Predmet T‑103/14
Frucona Košice a.s.
protiv
Europske komisije
„Državne potpore – Trošarine – Djelomičan otpis poreznog duga u okviru dogovora s vjerovnicima – Odluka kojom se potpora proglašava nespojivom s unutarnjim tržištem i nalaže njezin povrat – Prava obrane – Postupovna prava zainteresiranih stranaka – Kriterij privatnog vjerovnika – Teret dokazivanja“
Sažetak – Presuda Općeg suda (drugo vijeće) od 16. ožujka 2016.
1. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Upravni postupak – Komisijina obveza da pozove odnosne stranke da podnesu svoje primjedbe – Isključenje korisnika od korištenja prava na obranu – Pravo korisnika potpore da u prikladnoj mjeri sudjeluje u postupku
(čl. 108. st. 2. UFEU‑a)
2. Akti institucija – Povlačenje – Nezakoniti akti – Odluka kojom se utvrđuje da je državna potpora nespojiva sa zajedničkim tržištem – Donošenje nove odluke – Obveza ponovnog otvaranju službenog istražnog postupka – Nepostojanje – Ponovno otvaranje postupka u točki u kojoj je ustanovljena nezakonitost
(čl. 108. st. 2. UFEU‑a)
3. Potpore koje dodjeljuju države – Upravni postupak – Obveza saslušanja korisnika državnih sredstava o Komisijinoj pravnoj ocjeni – Nepostojanje
(čl. 108. UFEU‑a)
4. Tužba za poništenje – Razlozi – Bitna povreda postupka – Povreda prava obrane – Nezakonitost koja je po naravi subjektivna – Pozivanje samo od strane dotične države članice
(čl. 263. UFEU‑a)
5. Tužba za poništenje – Razlozi – Bitna povreda postupka – Sudsko ispitivanje po službenoj dužnosti – Doseg – Isključenost svih razloga koji se tiču materijalne zakonitosti pobijanog akta
čl. 263. UFEU‑a)
6. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Intervencije s učinkom smanjenja troškova poduzetnika – Uključenost
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
7. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Otpisi dugovanja koje javni subjekti odobravaju poduzetnicima u teškoćama – Poduzetnik na kojeg se primjenjuje postupak dogovora s vjerovnicima – Primjena kriterija privatnog vjerovnika – Izbor između više postupaka – Kriteriji Komisijine ocjene tih postupaka, uključujući njihovo trajanje – Teret dokazivanja koji snosi Komisija
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
8. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena prema kriteriju privatnog vjerovnika – Primjenjivost kriterija privatnog vjerovnika – Država koja ne djeluje u svojstvu javne vlasti
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
9. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena prema kriteriju privatnog vjerovnika – Ocjena glede svih relevantnih elemenata sporne transakcije – Mogućnost da se i država članica i korisnik potpore pozovu na kriterij privatnog vjerovnika – Teret dokazivanja
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
10. Tužba za poništenje – Nadležnost suda Unije – Nadomještanje obrazloženja odluke institucije – Nedopuštenost
(čl. 263. i 264. UFEU‑a)
11. Potpore koje dodjeljuju države – Upravni postupak – Obveze Komisije – Nepristrano i savjesno proveden ispitni postupak – Uzimanje u obzir najiscrpnijih i najpouzdanijih elemenata
(čl. 108. st. 2. UFEU‑a)
12. Potpore koje dodjeljuju države – Odluka Komisije – Ocjena zakonitosti s obzirom na dostupne informacije u trenutku donošenja odluke
(čl. 108. st. 2. UFEU‑a)
13. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Kriterij privatnog vjerovnika – Složena ekonomska ocjena – Sudski nadzor – Granice
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
14. Potpore koje dodjeljuju države – Komisijino ispitivanje – Mogućnost Komisije da koristi vanjske stručnjake
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
15. Potpore koje dodjeljuju države – Pojam – Ocjena prema kriteriju privatnog vjerovnika – Primjenjivost neovisna o obliku prednosti – Odlučujući značaj kriterija ekonomske opravdanosti predmetne mjere za privatnog vjerovnika
(čl. 107. st. 1. UFEU‑a)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 52., 56., 69., 77.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 61., 64.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 70.)
4. Vidjeti tekst odluke.
(t. 81., 82.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 84., 85.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 91., 92.)
7. Olakšice u plaćanju koje javni vjerovnik daje poduzetniku za dugovanje koje taj poduzetnik ima prema njemu, predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a ako, uzimajući u obzir iznos gospodarske prednosti koja se na taj način dodjeljuje, poduzetnik korisnik te potpore usporedive olakšice očito ne bi mogao dobiti od privatnog vjerovnika koji se nalazi u situaciji najsličnijoj situaciji javnog vjerovnika i koji nastoji namiriti potraživanja prema dužnicima u financijskim problemima. Ta se ocjena u pravilu obavlja primjenom kriterija privatnog vjerovnika koji se, kada je primjenjiv, nalazi među elementima koje je Komisija obvezna uzeti u obzir kod utvrđivanja postojanja takve potpore. Stoga je na Komisiji da provede opću ocjenu vodeći pritom računa o svim relevantnim informacijama u konkretnom slučaju na temelju kojih će moći odrediti jesu li poduzetniku korisniku očigledno dodijeljene olakšice koje mu u sličnoj situaciji ne bi dodijelio privatni vjerovnik. U tom pogledu relevantnom treba smatrati svaku informaciju koja bi mogla osjetno utjecati na odlučivanje razboritog i pažljivog privatnog vjerovnika koji se nalazi u situaciji koja je najsličnija situaciji javnog vjerovnika koji nastoji namiriti iznose koje potražuje od dužnika u financijskim problemima.
