PRESUDA SUDA (peto vijeće)
11. siječnja 2024.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Zajednička ribarstvena politika – Očuvanje resursa – Ukupni dopušteni ulov (TAC) koji se primjenjuje na stokove bakalara zapadno od Škotske i u Keltskome moru, pišmolja u Irskome moru i iverka zlatopjega u južnom Keltskom moru – Uredba (EU) 2020/123 – Prilog I.A – TAC‑ovi iznad nule – Istek razdoblja primjene – Ocjena valjanosti – Uredba (EU) br. 1380/2013 – Članak 2. stavak 2. drugi podstavak – Cilj postizanja stope iskorištavanja koja osigurava najviši održivi prinos (MSY) najkasnije do 2020. za sve stokove – Članci 2., 3., 9., 10., 15. i 16. – Društveni i gospodarski ciljevi te ciljevi zapošljavanja – Najbolji raspoloživi znanstveni savjet – Obveza iskrcavanja – Mješoviti ribolov – Vrste koje ograničavaju ribolov – Uredba (EU) 2019/472 – Članci 1. do 5., 8. i 10. – Ciljani stokovi – Usputni ulov – Korektivne mjere – Diskrecijska ovlast”
U predmetu C‑330/22,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio High Court (Visoki sud, Irska), odlukom od 7. travnja 2022., koju je Sud zaprimio 16. svibnja 2022., u postupku
Friends of the Irish Environment CLG
protiv
Minister for Agriculture, Food and the Marine,
Ireland,
Attorney General,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: E. Regan, predsjednik vijeća, Z. Csehi, M. Ilešič, I. Jarukaitis i D. Gratsias (izvjestitelj), suci,
nezavisna odvjetnica: T. Ćapeta,
tajnik: C. Strömholm, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 16. ožujka 2023.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Friends of the Irish Environment CLG, J. Devlin, SC, J. Kenny, BL, i F. Logue, solicitor,
– za Minister for Agriculture, Food and the Marine, Ireland i Attorney General, M. Browne, A. Joyce, M. Lane i M. Tierney, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Brownea, BL, i C. Tolanda, SC,
– za Europski parlament, I. Anagnostopoulou, E. Ni Chaoimh i I. Terwinghe, u svojstvu agenata,
– za Vijeće Europske unije, F. Naert, A. Nowak‑Salles i P. Pecheux, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, A. Dawes i A. Stobiecka‑Kuik, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 15. lipnja 2023.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na valjanost Priloga I.A Uredbi Vijeća (EU) 2020/123 od 27. siječnja 2020. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za 2020. za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koje se primjenjuju u vodama Unije te, za ribarska plovila Unije, u određenim vodama izvan Unije (SL 2020., L 25, str. 1.), s obzirom na članak 2. stavke 1. i 2. te članak 3. točke (c) i (d) Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL 2013., L 354, str. 22. i ispravak SL 2018., L 44, str. 9.), u vezi s člancima 9., 10., 15. i 16. Uredbe br. 1380/2013 te člancima 1. do 5., 8. i 10. Uredbe (EU) 2019/472 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. ožujka 2019. o utvrđivanju višegodišnjeg plana za stokove ulovljene u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni uredaba (EU) 2016/1139 i (EU) 2018/973 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007 i (EZ) br. 1300/2008 (SL 2019., L 83, str. 1. i ispravak SL 2022., L 181, str. 37.), u dijelu u kojem je tim prilogom za 2020. godinu utvrđen ukupni dopušteni ulov (TAC) za bakalar (Gadus morhua), s jedne strane, u zoni 6a te u vodama Europske unije i međunarodnim vodama u zoni 5b istočno od 12° 00′ Z (COD/5BE6A) i, s druge strane, u zonama 7b, 7c, 7e do 7k i 8 do 10 te vodama Unije na području Odbora za ribarstvo istočnog dijela središnjeg Atlantika (CECAF) 34.1.1 (COD/7XAD34), za pišmolj (Merlangius merlangus) u zoni 7a (WHG/07A) i za iverak zlatopjeg (Pleuronectes platessa) u zonama 7h, 7j i 7k (PLE/7HJK) (u daljnjem tekstu: sporni TAC‑ovi).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, Friends of the Irish Environment CLG (u daljnjem tekstu: organizacija FIE), nevladine organizacije koja djeluje u području okoliša, i, s druge strane, Ministera for Agriculture, Food and the Marine (ministar poljoprivrede, prehrane i pomorstva, Irska), Ireland (Irska) i Attorney Generala (glavni državni odvjetnik, Irska), u vezi sa zakonitošću obavijesti o upravljanju ribarstvom br. 15, 16, 19, 20, 23 i 24, koje je taj ministar izdao za travanj, svibanj i lipanj 2020.
Pravni okvir
Međunarodno pravo
3 Člankom 61. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, potpisane u Montego Bayu 10. prosinca 1982. (u daljnjem tekstu: Konvencija o pravu mora), naslovljenim „Očuvanje živih bogatstava”, utvrđena su opća načela očuvanja morskih bioloških resursa.
4 Ta su opća načela primijenjena na očuvanje i upravljanje pograničnim ribljim stokovima i ribljim stokovima vrlo migratornih vrsta Sporazumom o primjeni odredaba Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora od 10. prosinca 1982. u pogledu očuvanja i upravljanja pograničnim ribljim naseljima i stokovima vrlo migratornih vrsta, potpisanim u New Yorku 4. kolovoza 1995. (u daljnjem tekstu: Sporazum o očuvanju i upravljanju ribljim stokovima), osobito njegovim člankom 5.
Pravo Unije
Uredba br. 1380/2013
5 Uvodne izjave 5. do 8. Uredbe br. 1380/2013 glase:
„(5) Unija je ugovorna stranka [Konvencije o pravu mora] i […] Sporazuma [o očuvanju i upravljanju ribljim stokovima] […]
(6) Ovi međunarodni instrumenti uglavnom utvrđuju obveze očuvanja, uključujući, obveze poduzimanja mjera očuvanja i upravljanja osmišljenih da održe ili obnove morske resurse na razinama koje mogu donijeti najviši održivi prinos […] [i] obveze stroge primjene predostrožnog pristupa pri očuvanju, upravljanju i iskorištavanju ribljih stokova […]. [Zajednička ribarstvena politika (ZRP)] bi stoga treba[la] doprinijeti provedbi međunarodnih obveza Unije na temelju tih međunarodnih instrumenata. […]
(7) Na Svjetskom sastanku na vrhu o održivom razvoju u Johannesburgu 2002. godine, Unija i države članice obvezale su se djelovati protiv daljnjeg smanjenja mnogih ribljih stokova. Stoga, Unija bi trebala poboljšati svoj ZRP prilagođavanjem stopa iskorištavanja kako bi se osiguralo da, u razumnom roku, iskorištavanje morskih bioloških resursa obnavlja i održava populaciju izlovljavanih stokova iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos. Stope iskorištavanja trebalo bi dosegnuti do 2015. godine. Dostizanje tih stopa iskorištavanja do kasnijeg datuma trebalo bi dopustiti jedino ako bi njihovo dostizanje do 2015. ozbiljno ugrozilo društvenu i gospodarsku održivost ribarskih flota u pitanju. Nakon 2015., te bi stope trebalo dostići što je prije moguće i u svakom slučaju najkasnije do 2020. Ako su znanstveni podaci nedovoljni za određivanje tih razina, mogu se razmotriti približni parametri.
(8) Odluke o upravljanju vezane uz najviši održivi prinos u mješovitom ribolovu trebale bi uzeti u obzir poteškoće izlova svih stokova u mješovitom ribolovu uz najviši održivi prinos u isto vrijeme, osobito kada znanstveni savjet pokaže da je vrlo teško izbjeći fenomen vrsta koje ograničavaju ribolov (tzv. ‚choke species’) povećanjem selektivnosti ribolovnih alata koji se koriste. Trebalo bi tražiti od odgovarajućih znanstvenih tijela da pruže savjete o prikladnim razinama ribolovne smrtnosti u takvim okolnostima.”
6 Člankom 2. te uredbe, naslovljenim „Ciljevi”, u stavcima 1. do 3. i 5. određuje se:
„1. ZRP osigurava da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinos dostupnosti zaliha hrane.
2. ZRP primjenjuje predostrožni pristup upravljanju ribarstvom i nastoji osigurati da iskorištavanje živih morskih bioloških resursa obnavlja i održava populacije izlovljavanih vrsta iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos.
Kako bi se postigao cilj postupnog obnavljanja i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase sposobnih za proizvodnju najvišeg održivog prinosa, stopa iskorištavanja koja osigurava najviši održivi prinos postići će se do 2015., gdje je to moguće i, na postupnoj, progresivnoj osnovi, najkasnije do 2020. za sve stokove.
