Žalba koju je 20. srpnja 2023. podnijela Deutsche Lufthansa AG protiv presude Općeg suda (deseto prošireno vijeće) od 10. svibnja 2023. u spojenim predmetima T-34/21 i T-87/21, Ryanair i Condor Flugdienst/Komisija (Lufthansa; COVID-19)
(predmet C-457/23 P)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Deutsche Lufthansa AG (zastupnici: H.-J. Niemeyer, C. Wilken, J. Burger i C. Sielmann, Rechtsanwälte)
Druge stranke u postupku: Ryanair DAC, Condor Flugdienst GmbH, Europska komisija, Savezna Republika Njemačka, Francuska Republika
Žalbeni zahtjev
Žalitelj zahtijeva od Suda da:
ukine pobijanu presudu i odbije tužbu koju su podnijela društva Ryanair u predmetu T-34/21 i Condor u predmetu T-87/21;
naloži društvima Ryanair i Condor solidarno snošenje troškova žalbenog postupka te društvu Ryanair snošenje troškova prvostupanjskog postupka u predmetu T-34/21, a društvu Condor u predmetu T-87/21.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U potporu svojoj žalbi žalitelj ističe šest žalbenih razloga.
Prvi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom tumačenja točke 49. podtočke (c) Privremenog okvira1 , time što je od Europske komisije zahtijevao ocjenu može li korisnik dobiti nezanemarive dijelove svojih potreba za likvidnošću na tržištu, zanemarujući presudu Suda u predmetu Tempus2 , s obzirom na to da Europska komisija nije bila dužna tražiti i ispitati dodatne informacije o žaliteljevim mogućnostima financiranja u to vrijeme.
Drugi žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je primijenio pogrešan pravni standard prilikom ocjene mehanizma alternativnog mehanizmu povećanja naknade. Opći sud zanemario je ukupne, kombinirane učinke dokapitalizacije i pogriješio time što je smatrao da alternativni mehanizam uvijek mora imati dinamičan ex post poticajni element. S obzirom na to da se temeljna pitanja odnose na dubinsku ekonomsku ocjenu, Opći sud zadirao je u široku diskrecijsku ovlast Europske komisije te je iznio pogrešnu pravnu kvalifikaciju činjenica.
Treći žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom utvrđenja da Europska komisija nije bila ovlaštena prihvatiti alternativnu cijenu konverzije od one navedene u točki 67. Privremenog okvira. Opći sud zanemario je široku diskrecijsku ovlast Europske komisije u prihvaćanju alternativnih metodologija, s obzirom na činjenicu da nije bila primjenjiva teoretska cijena dionice bez prava upisa u skladu s točkom 67. Privremenog okvira.
Četvrti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud prekoračio granicu svojeg sudskog nadzora i počinio pogrešku prilikom utvrđenja da je Europska komisija bila dužna uzeti u obzir dodatne čimbenike (npr. tržišne udjele, učestalost letova) prilikom ocjene postojanja značajne tržišne snage (točka 72. Privremenog okvira) i da, na temelju kriterija koje je primijenila, Europska komisija nije mogla valjano utvrditi da Deutsche Lufthansa AG nije imala značajnu tržišnu snagu u zračnim lukama u Düsseldorfu i Beču.
Peti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud svojom ocjenom zamijenio ocjenu Europske komisije prilikom utvrđenja da nije bilo primjereno iz prijenosa slotova isključiti konkurente koji već imaju bazu u zračnim lukama u Frankfurtu i Münchenu. Prilikom ocjene učinaka na očuvanje stvarnog tržišnog natjecanja, proturječio je sam sebi svojim utvrđenjima o učinkovitosti obveza u pogledu slotova.
Šesti žalbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud počinio pogrešku prilikom utvrđenja da je Europska komisija povrijedila svoju obvezu obrazlaganja kad je riječ o naknadi za paket prijenosa slotova.
____________
1 Komunikacija Komisije od 19. ožujka 2020., naslovljena „Privremeni okvir za mjere državne potpore u svrhu podrške gospodarstvu u aktualnoj pandemiji covida-19” (SL 2020., C 91 I, str. 1.), kako je izmijenjena 3. travnja 2020. (SL 2020., C 112 I, str. 1.) i 8. svibnja 2020. (SL 2020., C 164, str. 3.)
1 Presuda od 2. rujna 2021., Tempus/Komisija, C-57/19 P, EU:C:2021:663