PRESUDA OPĆEG SUDA (sedmo vijeće)
20. rujna 2017.(*)
„Žig Europske unije – Postupak povodom prigovora – Prijava figurativnog žiga Europske unije BADTORO – Raniji verbalni žigovi Europske unije i nacionalni figurativni žig TORO – Relativni razlog za odbijanje – Vjerojatnost dovođenja u zabludu – Sličnost znakova – Sličnost proizvoda i usluga – Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009”
U predmetu T‑350/13,
Jordi Nogues, SL, sa sjedištem u Barceloni (Španjolska), koji zastupaju J. Fernández Castellanos, M. J. Sanmartín Sanmartín i E. López Parés, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji su zastupali V. Melgar i J. Crespo Carrillo, a zatim J. Crespo Carillo, u svojstvu agenata,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom,
Grupo Osborne, SA, sa sjedištem u El Puertu de Santa María (Španjolska), koji zastupa J. M. Iglesias Monravá, odvjetnik,
povodom tužbe podnesene protiv odluke drugog žalbenog vijeća EUIPO‑a od 16. travnja 2013. (predmet R 1446/2012‑2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između društava Grupo Osborne i Jordi Nogues,
OPĆI SUD (sedmo vijeće),
u sastavu: M. van der Woude, predsjednik, I. Ulloa Rubio i A. Marcoulli (izvjestiteljica), suci,
tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 2. srpnja 2013.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 24. rujna 2013.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 7. listopada 2013.,
uzimajući u obzir rješenje o prekidu postupka od 18. prosinca 2013.,
uzimajući u obzir dopis Općeg suda od 1. ožujka 2016. kojim su stranke bile obaviještene da se Opći sud upoznao s odlukom suda za žigove Europske unije br. 1 u Alicanteu (Španjolska) i da je pisana faza postupka okončana,
uzimajući u obzir zahtjev za spajanje, na temelju članka 50. stavka 1. Poslovnika Općeg suda, ovog predmeta s predmetom T‑386/15 i očitovanja stranaka u tom pogledu,
uzimajući u obzir odluku od 13. svibnja 2016. kojom se odbija spajanje ovog predmeta s predmetom T‑386/15,
nakon rasprave održane 15. prosinca 2016.,
uzimajući u obzir rješenje od 15. veljače 2017. o ponovnom otvaranju usmenog djela postupka,
uzimajući u obzir očitovanja EUIPO‑a i intervenijenta podnesena tajništvu Općeg suda 1. i 6. ožujka 2017.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Dana 1. prosinca 2010. tužitelj Jordi Nogues, SL podnio je prijavu za registraciju žiga Europske unije Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (SL 2009., L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).
2 Prijava za registraciju žiga podnesena je za sljedeći figurativni znak:
3 Proizvodi i usluge za koje je zatražena registracija pripadaju razredima 25., 34. i 35. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te za svaki od tih razreda odgovaraju sljedećem opisu:
– razred 25.: „Odjeća, obuća, pokrivala za glavu”;
– razred 34.: „Duhan; pribor za pušače; šibice”;
– razred 35.: „Usluge uvoza; izvoz; trgovačko zastupanje; prodaja u trgovini i putem globalne računalne mreže pisaćeg pribora i potrepština, tekstilne robe, pribora i posuda za kućanstvo i kuhinju, ukrasnih predmeta, artikala za uporabu s duhanom i poklona; oglašavanje; vođenje komercijalnih poslova;
komercijalna administracija; uredski poslovi.”
4 Prijava žiga Europske unije objavljena je u Glasniku žigova Zajednice br. 9/2011 od 14. siječnja 2011.
5 Dana 12. travnja 2011. intervenijent, društvo Grupo Osborne, SA, podnio je na temelju članka 41. Uredbe br. 207/2009 prigovor protiv registracije žiga prijavljenog za proizvode i usluge iz točke 3. ove presude.
6 Prigovor se temeljio na sljedećim ranijim žigovima:
– raniji španjolski figurativni žig, prijavljen 15. srpnja 2010. i registriran 13. prosinca 2010. pod brojem 2939631, koji označava „upaljače za cigarete i artikle za uporabu s duhanom”, obuhvaćene razredom 34., prikazan u nastavku:
– raniji verbalni žig Europske unije TORO, prijavljen 13. rujna 2002. i registriran 5. kolovoza 2010. pod brojem 2844264, koji označava „odjeću, cipele, pokrivala za glavu, pojaseve”, obuhvaćene razredom 25.;
– raniji verbalni žig Europske unije TORO, prijavljen 23. lipnja 2000. i registriran 3. siječnja 2007. pod brojem 1722362, koji označava „usluge oglašavanja, vođenje komercijalnih poslova, komercijalnu administraciju, uredski posao, maloprodaju prehrambenih proizvoda i pića, pri čemu nijedna od tih usluga i/ili proizvoda ne dolazi niti je povezana s bikovima”, obuhvaćene razredom 35.;
– raniji španjolski verbalni žig EL TORO, prijavljen 17. lipnja 1998. i registriran 8. listopada 2003. pod brojem 2169043, koji označava „konfekcijsku odjeću za muškarce, žene ili djecu i cipele (osim ortopedskih cipela); pokrivala za glavu; obuhvaćene razredom 25.;
– raniji španjolski figurativni žig, prijavljen 16. ožujka 2010. i registriran 22. lipnja 2010. pod brojem 2919417, koji označava usluge „maloprodaje u trgovinama i putem interneta raznih artikala”, obuhvaćene razredom 35., prikazan u nastavku:
7 Razlog iznesen u prilog prigovoru bio je postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu iz članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
8 Odjel za prigovore 7. lipnja 2012. prihvatio je prigovor u cijelosti. Zaključio je da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu za skupinu proizvoda na koje se odnosi prijavljeni žig s obzirom na ranije verbalne žigove Europske unije br. 2844264 i 1722362 i raniji španjolski figurativni žig br. 2939631.
