Language of document :

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. travnja 2018. uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Poljska) – Kamil Dziubak, Justyna Dziubak protiv Raiffeisen Bank Polska SA

(predmet C-260/18)

Jezik postupka: poljski

Sud koji je uputio zahtjev

Sąd Okręgowy w Warszawie

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Kamil Dziubak, Justyna Dziubak

Tuženik: Raiffeisen Bank Polska SA

Prethodna pitanja

Je li na temelju članka 1. stavka 2. i članka 6. stavka 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima1 moguće smatrati da, ako je kao posljedica utvrđenja da su nepoštene neke ugovorne odredbe kojima se određuje način na koji stranke izvršavaju činidbu (njezina visina), nevaljanost cijelog ugovora štetna za potrošača, postoji mogućnost popunjavanja praznina u ugovoru na temelju dispozitivne odredbe koja jednoznačno zamjenjuje nepošteni uvjet, ali na temelju odredbi nacionalnog prava koje predviđaju dopunu učinaka pravnog posla izraženih u njegovu sadržaju i učincima koji proizlaze iz načela pravičnosti (načela društvenog suživota) ili ustaljenih običaja?

Treba li u ocjeni učinaka nevaljanosti cijelog ugovora na potrošača uzeti u obzir okolnosti koje su postojale u trenutku sklapanja tog ugovora ili i u trenutku nastanka spora između stranaka u pogledu učinka predmetne odredbe (pozivanje potrošača na njezinu nepoštenost) i kakvu važnost ima stajalište koje je potrošač iznio u takvom sporu?

Je li moguće zadržati na snazi odredbe koje u skladu s Direktivom 93/13/EEZ predstavljaju nepoštene ugovorne uvjete, ako bi prihvaćanje takvog rješenja u trenutku rješavanja spora bilo objektivno korisno za potrošača?

Može li, s obzirom na članak 6. stavak 1. Direktive 93/13/EEZ, utvrđenje da su nepoštene ugovorne odredbe kojima se određuje visina činidbe i način na koji je stranke izvršavaju, dovesti do situacije u kojoj će se oblik pravnog posla koji je utvrđen na temelju ugovora uz isključenje učinaka nepoštenih ugovornih uvjeta razlikovati od onog obuhvaćenog namjerom stranaka u okviru glavne činidbe stranaka, osobito – znači li utvrđenje da je ugovorna odredba nepoštena mogućnost daljnje primjene drugih ugovornih odredbi koje nisu nepoštene, kojima se određuje glavna činidba potrošača, čiji je oblik o kojem su se stranke sporazumjele (njihovo uključivanje u ugovor) bio nerazdvojivo povezan s odredbom koju osporava potrošač?

____________

1 SL 1993., L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.