3. ZRP provodi pristup upravljanja ribarstvom temeljen na ekosustavu kako bi se osiguralo da negativni utjecaji ribolovnih aktivnosti na morski ekosustav budu najmanji mogući […]
[…]
5. ZRP posebno:
(a) postupno eliminira odbačene ulove od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir najbolji raspoloživi znanstveni savjet izbjegavanjem i smanjivanjem odbačenog ulova do najmanje moguće mjere i postupnim osiguravanjem iskrcavanja ulova;
[…]
(c) omogućava uvjete za gospodarski isplativ i konkurentan ribolov i prerađivačku industriju te za aktivnosti na obali koje su povezane s ribolovom;
[…]
(f) pridonosi primjerenom životnom standardu za one koji ovise o ribolovnim aktivnostima, imajući u vidu priobalno ribarstvo i društveno‑gospodarske aspekte,
[…]”
7 U skladu s člankom 3. navedene uredbe, naslovljenim „Načela dobrog upravljanja”:
„ZRP se rukovodi sljedećim načelima dobrog upravljanja:
[…]
(c) uspostavljanje mjera u skladu s najboljim raspoloživim znanstvenim savjetom;
(d) dugoročna perspektiva;
[…]”
8 Članak 4. te uredbe, naslovljen „Definicije”, u stavku 1. određuje:
„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
[…]
(7) ‚maksimalni održivi prinos’ znači najveća teoretska ravnoteža prinosa koji se može neprestano prosječno uzimati iz stoka pod postojećim prosječnim okolišnim uvjetima bez značajnijeg utjecaja na proces reprodukcije;
[…]
(14) ‚stok’ znači morski biološki resurs koji se javlja na određenom području upravljanja;
[…]
(36) ‚mješoviti ribolov’ znači ribolov u kojem je prisutna više od jedne vrste i gdje postoji vjerojatnost da će različite vrste biti uhvaćene u istoj ribolovnoj operaciji;
[…]”
9 Članak 6. Uredbe br. 1380/2013, naslovljen „Opće odredbe”, u stavku 2. predviđa:
„[…] Mjere očuvanja donose se uzimajući u obzir raspoložive znanstvene, tehničke i gospodarske savjete […]”
10 Člankom 9. te uredbe, naslovljenim „Načela i ciljevi višegodišnjih planova”, u stavcima 1. do 3. i 5. određuje se:
„1. Višegodišnji planovi donose se kao prioritet na temelju znanstvenog, tehničkog i gospodarskog savjeta i moraju sadržavati mjere očuvanja za obnavljanje i održavanje ribljih stokova iznad razina sposobnih za proizvodnju najviših održivih prinosa u skladu s člankom 2. stavkom 2.
2. Gdje se ciljevi za postizanje najvišeg održivog prinosa iz članka 2. stavka 2. ne mogu utvrditi zbog nedostatnih podataka, višegodišnji planovi moraju osigurati mjere na temelju predostrožnog pristupa, osiguravajući usporediv stupanj očuvanja relevantnih stokova.
3. Višegodišnji planovi obuhvaćaju […]:
[…]
(b) u slučaju mješovitog ribolova ili gdje je dinamika stokova međusobno povezana, ribolove koji iskorištavaju nekoliko stokova na relevantnom geografskom području […]
[…]
5. Višegodišnji planovi mogu uključivati posebne ciljeve za očuvanje i mjere utemeljene na ekosustavnom pristupu kako bi se riješili određeni problemi mješovitog ribolova u odnosu na postizanje ciljeva određenih u članku 2. stavku 2. za više različitih stokova koje obuhvaća plan u slučajevima kada znanstveni savjet pokaže da se povećanje u selektivnosti ne može postići. […]”
11 U članku 10. navedene uredbe, naslovljenom „Sadržaj višegodišnjih planova”, u stavku 1. određuje se:
„Prema potrebi i ne dovodeći u pitanje nadležnosti na temelju Ugovora, višegodišnji plan uključuje:
[…]
(b) ciljeve koji su sukladni s ciljevima iz članka 2. i s relevantnim odredbama članaka 6. i 9.;
(c) mjerljive ciljeve poput stopa ribolovne smrtnosti i/ili biomase stoka u mrijestu;
[…]”
12 Člankom 15. te uredbe, naslovljenim „Obveza iskrcavanja”, u stavcima 1. i 9. predviđa se:
„1. Svi ulovi vrsta koje podliježu ograničenjima ulova, […] uhvaćeni tijekom ribolovnih aktivnosti u vodama Unije ili od strane ribarskih plovila Unije izvan voda Unije u vodama koje nisu pod suverenitetom ili jurisdikcijom trećih zemalja, […] donose se i zadržavaju na ribarskom plovilu, bilježe, iskrcavaju i količinski oduzimaju od kvota gdje je to potrebno, […] sukladno sljedećim vremenskim okvirima:
[…]
(d) Najkasnije od 1. siječnja 2017. godine za vrste koje definiraju ribarstvo i najkasnije od 1. siječnja 2019. za sve druge vrste […]
[…]
9. Za stokove koji podliježu obvezi iskrcavanja, države članice mogu koristiti fleksibilnost iz godine u godinu do 10 % od svojih dozvoljenih iskrcavanja. U ovu svrhu, država članica može dopustiti iskrcavanje dodatnih količina stoka koji je podložan obvezi iskrcavanja pod uvjetom da te količine ne premašuju 10 % od kvote dodijeljene državi članici. […]”
13 Stavci 2. i 4. članka 16. Uredbe br. 1380/2013, naslovljenog „Ribolovne mogućnosti”, glase:
„2. Kad se uvodi obveza iskrcavanja u pogledu ribljeg stoka, ribolovne mogućnosti se utvrđuju uzimajući u obzir promjenu od utvrđivanja ribolovnih mogućnosti koje odražavaju iskrcavanje do utvrđivanja ribolovnih mogućnosti koje održavaju ulove, na temelju činjenice da za prvu i kasnije godine, odbacivanje ulova tog stoka više neće biti dozvoljeno.
[…]
4. Ribolovne mogućnosti utvrđuju se u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 2. stavku 2. i u skladu s mjerljivim ciljevima, rokovima i granicama utvrđenima u skladu s člankom 9. stavkom 2. te člankom 10. stavkom 1. točkama (b) i (c).”
Uredba 2019/472
14 Člankom 1. Uredbe 2019/472, naslovljenim „Predmet i područje primjene”, u stavcima 1. i 4. određuje se:
„1. Ovom Uredbom utvrđuje se višegodišnji plan […] za niže navedene pridnene stokove […] u zapadnim vodama […] te za ribarstvo koje iskorištava te stokove:
[…]
4. Ova Uredba primjenjuje se i na usputni ulov ulovljen u zapadnim vodama tijekom ribolova stokova navedenih u stavku 1. […]”
15 U skladu s člankom 2. te uredbe, pod naslovom „Definicije”:
„Za potrebe ove Uredbe, […] primjenjuju se sljedeće definicije:
(1) ‚zapadne vode’ znači sjeverozapadne vode (potpodručja [Međunarodnog vijeća za istraživanje mora] (ICES‑a)] 5 (isključujući zonu 5a i samo vode Unije zone 5b), 6 i 7) i jugozapadne vode (potpodručja ICES‑a 8, 9 i 10 (vode oko Azora) te zone CECAF‑a 34.1.1 […] (vode oko Madeire i Kanarskih otoka));
(2) ‚raspon FMSY‑ja’ znači raspon vrijednosti navedenih u najboljem raspoloživom znanstvenom mišljenju, posebno u onome ICES‑a […], u kojem sve razine ribolovne smrtnosti unutar tog raspona dugoročno dosežu najviše održive prinose (MSY) s obzirom na određeni obrazac ribolova i u trenutačnim prosječnim okolišnim uvjetima bez znatnog utjecanja na proces reprodukcije predmetnog stoka. […]
[…]
(8) ‚Blim’ znači referentna točka za biomasu stoka u mrijestu koja se navodi u najboljem dostupnom znanstvenom savjetu, osobito mišljenju ICES‑a ili sličnog neovisnog znanstvenog tijela priznatog na razini Unije ili međunarodnoj razini, ispod koje može doći do smanjene sposobnosti razmnožavanja;
[…]”
16 Stavak 1. članka 3. navedene uredbe, naslovljenog „Ciljevi”, glasi:
„Planom se doprinosi ostvarenju ciljeva [ZRP‑a] navedenih u članku 2. Uredbe [br. 1380/2013], a posebno primjenom načela predostrožnog pristupa za upravljanje ribarstvom, te se jamči da se iskorištavanjem živih morskih bioloških resursa populacija lovljenih vrsta obnavlja i održava iznad razina koje mogu proizvesti MSY.”
17 Člankom 4. te uredbe, naslovljenim „Ciljane vrijednosti”, u stavku 1. predviđa se:
„Ciljane vrijednosti ribolovne smrtnosti u skladu s rasponima FMSY‑ja iz članka 2. za stokove navedene u članku 1. stavku 1. moraju se postići što prije, progresivno i postupno do 2020., a potom se održavati unutar raspona FMSY‑ja u skladu s ovim člankom.”
18 U stavcima 1. do 3. članka 5. Uredbe 2019/472, naslovljenog „Upravljanje stokovima usputnog ulova ”, određuje se:
„1. Mjere upravljanja za stokove iz članka 1. stavka 4., uključujući prema potrebi ribolovne mogućnosti, utvrđuju se uzimajući u obzir najbolje dostupno znanstveno mišljenje i u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 3.
2. Kada odgovarajuće znanstvene informacije nisu na raspolaganju, tim se stokovima upravlja na temelju predostrožnog pristupa upravljanju ribarstvom […].
3. U skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe [br. 1380/2013] pri upravljanju mješovitim ribolovom u pogledu stokova iz članka 1. stavka 4. ove Uredbe u obzir se uzimaju poteškoće u istodobnom ribolovu svih stokova s MSY‑jem, posebno u situacijama u kojima to dovodi do prerane zabrane ribolova.”