9 Tužitelj je 1. kolovoza 2012. EUIPO‑u podnio žalbu protiv odluke Odjela za prigovore, na temelju članaka 58. do 64. Uredbe br. 207/2009.
10 Odlukom od 16. travnja 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) drugo žalbeno vijeće EUIPO‑a odbilo je tužiteljevu žalbu. Osobito je smatralo da su proizvodi na koje se odnose suprotstavljeni znakovi djelomično istovjetni, a djelomično slični. Osim toga, s obzirom na uobičajeni razlikovni karakter ranijih žigova, iako više registriranih španjolskih žigova sadržava riječ „toro”, na važnost zajedničkog elementa „toro”, koji opravdava postojanje fonetskih, konceptualnih i u manjoj mjeri vizualnih sličnosti, te u nedostatku u svakom slučaju utvrđenog mirnog supostojanja suprotstavljenih znakova na španjolskom tržištu, zaključilo je da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
Zahtjevi stranaka
11 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– naloži EUIPO‑u snošenje troškova.
12 EUIPO i intervenijent od Općeg suda zahtijevaju da:
– odbije tužbu;
– naloži tužitelju snošenje troškova.
Pravo
13 U prilog tužbi tužitelj navodi samo jedan tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009. Prema njegovu mišljenju, žalbeno vijeće pogrešno je ocijenilo da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova.
Uvodna očitovanja
14 Na temelju članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, na temelju prigovora nositelja ranijeg žiga, žig za koji je podnesena prijava za registraciju neće se registrirati ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga obuhvaćenih tim žigovima postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu na državnom području na kojem je zaštićen raniji žig. Vjerojatnost dovođenja u zabludu uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu s ranijim žigom. Osim toga, u skladu s člankom 8. stavkom 2. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe br. 207/2009, pojam ranijih žigova treba razumjeti kao žigove registrirane u državi članici s datumom prijave za registraciju koji prethodi datumu prijave za registraciju žiga Europske unije.
15 Prema ustaljenoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu predstavlja vjerojatnost da javnost može vjerovati da predmetni proizvodi ili usluge potječu iz istog poduzeća ili gospodarski povezanih poduzeća. Prema toj istoj sudskoj praksi, vjerojatnost dovođenja u zabludu treba ocijeniti općenito, prema percepciji koju mjerodavna javnost ima o predmetnim znakovima i proizvodima ili uslugama te uzimajući u obzir sve relevantne elemente u tom slučaju, osobito međuovisnost sličnosti znakova i sličnosti obilježenih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 9. srpnja 2003., Laboratorios RTB/OHIM – Giorgio Beverly Hills (GIORGIO BEVERLY HILLS), T‑162/01, EU:T:2003:199, t. 30. do 33. i navedenu sudsku praksu).
16 U svrhu primjene odredbi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, vjerojatnost dovođenja u zabludu istodobno pretpostavlja istovjetnost ili sličnost suprotstavljenih žigova te istovjetnost ili sličnost proizvoda ili usluga koje oni obilježavaju. Radi se o kumulativnim uvjetima (vidjeti presudu od 22. siječnja 2009., Commercy/OHIM – easyGroup IP Licensing (easyHotel), T‑316/07, EU:T:2009:14, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
17 Prema sudskoj praksi, u okviru opće procjene vjerojatnosti dovođenja u zabludu valja uzeti u obzir prosječnog potrošača odnosne kategorije proizvoda koji je uobičajeno obaviješten, razumno pažljiv i oprezan. Također treba uzeti u obzir činjenicu da razina pažnje prosječnog potrošača može varirati s obzirom na kategoriju predmetnih proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 13. veljače 2007., Mundipharma/OHIM – Altana Pharma (RESPICUR), T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 42. i navedenu sudsku praksu).
18 Osim toga, kad se zaštita ranijeg žiga odnosi na cijelu Europsku uniju, treba uzeti u obzir percepciju suprotstavljenih žigova koju na tom području imaju potrošači proizvoda ili usluga o kojima je riječ. Međutim, valja podsjetiti da je, kako bi se odbila registracija žiga Europske unije, dovoljno da relativni razlog za odbijanje u smislu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 postoji u dijelu Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 14. prosinca 2006., Mast‑Jägermeister/OHIM – Licorera Zacapaneca (VENADO u okviru i dr.), T‑81/03, T‑82/03 i T‑103/03, EU:T:2006:397, t. 76. i navedenu sudsku praksu).
