Predmet C‑26/13
Árpád Kásler
i
Hajnalka Káslerné Rábai
protiv
OTP Jelzálogbank Zrt
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Kúria)
„Direktiva 93/13/EEZ – Nepoštene odredbe u ugovorima sklopljenima između poslovnog subjekta i potrošača – Članak 4. stavak 2. i članak 6. stavak 1. – Ocjena nepoštenog karaktera ugovornih odredbi – Izuzimanje odredbi koje se odnose na glavni predmet ugovora ili primjerenost cijene ili naknade pod uvjetom da su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene – Ugovori o potrošačkom kreditu u stranoj valuti – Ugovorne odredbe u vezi s tečajem – Razlika između kupovnog tečaja, mjerodavnog za isplatu, i prodajnog tečaja, mjerodavnog za otplatu kredita – Ovlasti nacionalnog suca u slučaju kada utvrdi da je neka odredba ‚nepoštena’ – Zamjena nepoštene ugovorne odredbe dispozitivnom odredbom nacionalnog prava – Dopuštenost“
Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 30. travnja 2014.
1. Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Područje primjene – Odredbe koje utvrđuju glavni predmet ugovora ili se odnose na cijenu ili naknadu i usluge ili robu koje treba isporučiti kao protučinidbu – Pojam – Odredba koja je stavljena u ugovor o kreditu u stranoj valuti, sklopljen između poslovnog subjekta i potrošača a da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo – Isključenje
(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 4. st. 2.)
2. Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Područje primjene – Odredbe koje utvrđuju glavni predmet ugovora ili se odnose na cijenu ili naknadu i usluge ili robu koje treba isporučiti kao protučinidbu – Isključenje – Pretpostavke – Obveza da se ispune zahtjevi razumljivosti i transparentnosti – Opseg
(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 4. st. 2.)
3. Zaštita potrošača – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Direktiva 93/13 – Utvrđenje nepoštenosti odredbe – Opseg – Nacionalno uređenje koje u slučaju utvrđenja ništetnosti nepoštene odredbe nacionalnom sucu omogućuje da nepoštenu odredbu zamijeni dispozitivnom odredbom nacionalnog prava – Dopuštenost
(Direktiva Vijeća 93/13, čl. 6. st. 1.)
1. Članak 4. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da se izraz „glavni predmet ugovora“ odnosi na odredbu koja je stavljena u ugovor o kreditu u stranoj valuti sklopljen između poslovnog subjekta i potrošača, poput odredbe u glavnom postupku i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a na temelju koje se prodajni tečaj za tu valutu primjenjuje na obračun rata otplate kredita samo ako se utvrdi da ta odredba predstavlja bitnu činidbu tog ugovora koja ga kao takva bitno određuje, što je sud koji je uputio zahtjev dužan provjeriti s obzirom na narav, opću strukturu i odredbe ugovora kao i činjenični i pravni kontekst te odredbe. Ne može se smatrati da takva odredba, zbog toga što sadrži novčanu obvezu potrošača za plaćanje iznosâ koji proizlaze iz razlike između prodajnog i kupovnog tečaja strane valute u sklopu otplate kredita, sadrži „naknadu“ koja kao protučinidba za činidbu davatelja kredita ne bi podlijegala ocjeni nepoštenosti na temelju tog članka.
Uzimajući u obzir da članak 4. stavak 2. navedene direktive također odstupa od općeg pravila kao i, zbog te činjenice, potrebu uskog tumačenja te odredbe, pod ugovornim odredbama koje su obuhvaćene pojmom „glavnog predmeta ugovora“ u smislu navedene odredbe treba razumjeti one odredbe koje utvrđuju bitne činidbe tog ugovora koje ga kao takve određuju. S druge strane, odredbe koje su akcesornog značaja u usporedbi s onima koje definiraju samu bit ugovornog odnosa ne mogu biti obuhvaćene pojmom „glavnog predmeta ugovora“ u smislu navedenog članka.