19 Članak 8. Uredbe 2019/472, naslovljen „Zaštitne mjere”, u stavku 2. određuje da, ako je, osobito, biomasa stoka u mrijestu ispod točke Blim, mogu se donijeti korektivne mjere, konkretno, obustava ciljanog ribolova za predmetni stok ili funkcionalnu jedinicu i odgovarajuće smanjenje ribolovnih mogućnosti.
20 Članak 10. te uredbe, naslovljen „Ribolovne mogućnosti”, u stavku 1. predviđa:
„Pri dodjeli ribolovnih mogućnosti koje su im na raspolaganju u skladu s člankom 17. Uredbe [br. 1380/2013] države članice u obzir uzimaju mogući sastav ulova na plovilima koja se bave mješovitim ribolovom.”
Uredba 2020/123
21 Uvodne izjave 7., 8., 16. do 18. i 26. Uredbe 2020/123 glase:
„(7) Za određene stokove ICES je izdao znanstveni savjet da ih se ne bi smjelo loviti. Ako se TAC‑ovi za te stokove utvrde na razini navedenoj u znanstvenim savjetima, obveza iskrcavanja svih ulova, uključujući usputni ulov iz tih stokova, u mješovitom ribolovu dovela bi do pojave vrsta koje ograničavaju ribolov. Kako bi se postigla odgovarajuća ravnoteža između daljnjeg obavljanja ribolova s obzirom na moguće teške društveno‑gospodarske posljedice i potrebu da se ostvari dobro biološko stanje tih stokova, uzimajući u obzir poteškoće u istodobnom obavljanju ribolova svih stokova u mješovitom ribolovu na razini koja osigurava [MSY], primjereno je utvrditi posebne TAC‑ove za usputne ulove tih stokova. Ti bi se TAC‑ovi trebali utvrditi na razini kojom će se smanjiti smrtnost tih stokova i potaknuti poboljšanje selektivnosti i izbjegavanja. Kako bi se u mjeri u kojoj je to moguće zajamčila iskoristivost ribolovnih mogućnosti u mješovitom ribolovu u skladu s člankom 16. stavkom 2. Uredbe [br. 1380/2013], primjereno je uspostaviti zajedničku zalihu za razmjene kvota za one države članice koje nemaju kvotu kojom bi se obuhvatili njihovi neizbježni usputni ulovi.
(8) Kako bi se smanjili ulovi stokova za koje se utvrđuju TAC‑ovi za usputni ulov, ribolovne mogućnosti za vrste ribolova u kojima se lovi riba iz tih stokova trebalo bi utvrditi na razinama kojima se pomaže oporavku biomase osjetljivih stokova do održivih razina. Također bi trebalo uvesti tehničke i kontrolne mjere koje su neodvojivo povezane s ribolovnim mogućnostima kako bi se spriječilo nezakonito odbacivanje ulova.
[…]
(16) U skladu s člankom 8. višegodišnjeg plana za zapadne vode, kada znanstveni savjeti ukazuju na to da je biomasa stoka u mrijestu bilo kojeg stoka iz članka 1. stavka 1. tog plana ispod Blim‑a, moraju se poduzeti dodatne korektivne mjere kako bi se osiguralo da se stok brzo vrati na razine iznad razine koja može proizvesti MSY. Te korektivne mjere osobito mogu uključivati obustavu ciljanog ribolova dotičnog stoka i odgovarajuće smanjenje ribolovnih mogućnosti za te stokove i/ili druge stokove u ribolovu u kojem se bakalar ili pišmolj love kao usputni ulovi.
(17) ICES je u svojem savjetu naveo da su stokovi bakalara i pišmolja u Keltskome moru ispod Blim‑a. Stoga bi za te stokove trebalo poduzeti dodatne korektivne mjere. […] U pogledu pišmolja u Keltskome moru te bi se mjere trebale sastojati od tehničkih izmjena obilježja alata radi smanjenja usputnih ulova pišmolja, koje su funkcionalno povezane s ribolovnim mogućnostima u vrstama ribolova u kojima se te vrste love.
(18) Korektivne mjere poduzete su u ribolovnim mogućnostima za 2019. u odnosu na bakalar u Keltskome moru. Tom je prigodom TAC za taj stok rezerviran samo za usputne ulove. Međutim, s obzirom na to da je stok ispod Blim‑a trebalo bi poduzeti daljnje korektivne mjere kako bi se stok doveo iznad razine koja može proizvesti MSY, u skladu s člankom 8. stavkom 2. višegodišnjeg plana za zapadne vode. Takvim bi se mjerama poboljšala selektivnost tako što bi upotreba alata s manjim količinama usputnog ulova bakalara postala obvezna u područjima u kojima su ulovi bakalara znatni te bi se tako smanjila ribolovna smrtnost tog stoka u mješovitom ribolovu. Trebalo bi utvrditi razinu TAC‑a kako bi se izbjegla prijevremena zabrana ribolova početkom 2020. Osim toga, razina TAC‑a trebala bi se utvrditi tako da se izbjegne moguće odbacivanje ulova, čime bi se moglo ugroziti prikupljanje podataka i znanstvenu procjenu stoka. Utvrđivanjem TAC‑a na 805 tona osiguralo bi se znatno povećanje stoka u mrijestu u 2020. od najmanje 100 %, kako bi se osigurao brz povratak stoka na razine na kojima se može proizvesti [MSY].
[…]
(26) […] [S] obzirom na to da je biomasa stokova […] COD/5BE6A; […] WHG/07A i PLE/7HJK ispod Blim‑a i da je u 2020. dopušten samo usputni ulov i znanstveni ribolov, države članice obvezale su se da u 2020. neće primjenjivati članak 15. stavak 9. Uredbe [br. 1380/2013] za te stokove tako da ulovi u 2020. ne bi premašili utvrđene TAC‑ove.”
22 Članak 5. Uredbe 2020/123, naslovljen „TAC‑ovi i raspodjele”, u stavku 1. određuje:
„TAC‑ovi za ribarska plovila Unije u vodama Unije ili u određenim vodama izvan Unije i raspodjela tih TAC‑ova među državama članicama te, prema potrebi, s njima funkcionalno povezani uvjeti utvrđeni su u Prilogu I.”
23 Članak 8. te uredbe, naslovljen „Mehanizam razmjene kvota za TAC‑ove za neizbježne usputne ulove u vezi s obvezom iskrcavanja”, u stavcima 1. do 3. predviđa:
„1. Kako bi se u obzir uzelo uvođenje obveze iskrcavanja i kako bi se državama članicama bez kvote stavile na raspolaganje kvote za određene usputne ulove, na TAC‑ove utvrđene u Prilogu I.A primjenjuje se mehanizam razmjene kvota utvrđen u stavcima od 2. do 5. ovog članka.
2. Postotak od 6 % svake kvote iz TAC‑ova za bakalara u Keltskome moru, bakalara zapadno od Škotske, pišmolja u Irskome moru i iverka zlatopjega u zonama ICES‑a 7h, 7j i 7k […] koji su dodijeljeni svakoj državi članici stavljaju se na raspolaganje za zajedničku zalihu za razmjenu kvota, koja je otvorena od 1. siječnja 2020. Države članice bez kvote imaju ekskluzivan pristup zajedničkoj zalihi kvota do 31. ožujka 2020.
3. Količine povučene iz zajedničke zalihe ne mogu se razmijeniti ni prenijeti u sljedeću godinu. Sve neiskorištene količine vraćaju se nakon 31. ožujka 2020. onim državama članicama koje su dale inicijalni doprinos zajedničkoj zalihi za razmjene kvota.”
24 Člankom 13. navedene uredbe, naslovljenim „Korektivne mjere za bakalar i pišmolj u Keltskome moru”, propisuje se nekoliko mjera za poboljšanje selektivnosti pridnenih povlačnih mreža i potegača kojima se u više zona Keltskoga mora koriste plovila čiji se ulovi sastoje od najmanje 20 % koljaka. Ta plovila ne smiju loviti u tim zonama osim ako upotrebljavaju alat s određenim tehničkim svojstvima – među ostalim, minimalnim zahtjevima u pogledu veličine oka mrežnog tega sake – nabrojenima u tom članku. Međutim, ta se pravila ne primjenjuju na plovila čiji usputni ulov bakalara ne premašuje 1,5 %, kako je ocijenio Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF). Usto, plovila Unije mogu upotrebljavati drugi vrlo selektivan alat osim onog navedenog u tom članku, a čija tehnička svojstva, u skladu sa znanstvenom studijom koju je procijenio STECF, omogućuju ulove bakalara manje od 1 %.
25 Za Uniju se u Prilogu I.A Uredbi 2020/123 na 1279 tona utvrđuju sporni TAC‑ovi za bakalar (Gadus morhua) u zoni 6a te u vodama Unije i međunarodnim vodama u zoni 5b istočno od 12° 00′ Z (COD/5BE6A), na 805 tona za tu vrstu u zonama 7b, 7c, 7e do 7k i 8 do 10 te u vodama Unije u području CECAF‑a 34.1.1 (COD/7XAD34), na 721 tonu za pišmolj (Merlangius merlangus) u zoni 7a (WHG/07A) i na 67 tona za iverak zlatopjeg (Pleuronectes platessa) u zonama 7h, 7j i 7k (PLE/7HJK). U tom je Prilogu I.A navedeno da se ti TAC‑ovi odnose isključivo na usputni ulov bakalara, pišmolja i iverka zlatopjega u ribolovu drugih vrsta i da se unutar kvote dodijeljene svakoj državi članici ne dopušta ciljani ribolov tih vrsta.
