Tužba podnesena 6. siječnja 2014. – Simet protiv Komisije

(Predmet T-15/14)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Simet SpA (Rossano Calabro, Italija) (zastupnici: A. Clarizia i P. Clarizia, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Komisije C(2013) 6251 final od 2. listopada 2013. o postupku iz članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članka 62. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru – Državna potpora SA.33.037 (2012/C) – Italija – Naknada plaćena društvu SIMET S.p.A. za pružanje usluga javnog prijevoza u razdoblju od 1987. do 2003.;

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetna tužba je podnesena protiv Odluke Komisije C(2013) 6251 final od 2. listopada 2013. prema kojoj bi plaćanja na ime naknade izvršena u korist SIMET-a, na temelju presude talijanskog Consiglio di Stato i o kojima su informaciju dostavila talijanska državna tijela, predstavljala državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a te prema kojoj takva mjera nije izuzeta od obveze dostavljanja prethodnih informacija na temelju članka 17. stavka 2. Uredbe (EEZ) br. 1191/69.

SIMET u tom pogledu navodi da se spor povodom kojeg je nacionalni sudac donio presudu odnosio na naknadu štete koju je pretrpio tužitelj zbog nezakonitosti u aktima Ministero delle Infrastrutture e dei Trasporti (MIT) u vezi s pružanjem usluge javnog međuregionalnog cestovnog prijevoza u razdoblju između 1987. i 2003.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na neusklađenost nacionalnog zakonodavstva, na temelju kojeg je MIT regulirao aktivnosti SIMET-a, u razdoblju koje je razmatrano u presudi Consiglio di Stato, s Uredbom (EEZ) br. 1191/69, koja je, izmjenama koje su uvedene Uredbom (EEZ) br. 1893/91, zabranjivala državama članicama podvrgavanje poduzetnika, poput SIMET-a, koji obavljaju uslugu međuregionalnog transporta osoba autobusom, bilo kakvim obvezama u vezi s pružanjem javnih usluga.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na činjenicu da je, suprotno onome što navodi Komisija, SIMET bio podvrgnut obvezama u vezi s pružanjem javnih usluga, budući da su jednostrane mjere u vezi s koncesijom koje je donio MIT za pružanje međuregionalnih usluga prijevoza putnika autobusom, u skladu s talijanskim propisima, oduzele SIMET-u svaku autonomiju u obavljanju njegovih poslovnih aktivnosti jer su upravna tijela izravno organizirala i uređivala tu aktivnost.

Treći tužbeni razlog odnosi se na povredu načela u području naknade štete koju su pretrpjeli pojedinci zbog povrede prava Europske unije, na temelju kojih, u slučaju da tijelo države članice usvoji upravne mjere suprotne pravu Unije, ovo tijelo mora, uzimajući u obzir nezakonitost navedene mjere, na svoj teret naknaditi štetu koju je pretrpjela osoba na koju se ta mjera odnosi.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na činjenicu da, u svakom slučaju, SIMET-u nije dodijeljena nikakva državna potpora, uzimajući u obzir da je način utvrđivanja iznosa koji su mu dodijeljeni na ime naknade štete za cestovni prijevoz podvrgnut obvezama u vezi s pružanjem javnih usluga koji je SIMET izvršio u razdoblju od 1987. do 2003., upućivanjem na kriterije iz Uredbe (EEZ) br. 1191/69, takav da isključuje mogućnost da se SIMET-u dodijeli bilo kakav višak naknade, s obzirom na to da ovaj iznos predstavlja samo protuvrijednost dodatnih troškova koje je društvo snosilo u izvršavanju svojih obveza, a koje su mu bile nezakonito nametnute.