PRESUDA OPĆEG SUDA (četvrto vijeće)
30. lipnja 2015.(*)
„Žig Zajednice – Postupak za proglašenje žiga ništavim – Verbalni žig Zajednice VIÑA ALBERDI – Raniji figurativni nacionalni žig VILLA ALBERTI – Relativni razlozi za odbijanje – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 – Izostanak supostojanja žigova – Vjerojatnost dovođenja u zabludu“
U predmetu T‑489/13,
La Rioja Alta, SA, sa sjedištem u Haru (Španjolska), koju zastupa F. Pérez Álvarez, odvjetnik,
tužitelj,
protiv
Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajn) (OHIM), koji zastupa Ó. Mondéjar Ortuño, u svojstvu agenta,
tuženik,
druga strana u postupku pred žalbenim vijećem OHIM‑a je bila:
Aldi Einkauf GmbH & Co. OHG, sa sjedištem u Essenu (Njemačka),
povodom tužbe podnesene protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM‑a od 9. srpnja 2013. (predmet R 1190/2011‑4), koja se odnosi na postupak za proglašenje žiga ništavim između društava Aldi Einkauf GmbH & Co. OHG i La Rioja Alta, SA,
OPĆI SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: M. Prek (izvjestitelj), predsjednik, I. Labucka i V. Kreuschitz, suci,
tajnik: I. Drăgan, administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 16. rujna 2013.,
uzimajući u obzir odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 28. ožujka 2014.,
nakon rasprave održane 14. siječnja 2015.,
donosi sljedeću
Presudu(1)
Okolnosti spora
1 Dana 3. lipnja 2003. tužitelj, društvo La Rioja Alta, SA, podnio je prijavu za registraciju žiga Zajednice Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice, kako je izmijenjena [zamijenjena Uredbom (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)].
2 Žig za koji je podnesena prijava za registraciju jest verbalni znak VIÑA ALBERDI.
3 Dana 26. studenoga 2004. znak je registriran kao žig Zajednice pod brojem 3189065.
4 Proizvodi za koje je osporavani žig registriran pripadaju razredu 33 u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te odgovaraju sljedećem opisu: „alkoholna pića (osim piva)“.
5 Dana 5. studenoga 2009. druga strana u postupku pred OHIM‑om, društvo Aldi Einkauf GmbH & Co. OHG, podnijela je OHIM‑u zahtjev za djelomično proglašavanje spornog žiga ništavim na temelju članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009 u vezi s člankom 8. stavkom 1. točkom (b) iste uredbe u odnosu na proizvode navedene u točki 4. ove presude.
6 U potporu svojem zahtjevu za proglašenje žiga ništavim društvo Aldi Einkauf pozvalo se na raniji figurativni njemački žig br. 2056141, koji je registriran 7. veljače 1994. i obnovljen do 30. rujna 2012., a koji je prikazan ovako:
7 Raniji je žig bio registriran za proizvode iz razreda 33 koji odgovara sljedećem opisu: „vina iz Italije“.
8 Odlukom od 11. travnja 2011. Odjel za poništaje prihvatio je zahtjev za proglašenje osporavanog žiga ništavim.
9 Dana 6. lipnja 2011. tužitelj je protiv odluke Odjela za poništaje podnio žalbu OHIM‑u na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009. U okviru tog postupka tužitelj je 5. kolovoza 2011. zatražio da se „vina iz Italije“ isključe iz popisa proizvoda koji pripadaju razredu 33 na koje se odnosi osporavani žig.
10 Odlukom od 9. srpnja 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a odbilo je tužiteljevu žalbu. Ono je:
– zaključilo da se ograničenje koje je tužitelj zatražio u odnosu na proizvode koji su označeni osporavanim žigom valja ocijeniti u smislu odricanja iz članka 50. Uredbe br. 207/2009 te da je stoga valjano;
– smatralo da je dostavljen dokaz o uporabi ranijeg žiga u odnosu na „vina iz Italije” te je odbilo tužiteljevu argumentaciju koja se odnosila na to da je uporaba bila dokazana samo za neke oznake izvornosti;
– navelo da relevantnu javnost čini široka njemačka javnost koja prilikom kupnje predmetnih proizvoda ima srednji stupanj pažnje;
– procijenilo da između predmetnih proizvoda postoji visoki stupanj sličnosti, ako ne i istovjetnost, s obzirom na to da osporavani žig isključuje „vina iz Italije”, ali ne i druga vina;
– utvrdilo da između suprotstavljenih žigova postoji barem određen stupanj vizualne sličnosti i srednji stupanj fonetske sličnosti, dok ne postoji konceptualna sličnost;
– navelo da raniji žig ima srednji razlikovni karakter;
– zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
Zahtjevi stranaka
11 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– proglasi osporavani žig valjanim;
– naloži OHIM‑u i drugoj stranci u sporu snošenje troškova ovog postupka.
