PRESUDA OPĆEG SUDA (drugo vijeće)
15. listopada 2018.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava verbalnog žiga Europske unije MINERAL MAGIC – Raniji nacionalni verbalni žig MAGIC MINERALS BY JEROME ALEXANDER – Relativni razlog za odbijanje – Članak 8. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 3. Uredbe (EU) 2017/1001)”
U predmetu T‑7/17,
John Mills Ltd, sa sjedištem u Londonu (Ujedinjena Kraljevina), koji zastupa S. Malynicz, QC,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju A. Lukošiūtė i D. Hanf, u svojstvu agenata,
tuženik,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO-a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Jerome Alexander Consulting Corp., sa sjedištem u Surfsideu, Florida (Sjedinjene Američke Države), koji zastupaju T. Bamford i C. Rani, solicitors,
povodom tužbe protiv odluke prvog žalbenog vijeća EUIPO-a od 5. listopada 2016. (predmet R 2087/2015-1), u postupku povodom prigovora između društava Jerome Alexander Consulting i John Mills,
OPĆI SUD (drugo vijeće),
u sastavu: M. Prek (izvjestitelj), predsjednik, E. Buttigieg i B. Berke, suci,
tajnik: X. Lopez Bancalari, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 5. siječnja 2017.,
uzimajući u obzir EUIPO-ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 31. ožujka 2017.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 3. travnja 2017.,
nakon rasprave održane 5. veljače 2018.,
uzimajući u obzir rješenje od 13. ožujka 2018. o ponovnom otvaranju usmenog dijela postupka,
uzimajući u obzir pisano pitanje koje je Opći sud postavio strankama i njihove odgovore na to pitanje podnesene tajništvu Općeg suda 30. ožujka i 4. travnja 2018.,
uzimajući u obzir odluku od 11. travnja 2018. o zatvaranju usmenog dijela postupka,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj John Mills Ltd podnio je 18. rujna 2013. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) prijavu za registraciju žiga Europske unije na temelju Uredbe Vijeća br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17. svezak 1., str. 226.) kako je izmijenjena (zamijenjena Uredbom (EU) 2017/1001 Europskog parlamenta i vijeća od 14. lipnja 2017. o žigu Europske unije (SL 2017., L 154, str. 1.)).
2 Žig za koji je podnesena prijava za registraciju sljedeći je verbalni znak:
MINERAL MAGIC
3 Proizvodi za koje je zatražena registracija pripadaju razredu 3. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Losioni za kosu; proizvodi za struganje; sapuni; mirisi; esencijalna ulja; kozmetički proizvodi; proizvodi za čišćenje i njegu kože, vlasišta i kose; dezodoransi za osobnu uporabu (parfumerijski proizvodi)”.
4 Prijava žiga Europske unije objavljena je u Glasniku žigova Zajednice 2014/14 od 23. siječnja 2014.
5 Intervenijent Jerome Alexander Consulting Corp. podnio je 23. travnja 2015. na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 46. Uredbe 2017/1001) prigovor na traženu registraciju žiga za proizvode navedene u točki 3. ove presude.
6 Prigovor se temeljio na sljedećim ranijim žigovima:
– verbalni žig SAD-a MAGIC MINERALS BY JEROME ALEXANDER br. 4274584, koji obuhvaća sljedeće proizvode: „puder za lice koji sadržava minerale”;
– verbalni žig SAD-a MAGIC MINERALS, neregistriran, koji obuhvaća sljedeće proizvode: „Kozmetički proizvodi”.
7 U prilog prigovoru navedeni su razlozi iz članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 3. Uredbe br. 2017/1001).
8 Odlukom od 18. kolovoza 2015. Odjel za prigovore odbio je prigovor.
9 Intervenijent je 15. listopada 2015. EUIPO-u podnio žalbu protiv odluke Odjela za prigovore na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009 (koji su postali članci 66. do 71. Uredbe br. 2017/1001).
10 Odlukom od 5. listopada 2016. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) prvo žalbeno vijeće EUIPO-a poništilo je odluku Odjela za prigovore i, na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009, odbilo je registrirati žig za koji je podnesena prijava.