U slučaju kad razborit i pažljiv privatni vjerovnik koji se nalazi u situaciji koja je najsličnija situaciji lokalnog poreznog tijela mora radi namirenja potraživanih iznosa odabrati između više postupaka, on tada mora ocijeniti prednosti i nedostatke svakog od tih postupaka kako bi utvrdio koji je od njih najpovoljniji. Na proces donošenja odluke, na koji utječe niz čimbenika poput njegova položaja privilegiranog ili običnog hipotekarnog vjerovnika, naravi i opsega instrumenata osiguranja koje eventualno ima, njegove procjene izgleda da se poduzetnik ekonomski oporavi kao i pripadajuće dobiti u slučaju stečajnog postupka, ali i rizika da mu se gubici dodatno povećaju, može također znatno utjecati i trajanje postupka zbog kojega se odgađa namirenje potraživanja, a koje isto tako u slučaju dugih postupaka može posebno utjecati na njihovu vrijednost.
Prema tome, Komisija u tom slučaju treba utvrditi bi li privatni vjerovnik s obzirom na te čimbenike, u svrhu naplate potraživanih iznosa, očigledno odbio prijedlog nagodbe s vjerovnicima, te usporediti prednosti i nedostatke svakog od navedenih postupaka u odnosu na interese privatnog vjerovnika, pri čemu na njoj leži teret dokazivanja ispunjenja pretpostavki za primjenu kriterija privatnog vjerovnika.
(t. 93., 94., 131.‑139., 269., 280.)
8. Vidjeti tekst odluke.
(t. 94.‑96.)
9. U kontekstu državnih potpora, ako se država članica u okviru upravnog postupka poziva na kriterij privatnog vjerovnika, u slučaju dvojbe obvezna je jasno i na temelju objektivnih i provjerljivih elemenata dokazati da je provedenu mjeru donijela u svojstvu dioničara. Ako dotična država članica Komisiji podnese elemente koji se zahtijevaju, potonja mora provesti opću ocjenu u okviru koje uzima u obzir, uz dokaze koje joj je podnijela ta država članica, svaki drugi relevantni dokaz na temelju kojeg će odrediti je li država članica predmetnu mjeru poduzela u svojstvu dioničara ili u svojstvu javne vlasti.
Međutim, iz toga ne proizlazi da se Komisija, kada se dotična država članica ne poziva na kriterij privatnog vjerovnika i smatra da predmetna mjera predstavlja državnu potporu, samo na temelju toga može osloboditi svakog ispitivanja tog kriterija ili smatrati da se ne primjenjuje.
Nadalje, na kriterij privatnog vjerovnika može se pozvati korisnik potpore kako bi dokazao da predmetna mjera ne predstavlja državnu potporu. Naime, taj kriterij nije ni iznimka koja se primjenjuje samo na zahtjev države članice, niti je rezerviran samo za odnosnu državu članicu. Kao i u slučaju kad se država članica poziva na taj kriterij, kada se na njega poziva korisnik mjere, na njemu je da u slučaju sumnje jasno i na temelju objektivnih i provjerljivih elemenata dokaže da je ta država članica tu mjeru provela u svojstvu gospodarskog subjekta.
Budući da se korisnik poziva na taj kriterij i da s tim u vezi podnosi dokumente, na je Komisiji da provjeri odgovaraju li ti dokumenti zahtjevima predviđenim pravom Unije i, ako odgovaraju, da izradi opću ocjenu pri čemu će, osim o podnesenim dokumentima, računa voditi i o svim ostalim relevantnim informacijama na temelju kojih će moći utvrditi proizlazi li predmetna mjera države članice iz njezina svojstva dioničara ili iz svojstva javne vlasti.
(t. 97., 98., 108.‑112., 115., 118.)
10. Vidjeti tekst odluke.
(t. 105., 106.)
11. Vidjeti tekst odluke.
(t. 141.)
12. Vidjeti tekst odluke.
(t. 142.)
13. Vidjeti tekst odluke.
(t. 144.‑147., 270.)
14. Vidjeti tekst odluke.
(t. 172., 177.)
15. U području državnih potpora, primjenjivost kriterija privatnog vjerovnika ne ovisi o obliku u kojemu je dodijeljena pogodnost, nego o ocjeni prema kojoj se ta mjera smatra odlukom privatnog subjekta. U tom je pogledu od presudne važnosti utvrditi pridržava li se predmetna mjera kriterija ekonomske opravdanosti prema kojemu bi se privatni vjerovnik, koji u što većoj mjeri želi povećati izglede da naplati svoja potraživanja ili barem njihov najveći dio, isto tako odlučio za takvu mjeru.
Shodno tome, sama okolnost da postupak porezne ovrhe privatnom vjerovniku nije bio dostupan za naplatu svoje tražbine, ne može biti prepreka tome da se kriterij privatnog vjerovnika ispita radi usporedbe tog postupka s postupkom dogovora s vjerovnicima. Naime, ta okolnost ne znači da ne treba ispitati ekonomsku opravdanost odluke lokalnog poreznog tijela da poduzetnika podvrgne postupku dogovora s vjerovnicima koji podrazumijeva otpis poreznog duga koji dotični poduzetnik ima prema tom tijelu.
(t. 251., 253.)