Glavni postupak i prethodna pitanja
26 Nakon donošenja Uredbe 2020/123, ministar poljoprivrede, prehrane i pomorstva izdao je, među ostalim, obavijesti o upravljanju ribarstvom br. 15 i 16 za travanj 2020., br. 19 i 20 za svibanj 2020. te br. 23 i 24 za lipanj 2020. Tim se obavijestima, za stokove na koje se odnose sporni TAC‑ovi, određuju ograničenja ulova na razinama iznad nule, isključivo kao usputni ulov.
27 Tužbom koju je 17. lipnja 2020. podnijela High Courtu (Visoki sud, Irska), sudu koji je uputio zahtjev, organizacija FIE je, među ostalim, od njega zatražila da Sudu uputi prethodno pitanje o valjanosti Uredbe 2020/123 i da donese rješenje certiorari kako bi se, u biti, poništile prethodno navedene obavijesti o upravljanju ribarstvom.
28 U okviru te tužbe organizacija FIE ističe prigovor nezakonitosti Uredbe 2020/123, koji se temelji na tvrdnji da Vijeće Europske unije, time što je utvrdilo sporne TAC‑ove na razinama iznad nule, nije uzelo u obzir ICES‑ove savjete kojima se, kako bi se osigurao MSY, preporučuje nulti ulov za stokove bakalara zapadno od Škotske i u Keltskome moru, pišmolja u Irskome moru i iverka zlatopjega u južnom Keltskom moru, na koje se primjenjuju navedeni TAC‑ovi. Vijeće je time povrijedilo odredbe članka 2. stavka 2. Uredbe br. 1380/2013, koji konkretno predviđa da će se stopa iskorištavanja ribljih stokova koja osigurava MSY postići za sve stokove najkasnije do 2020.
29 Tuženici iz glavnog postupka prigovorom ističu da je navedena tužba hipotetska jer Uredba 2020/123 više nije na snazi te je zamijenjena uredbama kojima se utvrđuju TAC‑ovi za 2021. i 2022. Slijedom toga, smatraju da sud koji je uputio zahtjev ne bi trebao postaviti prethodno pitanje ni ispitivati tu tužbu.
30 Kad je riječ o meritumu, te stranke ističu da Uredbu br. 1380/2013 treba tumačiti u vezi s Uredbom 2019/472 i da iz nje proizlazi da je, radi donošenja Uredbe 2020/123, Vijeće moralo provesti složenu ocjenu pitanja koje sadržava više parametara koje treba uzeti u obzir, kao što su društveno‑gospodarski učinci predviđenih mjera i poteškoće svojstvene mješovitom ribolovu, u vezi s činjenicom da se određena vrsta može loviti kao usputni ulov u okviru ribolovnih aktivnosti usmjerenih na druge vrste.
31 Kao prvo, sud koji je uputio zahtjev smatra da je na njemu da ispita tužbu koja mu je podnesena. U tom pogledu, među ostalim, smatra, s jedne strane, da, u suprotnom slučaju, ograničeno trajanje valjanosti Uredbe 2020/123 i obavijesti o upravljanju ribarstvom o kojima je riječ sprečava da se te obavijesti osporavaju pred irskim sudovima i da se, s druge strane, pitanje koje se postavlja u ovom slučaju može postaviti u budućim sporovima o sličnim uredbama.
32 Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev smatra da je, s obzirom na kriterije utvrđene u presudi od 22. listopada 1987., Foto‑Frost (314/85, EU:C:1987:452), dužan uputiti zahtjev za prethodnu odluku.
33 Najprije ističe da glavno pravno pitanje o kojem treba odlučiti u ovom slučaju jest predstavlja li cilj iz članka 2. stavka 2. Uredbe br. 1380/2013 općeniti obvezujući zahtjev koji Vijeće mora poštovati pri utvrđivanju TAC‑ova za 2020. ili je, kao što to navode tuženici iz glavnog postupka, riječ samo o jednom od ciljeva koje Vijeće mora uzeti u obzir, ednako kao i velik broj znanstvenih i gospodarskih aspekata.
34 Nadalje, sud koji je uputio zahtjev navodi da dijeli mišljenje tuženikâ iz glavnog postupka prema kojem je Vijeće u okviru utvrđivanja TAC‑ova trebalo uzeti u obzir određen broj aspekata koji imaju gospodarski utjecaj, osobito na obalne zajednice koje ovise o prihodima od ribarstva, kao što su usputni ulov u okviru mješovitog ribolova i fenomen „vrsta koje ograničavaju ribolov” te primjena obveze iskrcavanja na sve ulovljene vrste, uključujući one koje nisu ciljane ribolovnim aktivnostima.
35 Međutim, smatra da su ICES‑ovi savjeti iz 2019., u kojima se zagovara nulta razina ulova za stokove navedene u točki 28. ove presude, kako bi se osigurale razine iskorištavanja koje osiguravaju MSY u 2020., predstavljali najbolji raspoloživi znanstveni savjet na dan donošenja Uredbe 2020/123.
36 Osim toga, sud koji je uputio zahtjev smatra da članak 2. stavak 2. Uredbe br. 1380/2013 ne sadržava nikakvo posebno pravilo niti odstupanje za usputni ulov. Iz toga zaključuje da se tom odredbom Vijeću nalaže da, kako bi se osigurale stope iskorištavanja koje osiguravaju MSY za sve stokove najkasnije do 2020., utvrdi TAC‑ove u skladu s ICES‑ovim savjetima iz prethodne točke.
37 Usto, sud koji je uputio zahtjev smatra da se sporni TAC‑ovi ne mogu opravdati argumentom koji se temelji na njihovu neznatnom učinku, s obzirom na to da su, kao što to proizlazi iz dokaza koji su mu podneseni, ti TAC‑ovi predstavljali 62 % odnosno 54 % biomase stoka u mrijestu bakalara u svakoj od predmetnih zona te 52 % takve biomase u pogledu pišmolja.
38 Naposljetku, smatra da cilj članka 2. stavka 2. Uredbe br. 1380/2013 nije „puki ambiciozni cilj”, nego, naprotiv, središnji cilj ZRP‑a, cilj visokoga ranga. Stoga bi se višegodišnji planovi i ribolovne mogućnosti iz članka 9. i članka 16. stavka 4. te uredbe trebali uskladiti s tim ciljem.
39 S obzirom na sva ta razmatranja, sud koji je uputio zahtjev ima ozbiljne sumnje u pogledu valjanosti Uredbe 2020/123.
40 U tim je okolnostima High Court (Visoki sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. S obzirom na to da je Uredba [2020/123] zamijenjena i/ili da su nacionalne provedbene mjere prestale važiti, je li potrebno uputiti zahtjev za prethodnu odluku?
2. Je li Prilog I.A Uredbi [2020/123] nevaljan s obzirom na ciljeve Uredbe [br. 1380/2013] i, konkretno, ciljeve utvrđene u članku 2. stavcima 1. i 2. Uredbe [br. 1380/2013], uključujući cilj iz članka 2. stavka 2. druge rečenice i načelo dobre uprave iz članka 3. točaka (c) i (d) Uredbe [br. 1380/2013] (uključujući mjeru u kojoj se primjenjuje na stokove u odnosu na koje je potreban predostrožni pristup), u vezi s člancima 9., 10., 15. i 16. Uredbe [br. 1380/2013] i njezinim uvodnim izjavama te člancima 1., 2., 3., 4., 5., 8. i 10. Uredbe [2019/472], utoliko što [TAC‑ovi] određeni Uredbom [2020/123] nisu u skladu s [ICES‑ovim] savjetom o neizlovljavanju određenih vrsta kako bi se ostvario [MSY]?”
O prethodnim pitanjima
Dopuštenost
41 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev nastoji doznati je li ovaj zahtjev za prethodnu odluku, koji se odnosi na valjanost Uredbe 2020/123, potreban iako ta uredba i nacionalne mjere za njezinu provedbu, o kojima je riječ u glavnom postupku, više nisu primjenjivi. On, dakle, u biti poziva Sud da odluči o dopuštenosti tog zahtjeva.
42 U tom pogledu tuženici iz glavnog postupka tvrde da je navedeni zahtjev nedopušten. Prema njihovu mišljenju, s jedne strane, s obzirom na istek razdoblja primjene Uredbe 2020/123 i obavijesti o upravljanju ribarstvom o kojima je riječ u glavnom postupku, pitanja koja se postavljaju u tom postupku su, u smislu sudske prakse Suda, hipotetske prirode. S druge strane, tvrde da bi Sud, odgovarajući na ta pitanja, proveo ocjenu valjanosti Uredbe 2020/123 izvan roka od dva mjeseca predviđenog člankom 263. UFEU‑a i da na raspolaganju ne bi imao sve činjenične elemente potrebne za odgovor, kojima bi raspolagao u okviru tužbe koja se temelji na tom članku.
43 Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da, kad se pred nacionalnim sudom postavi pitanje o valjanosti akta koji su donijele institucije Unije, na tom je sudu da prosudi je li prethodna odluka o tom pitanju nužna za donošenje njegove presude i stoga da zatraži od Suda donošenje odluke o tom pitanju. Posljedično, ako se pitanja koja je postavio nacionalni sud odnose na valjanost pravila prava Unije, Sud u načelu mora donijeti odluku (presuda od 28. ožujka 2017., Rosneft, C‑72/15, EU:C:2017:236, t. 49. i navedena sudska praksa).