11 Kao prvo, žalbeno je vijeće uzelo u obzir činjenicu da se intervenijent u svojem prigovoru nije pozivao na neregistrirani žig SAD-a, MAGIC MINERALS, nego se samo pozvao na verbalni žig SAD-a MAGIC MINERALS BY JEROME ALEXANDER.
12 Kao drugo, žalbeno je vijeće navelo cilj članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 – sprečavanje zlouporabe od strane zastupnika nositelja žiga – i uvjete koji, prema njegovu mišljenju, moraju biti ispunjeni da bi se prihvatio prigovor na temelju te odredbe, to jest da podnositelj prigovora mora biti nositelj ranijeg žiga, da podnositelj prijave za registraciju žiga mora biti ili je morao biti zastupnik ili predstavnik spomenutog nositelja, da zahtjev mora biti podnesen u ime zastupnika ili predstavnika osobe bez dopuštenja nositelja žiga i da ne postoje legitimni razlozi koji opravdavaju postupak zastupnika ili predstavnika i da se zahtjev mora odnositi na istovjetne ili slične znakove i proizvode.
13 Kao treće, žalbeno je vijeće konkretno analiziralo jesu li ispunjeni kriteriji za prihvaćanje prigovora na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009. Najprije, što se tiče postojanja odnosa zastupnik/nalogodavatelj, žalbeno je vijeće naglasilo da pojmove „zastupnik” i „predstavnik” treba široko tumačiti. U ovom je slučaju utvrdilo da je ugovorom o distribuciji koji su stranke sklopile predviđeno da je tužitelj odgovoran za distribuciju intervenijentovih proizvoda u Uniji. Također je istaknulo da ugovor sadržava odredbe o ekskluzivnosti, klauzulu o zabrani tržišnog natjecanja i odredbe koje se odnose na intervenijentova prava intelektualnog vlasništva. Žalbeno je vijeće smatralo da je dokazima koje je intervenijent podnio, odnosno narudžbenicama među kojima jednom označenom datumom koji datira dva mjeseca prije datuma podnošenja zahtjeva za registraciju žiga, potvrđeno postojanje važnog trgovinskog odnosa koji nije samo uobičajeni odnos između dobavljača i distributera. Stoga je utvrdilo da je na datum podnošenja prijave žiga postojao stvarni, učinkovit i dugotrajni odnos, koji stvara opću obvezu povjerenja i lojalnosti, i da je tužitelj bio zastupnik u smislu članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.
14 Kao četvrto, žalbeno je vijeće istaknulo da su člankom 8. stavkom 3. Uredbe br. 207/2009 obuhvaćeni slučajevi u kojima su uspoređeni proizvodi ili usluge istovjetni, ali i slučajevi u kojima su oni slični. Istaknulo je da su, u ovom slučaju, proizvodi obuhvaćeni suprotstavljenim znakovima bili istovjetni – „kozmetički proizvodi” obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava koji uključuju „puder za lice koji sadržava minerale” obuhvaćen ranijim žigom – ili slični – ostali proizvodi obuhvaćeni žigom za koji je podnesena prijava koji imaju veze s onima obuhvaćenima ranijim žigom jer mogu sadržavati iste sastojke, jer ih često proizvode isti poduzetnici i jer ih se zajedno nudi u drogerijama i u istim predjelima trgovina na malo.
15 Što se tiče znakova, žalbeno je vijeće smatralo da su slični. Najprije je istaknulo zapanjujuću sličnost između prvih dvaju verbalnih elemenata („magic” i „minerals”) ranijeg žiga i verbalnih elemenata žiga za koji je podnesena prijava. Nadalje je istaknulo da je relevantna javnost Unije mogla percipirati raniji žig kao znak koji se sastoji od dvaju elemenata: „by jerome alexander” koji se percipira kao identifikacija matičnog društva, odnosno subjekta odgovornog za proizvod, i elementa „magic minerals” koji se vjerojatno percipira kao identifikacija samog proizvoda ili linije proizvoda. Naposljetku je smatralo da činjenica da United States patent and trademark office (USPTO, Ured za patente i žigove SAD-a) nije iznio prigovore na registraciju žiga MAGIC MINERALS BY JEROME ALEXANDER, unatoč postojanju žiga MINERAL MAGIC COSMETICS, ne znači ipak da između njih nije postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu. Utvrdilo je naime da je nositelj žiga MINERAL MAGIC COSMETICS trebao u tom pogledu podnijeti prigovor. Uzimajući sve te elemente u obzir, žalbeno je vijeće usvojilo prigovor na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009.
