Language of document : ECLI:EU:F:2013:191

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

11. prosinca 2013.

Predmet F‑113/12

Vilija Balionyte‑Merle

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Otvoreni natječaj – Obavijest o natječaju EPSO/AD/204/10 – Neuključivanje kandidata na popis uspješnih kandidata – Procjena općih kompetencija kandidata – Ocjena na osnovi izvedbe kandidata na testovima u centru za procjenu – Dosljednost između brojčane ocjene i komentara u potvrdi o kompetencijama“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom V. Balionyte‑Merle zahtijeva poništenje odluke povjerenstva za odabir za natječaj EPSO/AD/204/10 (u daljnjem tekstu: povjerenstvo za odabir) o njezinom neuključivanju na popis uspješnih kandidata navedenog natječaja.

Odluka:      Tužba se odbija. V. Balionyte‑Merle snosi vlastite troškove i nalaže joj se snošenje troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Akti institucija – Pretpostavka valjanosti – Postojanje činjenica takve prirode da dovode u pitanje zakonitost akta – Teret dokazivanja

(čl. 256. UFEU‑a)

2.      Dužnosnici – Natječaj – Procjena sposobnosti kandidata – Diskrecijska ovlast povjerenstva za odabir – Uzimanje u obzir elemenata različitih od izvedbe kandidata – Isključenje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, Prilog III. čl. 5.)

3.      Dužnosnici – Natječaj – Procjena sposobnosti kandidata – Diskrecijsko pravo povjerenstva za odabir – Sukladnost između brojčane ocjene i opisne ocjene povjerenstva za odabir – Sudski nadzor – Granice

(Pravilnik o osoblju, Prilog III. čl. 5.)

4.      Dužnosnici – Odluka kojom se nanosi šteta – Obveza obrazlaganja – Opseg – Nedostatnost obrazloženja – Uređenje u tijeku spornog postupka – Pretpostavke

(čl. 296. UFEU‑a)

1.      Upravni akt uživa pretpostavku zakonitosti. S druge strane, teret dokazivanja je, u načelu, na onom tko se poziva na nezakonitost, na način da je na svakom tužitelju da iznese barem dovoljno precizne, objektivne i sukladne indicije takve naravi da govore u prilog točnosti ili vjerojatnosti činjenica koje podržavaju njegove tvrdnje.

(t. 31.)

Izvori:

Službenički sud: 4. veljače 2010., Wiame/Komisija, F‑15/08, t. 21.; 24. travnja 2013., BX/Komisija, F‑88/11, t. 33., koje je predmet žalbenog postupka pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑352/13 P

2.      Povjerenstvo za odabir u svojoj procjeni profesionalnih znanja kandidata, njihove sposobnosti i motivacije treba se isključivo i nezavisno zasnivati samo na izvedbi kandidata u skladu s uvjetima iz obavijesti o natječaju.

U tom smislu, u slučaju da kandidat osporava ocjene dobivene na usmenom ispitu, uvjerenje kandidata da je točno odgovorio na postavljena pitanja, okolnost da se pitanje postavljeno na natječaju tijekom usmenog ispitivanja ticalo funkcija obavljanih prije natječaja ili pozitivan dojam koji je mogao ostaviti pred svojim nadređenima prije nego što se prijavio na natječaj ne mogu biti ne neoborivi dokazi o očitoj pogrešci u ocjeni.

(t. 35. i 47.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 14. srpnja 2000., Teixeira Neves/Sud, T‑146/99, t. 41.

Službenički sud: 11. prosinca 2012., Mata Blanco/Komisija, F‑65/10, t. 97.; 23. siječnja 2013., Katrakasas/Komisija, F‑24/11, t. 185.

3.      Sukladnost između brojčane ocjene i opisnih ocjena natječajnog povjerenstva za odabir, što je jamstvo jednakog postupanja prema kandidatima, može biti predmet nezavisne kontrole Službeničkog suda u pogledu ocjene izvedbe kandidata koju je učinilo povjerenstvo za odabir pod uvjetom da se kontrola sukladnosti ograniči na provjeru nepostojanja očite nekoherentnosti.

(t. 52.)

Izvori:

Službenički sud: 11. rujna 2008., Coto Moreno/Komisija, F‑127/07, t. 34.; 13. prosinca 2012., Mileva/Komisija, F‑101/11, t. 42.

4.      U prvom redu moguće je popraviti nedostatak – ali ne potpuni izostanak – obrazloženja odluke povjerenstva za odabir čak i tijekom postupka kada, prije ulaganja tužbe, osoba koje se to tiče raspolaže elementima koji predstavljaju početak obrazloženja i, u drugom redu, smatrati odluku dovoljno obrazloženom kada je proizašla iz konteksta poznatog dotičnom dužnosniku, koji mu omogućava da razumije njezin doseg.

(t. 62.)

Izvori:

Opći sud Europske unije: 2. ožujka 2010., Doktor/Vijeće, T‑248/08 P, t. 93. i navedena sudska praksa