Language of document :

Presuda Suda (veliko vijeće) od 3. ožujka 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Juzgado de Primera Instancia n° 38 de Barcelona – Španjolska) – Marc Gómez del Moral Guasch protiv Bankia SA

(predmet C-125/18)1

(Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Ugovor o hipotekarnom kreditu – Promjenjiva kamatna stopa – Referentni indeks koji se temelji na hipotekarnim kreditima štedionica – Indeks koji proizlazi iz podzakonske ili upravne odredbe – Jednostrano unošenje takve ugovorne odredbe odlukom trgovca – Nadzor zahtjeva transparentnosti koji provodi nacionalni sud – Posljedice utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe)

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia n° 38 de Barcelona

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Marc Gómez del Moral Guasch

Tuženik: Bankia SA

Izreka

Članak 1. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da u njezino područje primjene ulazi odredba ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između potrošača i trgovca koja predviđa da se kamatna stopa koja se primjenjuje na kredit temelji na jednom od službenih referentnih indeksa predviđenih nacionalnim propisom koje kreditne institucije mogu primjenjivati na hipotekarne kredite, ako taj propis ne predviđa ni prisilnu primjenu tog indeksa neovisno o izboru tih strana ni njegovu dispozitivnu primjenu u slučaju nepostojanja drukčijeg dogovora između tih strana.

Direktivu 93/13, posebno njezin članak 4. stavak 2. i članak 8., treba tumačiti na način da je sud države članice dužan provjeriti jasnoću i razumljivost ugovorne odredbe koja se odnosi na glavni predmet ugovora, i to neovisno o tome je li članak 4. stavak 2. te direktive prenesen u pravni sustav te države članice.

Direktivu 93/13, posebno njezin članak 4. stavak 2. i članak 5., treba tumačiti na način da, radi poštovanja zahtjeva transparentnosti ugovorne odredbe kojom se određuje promjenjiva kamatna stopa u okviru ugovora o hipotekarnom kreditu, ta ugovorna odredba ne samo da mora biti razumljiva na formalnoj i gramatičkoj razini nego mora i omogućavati da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje načina izračuna te stope i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice takve ugovorne odredbe na svoje financijske obveze. Posebno relevantne informacije u svrhu ispitivanja koje nacionalni sud u tom pogledu mora provesti predstavljaju, s jedne strane, činjenica da su osnovne informacije o izračunu te stope lako dostupne svima koji su željeli ugovoriti hipotekarni kredit, zbog toga što je način izračuna te stope objavljen, te, s druge strane, pružanje informacija o prošlim kretanjima indeksa na temelju kojeg se ta stopa izračunava.

Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi to da, u slučaju ništetnosti nepoštene ugovorne odredbe kojom se određuje referentni indeks za izračun promjenjivih kamata za kredit, nacionalni sud zamijeni taj indeks zakonskim indeksom koji se primjenjuje kad ne postoji suprotni sporazum ugovornih strana, ako dotični ugovor o hipotekarnom kreditu ne može nastaviti postajati u slučaju ukidanja te nepoštene ugovorne odredbe te ako bi utvrđivanje ništetnosti tog ugovora u cijelosti potrošača izložilo osobito štetnim posljedicama.

____________

1 SL C 152, 30. 4. 2018.