Postupak i zahtjevi stranaka
16 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku,
– naloži EUIPO-u i intervenijentu snošenje troškova.
17 EUIPO od Općeg suda zahtijeva da:
– tužbu u cijelosti odbije,
– naloži tužitelju snošenje EUIPO-ovih troškova.
18 Intervenijent od Općeg suda zahtijeva da:
– tužbu u cijelosti odbije,
– potvrdi pobijanu odluku,
– tužitelju naloži snošenje vlastitih troškova i troškova intervenijenta i EUIPO-a.
Pravo
19 U potporu svojoj tužbi tužitelj u bitnome ističe jedan tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 i sastavljen je od triju dijelova. Prvi se temelji na tome da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da je tužitelj nositelju ranijeg žiga bio zastupnik ili predstavnik u smislu navedene odredbe. U okviru drugog dijela tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće počinilo pogrešku koja se tiče prava ocijenivši da se članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 može primijeniti čak i ako su suprotstavljeni znakovi samo slični, a ne i istovjetni. Treći dio temelji se na tome da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da se prethodno navedena odredba primjenjuje iako proizvodi obuhvaćeni ranijim žigom nisu istovjetni onima obuhvaćenima žigom za koji je podnesena prijava.
20 Opći sud smatra da treba, kao prvo, ispitati drugi dio tužbenog razloga, koji se temelji na pogrešnoj primjeni članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 u slučaju sličnih znakova.
21 Tužitelj tvrdi da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da je za pozivanje na članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 dovoljno da je raniji žig samo sličan – a ne istovjetan – žigu za koji je podnesena prijava. On također ističe da je žalbeno vijeće pogrešno uzelo u obzir stajalište javnosti Unije dok je javnost relevantna za raniji verbalni žig SAD-a javnost SAD-a.
22 EUIPO, koji podupire intervenijent, osporava tužiteljeve argumente. Smatra da bi strogo doslovno tumačenje članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 značilo da se ta odredba može primijeniti samo ako su znakovi istovjetni čime bi takva odredba ostala bez učinka. Naime smatra da bi podnositelj prijave za žig mogao izbjeći njezinu primjenu kada bi neznatno izmijenio raniji žig i da bi taj položaj ozbiljno ugrozio interese nositelja ranijeg žiga. Zaključuje da, ako bi se žig registriralo unatoč sličnosti između dvaju znakova, podnositelj prijave za sporni žig mogao bi spriječiti prvotnog nositelja u svakoj kasnijoj registraciji i uporabi ranijeg žiga. Svrha navedene odredbe upravo i jest spriječiti zastupnika nositelja žiga da zloupotrijebi žig, zato što zastupnik može upotrijebiti znanja i iskustva stečena tijekom poslovnog odnosa, a time i nepošteno iskoristiti nositeljeve napore i ulaganja. Tu je odredbu, prema njegovu mišljenju, potrebno široko tumačiti kako bi se legitimnog nositelja učinkovito zaštitilo od nepoštene prakse njegovih predstavnika, proširenjem njezine primjene i na žigove koji nisu potpuno istovjetni. Usporedba znakova izvršena s obzirom na članak 8. stavak 1. točku (b) Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe 2017/1001) i ona s obzirom na članak 8. stavak 3. navedene uredbe nisu nužno iste. Tvrdi da usporedba znakova na temelju članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 stavlja naglasak na interese nositelja ranijeg žiga. U ovom slučaju žalbeno vijeće nije primijenilo kriterij sličnosti iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, nego je ispitalo, s obzirom na specifičnu prirodu znakova, može li ih se smatrati „bitno” sličnima, zbog čega bi se moglo ugroziti legitimne interese nositelja žiga i zbog čega bi tužitelj mogao nepošteno izvući korist iz svojeg odnosa s navedenim nositeljem. Dakle, u ovom bi se slučaju članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 zbog specifične prirode predmetnih znakova primijenio i na znakove koji nisu istovjetni.