12 Tužitelj je na raspravi povukao drugu točku svog tužbenog zahtjeva, što je Opći sud uzeo u obzir.
13 OHIM od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
[omissis]
Meritum
[omissis]
Tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 53. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009
[omissis]
– O vjerojatnosti dovođenja u zabludu
68 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, opasnost da bi javnost mogla povjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu od istog poduzetnika ili od poduzetnika koji su gospodarski povezani predstavlja vjerojatnost dovođenja u zabludu. Prema toj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba se procjenjivati općenito, u skladu s percepcijom koju relevantna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama, uzimajući u obzir sve čimbenike relevantne u predmetnom slučaju, osobito međuovisnost sličnosti znakova i one obuhvaćenih proizvoda ili usluga [vidjeti presudu od 29. rujna 1998., Canon, C‑39/97, Zb., EU:C:1998:442, t. 16., 17. i 29. i navedenu sudsku praksu, te presudu GIORGIO BEVERLY HILLS, t. 38., supra, EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu].
[omissis]
70 Nadalje, pod relevantne čimbenike navedene u točki 68. ove presude može se eventualno uzeti u obzir supostojanje dvaju žigova na tržištu, s obzirom na to da je sudskom praksom priznato da ono kod relevantne javnosti može, zajedno s drugim elementima, umanjiti vjerojatnost dovođenja u zabludu između tih žigova (presuda od 3. rujna 2009., Aceites del Sur‑Coosur/Koipe, C‑498/07 P, Zb., EU:C:2009:503, t. 82.; vidjeti također, u tom smislu i per analogiam, presudu od 22. rujna 2011., Budějovický Budvar, C‑482/09, Zb., EU:C:2011:605, t. 75. do 82.).
71 U predmetnom je slučaju žalbeno vijeće, u točki 44. pobijane odluke, navelo da raniji žig ima originalni razlikovni karakter srednjeg stupnja. Imajući u vidu sličnost predmetnih proizvoda i suprotstavljenih žigova, ono je u točki 51. navedene odluke zaključilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova. Ono je u okviru svoje ocjene odbilo argument koji se temelji na mirnom supostojanju navedenih žigova u Njemačkoj.
72 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da nije u dovoljnoj mjeri dokazalo da kod relevantne javnosti postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova. On smatra da ih potrošač može jasno razlikovati. Također u bitnom navodi da je žalbeno vijeće pogrešno odbilo njegov argument koji se temelji na tome da u Njemačkoj mirno supostoje raniji i osporeni žig, s obzirom na to da on tamo od 1983. stavlja u promet vina pod španjolskim verbalnim žigom VIÑA ALBERDI.
[omissis]
77 Konačno, u točki 39. pobijane odluke žalbeno je vijeće naglasilo da je prihvatilo „zaključke Odjela za poništaje prema kojima nije [bilo] utvrđeno da se dokazano supostojanje temelji na nepostojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu [i da] u svakom slučaju elementi koji su dostavljeni kao dokaz ne dokazuju da je supostojanje dvaju znakova uzajamno priznato kao ni to da je njemačka javnost naučila i da dobro zna da suprotstavljeni žigovi jasno označavaju različita trgovačka porijekla“.
78 Protiv takve analize tužitelj ističe da je nemoguće pribaviti dokaz o mirnom supostojanju dvaju žigova koji se temelji na nepostojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu između navedenih žigova. U bitnom, on smatra da su elementi koji su izloženi u postupku dostatni za dokazivanje mirnog supostojanja španjolskog žiga VIÑA ALBERDI i ranijeg žiga koji je u Njemačkoj istaknut u potporu zahtjevu za proglašenje žiga ništavim.
79 U odnosu na tužiteljev argument o tome da je nemoguće dokazati mirno supostojanje dvaju žigova, dokaz čega se temelji na nepostojanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu između navedenih žigova, njega valja odmah odbiti.