44 Stoga Sud može odbiti odlučivati o prethodnom pitanju koje se odnosi na ocjenu valjanosti samo ako, osobito, nisu ispunjeni zahtjevi u vezi sa sadržajem zahtjeva za prethodnu odluku navedeni u članku 94. Poslovnika Suda ili ako je očito da ocjena valjanosti pravila Unije koju je zatražio nacionalni sud nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku ili ako je problem hipotetski (vidjeti u tom smislu presudu od 28. ožujka 2017., Rosneft, C‑72/15, EU:C:2017:236, t. 50. i navedenu sudsku praksu).
45 Osobito, s obzirom na duh suradnje koja treba uređivati upućivanje zahtjeva za prethodnu odluku i u skladu s člankom 94. točkom (c) tog Poslovnika, nužno je da nacionalni sud u odluci o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku navede točne razloge koji su ga naveli na postavljanje pitanja o valjanosti određenih odredaba prava Unije i da izloži razloge nevaljanosti za koje mu se čini da bi mogli biti prihvaćeni (vidjeti u tom smislu presude od 10. siječnja 2006., IATA i ELFAA, C‑344/04, EU:C:2006:10, t. 31. i od 4. svibnja 2016., Pillbox 38, C‑477/14, EU:C:2016:324, t. 24. i 25. i navedenu sudsku praksu).
46 U tom pogledu, kao što to proizlazi iz obrazloženja zahtjeva za prethodnu odluku, sud koji je uputio zahtjev smatra, s obzirom na nacionalnu sudsku praksu, da je na njemu da ispita tužbu iz glavnog postupka, unatoč činjenici da Uredba 2020/123 i obavijesti o upravljanju ribarstvom koje se osporavaju u okviru navedene tužbe više nisu primjenjive. Među ostalim, smatra da privremenost tih akata onemogućava da ih se osporava tijekom njihova ograničenog razdoblja važenja.
47 Međutim, kao prvo, nije na Sudu da dovodi u pitanje ocjenu suda koji je uputio zahtjev o dopuštenosti tužbe iz glavnog postupka, koja je, u okviru prethodnog postupka, obuhvaćena nadležnošću nacionalnog suda. U ovom je slučaju sud koji je uputio zahtjev odbio prigovore nedopuštenosti koje su pred njim istaknuli tuženici iz glavnog postupka, a koji se temelje na hipotetskoj prirodi navedene tužbe, u smislu nacionalnog prava. Osim toga, činjenica da je razdoblje primjene obavijesti o upravljanju ribarstvom koje su predmet tužbe iz glavnog postupka isteklo ne sprečava Sud da odlučuje o prethodnom pitanju kada je ta tužba dopuštena u skladu s nacionalnim pravom i kada to pitanje odgovara objektivnoj potrebi za rješavanjem spora koji je pravilno podnesen sudu koji je uputio zahtjev (vidjeti u tom smislu presudu od 10. prosinca 2018., Wightman i dr., C‑621/18, EU:C:2018:999, t. 30. i 31. i navedenu sudsku praksu).
48 Kao drugo, kad je riječ o isteku razdoblja primjene spornih TAC‑ova, dovoljno je istaknuti, prvo, da su obavijesti o upravljanju ribarstvom, koje se osporavaju u okviru tužbe iz glavnog postupka, donesene na temelju tih TAC‑ova, drugo, da su oni bili na snazi na dan donošenja tih obavijesti i, treće, da se na njihovu nevaljanost podredno poziva u prilog navedenoj tužbi. Iz toga slijedi da istek razdoblja primjene navedenih TAC‑ova ne može dovesti do nedopuštenosti pitanja koje se odnosi na njihovu valjanost jer to pitanje odgovara objektivnoj potrebi za rješavanjem spora koji je pravilno podnesen sudu koji je uputio zahtjev.
49 Ta se razmatranja ne mogu dovesti u pitanje argumentima tuženika iz glavnog postupka, prema kojima bi Sud na taj način proveo ocjenu valjanosti Uredbe 2020/123 izvan roka od dva mjeseca predviđenog člankom 263. UFEU‑a a pritom ne bi raspolagao svim činjeničnim elementima potrebnima za svoj odgovor, kojima bi raspolagao u okviru tužbe za poništenje.
50 Naime, dovoljno je napomenuti da je cjelovitom sustavu pravnih lijekova i postupaka, ustanovljenom UFEU‑om – s jedne strane, u njegovim člancima 263. i 277. i, s druge strane, u njegovu članku 267. – svojstveno da pojedinci u okviru tužbe podnesene pred nacionalnim sudom imaju pravo osporavati zakonitost odredaba sadržanih u aktima Unije koje su temelj odluke ili nacionalnog akta donesenog u odnosu na njih, isticanjem njihove nevaljanosti, i zahtijevati od tog suda, koji sam po sebi nije nadležan utvrditi takvu nevaljanost, da s tim u vezi uputi Sudu prethodno pitanje, osim ako su oni nesumnjivo imali pravo pokretanja postupka protiv tih odredaba na temelju članka 263. UFEU‑a, a nisu ga iskoristili u za to predviđenim rokovima (presuda od 28. ožujka 2017., Rosneft, C‑72/15, EU:C:2017:236, t. 66. i 67. i navedena sudska praksa). Međutim, nije razvidno da je organizaciji FIE nesumnjivo bilo dopušteno podnijeti tužbu za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a protiv spornih TAC‑ova, što tuženici iz glavnog postupka ne osporavaju.
51 Kao treće, kao što to proizlazi iz točaka 35. do 38. ove presude, sud koji je uputio zahtjev iznio je u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, uz svu potrebnu preciznost, razloge zbog kojih ozbiljno dvoji u pogledu valjanosti spornih TAC‑ova, uz obrazloženje da se njima ne poštuju ICES‑ovi savjeti kojima se zagovara nulta razina ulova za stokove navedene u točki 28. ove presude. Stoga je sud koji je uputio zahtjev pružio Sudu potrebne informacije o razlozima zbog kojih smatra da je zahtjev za prethodnu odluku relevantan za rješenje spora koji se pred njim vodi.
52 S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja smatrati da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.
Drugo pitanje
53 Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti nastoji doznati je li Prilog I.A Uredbi 2020/123 valjan, u dijelu u kojem je za 2020. utvrdio sporne TAC‑ove iznad nulte razine ulova, koja se zagovara u ICES‑ovim savjetima iz 2019. za stokove bakalara zapadno od Škotske i u Keltskome moru, pišmolja u Irskome moru i iverka zlatopjega u južnom Keltskom moru (u daljnjem tekstu: ICES‑ovi savjeti o nultoj stopi ulova), s obzirom na ciljeve ZRP‑a iz članka 2. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 1380/2013, osobito onaj iz članka 2. stavka 2. drugog podstavka te uredbe, kao i načela dobrog upravljanja tom politikom, osobito ona iz članka 3. točaka (c) i (d) navedene uredbe, a uzimajući u obzir članke 9., 10., 15. i 16. iste uredbe te članke 1. do 5., 8. i 10. Uredbe 2019/472.
54 Kao što to proizlazi iz točaka 35., 36. i 38. ove presude, sumnje koje sud koji je uputio zahtjev ima u pogledu valjanosti spornih TAC‑ova u biti se temelje na dvama razmatranjima. S jedne strane, smatra da uredbe br. 1380/2013 i 2019/472 treba tumačiti na način da se člankom 2. stavkom 2. Uredbe br. 1380/2013 Vijeću nalaže obveza, koja je jasna i nije popraćena odstupanjima, da utvrdi sporne TAC‑ove u skladu s najboljim raspoloživim znanstvenim savjetom kako bi se za sve stokove, uključujući one na koje se odnose ti TAC‑ovi, najkasnije do 2020. postigle stope iskorištavanja koje osiguravaju MSY. S druge strane, smatra da ICES‑ovi savjeti o nultoj stopi ulova u ovom slučaju predstavljaju najbolji raspoloživi znanstveni savjet u smislu, osobito, članka 3. točke (c) Uredbe br. 1380/2013.
55 Stoga je na Sudu da ispita, s jedne strane, u kojoj je mjeri diskrecijska ovlast Vijeća, u okviru određivanja spornih TAC‑ova, bila ograničena ciljem navedenim u članku 2. stavku 2. drugom podstavku Uredbe br. 1380/2013 i ICES‑ovim savjetima o nultoj stopi ulova te, s druge strane, je li Vijeće u ovom slučaju prekoračilo granice svoje diskrecijske ovlasti.
Granice diskrecijske ovlasti Vijeća za utvrđivanje spornih TAC‑ova
56 Uvodno valja podsjetiti na to da su, kao što to proizlazi iz teksta članka 43. stavka 2. UFEU‑a, Europski parlament i Vijeće obvezni, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, donijeti, među ostalim, „odredbe potrebne za provođenje ciljeva zajedničke poljoprivredne politike i zajedničke ribarstvene politike”, dok, u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU‑a, Vijeće na prijedlog Europske komisije usvaja „mjere o utvrđivanju cijena, nameta, potpora i količinskih ograničenja te o utvrđivanju i raspodjeli mogućnosti ribolova”.
57 Također valja podsjetiti na to da se, prema sudskoj praksi Suda, mjere koje podrazumijevaju politički izbor koji je pridržan zakonodavcu Unije zbog njihove nužnosti za ostvarenje ciljeva koji pripadaju zajedničkoj poljoprivrednoj i ribarstvenoj politici trebaju temeljiti na članku 43. stavku 2. UFEU‑a, dok donošenje mjera koje se odnose na utvrđivanje i raspodjelu mogućnosti ribolova, u skladu s člankom 43. stavkom 3. UFEU‑a, ne traži takav izbor jer je riječ o mjerama pretežno tehničke prirode koje su namijenjene provedbi odredaba usvojenih na temelju članka 43. stavka 2. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presude od 26. studenoga 2014., Parlament i Komisija/Vijeće, C‑103/12 i C‑165/12, EU:C:2014:2400, t. 50. i od 1. prosinca 2015., Parlament i Komisija/Vijeće, C‑124/13 i C‑125/13, EU:C:2015:790, t. 48. i 50.).