23 Valja podsjetiti da, u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe br. 207/2009, „[n]a temelju prigovora nositelja žiga, žig se neće registrirati kad trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga podnese prijavu za njegovu registraciju u svoje ime bez odobrenja nositelja žiga”.
24 U toj se odredbi ne spominje izričito ni uvjet istovjetnosti ni sličnosti žiga nositelja i žiga za koji je prijavu podnio trgovački zastupnik ili predstavnik.
25 Međutim, smatra se da je cilj članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 izbjeći da trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga zlouporabi njegov žig, s obzirom na to da ti zastupnici i predstavnici mogu upotrijebiti znanja i iskustva stečena tijekom poslovnog odnosa koji su imali s nositeljem i, prema tome, nepošteno iskoristiti napore i ulaganja koja je nositelj žiga izvršio (vidjeti u tom smislu presudu od 29. studenoga 2012., Adamowski/OHIM – Fagumit (FAGUMIT), T-537/10 i T-538/10, EU:T:2012:634, t. 22.). Stoga ta odredba u biti zahtijeva da postoji izravan odnos između žiga nositelja i žiga za koji je prijavu za registraciju podnio trgovački zastupnik ili predstavnik u svoje ime. Takav odnos može postojati samo ako se predmetni žigovi podudaraju.
26 U tom se smislu u pripremnim aktima Uredbe o žigu Zajednice navode korisna pojašnjenja zakonodavčevih namjera koja idu u prilog tumačenju prema kojem raniji žig i žig za koji je podnesena prijava moraju biti istovjetni – a ne samo slični – da bi se članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 mogao primjenjivati.
27 Naime, kao što tužitelj podsjeća, zakonodavac Unije je prvotno predvidio, u preliminarnom nacrtu uredbe o žigu Zajednice, da bi se predmetna odredba mogla primjenjivati i u slučaju sličnog znaka. Međutim, ta mogućnost nije preuzeta u konačnoj verziji članka 8. stavka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL 1994., L 11, str. 1.).
28 Isto tako, u dokumentu br. 11035/82 Vijeća Europske unije od 1. prosinca 1982., u kojem se nalazi sažetak zaključaka radne skupine o Uredbi o žigu Zajednice unutar Vijeća, radna je skupina izričito navela da nije usvojila prijedlog izaslanstva da se predmetnu odredbu primjenjuje na „slične” žigove kao i na „slične” proizvode.
29 U tom je pogledu, u svojem odgovoru na pisano pitanje Općeg suda, EUIPO istaknuo, s jedne strane, da se taj dio iz pripremnih akata ne može tumačiti na način da je Vijeće samo odbilo „u pozitivnom smislu” utvrditi da se predmetna odredba treba primjenjivati kada su žigovi istovjetni ili slični i, s druge strane, da taj dio treba razmatrati u kontekstu koji karakterizira činjenica da su službe Europske komisije predložile uporabu izraza „istovjetni ili slični” u preliminarnoj verziji nacrta Uredbe. Takve argumente treba odbiti.
30 Naime, kao prvo, okolnost da je zakonodavac dva puta odustao izričito spomenuti činjenicu da predmetnu odredbu treba primjenjivati i u slučaju sličnih žigova – prvi put tako što je u tom pogledu izmijenio preliminarni nacrt uredbe, drugi put tako što je izričito odbio zahtjev izaslanstva – dovoljno dokazuje njegovu namjeru u vezi s tim.
