Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. prosinca 2023. uputio Consiglio di Stato (Italija) – Persidera SpA/Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero delle Imprese e del Made in Italy
(predmet C-766/23, Persidera-2)
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Consiglio di Stato
Stranke glavnog postupka
Žalitelj: Persidera SpA
Druge stranke u žalbenom postupku: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni, Ministero delle Imprese e del Made in Italy
Prethodna pitanja
Treba li pravo Unije i, konkretno, članak 3. stavke 3. i 3.a te članke 8. i 9. Direktive 2002/21/EZ (takozvana Okvirna direktiva)1 , kako je izmijenjena Direktivom 2009/140/EZ2 , kao i članke 5., 6., 8., 9. i 45. Direktive (EU) 2018/19723 , tumačiti na način da im se protivi sustav kao što je onaj koji je u Talijanskoj Republici uveden člankom 1. stavkom 1031.bis Leggea di Bilancio 2018 (Zakon o proračunu za 2018.), kako je uveden člankom 1. stavkom 1105. Leggea di Bilancio 2019 (Zakon o proračunu za 2019.), kojim se neovisno upravno tijelo lišava regulatornih zadaća ili se one, u svakom slučaju, znatno ograničavaju jer je utvrđeno da se dodatni prijenosni kapaciteti dodjeljuju na temelju naplatnog postupka u kojem se ti kapaciteti dodjeljuju operatoru koji je dao najvišu financijsku ponudu i u kojem sudjeluju operatori koji imaju vladajući položaj na tržištu (incumbents)?
Treba li pravo Unije i, konkretno, članke 8. i 9. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), članke 3., 5., 7. i 14. Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2020. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju)1 , članke 2. i 4. Direktive Komisije 2002/77/EZ od 16. rujna 2002. o tržišnom natjecanju na tržištima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga2 , uvodne izjave 11. i 20. Odluke (EU) 2017/899 te načela pravičnosti, nediskriminacije, zaštite tržišnog natjecanja i zaštite legitimnih očekivanja tumačiti na način da im se protivi sustav poput onog uvedenog relevantnim nacionalnim propisom (članak 1. stavci 1030., 1031., 1031.bis, 1031.ter i 1032. Zakona br. 205/2017) te odlukama br. 39/19/CONS, 128/19/CONS i 564/2020/CONS koje je donijela [Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni (Regulatorno tijelo za komunikacije, Italija; u daljnjem tekstu: AGCOM)] i povezanim odlukama o dodjeli prava korištenja frekvencija za uslugu digitalne televizije, kojim se u svrhu pretvorbe „prava korištenja frekvencija” u „prava korištenja prijenosnih kapaciteta” ne predviđa istovrijedna pretvorba, nego se dio kapaciteta zadržava za potrebe naplatnog postupka, pri čemu se operatoru određuju dodatni troškovi kako bi si osigurao zadržavanje prava koja je zakonito stekao tijekom vremena?
Treba li pravo Unije i, konkretno, članke 8. i 9. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), članke 3., 5., 7. i 14. Direktive 2002/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2020. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju), članke 2. i 4. Direktive Komisije 2002/77/EZ od 16. rujna 2002. o tržišnom natjecanju na tržištima elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga, uvodne izjave 11. i 20. Odluke (EU) 2017/899 te načela pravičnosti, nediskriminacije, zaštite tržišnog natjecanja i zaštite legitimnih očekivanja, kao i načela proporcionalnosti i prikladnosti, tumačiti na način da im se protivi sustav poput onog koji je u Talijanskoj Republici uveden člankom 1. stavcima 1101. do 1108. Zakona o proračunu za 2019., člankom 1. stavcima 1030., 1031., 1031.bis, 1031.quater, 1032., 1033., 1034. i 1037. Zakona o proračunu za 2018., AGCOM-ovim odlukama br. 39/19/CONS (PNAF), 128/19/CONS i 129/19/CONS i povezanim odlukama o dodjeli prava korištenja frekvencija za uslugu digitalne televizije, kojim se ne donose strukturne mjere za ispravljanje situacije nejednakosti koja je prethodno nastala iako postoje nestrukturne kompenzacijske mjere i/ili nestrukturne mjere za uravnoteženje i kojim se predviđa naplatni postupak na temelju kojeg se od operatora zahtijevaju dodatni troškovi i obveze te protivi li se tom pravu [Unije], osobito s obzirom na načela proporcionalnosti i prikladnosti, kao i načela utvrđena u presudi Persidera, sustav poput onog navedenog također zbog cjelokupnog razvoja sustava te „nedostataka”, „problema” i „nepravilnosti” samog sustava utvrđenih u nacionalnoj i nadnacionalnoj sudskoj praksi koji se navode u obrazloženju ovog rješenja ili su pak nestrukturne mjere koje je AGCOM donio radi uravnoteženja sustava dovoljne?
____________
1 Direktiva 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL 2002., L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.)
1 Direktiva 2009/140/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o izmjeni Direktive 2002/21/EZ o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge, Direktive 2002/19/EZ o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme, te Direktive 2002/20/EZ o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (SL 2009., L 337, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 68.)
1 Direktiva (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o Europskom zakoniku elektroničkih komunikacija (preinaka) (SL 2018., L 321, str. 36. i ispravak SL 2019., L 334, str. 164.)
1 SL 2002., L 108, str. 21. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 62.)
1 SL 2002., L 249, str. 21. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 3.)