80 Iako je točno da je na nositelju osporavanog žiga da u postupku pred OHIM‑om, u kojemu se raspravlja o relativnim razlozima za odbijanje, dokaže da se navedeno supostojanje temelji na tome da kod relevantne javnosti ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između žiga za koji je podnesena prijava za registraciju i ranijeg žiga na kojemu se temelji zahtjev za proglašenje žiga ništavim [vidjeti u tom smislu presude od 11. svibnja 2005., Grupo Sada/OHIM – Sadia (GRUPO SADA), T‑31/03, Zb., EU:T:2005:169, t. 86. i od 10. travnja 2013., Höganäs/OHIM – Haynes (ASTALOY), T‑505/10, EU:T:2013:160, t. 48.], on može to dokazivati na način da dostavi jedan niz indicija u tom smislu. U tom su pogledu od posebne važnosti elementi koji potvrđuju da relevantna javnost poznaje svaki pojedini predmetni žig prije datuma podnošenja prijave za registraciju osporavanog žiga [vidjeti u tom smislu i per analogiam gore navedenu presudu GRUPO SADA, EU:T:2005:169, t. 89. i presudu od 25. svibnja 2005., TeleTech Holdings/OHIM – Teletech International (TELETECH GLOBAL VENTURES), T‑288/03, Zb., EU:T:2005:177, t. 100.]. Osim toga, budući da iz sudske prakse proizlazi da supostojanje dvaju žigova može utjecati na percepciju relevantnog potrošača ako je dovoljno dugo trajalo [vidjeti u tom smislu presudu od 1. ožujka 2005., Fusco/OHIM – Fusco International (ENZO FUSCO), T‑185/03, Zb., EU:T:2005:73, t. 64. i gore navedenu presudu ASTALOY, EU:T:2013:160, t. 47.], trajanje supostojanja također predstavlja bitan element.
81 Valja nadalje istaknuti da svaki argument koji se temelji na supostojanju pretpostavlja da je dokazana, s jedne strane, istovjetnost ranijih i suprotstavljenih žigova (vidjeti u tom smislu presudu GRUPO SADA, t. 80. supra, EU:T:2005:169, t. 86. i 88.) i, s druge srane, stvarna uporaba žiga za koji je tužitelj podnio prijavu za registraciju na relevantnom području [presuda od 21. travnja 2005., PepsiCo/OHIM – Intersnack Knabber‑Gebäck (RUFFLES), T‑269/02, Zb., EU:T:2005:138, t. 23. do 25.].
82 Osim toga, s obzirom na to da se u obzir može uzeti samo mirno supostojanje predmetnih žigova, postojanje spora između nositeljâ ranijih žigova sprječava da se utvrdi supostojanje [vidjeti u tom smislu presudu ARTHUR ET FELICIE, t. 15. supra, EU:T:2005:420, t. 64. i presudu od 8. prosinca 2005., Castellblanch/OHIM – Champagne Roederer (CRISTAL CASTELLBLANCH), T‑29/04, Zb., EU:T:2005:438, t. 74.].
83 S obzirom na ta razmatranja valja provjeriti je li žalbeno vijeće moglo pravilno prihvatiti analizu Odjela za poništaje i odbiti tužiteljev argument koji se temelji na tome da u Njemačkoj supostoje španjolski žig VIÑA ALBERDI i raniji žig koji je istaknut u potporu zahtjevu za proglašenje žiga ništavim.
84 Valja utvrditi da elementi koje je tužitelj istaknuo u postupku pred OHIM‑om nisu dostatni kao dokaz toga da relevantna javnost poznaje španjolski žig VIÑA ALBERDI, što bi smanjilo vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih žigova.
85 U tom pogledu valja podsjetiti da je relevantna javnost definirana u točki 23. ove presude kao široka njemačka javnost.
86 Međutim, iako tužitelj dokazuje izvoz vina u Njemačku pod španjolskim žigom VIÑA ALBERDI u razdoblju od 1983. do datuma podnošenja prijave žiga Zajednice, iz toga proizlazi da su takvi izvozi uvijek bili relativno ograničeni kada je riječ o količini, i to između 6.000 i 28.000 boca godišnje za čitavo njemačko tržište.
87 Nadalje, iako je tužitelj dostavio brojne novinske članke i prospekte koji su se odnosili na vina koja su bila stavljena u promet pod španjolskim žigom VIÑA ALBERDI, samo su dva od tih dokumenata bila objavljena u Njemačkoj i sadržavala vrlo ograničene navode o predmetnim vinima.
88 Konačno, u odnosu na potvrde koje su dostavili njemački uvoznici vina koje je tužitelj stavio u promet, valja naglasiti da, iako je u njima potvrđeno da je „[kako za] uvoznika [tako i za] njegove klijente“ španjolski žig VIÑA ALBERDI „poznati žig koji obilježava kvalitetno španjolsko vino koje sadrži zaštićenu oznaku izvornosti Rioja“, takve potvrde u biti mogu dokazati da je predmetni žig poznat uvoznicima koji su izdali navedene potvrde, ali ne i širokoj njemačkoj javnosti.
89 U tim je okolnostima žalbeno vijeće osnovano odbilo tužiteljev argument koji se temelji na tome da u Njemačkoj mirno supostoje suprotstavljeni žigovi.
[omissis]
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (četvrto vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. Društvu La Rioja Alta, SA nalaže se snošenje troškova.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 30. lipnja 2015.
Potpisi