31 Kao drugo, iz teksta navedenog u dokumentu br. 11035/82 proizlazi da je prijedlog predmetnog izaslanstva da se ta odredba također primjenjuje na slične žigove odbijen kao takav, a ne, suprotno EUIPO-ovim navodima, da je odbijen prijedlog da se u toj odredbi navedu riječi „istovjetni ili slični”.
32 Kao treće, u istom dokumentu br. 11035/82, radna je skupina utvrdila da je dala suglasnost da se predmetnu odredbu tumači kao da se primjenjuje međunarodno u smislu članka 6.f Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva od 20. ožujka 1883., kako je revidirana i izmijenjena.
33 U tom je pogledu potrebno naglasiti da je Unija stranka Sporazuma o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) od 15. travnja 1994. (SL 1994., L 336, str. 214.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 228.), koji čini Prilog 1 C Sporazumu o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) (SL 1994., L 336, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 74., str. 5.), i da se u članku 2. navedenog sporazuma upućuje na nekoliko materijalnih odredbi Pariške konvencije, među ostalim i na članak 6.f. Stoga, i kao što je uostalom istaknuo sam EUIPO u odgovoru na pitanje Općeg suda, Unija članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 mora u najvećoj mogućoj mjeri tumačiti s obzirom na tekst i svrhu tog sporazuma (vidjeti u tom smislu presudu od 16. studenoga 2004., Anheuser-Busch, C‑245/02, EU:C:2004:717, t. 42.), i stoga s obzirom na članak 6.f. Pariške konvencije.
34 U tom se članku propisuje da ako trgovački zastupnik ili predstavnik nositelja žiga u jednoj od država članica Unije radi zaštite industrijskog vlasništva traži, bez dopuštenja tog nositelja, registraciju „tog” žiga u svoje ime u jednoj ili više tih država, nositelj ima pravo prigovora na registraciju žiga. Tu se odredbu, kako je sročena, može tumačiti samo na način da su nositeljev žig i onaj za koji su prijavu podnijeli zastupnik ili predstavnik istovjetni. Trebalo bi pojasniti da se u engleskoj verziji tu odredbu može tumačiti i u smislu da nositeljev žig i onaj za koji su prijavu podnijeli trgovački zastupnik ili predstavnik moraju biti istovjetni. Naime, ta verzija upućuje na nositelja „žiga” („the proprietor of a mark”) i zatim navodi registraciju „žiga” („the registration of the mark”), pri čemu se potonji ne može shvatiti nikako drukčije nego kao da je nositeljev žig.
35 Budući da tekst članka 6.f Pariške konvencije nije dvosmislen, EUIPO ne može svoj argument temeljiti na pripremnim aktima te konvencije u svrhu tvrdnje da bi se taj članak također trebalo tumačiti kao da se odnosi na slučajeve u kojima su znakovi samo slični.
36 Kao četvrto, EUIPO pokušava utemeljiti argument da područje primjene te odredbe nije ograničeno na strogu istovjetnost predmetnih žigova na činjenici da se u članku 8. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 207/2009 navodi „istovjetni ili slični”, a da se tako nešto ne navodi u stavku 3. te odredbe. Međutim, takvo nespominjanje treba više shvatiti u smislu da je zakonodavcu postalo jasno da se ta odredba odnosi na slučajeve u kojima je žig za koji je prijavu podnio trgovački zastupnik žig njegova nositelja i, stoga, po definiciji, istovjetan zbog čega mu se učinilo nepotrebnim to pojasniti.
37 Iz prethodno navedenoga proizlazi da je namjera zakonodavca Unije da se članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 primjenjuje samo ako su žig nositelja i žig njegova zastupnika ili predstavnika istovjetni, a ne samo slični.
38 U tom je kontekstu korisno podsjetiti da, što se tiče razine zahtjeva potrebne kako bi se moglo smatrati da su znakovi istovjetni, iz sudske prakse proizlazi da je znak istovjetan drugom kada prikazuje, bez promjena ili dodataka, sve elemente koji ga čine ili kada, promatran u cjelini, sadržava toliko beznačajne razlike da one mogu proći nezapaženo kod prosječnog potrošača, pri čemu potonji samo rijetko ima mogućnost izravno uspoređivati znakove te se pouzdaje u njihovu nesavršenu sliku koju čuva u sjećanju (presuda od 3. prosinca 2015., TrekStor/OHIM – Scanlab (iDrive), T‑105/14, neobjavljena, EU:T:2015:924, t. 62.).