19 U ovom slučaju, kada je riječ o definiciji mjerodavne javnosti, žalbeno je vijeće smatralo da su proizvodi koji su obuhvaćeni razredima 25. i 34. namijenjeni širokoj javnosti i da su usluge koje ulaze u razred 35. namijenjene kako širokoj tako i specijaliziranoj javnosti. Iz toga je zaključilo da postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu treba ocijeniti uzimajući u obzir percepciju znakova prosječnog potrošača koji pripada kako širokoj tako i specijaliziranoj javnosti, osobito španjolskog potrošača, s obzirom na to da se prigovor temelji osobito na španjolskim žigovima.
20 To određivanje mjerodavne javnosti, koje, uostalom, tužitelj nije osporio, mora biti potvrđeno zbog istih razloga kao što su oni iz pobijane odluke.
21 Kada je riječ o usporedbi proizvoda i usluga koje označavaju suprotstavljeni znakovi, stranke se s pravom slažu kada zaključuju da su proizvodi i usluge iz razreda 25. i 35. istovjetni, a da su proizvodi iz razreda 34. istovjetni odnosno slični.
22 U svjetlu tih razmatranja u odnosu na ocjenu žalbenog vijeća u pobijanoj odluci valja ispitati tužiteljevu argumentaciju koja se temelji na povredi članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.
Sličnost suprotstavljenih znakova
23 Iz sudske prakse proizlazi da se opća procjena vjerojatnosti dovođenja u zabludu, u dijelu koji se odnosi na vizualnu, fonetsku ili koncepcijsku sličnost suprotstavljenih znakova, treba temeljiti na dojmu koji proizvodi cjelina, vodeći računa osobito o njihovim razlikovnim i dominantnim elementima. Percepcija žigova koju ima prosječan potrošač predmetnih proizvoda ili usluga ima odlučujuću ulogu u sveobuhvatnoj procjeni navedene vjerojatnosti. U tom pogledu prosječan potrošač redovito percipira žig kao cjelinu i ne ispituje njegove različite detalje (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 35. i navedenu sudsku praksu).
24 Uostalom, ocjena sličnosti između dvaju žigova ne može se ograničiti na uzimanje u obzir samo jednog sastavnog dijela složenog žiga i njegove usporedbe s drugim žigom. Naprotiv, usporedba se treba provesti ispitivanjem suprotstavljenih žigova kao cjeline, što ne isključuje mogućnost da dojmom koji je cjelina proizvela u pamćenju mjerodavne javnosti može pod određenim okolnostima prevladati jedan ili više njegovih elemenata (vidjeti presudu od 12. lipnja 2007., OHIM/Shaker, C‑334/05 P, EU:C:2007:333, t. 41. i navedenu sudsku praksu). Ocjena sličnosti moći će se provesti isključivo na osnovi dominantnog elementa samo ako su svi ostali sastavni dijelovi žiga zanemarivi. Takav bi slučaj bio kada bi taj sastavni dio mogao sam prevladavati u slici tog žiga koju mjerodavna javnost pamti, tako da su svi ostali sastavni dijelovi zanemarivi u cjelokupnom dojmu koji on ostavlja (vidjeti u tom smislu presudu od 20. rujna 2007., Nestlé/OHIM, C‑193/06 P, neobjavljenu, EU:C:2007:539, t. 43.).
25 U ovom slučaju žalbeno je vijeće zaključilo da postoji opći dojam sličnosti suprotstavljenih znakova zbog njihove verbalne i konceptualne podudarnosti, odnosno zbog prisutnosti pojma „toro”, koji je lako prepoznatljiv u sklopu prijavljenog žiga i koji, kao prvo, čini jedinu sastavnicu ranijeg verbalnog žiga Europske unije i jedini verbalni element ranijeg španjolskog figurativnog žiga, kao drugo, ima razlikovni karakter i, kao treće, nema sporedni značaj u prijavljenom žigu. Kada je riječ o ranijim čisto verbalnim žigovima, žalbeno je vijeće smatralo da je sličnost pojačana činjenicom da pojam „toro” ima samostalan razlikovni položaj u sklopu prijavljenog žiga.
Razlikovni i dominantni elementi suprotstavljenih znakova
26 U ovom slučaju osobito iz točaka 31., 32. i 42. pobijane odluke proizlazi da, prema žalbenom vijeću, nijedan od elemenata koji čini prijavljeni žig ne dominira njegovim vizualnim dojmom, dok ranijim španjolskim figurativnim žigom dominira verbalni element „toro”. Kao što je to rečeno u točki 25. supra, žalbeno vijeće također je smatralo da verbalni element „toro” zauzima samostalan razlikovni položaj u sklopu prijavljenog žiga.