58 Osim toga, prema toj sudskoj praksi, stavci 2. i 3. članka 43. UFEU‑a imaju različite svrhe i posebna područja primjene pa se mogu koristiti odvojeno kao temelj za usvajanje mjera određenih u okviru ZRP‑a, s tim da prilikom donošenja akata na temelju članka 43. stavka 3. UFEU‑a Vijeće treba djelovati poštujući granice svojih nadležnosti kao i, ovisno o slučaju, pravni okvir koji je zakonodavac Unije prethodno uspostavio primjenom članka 43. stavka 2. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 1. prosinca 2015., Parlament i Komisija/Vijeće, C‑124/13 i C‑125/13, EU:C:2015:790, t. 58.).
59 U ovom se slučaju relevantni pravni okvir koji je uspostavio zakonodavac Unije sastoji, s jedne strane, od Uredbe br. 1380/2013, kojom se utvrđuje opći okvir ZRP‑a, i, s druge strane, od Uredbe 2019/472, kojom je utvrđen višegodišnji plan za stokove ulovljene u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove (u daljnjem tekstu: višegodišnji plan za zapadne vode). Kad je riječ o području primjene potonje uredbe, u njezinu se članku 1. stavcima 1. i 4. predviđa da ona obuhvaća i stokove navedene u tom stavku 1. i usputni ulov ulovljen u zapadnim vodama tijekom ribolova navedenih stokova. Kao što to proizlazi iz teksta Priloga I.A Uredbi 2020/123, sporni TAC‑ovi primjenjuju se na stokove koji su isključivo predmet usputnog ulova i nalaze se u ribolovnim zonama stokova nabrojenih u članku 1. stavku 1. Uredbe 2019/472. Dakle, na Vijeću je da utvrdi te TAC‑ove ne samo u skladu s odredbama Uredbe br. 1380/2013 nego i odredbama Uredbe 2019/472.
60 Što se tiče, kao prvo, Uredbe br. 1380/2013, valja istaknuti da njezin članak 2. stavak 2. prvi podstavak propisuje načelo prema kojem ZRP „primjenjuje predostrožni pristup upravljanju ribarstvom” i navodi da ta politika „nastoji osigurati da iskorištavanje živih morskih bioloških resursa obnavlja i održava populacije izlovljavanih vrsta iznad razina koje mogu osigurati [MSY]”.
61 Naime, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 6. te uredbe, ZRP Uniji treba omogućiti provedbu njezinih obveza na temelju Konvencije o pravu mora i Sporazuma o očuvanju i upravljanju ribljim stokovima, čija je ugovorna stranka, u pogledu očuvanja, upravljanja i iskorištavanja ribljih stokova.
62 Osobito, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 7. navedene uredbe i kao što je to nezavisna odvjetnica u biti istaknula u točkama 25. i 26. svojeg mišljenja, cilj je njezina donošenja borba protiv „daljnjeg smanjenja mnogih ribljih stokova” i „poboljšanje” ZRP‑a na način da ga se preusmjeri prema dugoročnom cilju održivosti ribolovnih aktivnosti, među ostalim, „prilagođavanjem stopa iskorištavanja” tih stokova kako bi se „u razumnom roku” osiguralo postizanje cilja obnavljanja i održavanja izlovljavanih populacija iznad razina koje mogu osigurati MSY.
63 Konkretnije, „kako bi se postigao [taj] cilj”, člankom 2. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe br. 1380/2013 predviđa se da će se „stopa iskorištavanja koja osigurava [MSY] postići […] do 2015., gdje je to moguće i, na postupnoj, progresivnoj osnovi, najkasnije do 2020. za sve stokove”.
64 Iz teksta te odredbe proizlazi da, iako postoji određena sloboda za utvrđivanje stope iskorištavanja koja omogućava osiguravanje MSY‑ja između 2015. i 2020., s druge strane, kao što to naglašavaju izrazi „najkasnije” i „svi stokovi”, rok za postizanje tog cilja u načelu istječe 2020., i to za sve biološke resurse prisutne u područjima upravljanja obuhvaćenima ZRP‑om, u skladu s definicijom pojma „stok” iz članka 4. točke 14. te uredbe.
65 Međutim, kao prvo, navedenu odredbu treba tumačiti u svjetlu članka 2. Uredbe br. 1380/2013 kao cjeline, u čijem se stavku 1. zahtijeva da ZRP osigurava da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinos dostupnosti zaliha hrane. Među tim potonjim ciljevima nalaze se, u članku 2. stavku 5. točkama (c) i (f) te uredbe, omogućavanje uvjeta za gospodarski isplativ i konkurentan ribolov i prerađivačku industriju te za aktivnosti na obali koje su povezane s ribolovom, te pridonošenje primjerenom životnom standardu za one koji ovise o ribolovnim aktivnostima, imajući u vidu priobalno ribarstvo i društveno‑gospodarske aspekte.
66 Osim toga, iz tog članka 2., kao cjeline, također proizlazi da dugoročna ekološka održivost ribolovnih aktivnosti podrazumijeva ne samo utvrđivanje stopa iskorištavanja vrsta koje mogu osigurati MSY nego i, u skladu s njegovim stavkom 3., smanjenje na najmanju moguću mjeru negativnog utjecaja tih aktivnosti na morski ekosustav i, osobito, kao što je navedeno u njegovu stavku 5. točki (a), postupno eliminiranje odbačenog ulova od slučaja do slučaja, uzimajući u obzir najbolji raspoloživi znanstveni savjet, izbjegavanjem i smanjivanjem odbačenog ulova do najmanje moguće mjere i postupnim osiguravanjem iskrcavanja ulova.
67 Kao drugo, valja istaknuti da, u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkama (b) i (c) Uredbe br. 1380/2013, višegodišnji planovi sadržavaju, osobito, ciljeve koji su u skladu s ciljevima navedenima, među ostalim, u članku 2. i relevantnim odredbama članka 9. te uredbe, kao i mjerljive ciljeve poput stope ribolovne smrtnosti.
68 U tom pogledu valja istaknuti da članak 9. stavak 5. navedene uredbe određuje da višegodišnji planovi, doneseni na temelju članka 9. stavka 1. te uredbe, mogu uključivati posebne ciljeve za očuvanje i mjere utemeljene na ekosustavnom pristupu kako bi se riješili određeni problemi mješovitog ribolova u odnosu na postizanje ciljeva određenih u članku 2. stavku 2. Uredbe 1380/2013 za više različitih stokova koje obuhvaća takav plan u slučajevima kada znanstveni savjet pokaže da se povećanje u selektivnosti ne može postići.
69 Taj članak 9. stavak 5. treba tumačiti u svjetlu uvodne izjave 8. te uredbe, u kojoj se navodi da bi „[o]dluke o upravljanju vezane uz [MSY] u mješovitom ribolovu trebale […] uzeti u obzir poteškoće izlova svih stokova u [takvom] ribolovu […] uz [MSY] u isto vrijeme, osobito kada znanstveni savjet pokaže da je vrlo teško izbjeći fenomen vrsta koje ograničavaju ribolov (tzv. ‚choke species’) povećanjem selektivnosti ribolovnih alata koji se koriste”. To što je zakonodavac Unije smatrao potrebnim iznijeti ta pojašnjenja odmah nakon što je u uvodnoj izjavi 7. navedene uredbe naveo cilj obnove svih stokova na razini MSY‑ja najkasnije do 2020. naglašava njegovu namjeru da ne isključi mogućnost prilagođavanja tog cilja u slučajevima u kojima ga se ne bi moglo istodobno ostvariti za sve stokove u mješovitom ribolovu.
70 Naime, kao što to u biti navodi nezavisna odvjetnica u točki 8. svojeg mišljenja, u slučaju mješovitog ribolova u smislu članka 4. točke 36. Uredbe br. 1380/2013, odnosno ribolova u kojem postoji vjerojatnost da će različite vrste biti uhvaćene u istoj ribolovnoj operaciji, stokovi za koje je kvota koja je dodijeljena nulta ili je iskorištena mogu znatno brže imati učinak „ograničavanja”, time što se ribarska plovila prisiljava na prestanak svih operacija prije nego što se dosegnu kvote dodijeljene za druge vrste, osobito one na koje su usmjerene te operacije. Ta je pojava naglašena obvezom iskrcavanja, uvedenom člankom 15. te uredbe, kojom se za svu ulovljenu ribu zahtijeva zadržavanje na plovilu, bilježenje i količinsko oduzimanje od kvota koje se primjenjuju na predmetni stok i koja se, u skladu s vremenskim rasporedom utvrđenim u stavku 1. tog članka, u potpunosti primjenjuje od 1. siječnja 2019. Usto, kao što je to istaknuto u uvodnoj izjavi 8. navedene uredbe, fenomen vrsta koje ograničavaju ribolov ne može se uvijek izbjeći povećanjem selektivnosti ribolovnih alata koji se koriste.
