Language of document :

Žalba koju je 17. prosinca 2021. podnio Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 6. listopada 2021. u predmetu T-342/20, Indo European Foods/EUIPO

(predmet C-801/21 P)

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (zastupnici: D. Hanf, V. Ruzek, D. Gaja, E. Markakis, agenti)

Druge stranke u postupku: Indo European Foods Ltd, Hamid Ahmad Chakari

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

u cijelosti ukine pobijanu presudu u predmetu T-342/20;

utvrdi da treba obustaviti postupak pred Općim sudom protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća EUIPO-a od 2. travnja 2020. (predmet R 1079-4), i

naloži tužitelju u prvostupanjskom postupku snošenje troškova EUIPO-a u vezi s ovom žalbom i postupkom pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi EUIPO ističe jedan tužbeni razlog, naime povredu zahtjeva zadržavanja pravnog interesa, kako se priznaje ustaljenom sudskom praksom, što otvara važno pitanje za jedinstvo, dosljednost i razvoj prava Unije.

Prva pogreška koja se tiče prava, koja se temelji na tome da je Opći sud povrijedio temeljni i autonomni preduvjet za bilo koji postupak – kako je to priznatom ustaljenom sudskom praksom – zadržavanje pravnog interesa, time što je odbio uzeti u obzir pitanja koja su se pojavila nakon osporene odluke samo zbog toga što se takvim pitanjima ne bi mogla pobiti zakonitost osporavane odluke. Takvim tumačenjem ne samo da se miješa tu postupovnu pretpostavku s naknadnim nadzorom zakonitosti u pogledu merituma. Njime se i zadržavanju pravnog interesa oduzima vlastita i samostalna funkcija.

Druga pogreška koja se tiče prava, koja se temelji na tome da Opći sud posljedično nije procijenio tužiteljevo zadržavanje pravnog interesa. Time što se usredotočio samo na nadzor zakonitosti, Opći sud nije odgovorio na pitanje ove obvezne postupovne pretpostavke: koje prednosti bi tužitelj u prvom stupnju mogao izvesti iz poništenja osporene odluke?

Treća pogreška koja se tiče prava, koja se temelji na tome da Opći sud nije zaključio da tužitelj u prvom stupnju nije ispunio svoju dužnost da dokaže zadržavanje pravnog interesa nakon isteka prijelaznog razdoblja. S obzirom na to da bi prijavljeni žig bio registriran tek nakon završetka prijelaznog razdoblja, odnosno u trenutku kada suprotstavljeni žigovi neće istodobno ispunjavati/nikad nisu ispunjavali svoju temeljnu funkciju1 , EUIPO ističe da ne može doći do sukoba ratione temporis i ratione loci. Iz toga slijedi da tužitelj u prvom postupku iz njega ne može izvesti nikakvu prednosti, posljedično, ne dokazuje zadržavanje pravnog interesa.

Četvrta pogreška koja se tiče prava, koja se temelji na tome da je Opći sud zbog tih pogrešaka povrijedio članak 50. stavak 3. UEU-a, članke 126. i 127. Sporazuma o povlačenju1 i članak 72. stavak 6. Uredbe 2017/1001, koji su izraz temeljnog načela teritorijalnosti, time što je EUIPO-u nametnuo obvezu da zanemari pravne posljedice isteka prijelaznog razdoblja u ovom slučaju.

Ova žalba otvara pitanje koje je važno za jedinstvo, dosljednost i razvoj prava Unije. Pobijana presuda izražava usku interpretaciju dosega horizontalnog zahtjeva zadržavanja pravnog interesa. Spomenuti zahtjev inspiriran je općom teorijom postupovnog prava zajedničkom državama članicama, i tumačenje koje pruži sud Unije vjerojatno će znatno utjecati na način kako ga primjenjuju nacionalni sudovi. Ovom žalbom također se postavlja važno pitanje postupovne naravi – koje ni na koji način nije ograničeno na područje prava intelektualnog vlasništva – naime, posljedice koje proizlaze iz pravila da se autor poništenog akta mora pozivati na datum na koji ga je donio kako bi mogao donijeti zamjenski akt. Pitanje nestanka ranijeg prava pendente lite dovelo je do proturječnih presuda Općeg suda, s tim da je Sud samo kratko imao priliku da obrazloženim rješenjem, usput obradi ovo pitanje. Ova žalba također otvara općenito pitanje o posljedicama povlačenja Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a na pravni poredak Unije.

____________

1 Članak 11., članak 51. stavak 1., članak 66. stavak 1. i članak 71. stavak 3. Uredbe (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)

1 Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (SL 2019., C 384 I, str. 1.)