27 Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da je provelo fragmentiranu i neopravdanu usporedbu suprotstavljenih znakova. Time je iskrivilo „idejnu cjelinu” prijavljenog žiga, pogrešno smatrajući da nijedan element ne dominira njegovim vizualnim dojmom i da pojam „toro” nema sporedan značaj, iako se taj pojam pojavljuje na kraju znaka i prethodi mu znatno veći originalni grafički element čija se važnost ne može podcijeniti. Također navodi da je žalbeno vijeće pogrešno primijenilo sudsku praksu proizišlu iz presude od 6. listopada 2005., Medion (C‑120/04, EU:C:2005:594), iako su okolnosti slučaja bitno drugačije, osobito jer se pojam „toro” ne pojavljuje samostalno u prijavljenom žigu. Time je žalbeno vijeće povrijedilo načelo usporedbe prema cjelokupnom dojmu.
28 EUIPO i intervenijent osporavaju tu argumentaciju.
29 Kao prvo, valja podsjetiti da – iako, kada se žig sastoji od verbalnih i figurativnih elemenata, prvi su načelno razlikovni u većoj mjeri od drugih jer će se prosječan potrošač lakše pozivati na predmetne proizvode navodeći ime žiga nego opisujući njegov figurativni element – iz toga ne slijedi da verbalne elemente žiga treba smatrati više razlikovnima od figurativnih. Naime, u slučaju složenog žiga figurativni element može imati istu važnost kao i verbalni (presuda od 6. listopada 2015., Monster Energy/OHIM – Balaguer (icexpresso + energy coffee), T‑61/14, neobjavljena, EU:T:2015:750, t. 37.). Stoga valja ispitati bitne kvalitete figurativnog elementa i one verbalnog elementa osporenog žiga kao i njihove odnosne položaje, kako bi se utvrdila dominantna sastavnica (vidjeti u tom smislu presudu od 16. siječnja 2008., Inter‑Ikea/OHIM – Waibel (idea), T‑112/06, neobjavljenu, EU:T:2008:10, t. 49.).
30 U ovom slučaju figurativni element prijavljenog žiga je izmišljeni crtež koji predstavlja bika s velikim rogovima nezadovoljnog pogleda. U tom pogledu njegova istaknuta veličina u sklopu prijavljenog žiga znatno nadilazi veličinu verbalnog elementa. Kao drugo, figurativni element nalazi se iznad verbalnoga. Kao treće, nacrtani bik je masivan, crn i posebno originalan. U tim okolnostima treba smatrati da su maštovitost i veličina figurativnog elementa takve da mogu odvratiti pozornost mjerodavne javnosti od verbalnog elementa koji se nalazi ispod. Stoga tužitelj opravdano iznosi da je žalbeno vijeće u točki 31. pobijane odluke pogrešno smatralo da nijedan od kombiniranih elemenata prijavljenog žiga ne dominira vizualnim dojmom. Posljedično, verbalni element prijavljenog žiga, uključujući pojam „toro”, zauzima sporedan položaj u prijavljenom žigu.
31 Međutim, kao što je to iznijelo žalbeno vijeće u točki 31. pobijane odluke, verbalni element izražen je tiskanim slovima. Unatoč znatnoj veličini figurativnog elementa, verbalni element jasno je vidljiv. U tim okolnostima dominantna narav figurativnog elementa prijavljenog žiga ne može učiniti zanemarivim verbalni element „badtoro” u cjelokupnom dojmu žiga (vidjeti po analogiji presude od 8. rujna 2010., Kido/OHIM – Amberes (SCORPIONEXO), T‑152/08, neobjavljenu, EU:T:2010:357, t. 66. i od 23. travnja 2015., Iglotex/OHIM – Iglo Foods Group (IGLOTEX), T‑282/13, neobjavljenu, EU:T:2015:226, t. 53. i 54.).
32 Kao drugo, kada je riječ o primjeni žalbenog vijeća presude od 6. listopada 2005., Medion (C‑120/04, EU:C:2005:594), valja podsjetiti da se prema sudskoj praksi koja je proizišla iz te presude zajednički element suprotstavljenih žigova, čak i ako se ne može smatrati da dominira ukupnim dojmom, mora uzeti u obzir u ocjeni njihove sličnosti, s obzirom na to da sam po sebi čini raniji žig i zadržava samostalan razlikovni položaj u složenom žigu koji čini osobito taj element i za koji je podnesena prijava za registraciju. Naime, u slučaju da zajednički element zadržava samostalan razlikovni položaj u složenom žigu, ukupan dojam koji ostavlja taj znak može navesti javnost da vjeruje da predmetni proizvodi ili usluge potječu barem od gospodarski povezanih poduzetnika, a u tom slučaju treba uzeti u obzir vjerojatnost dovođenja u zabludu (presuda od 22. listopada 2015., BGW, C‑20/14, EU:C:2015:714, t. 38.).
33 Ispitivanjem postojanja samostalnog razlikovnog položajajednog od elemenata složenog znaka tako se želi odrediti one od navedenih elemenata koje će percipirati mjerodavna javnost (vidjeti presudu od 28. siječnja 2016., Novomatic/OHIM – Simba Toys (African SIMBA), T‑687/14, neobjavljenu, EU:T:2016:37, t. 135. i navedenu sudsku praksu).