S tim u vezi, iz članka 4. stavka 2. navedene direktive proizlazi da je kategorija odredbi o primjerenosti cijene ili naknade, s jedne strane, i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, s druge strane, prema kojima se ne može primijeniti ocjena eventualne nepoštenosti, ograničenog opsega jer se to izuzeće odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti.
Slijedom toga, budući da je izuzimanje ugovorne odredbe od ocjene nepoštenosti ograničeno na primjerenost cijene i naknade, s jedne strane, i na usluge i robu koje treba zauzvrat pružiti, s druge strane, to izuzimanje ne može se primijeniti u slučaju kada se dovodi u pitanje nesklad između prodajnog tečaja za stranu valutu, koji se na temelju te odredbe primjenjuje na obračun otplate, i kupovnog tečaja za tu valutu, koji se na temelju drugih odredbi ugovora o kreditu primjenjuje na obračun iznosa isplaćenog kredita.
(t. 49., 50., 54., 57., 59. i t. 1. izreke)
2. Ako je odredba obuhvaćena „glavnim predmetom ugovora“ u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ta se odredba i dalje izuzima od ocjene nepoštenosti ako je jasno i razumljivo sastavljena.
Naime, članak 4. stavak 2. navedene direktive treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva obvezu ne samo da konkretna odredba potrošaču bude gramatički razumljiva nego i da ugovor razvidno izloži funkcioniranje konkretnog mehanizma konverzije u stranu valutu na koji se dotična odredba poziva kao i odnos između tog mehanizma i mehanizma propisanog drugim odredbama koje se tiču isplate kredita, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
Usto, kada je riječ o značajkama mehanizma zamjene deviza, sudac koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku dužan je utvrditi je li, s obzirom na sve relevantne elemente činjeničnog stanja, uključujući oglašavanje i obavijesti koje je davatelj kredita učinio dostupnima u sklopu pregovora o sklapanju ugovora o kreditu, prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, mogao ne samo saznati za razliku između prodajnog i kupovnog tečaja strane valute, koju se inače prati na tržištu vrijednosnih papira, nego i je li mogao procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz primjene prodajnog tečaja na obračun rata otplate koje je u krajnjoj liniji dužan platiti, a time i ukupan trošak kredita.
(t. 61., 74., 75. i t. 2. izreke)
3. Članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da se ta odredba u situaciji kao što je ona u glavnom postupku, u kojoj se ugovor sklopljen između poslovnog subjekta i potrošača ne može održati na snazi nakon uklanjanja nepoštene odredbe, ne protivi pravilu nacionalnog prava prema kojem nacionalni sudac može otkloniti ništetnost te odredbe zamjenjujući je dispozitivnom odredbom nacionalnog prava.
Naime, zamjena nepoštene odredbe ugovora dispozitivnom odredbom nacionalnog prava u skladu je s člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13, s obzirom na to da prema ustaljenoj sudskoj praksi potonja odredba ima za cilj zamijeniti ugovorom utvrđenu formalnu ravnotežu između prava i obveza ugovornih stranaka stvarnom ravnotežom kojom se ponovno uspostavlja jednakost stranaka, a nema za cilj učiniti sve ugovore s nepoštenim klauzulama ništetnima.
Nasuprot tomu, kada ne bi bilo dopušteno zamijeniti nepoštenu odredbu dispozitivnom odredbom, pa bi sudac morao stoga cijeli ugovor utvrditi ništetnim, potrošač bi mogao biti izložen osobito štetnim posljedicama, a preventivna funkcija utvrđivanja takvog ugovora ništetnim bila bi ugrožena.
Slijedom toga, utvrđenje ništetnosti načelno ima za posljedicu neposredno dospijeće na naplatu preostalog iznosa kredita koji bi svojom veličinom mogao nadići financijsku sposobnost potrošača pa bi zbog toga ono imalo prije za cilj sankcionirati potrošača, a ne davatelja kredita, kojega se takvim postupanjem ne bi odvratilo od stavljanja takvih odredbi u ugovore koji su dio njegove ponude.
(t. 82.‑85. i t. 3. izreke)