71 Dakle, iz članka 9. stavka 5. Uredbe br. 1380/2013, u vezi s uvodnom izjavom 8. te uredbe, proizlazi da je zakonodavac Unije u okviru višegodišnjih planova namjeravao predvidjeti mogućnost prilagodbe ciljeva iz članka 2. stavka 2. navedene uredbe, osobito onog iz drugog podstavka tog stavka 2., kako bi se uzele u obzir poteškoće u okviru mješovitog ribolova u pogledu postizanja stope iskorištavanja koja može osigurati MSY za sve stokove koji se istodobno iskorištavaju, s obzirom na fenomen vrsta koje ograničavaju ribolov, kada se povećanjem selektivnosti ribolovnih alata ne može izbjeći taj fenomen.
72 U tom pogledu, kao drugo, u okviru Uredbe 2019/472, zakonodavac Unije utvrdio je u člancima 4. i 5. te uredbe diferencirani sustav upravljanja, s jedne strane, za ciljane stokove i, s druge strane, za stokove usputnog ulova, čiji je cilj upravo uzeti u obzir posebnosti mješovitog ribolova, u skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe br. 1380/2013.
73 Naime, s jedne strane, članak 4. stavak 1. Uredbe 2019/472 za ciljane stokove utvrđuje ciljanu vrijednost ribolovne smrtnosti u skladu s rasponima FMSY‑ja u smislu članka 2. točke 2. te uredbe, odnosno raspone vrijednosti „naveden[e] u najboljem raspoloživom znanstvenom savjetu, […] u kojem sve razine ribolovne smrtnosti unutar t[ih] raspona dugoročno dosežu [MSY‑jeve]”, te određuje da se taj cilj mora postići što prije, progresivno i postupno, najkasnije do 2020. Stoga se tom ciljanom vrijednošću pobliže određuje, kad je riječ o ciljanim stokovima obuhvaćenima višegodišnjim planom za zapadne vode, cilj postizanja stope iskorištavanja koja osigurava MSY najkasnije do 2020. za sve stokove, a koji je naveden u članku 2. stavku 2. drugom podstavku Uredbe br. 1380/2013.
74 S druge strane, člankom 5. stavkom 1. Uredbe 2019/472 predviđa se da se mjere upravljanja za stokove usputnog ulova, uključujući, prema potrebi, ribolovne mogućnosti, utvrđuju „uzimajući u obzir najbolje dostupno znanstveno mišljenje” i da su u skladu s ciljevima utvrđenima u članku 3. te uredbe, kojima se općenito preuzimaju ciljevi dugoročne ekološke održivosti utvrđeni u članku 2. Uredbe br. 1380/2013. Usto, člankom 5. stavkom 3. Uredbe 2019/472 određuje se da se, u skladu s člankom 9. stavkom 5. Uredbe br. 1380/2013, pri upravljanju mješovitim ribolovom u pogledu stokova usputnog ulova u obzir uzimaju poteškoće u istodobnom ribolovu svih stokova na razinama s MSY‑jem, „posebno u situacijama u kojima to dovodi do prerane zabrane ribolova”.
75 Iz toga treba zaključiti da se najdulji rok za ostvarenje stope iskorištavanja koja osigurava MSY, predviđen u članku 2. stavku 2. drugom podstavku Uredbe br. 1380/2013, primjenjuje strogo i bez iznimke na ciljane stokove nabrojene u članku 1. stavku 1. Uredbe 2019/472. Međutim, za upravljanje stokovima usputnog ulova koji su obuhvaćeni potonjom uredbom, a osobito za utvrđivanje ribolovnih mogućnosti za te stokove, Vijeće ima diskrecijsku ovlast, s obzirom na poteškoće koje proizlaze iz utvrđivanja takvih stopa iskorištavanja za sve stokove ulovljene istodobno, osobito ako to utvrđivanje dovodi do prerane zabrane ribolova zbog fenomena vrsta koje ograničavaju ribolov, opisanog u točki 70. ove presude.
76 To je tumačenje članaka 4. i 5. Uredbe 2019/472 potkrijepljeno općom strukturom i poviješću nastanka te uredbe.
77 Kad je riječ o općoj strukturi navedene uredbe, valja istaknuti da se njome predviđaju druge mjere kojima se u obzir uzimaju specifične poteškoće u mješovitom ribolovu, navedene u točki 71. ove presude, a koje su komplementarne diferenciranom sustavu upravljanja za ciljane stokove i za stokove usputnog ulova, uspostavljenom navedenim člancima 4. i 5. Tako, među ostalim, kada je sposobnost razmnožavanja tog stoka ugrožena, članak 8. stavak 2. te uredbe predviđa mogućnost donošenja korektivne mjere obustave ciljanog ribolova za taj stok, uz odgovarajuće smanjenje ribolovnih mogućnosti. U takvom slučaju predmetni stok može biti samo stok usputnog ulova. S druge strane, članak 10. stavak 1. Uredbe 2019/472 utvrđuje obvezu država članica da, kada dodjeljuju ribolovne mogućnosti koje im Vijeće stavi na raspolaganje, uzmu u obzir mogući sastav ulova ostvarenog plovilima koja se bave mješovitim ribolovom.
78 U pogledu povijesti nastanka te uredbe, u obrazloženju Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju višegodišnjeg plana za riblje stokove u zapadnim vodama i njima susjednim vodama i za ribarstvo koje iskorištava te stokove, o izmjeni Uredbe (EU) 2016/1139 o utvrđivanju višegodišnjeg plana za Baltičko more i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007 i (EZ) br. 1300/2008 (COM (2018) 149 final), koji je doveo do donošenja Uredbe 2019/472, Komisija posebno naglašava opasnost od „nedovoljn[e] iskorištenost[i] kvota za mješoviti ribolov u zapadnim vodama” zbog fenomena vrsta koje ograničavaju ribolov do kojeg dolazi u slučaju pune primjene obveze iskrcavanja. Stoga pojašnjava da bi se, u okviru višegodišnjeg plana za zapadne vode, „[s]tokovima koji određuju ponašanje ribara i gospodarski su značajni trebalo […] upravljati u skladu s rasponima vrijednosti FMSY” i da „će se upravljanje u skladu s [MSY‑jem] primjenjivati na oko 95 % iskrcanih količina u zapadnim vodama”, a „[p]reostalim količinama, tj. stokovima koji se pretežno ulove kao usputni ulov, trebalo bi upravljati u skladu s predostrožnim pristupom”.
79 Iz svega prethodno navedenog proizlazi da je, s obzirom na to da se sporni TAC‑ovi primjenjuju na stokove koji su isključivo stokovi usputnog ulova, Vijeće imalo diskrecijsku ovlast utvrditi je li te TAC‑ove moguće utvrditi na razini koja osigurava MSY te je li stoga potrebno postupiti u skladu s ICES‑ovim savjetima o nultoj stopi ulova.
80 Međutim, valja podsjetiti na to da je Vijeće prilikom utvrđivanja TAC‑ova i raspodjele ribolovnih mogućnosti među državama članicama pozvano ocijeniti složenu gospodarsku situaciju, za što načelno raspolaže širokom diskrecijskom ovlašću koja se ne odnosi isključivo na utvrđivanje prirode i dosega odredaba koje treba donijeti, nego, u određenoj mjeri, i na utvrđivanje osnovnih podataka. Kada nadzire izvršavanje takve nadležnosti, sud se treba ograničiti na provjeru je li pritom došlo do očite pogreške ili zlouporabe ovlasti odnosno je li dotično tijelo očito prekoračilo granice svoje diskrecijske ovlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 11. siječnja 2017., Španjolska/Vijeće, C‑128/15, EU:C:2017:3, t. 46. i navedenu sudsku praksu). Stoga je na Sudu da ispita je li Vijeće očito prekoračilo granice te diskrecijske ovlasti.
Pitanje je li Vijeće očito prekoračilo granice svoje diskrecijske ovlasti
81 Kao prvo, kao što to izričito proizlazi iz uvodne izjave 7. Uredbe 2020/123, Vijeće je utvrdilo da bi, ako bi se sporni TAC‑ovi utvrdili na razini navedenoj u ICES‑ovim savjetima o nultoj stopi ulova, obveza iskrcavanja svih ulova, uključujući usputni ulov iz tih stokova, u mješovitom ribolovu dovela do pojave vrsta koje ograničavaju ribolov. Stoga je, u skladu s tom uvodnom izjavom 7., „[k]ako bi se postigla odgovarajuća ravnoteža između daljnjeg obavljanja ribolova s obzirom na moguće teške društveno‑gospodarske posljedice i potrebu da se ostvari dobro biološko stanje tih stokova”, Vijeće smatralo da je, „uzimajući u obzir poteškoće u istodobnom obavljanju ribolova svih stokova u mješovitom ribolovu na razini koja osigurava [MSY]”, primjereno utvrditi posebne TAC‑ove za usputne ulove tih stokova i utvrditi ih „na razini kojom će se smanjiti smrtnost tih stokova i potaknuti poboljšanje selektivnosti i izbjegavanja”.