34 U tom pogledu Sud je pojasnio da element složenog znaka ne zadržava takav samostalan razlikovni položaj ako taj element s jednim ili nekoliko drugih elemenata znaka zajedno čini cjelinu koja ima drukčije značenje u odnosu na značenje navedenih elemenata zasebno (presuda od 8. svibnja 2014., Bimbo/OHIM, C‑591/12 P, EU:C:2014:305, t. 25.).
35 Valja također reći da, iako prosječan potrošač obično žig percipira kao cjelinu i ne provodi ispitivanje njegovih različitih detalja, ostaje činjenica da, percipirajući verbalni znak, on će ga rastaviti na verbalne elemente koji za njega imaju konkretno značenje ili koji su slični riječima koje poznaje (vidjeti u tom smislu presude od 13. veljače 2007., RESPICUR, T‑256/04, EU:T:2007:46, t. 57. i od 13. veljače 2008., Sanofi‑Aventis/OHIM – GD Searle (ATURION), T‑146/06, neobjavljenu, EU:T:2008:33, t. 58.).
36 U ovom slučaju, kao što je to žalbeno vijeće iznijelo u točki 35. pobijane odluke, javnost španjolskog govornog područja kao i dio javnosti Unije koji razumije značenje riječi „toro” identificirat će taj pojam u sklopu verbalnog elementa. No taj pojam jedina je sastavnica ili jedini verbalni element ranijih suprotstavljenih žigova.
37 U tom pogledu treba najprije podsjetiti da verbalni element prijavljenog žiga, suprotno zaključcima žalbenog vijeća, zauzima sporedan položaj u znaku.
38 Nadalje treba primijetiti da se pojam „toro” nalazi na kraju znaka i da mu prethodi pojam „bad”. U vezi s tim može se podsjetiti da potrošač obično daje veću važnost početku riječi (vidjeti u tom smislu presude od 17. ožujka 2004., El Corte Inglés/OHIM – González Cabello i Iberia Líneas Aéreas de España (MUNDICOR), T‑183/02 i T‑184/02, EU:T:2004:79, t. 81. i od 16. ožujka 2005., L’Oréal/OHIM – Revlon (FLEXI AIR), T‑112/03, EU:T:2005:102, t. 64. i 65.).
39 Osim toga, prijavljeni žig sastoji se od jednog jedinog verbalnog elementa, odnosno pojma „badtoro”, stvorenog spajanjem pojmova „bad” i „toro”. Činjenica da nije bilo razdvajanja između dvaju pojmova pojačava jedinstvenu percepciju verbalnog elementa koji će barem dio javnosti španjolskog govornog područja i javnosti koja razumije pojam „toro” shvatiti kao „zločesti ili loš bik” (vidjeti po analogiji presudu od 29. rujna 2011., Procter & Gamble Manufacturing Cologne/OHIM – Natura Cosméticos (NATURAVIVA), T‑107/10, neobjavljenu, EU:T:2011:551, t. 34.). U tom smislu verbalni element upućuje upravo na izmišljeni crtež bika koji će, s obzirom na dominantnost u sklopu prijavljenog žiga i njegovu jedinstvenost, kako je naznačeno u točki 30. supra, doista biti element koji će mjerodavna javnost imati tendenciju prepoznati i sačuvati u pamćenju, više nego samu životinju. Slijedi da će verbalni element „badtoro” biti razmotren zajedno s figurativnim elementom, s obzirom na to da cjelina čini logičnu jedinicu koja se udaljava od samog naziva životinje izraženog u ranijim žigovima.
40 Posljedično, s obzirom na to da se podsjeća da potrošač obično percipira žig kao cjelinu i ne upušta se u ispitivanje njegovih različitih pojedinosti, valja smatrati da potonji općenito neće samostalno percipirati niti zapamtiti riječ „toro” u sklopu prijavljenog žiga, bez njegove dovoljne privlačnosti (vidjeti po analogiji presudu od 24. svibnja 2012., Grupo Osborne/OHIM – Industria Licorera Quezalteca (TORO XL), T‑169/10, neobjavljenu, EU:T:2012:261, t. 42.). Slijedi da tužitelj osnovano iznosi da je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da pojam „toro” zadržava samostalan razlikovni položaj u sklopu prijavljenog žiga.
41 Sličnost suprotstavljenih znakova valja ocijeniti s obzirom na ta razmatranja.
Vizualna sličnost
42 Tužitelj iznosi da, protivno zaključcima žalbenog vijeća, suprotstavljeni znakovi nisu vizualno slični.
43 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve tvrdnje.
44 U ovom slučaju žalbeno je vijeće smatralo da zbog podudarnosti verbalnog elementa „toro” suprotstavljeni znakovi imaju određeni stupanj sličnosti, iako nizak s obzirom na prisutnost u prijavljenom žigu verbalnog elementa „bad” koji se nalazi ispred verbalnog elementa „toro” te postojanje razlika između njihovih figurativnih elemenata odnosno nepostojanje figurativnog elementa u ranijim žigovima.
