posebnim zdravstvenim tvrdnjama koje se nalaze na popisima iz članaka 13. ili 14. navedene uredbe.
Potpisi