PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

16. rujna 2013.

Predmet T‑418/11 P

Carlo De Nicola

protiv

Europske investicijske banke (EIB)

„Žalba – Javna služba – Osoblje EIB‑a – Zdravstveno osiguranje – Odbijanje snošenja liječničkih troškova – Zahtjev za određivanje nezavisnog liječnika – Razuman rok – Odbijanje zahtjeva za pokretanje postupka mirenja – Zahtjev za poništenje – Zahtjev za naknadu liječničkih troškova – Litispendencija“

Predmet:      Žalba na presudu Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 28. lipnja 2011., De Nicola/EIB (F‑49/10, još neobjavljena u Zborniku) radi ukidanja te presude.

Odluka:      Ukida se presuda Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 28. lipnja 2011., De Nicola/EIB (F‑13/10) u dijelu u kojem odbija tužbeni zahtjev Carla De Nicole za poništenje odluke žalbenog odbora Europske investicijske banke (EIB) o odbacivanju njegova zahtjeva za određivanje trećeg liječnika. U preostalom dijelu žalba se odbija. Poništava se odluka EIB‑a o odbacivanju zbog nepravodobnosti zahtjeva C. De Nicole o određivanju trećeg liječnika. C. De Nicola i EIB snosit će vlastite troškove nastale u postupku pred Službeničkim sudom i u ovom postupku.

Sažetak

1.      Pravo Europske unije – Načela – Poštovanje razumnog roka – Upravni postupak – Sudski postupak – Kriteriji za ocjenu

(čl. 47. i čl. 52. st. 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima; čl. 41. Pravilnika o osoblju Europske investicijske banke)

2.      Sudski postupak – Prigovor litispendencije – Istovjetnost stranaka, predmeta i razloga u dvjema tužbama – Nedopuštenost kasnije podnesene tužbe

1.      Kad trajanje postupka nije određeno odredbom prava Unije, razumnost roka u kojem je institucija donijela akt u pitanju mora se ocijeniti s obzirom na sve okolnosti svojstvene svakom pojedinom slučaju, a posebice s obzirom na značaj spora za dotičnu osobu, složenost predmeta i ponašanje stranaka postupka. Prema tome, razumnost roka ne može se utvrditi upućivanjem na točno određenu gornju granicu, utvrđenu na apstraktan način, već se mora ocijeniti u svakom pojedinom slučaju s obzirom na okolnosti u pitanju. S druge strane, s obzirom na zahtjev dosljednosti, valja primijeniti pojam razumnog roka na isti način kad je riječ o tužbi ili zahtjevu za čije podnošenje nijedna odredba prava Unije nije predvidjela rok. U ta dva slučaja, sud Unije dužan je uzeti u obzir okolnosti svojstvene slučaju.

(t. 29.)

Izvori:

Sud: Réexamen Arango Jaramillo i dr./EIB, C‑334/12 RX‑II, t. 25. do 46.

2.      Tužba podnesena nakon prve tužbe, koja ima iste stranke, temelji se na istim razlozima i traži poništenje istog pravnog akta, mora se odbaciti kao nedopuštena zbog litispendencije a da pritom nije potrebno da je taj prigovor propisan izričitim pravnim pravilom. U tom pogledu, tužiteljevo razlikovanje između sudova različitih stupnjeva i s obzirom na vremensko preklapanje različitih spornih postupaka ne može se prihvatiti jer je bit predmeta spora istovjetna pred svim tim stupnjevima i u svim postupcima.

(t. 59.)

Izvori:

Sud: 24. studenoga 2005., Italija/Komisija, C‑138/03, C‑324/03 i C‑431/03, Zb., str. I‑10043., t. 64.; 9. lipnja 2011., Diputación Foral de Vizcaya/Komisija, C‑465/09 P do C‑470/09 P, neobjavljeno u Zborniku, t. 58.

Opći sud: 27. travnja 2012., De Nicola/EIB, T‑37/10 P, t. 12.

Službenički sud: 30. studenoga 2009., De Nicola/EIB, F‑55/08, Zb. SS, str. I‑A‑1‑469. i II‑A‑1‑2529., t. 204. i prateće točke.