45 U tom pogledu valja podsjetiti da je žalbeno vijeće pošlo od pogrešne premise da pojam „toro” nema sporedan položaj. U tom kontekstu dalo je posebnu važnost podudarnosti pojma „toro” u suprotstavljenim znakovima a da nije prethodno razmotrilo može li mjerodavna javnost zapamtiti samostalno pojam „toro” u sklopu prijavljenog žiga.
46 No, iako je suprotstavljenim znakovima zajednički pojam „toro”, u mnogočemu se razlikuju. Tako u pogledu ranijih verbalnih žigova Europske unije TORO prijavljeni žig ima vrlo različitu strukturu. Naime, sadržava dominantan figurativni element koji predstavlja izmišljenog i originalnog bika ispod kojeg stoji verbalni element koji se sastoji od riječi „toro” kojoj prethodi skupina slova „bad”, a čija cjelina tvori jedinstveni verbalni element.
47 U usporedbi s ranijim španjolskim figurativnim žigom, struktura prijavljenog žiga također ima znatne razlike, s obzirom na to da se prvi sastoji od figurativnog elementa i dominantnog verbalnog elementa koji se nalazi sa strane. Naprotiv, prijavljeni žig sastoji se od dominantnog figurativnog elementa i sporednog verbalnog elementa koji se nalazi ispod. Nadalje, iako dva figurativna elementa predstavljaju bika, oni su sadržajno različiti. Naime, raniji španjolski žig predstavlja crni obris bika, klasičan i cjelovit, iz profila. Naprotiv, figurativni element prijavljenog žiga je izmišljen, gledan sprijeda, crne boje. Ima tri kopita, rogove i istaknute oči bijele boje. Konačno, suprotstavljeni znakovi djelomično se razlikuju u verbalnom elementu.
48 U tim okolnostima činjenica da raniji žigovi i prijavljeni žig sadržavaju riječ „toro” ima slab utjecaj u njihovoj usporedbi kao cjeline, dok, kao što je to istaknuto u točki 40. supra, taj pojam ne zadržava samostalan razlikovni položaj u sklopu prijavljenog žiga, protivno zaključcima žalbenog vijeća. U tom pogledu valja istaknuti da vizualni dojam dvaju žigova koji dijele isti element može biti različit, osobito kada se usporedba odnosi, s jedne strane, na verbalni žig, poput ranijih žigova Europske unije, i, s druge strane, složeni žig, poput prijavljenog žiga, koji se sastoji od snažnog figurativnog elementa i djelomično različitog verbalnog elementa, a koji nudi različit vizualni dojam samog elementa „toro” (vidjeti u tom smislu presude od 8. prosinca 2011., Aktieselskabet af 21. november 2001/OHIM – Parfums Givenchy (only givenchy), T‑586/10, neobjavljenu, EU:T:2011:722, t. 33. i od 17. svibnja 2013., Rocket Dog Brands/OHIM – Julius‑K9 (JULIUS K9), T‑231/12, neobjavljenu, EU:T:2013:264, t. 34.).
49 U tim okolnostima – s obzirom na razlike u detaljima iznesene ranije između suprotstavljenih znakova i s obzirom na značaj njihovih odnosnih elemenata i nedostatak samostalnog razlikovnog položaja pojma „toro” – valja smatrati da oni u cijelosti imaju u najboljem slučaju vrlo nizak stupanj vizualne sličnosti.
Fonetska sličnost
50 Tužitelj navodi da je, s obzirom na postojanje pojma „bad” ispred pojma „toro”, žalbeno vijeće pogrešno smatralo da su suprotstavljeni znakovi fonetski slični. Ističe da ti pojmovi sadržavaju niz različitih slova, da njihova struktura ima različit ritam i niz različitih glasova i da pojam „badtoro” španjolskim potrošačima zvuči strano i novo.
51 EUIPO i intervenijent osporavaju tu argumentaciju.
52 O tome valja reći da se suprotstavljeni znakovi razlikuju s fonetskog stajališta u dodatnom slogu „bad”, ali su im zajednička dva sloga, „to” i „ro”. U tom kontekstu niz slova „d” i „t”, koji je stran španjolskoj javnosti, nije dovoljan da se izbjegne da fonetski dojam cjeline suprotstavljenih znakova, s obzirom na slaganje pojma „toro”, ima odnos sličnosti srednjeg stupnja, kako je to pravilno ocijenilo žalbeno vijeće.
Konceptualna sličnost
53 Na konceptualnom planu tužitelj prigovara žalbenom vijeću da nije uzelo u obzir činjenicu da je prijavljeni žig, za razliku od ranijih žigova za koje se pojam „toro” odnosio na životinju, prenosio „kompleksnu” ideju, uključujući maskotu koja se obraća javnosti univerzalnom porukom izazova i pobune kao i njezino ime koje se sastoji od neologizma „badtoro”. Prema tužitelju, pojmovi „bad” i „toro” su, dakle, nerazdvojivi.