82 Takvo utvrđenje nije zahvaćeno očitom pogreškom u ocjeni.
83 U tom pogledu valja istaknuti da se navedeno utvrđenje temelji na ICES‑ovu savjetu iz studenoga 2019., u kojemu je on procijenio vjerojatnu razinu usputnog ulova 2020. godine iz stokova za koje je izdao savjete o nultoj stopi ulova, pod pretpostavkom da su TAC‑ovi za ciljane stokove u skladu s njegovim savjetima koje je izdao o potonjim stokovima. Međutim, ICES je u tom savjetu procijenio vjerojatni usputni ulov na razinama koje su znatno veće od nule, odnosno na 1279 tona za stok bakalara obuhvaćen prvim spornim TAC‑om, na između 1606 i 1854 tone za stok iste vrste na koju se odnosi drugi od tih TAC‑ova, ovisno o razini ulova koljaka, na između 901 tonu i 917 tona za pišmolj, ovisno o razini ulova škampa, i, u nedostatku znanstvenih podataka, na oko 100 tona za iverak zlatopjeg, s obzirom na razinu najnovijih iskrcavanja. Dakle, iz navedenog se savjeta moglo zaključiti da bi utvrđivanje nultih TAC‑ova za te stokove moglo dovesti do preuranjene zabrane ribolova koji se odnosi na ciljane stokove s kojima su navedeni stokovi povezani i, slijedom toga, utjecati na gospodarsku održivost dotičnih ribarskih flota i životni standard osoba koje ovise o tim aktivnostima.
84 Kao drugo, kao što je to istaknuto u točki 81. ove presude, iz uvodne izjave 7. Uredbe 2020/123 proizlazi da su sporni TAC‑ovi utvrđeni kako bi se cilj održavanja aktivnog ribolova uskladio s ciljem ostvarivanja dobrog biološkog stanja dotičnih stokova. Konkretno, u toj se uvodnoj izjavi 7. navodi da su ti TAC‑ovi utvrđeni na razini kojom će se smanjiti ribolovna smrtnost i potaknuti poboljšanje selektivnosti i izbjegavanja.
85 U tom pogledu, s jedne strane, valja istaknuti da je Vijeće utvrdilo sporne TAC‑ove bilo, u pogledu TAC‑a koji se primjenjuje na bakalar zapadno od Škotske, na razini procjene usputnog ulova koju je dostavio ICES bilo, kad je riječ o drugim spornim TAC‑ovima, na razini nižoj od te procjene. Te su mjere, dakle, mogle potaknuti ribarska plovila da ograniče takav usputni ulov prilikom ulova ciljanih stokova kako bi se izbjegao rizik od preuranjene zabrane predmetnog ribolova.
86 S druge strane, Vijeće se pri utvrđivanju triju spornih TAC‑ova oslonilo na ICES‑ov savjet iz studenoga 2019. kako bi se omogućilo povećanje biomase predmetnih stokova od oko 10 % do 100 %, pri čemu se TAC za iverak zlatopjeg u južnom Keltskom moru, u nedostatku znanstvenih podataka koje je dostavio ICES, temeljio na predostrožnom pristupu. Neovisno o brojkama koje je naveo sud koji je uputio zahtjev i koje su na raspravi potvrdili Komisija i Vijeće, a koje otkrivaju znatan udio biomase predmetnih stokova bakalara i pišmolja, koji predstavljaju sporni TAC‑ovi primjenjivi na te stokove, kao što je to navedeno u točki 37. ove presude, iz svih elemenata podnesenih Sudu ne proizlazi da su razine na kojima su ti TAC‑ovi utvrđeni bile očito nespojive s ciljem Vijeća kojim se, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. Uredbe 2020/123, nastoji postići oporavak biomase osjetljivih stokova do održivih razina, u skladu s dugoročnom perspektivom iz članka 3. točke (d) Uredbe br. 1380/2013. Usto, te se razine temelje ili, u skladu s člankom 3. točkom (c) te uredbe i s člankom 5. stavkom 1. Uredbe 2019/472, na „najboljem raspoloživom znanstvenom savjetu”, u ovom slučaju ICES‑ovu savjetu iz točke 83. ove presude, ili na predostrožnom pristupu, koji se, u nedostatku takvih savjeta, zahtijeva člankom 5. stavkom 2. te uredbe.
87 Kao treće, iz Uredbe 2020/123 proizlazi da je doneseno više korektivnih mjera, uz sporne TAC‑ove, kako bi se ograničio usputni ulov za stokove na koje se odnose ICES‑ovi savjeti o nultoj stopi ulova.
88 Prvo, kako bi se uzela u obzir obveza iskrcavanja, članak 8. te uredbe predviđa da se na sporne TAC‑ove primjenjuje mehanizam razmjene kvota kako bi se postotak ribolovnih kvota dodijeljenih određenim državama članicama stavio na raspolaganje državama članicama bez kvote, s ciljem da se obuhvate neizbježni usputni ulovi potonjih. Kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 7. navedene uredbe, taj mehanizam omogućava da se zajamči da se ribolovne mogućnosti dodijeljene državama članicama iskorištavaju u skladu s člankom 16. stavkom 2. Uredbe br. 1380/2013, kojim se određuje da te ribolovne mogućnosti više ne odražavaju iskrcavanja, nego ulove, kada odbacivanja ulova dotičnog stoka ne budu dopuštena.
89 Drugo, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 8. Uredbe 2020/123, kako bi se smanjili ulovi stokova za koje je Vijeće utvrdilo TAC‑ove za usputni ulov, među kojima su sporni TAC‑ovi, ribolovne mogućnosti za mješoviti ribolov u kojem može doći do tih ulova utvrđene su na razinama koje omogućavaju oporavak najosjetljivijih stokova. Tako je, kao što to u biti navodi Komisija, radi smanjenja pritiska koji se ribolovom koljaka izvršava u odnosu na bakalar u Keltskom moru, TAC za ciljani stok koljaka koji se nalazi u odgovarajućim zonama u Prilogu I.A te uredbe utvrđen na 10 859 tona, umjesto na 16 671 tonu, koliko ICES preporučuje za taj stok.
90 Treće, kao što je to navedeno u uvodnim izjavama 16. do 18. navedene uredbe, uzimajući u obzir ICES‑ove savjete u kojima se procjenjuje da je razina stokova bakalara u Keltskom moru ispod Blim‑a, u smislu članka 2. stavka 8. Uredbe 2019/472, odnosno referentne točke biomase stoka u mrijestu ispod koje može doći do smanjene sposobnosti razmnožavanja, s jedne strane, ciljani ribolov za taj stok se obustavlja, u skladu s člankom 8. stavkom 2. te uredbe, te su, s druge strane, člankom 13. Uredbe 2020/123 predviđene mjere kojima se nameću posebne značajke za ribolovni alat koji se upotrebljava u toj zoni kako bi se poboljšala njegova selektivnost u odnosu na te stokove.
91 Četvrto, kao što je to navedeno u uvodnoj izjavi 26. te uredbe, kako ulov ostvaren 2020. ne bi premašio utvrđeni TAC, države članice obvezale su se da neće primjenjivati, među ostalim, za stokove bakalara zapadno od Škotske, pišmolja u Irskome moru i iverka zlatopjega u južnom Keltskom moru, fleksibilnost iz godine u godinu predviđenu člankom 15. stavkom 9. Uredbe br. 1380/2013, koja im omogućava da dopuste iskrcavanje, unutar ograničenja od 10 % od dopuštenih iskrcavanja, dodatnih količina stoka koji podliježe obvezi iskrcavanja, a koje će se oduzeti od njihovih budućih kvota.
92 Slijedom toga, sporni TAC‑ovi utvrđeni su na temelju najboljeg raspoloživog znanstvenog savjeta na razini koja nije očito neprikladna za usklađivanje cilja održavanja aktivnog mješovitog ribolova s ciljem ponovne uspostave dobrog biološkog stanja dotičnih stokova. Usto, popraćeni su korektivnim mjerama za ograničavanje usputnog ulova izvršenog 2020. na stokove obuhvaćene tim TAC‑ovima i, slijedom toga, utjecaja mješovitog ribolova o kojem je riječ na te stokove. Stoga treba smatrati da donošenjem navedenih TAC‑ova Vijeće nije očito prekoračilo granice svoje diskrecijske ovlasti utvrđene Uredbom br. 1380/2013, osobito člankom 2. stavkom 2. drugim podstavkom, člankom 3. točkama (c) i (d) i člankom 9. stavkom 5. te uredbe kao i člankom 5. Uredbe 2019/472, osobito njegovim stavkom 3.
93 S obzirom na sva prethodna razmatranja, valja zaključiti da ispitivanje drugog pitanja nije otkrilo nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost Priloga I.A Uredbi 2020/123, u dijelu u kojem su tim prilogom utvrđeni sporni TAC‑ovi za 2020. godinu.
Troškovi
94 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) odlučuje:
Ispitivanje drugog prethodnog pitanja nije otkrilo nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost Priloga I.A Uredbi Vijeća (EU) 2020/123 od 27. siječnja 2020. o utvrđivanju ribolovnih mogućnosti za 2020. za određene riblje stokove i skupine ribljih stokova koje se primjenjuju u vodama Unije te, za ribarska plovila Unije, u određenim vodama izvan Unije, u dijelu u kojem je tim prilogom za 2020. godinu utvrđen ukupni dopušteni ulov (TAC) za bakalar (Gadus morhua), s jedne strane, u zoni 6a te u vodama Europske unije i međunarodnim vodama u zoni 5b istočno od 12° 00′ Z (COD/5BE6A) i, s druge strane, u zonama 7b, 7c, 7e do 7k i 8 do 10 te vodama Unije na području Odbora za ribarstvo istočnog dijela središnjeg Atlantika (CECAF) 34.1.1 (COD/7XAD34), za pišmolj (Merlangius merlangus) u zoni 7a (WHG/07A) i za iverak zlatopjeg (Pleuronectes platessa) u zonama 7h, 7j i 7k (PLE/7HJK).
Potpisi