39 U istom smislu valja naglasiti da je, neizravnije, istovjetnost znakova također bila predmet ispitivanja u okviru ocjene stvarne uporabe žiga. Članak 15. Uredbe br. 207/2009 (koji je postao članak 18. Uredbe 2017/1001) propisuje da uporaba žiga u obliku različitom od onoga u kojem je registriran također predstavlja uporabu s obzirom na to da elementi koji su različiti ne utječu na razlikovni karakter žiga, bez obzira na to je li žig registriran u ime nositelja u obliku u kojem se upotrebljava. Svrha je te odredbe omogućiti nositelju da na znaku izvrši promjene koje ne mijenjaju njegov razlikovni karakter, ali omogućuju bolju prilagodbu zahtjevima prodaje i promidžbe predmetnih proizvoda ili usluga. Međutim, razlika se mora sastojati u zanemarivim elementima i znakovi, kako se koriste i kako su registrirani, trebaju općenito biti istovrijedni (vidjeti u tom smislu presudu od 23. veljače 2006., Il Ponte Finanziaria/OHIM – Marine Enterprise Projects (BAINBRIDGE), T‑194/03, EU:T:2006:65, t. 50.).
40 Stoga je potrebno odrediti jesu li suprotstavljeni znakovi istovjetni u smislu presude od 3. prosinca 2015., iDrive (T‑105/14, neobjavljena, EU:T:2015:924), navedene u točki 38. ove presude, oslanjajući se na kriterije utvrđene u presudi od 23. veljače 2006., BAINBRIDGE, T‑194/03, EU:T:2006:65), navedenoj u točki 39. ove presude.
41 U tom pogledu iz točke 33. pobijane odluke proizlazi da je žalbeno vijeće smatralo da se žig za koji je podnesena prijava od ranijeg žiga razlikuje jer je redoslijed riječi „mineral” i „magic” obrnut i jer ne sadržava ni slovo „s” ni izraz „by jerome alexander” i da, na temelju toga, suprotstavljene znakove treba smatrati sličnima. Takav zaključak treba prihvatiti. Naime, očito je da suprotstavljeni znakovi u ovom slučaju nisu istovjetni, što uostalom potvrđuju sve stranke u svojim dopisima. Neistovjetnost je znakova uostalom toliko očita da se nameće neovisno o različitoj percepciji koju bi predmetni prosječni potrošač mogao imati ovisno o području na kojem ima poslovni nastan.
42 Budući da suprotstavljeni znakovi nisu istovjetni, valja zaključiti da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da se može osloniti na članak 8. stavak 3. Uredbe br. 207/2009 kako bi odbilo registraciju žiga za koji je podnesena prijava.
43 S obzirom na sve prethodno navedeno, valja prihvatiti jedini tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 3. Uredbe br. 207/2009 i, prema tome, poništiti pobijanu odluku, a da pritom nije potrebno odlučiti o prvom i trećem dijelu tužbenog razloga.
Troškovi
44 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. U skladu s člankom 134. stavkom 2. istog poslovnika, ako više stranaka ne uspije u postupku, Opći sud odlučuje o podjeli troškova.
45 Budući da EUIPO i intervenijent nisu uspjeli u ovom postupku, valja im naložiti da, osim vlastitih troškova, svaki snosi i polovicu troškova koje je tužitelj imao.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (drugo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka prvog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 5. listopada 2016. (predmet R 2087/2015-1).
2. EUIPO će snositi vlastite troškove kao i polovicu troškova koje je imalo društvo John Mills Ltd.
3. Jerome Alexander Consulting Corp. snosit će vlastite troškove kao i polovicu troškova koje je imalo društvo John Mills.
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. listopada 2018.
Potpisi