54 EUIPO i intervenijent osporavaju tužiteljeve argumente.
55 Uvodno valja podsjetiti da, u skladu sa sudskom praksom, konceptualna sličnost proizlazi iz činjenice da se dva žiga koriste slikama podudarnog semantičkog sadržaja (presude od 11. studenoga 1997., SABEL, C‑251/95, EU:C:1997:528, t. 24. i od 21. travnja 2010., Peek & Cloppenburg i van Graaf/OHIM – Queen Sirikit Institute of Sericulture (Thai Silk), T‑361/08, EU:T:2010:152, t. 63.).
56 U ovom slučaju iz pobijane odluke proizlazi da se žalbeno vijeće poglavito temeljilo na tome da u suprotstavljenim znakovima postoji pojam „toro”. Naime, smatralo je da su ti znakovi zbog tog razloga djelomično istovjetni na konceptualnom planu za javnost koja razumije značenje riječi „toro”, neovisno o tome razumije li pojam „bad”. Podredno je iznijelo da se prijavljeni žig također podudara s ranijim španjolskim figurativnim žigom zbog svojeg grafičkog motiva koji predstavlja bika. Žalbeno je vijeće zaključilo da su za javnost koja razumije značenje pojma „toro” suprotstavljeni znakovi vrlo slični. Naprotiv, žalbeno je vijeće smatralo da javnost koja ne razumije riječ „toro” ne percipira suprotstavljene znakove kao slične, odnosno da ih percipira kao različite ako razumije značenje riječi „bad”.
57 Najprije treba podsjetiti da se ti zaključci temelje na pogrešnoj premisi da pojam „toro” nije sporedan u prijavljenom žigu. Okolnost da je žalbeno vijeće smatralo da će javnost koja ne razumije pojam „toro” prijavljeni žig i raniji španjolski figurativni žig percipirati kao da nisu slični, iako svaki sadržava prikaz bika, ističe posebnu važnost danu podudarnosti pojma „toro” u dvama znakovima.
58 U tom kontekstu najprije valja istaknuti, poput žalbenog vijeća, da za javnost koja ne razumije značenje pojma „toro” prijavljeni žig nema nikakvu konceptualnu sličnost s ranijim verbalnim žigovima Europske unije TORO.
59 U pogledu španjolske javnosti ili javnosti koja razumije značenje riječi „toro”, kako je bilo navedeno u točki 36. supra, ona će utvrditi verbalni element prijavljenog žiga kao sastavljen, s jedne strane, od pojma ili niza slova „bad” i, s druge strane, od pojma „toro”, odnosno točnog naziva životinje na španjolskom. Tako će taj potonji pojam javnost percipirati kao upućivanje na navedenu životinju i, ovisno o slučaju, prikazanu u ranijim žigovima, što može približiti suprotstavljene znakove s konceptualnog stajališta.
60 Međutim, iako to opće upućivanje na koncept bika proizlazi iz suprotstavljenih znakova, bik prikazan u prijavljenom žigu više sliči, kao što to navodi tužitelj, maskoti ili liku koji je različit od životinje jednostavno spomenute ili prikazane u ranijim žigovima. Stoga je, za razliku od naziva „toro” i klasičnog obrisa bika prikazanog u ranijem figurativnom žigu, bik u prijavljenom žigu humaniziran, osobito u očima, koje, kako to ističe tužitelj, izražavaju zločest ili nepovjerljiv stav. Nadalje, životinja je prikazana na vrlo maštovit način, s nerazmjerno velikim rogovima i samo tri kopita. S obzirom na izraz tako prikazanog bika, verbalni element „badtoro” mogao bi se shvatiti kao ime tog lika.
61 U tim okolnostima, valja smatrati da, uzevši kao cjelinu, figurativni i verbalni element prijavljenog žiga izražavaju koncept koji se udaljava od klasičnog koncepta bika kao životinje. Stoga valja relativizirati konceptualnu sličnost između suprotstavljenih znakova, pri čemu je treba smatrati u najboljem slučaju kao srednju, a ne kao veliku, kako je to pogrešno smatralo žalbeno vijeće.
62 Iz svega što prethodi proizlazi da je žalbeno vijeće svoju analizu sličnosti suprotstavljenih znakova temeljilo na pogrešnom utvrđenju nedominantnosti figurativnog elementa, precjenjujući utjecaj na javnost pojma „toro” u dvama znakovima. U tom kontekstu – s obzirom na činjenicu, s jedne strane, da je figurativni element, zbog svoje dominantnosti i jedinstvenosti, element koji će privući pažnju mjerodavne javnosti i, s druge strane, da pojam „toro” ne zadržava samostalan razlikovni položaj u sklopu prijavljenog žiga – valja zaključiti da suprotstavljeni znakovi imaju vrlo nizak stupanj vizualne sličnosti, srednji stupanj fonetske sličnosti i određeni stupanj konceptualne sličnosti. Posljedično, stupanj opće sličnosti između predmetnih znakova je nizak (vidjeti po analogiji presudu od 17. veljače 2011., Annco/OHIM – Freche et fils (ANN TAYLOR LOFT), T‑385/09, EU:T:2011:49, t. 38.).
63 Stoga je žalbeno vijeće pogrešno smatralo da su suprotstavljeni znakovi općenito slični.
Vjerojatnost dovođenja u zabludu
64 Valja podsjetiti da postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu kada su stupanj sličnosti predmetnih žigova i stupanj sličnosti proizvoda ili usluga obilježenih tim žigom dovoljno visoki (presude od 23. listopada 2002., Matratzen Concord/OHIM – Hukla Germany (MATRATZEN), T‑6/01, EU:T:2002:261, t. 45. i od 11. siječnja 2013., Kokomarina/OHIM – Euro Shoe Group (interdit de me gronder IDMG), T‑568/11, neobjavljena, EU:T:2013:5, t. 48.).
65 Također treba podsjetiti da prema sudskoj praksi prosječan potrošač dotične kategorije proizvoda rijetko ima mogućnost izravno usporediti različite žigove, nego se treba pouzdati u nesavršenu sliku koju je zapamtio (presuda od 22. lipnja 1999., Lloyd Schuhfabrik Meyer, C‑342/97, EU:C:1999:323, t. 26.).
66 U ovom slučaju tužitelj osporava zaključke žalbenog vijeća u pogledu postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu ističući da je propustilo uzeti u obzir ublaženu razlikovnu narav ranijih žigova, dok pojam „toro” upućuje na tako prikazanu životinju, osobito u Španjolskoj, gdje je bik nacionalni simbol koji ne može biti predmet isključivog prava dodijeljenog samo jednom subjektu. Žalbeno vijeće osim toga nije uzelo u obzir „visoko razlikovnu svojstvenu” narav prijavljenog žiga, uzevši u obzir njegovu originalnost i činjenicu koja se može okvalificirati notornom da su takav grafički prikaz kao i ime lika koje je izmislio tužitelj predmet zaštite intelektualnog prava. Nadalje, nije uzelo u obzir notorne potrošačke navike mjerodavne javnosti. Konačno, tužitelj se poziva na presude koje su donijeli španjolski sudovi za žigove Europske unije, na posljednjem mjestu presudu koju je 18. siječnja 2017. donio Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska).
67 U tom pogledu žalbeno je vijeće u točki 57. pobijane odluke smatralo da je – s obzirom na opći dojam sličnosti suprotstavljenih znakova i identiteta proizvoda i usluga obilježenih tim znakovima i s obzirom na načelo međuovisnosti između elemenata vjerojatnosti dovođenja u zabludu – vjerojatnost dovođenja u zabludu, uključujući vjerojatnost dovođenja u svezu, neizbježna.
68 U tom pogledu valja podsjetiti da su predmetni proizvodi i usluge bilo istovjetni bilo slični, ali, suprotno zaključcima žalbenog vijeća, suprotstavljeni znakovi imaju tek nizak stupanj opće sličnosti.
69 U okviru opće ocjene suprotstavljenih znakova, vizualne, fonetske i konceptualne razlike koje postoje među njima – a koje proizlaze iz dominantnosti i maštovitosti prikazanog bika i pojma „bad” koji prethodi pojmu „toro” u prijavljenom žigu kao i logičke cjeline koja proizlazi iz verbalnih i figurativnih elemenata zamišljenih zajedno – dovoljne su kako bi se smatralo da ih, u prisutnosti navedenih znakova, mjerodavna javnost neće dovesti u vezu, iakose ni dominantni figurativni element ni verbalni element prijavljenog žiga ne podudaraju s jedinim elementom ili jednim od elemenata ranijih žigova. U tim okolnostima, unatoč istovjetnosti ili sličnosti predmetnih proizvoda i usluga, malo je vjerojatno da će oni pod prijavljenim žigom u očima potrošača dolaziti od poduzeća koje je nositelj ranijih žigova ili poduzeća koje je s njim gospodarski povezano (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 18. prosinca 2008., Torres/OHIM – Bodegas Peñalba López (Torre Albéniz), T‑287/06, EU:T:2008:602, t. 74.).
70 Posljedično, a da nije potrebno izjasniti se o drugim argumentima koje je iznio tužitelj, valja prihvatiti razlog koji se temelji na tome da je, priznajući postojanje vjerojatnosti dovođenja u zabludu između suprotstavljenih znakova, EUIPO povrijedio odredbe članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i stoga poništiti pobijanu odluku.
Troškovi
71 Sukladno članku 134. stavku 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.
72 U ovom slučaju, s obzirom na to da EUIPO nije uspio u svojem tužbenom zahtjevu, a da tužitelj nije podnio zahtjev da intervenijent snosi troškove, EUIPO‑u valja naložiti da snosi vlastite troškove kao i tužiteljeve troškove, sukladno tužiteljevu zahtjevu.
73 Nadalje, intervenijent, koji nije uspio u tužbenom zahtjevu, snosit će vlastite troškove.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (sedmo vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Poništava se odluka drugog žalbenog vijeća Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) od 16. travnja 2013. (predmet R 1446/2012‑2).
2. Tužitelj će snositi vlastite troškove kao i troškove društva Jordi Nogues, SL.
3. Društvo Grupo Osborne, SA snosit će vlastite troškove.
Van der Woude | Ulloa Rubio | Marcoulli |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 20. rujna 2017.
Potpisi