PRESUDA OPĆEG SUDA (žalbeno vijeće)

15. siječnja 2014.

Predmet T‑95/12 P

Willem Stols

protiv

Vijeća Europske unije

„Žalba – Javna služba – Dužnosnici – Promaknuće – Postupak promaknuća u 2007. – Odluka o nepromaknuću tužitelja u razred AST 11 – Usporedba zasluga – Sudski nadzor očite pogreške u ocjeni“

Predmet:      Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 13. prosinca 2011., Stols/Vijeće (F 51/08 RENV, još neobjavljena u Zb.) kojom se traži ukidanje te presude.

Odluka:      Žalba se odbija. Willem Stols snosit će vlastite troškove kao i troškove Vijeća Europske unije u okviru ovog postupka.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Promaknuće – Usporedba zasluga – Diskrecijska ovlast uprave – Sudski nadzor – Granice

(Pravilnik o osoblju, čl. 45.)

2.      Dužnosnici – Promaknuće – Usporedba zasluga – Diskrecijska ovlast uprave – Opseg – Uzimanje u obzir izvješća o ocjeni – Drugi čimbenici koje je moguće uzeti u obzir

(Pravilnik o osoblju, čl. 45.)

3.      Dužnosnici – Promaknuće – Kriteriji – Zasluge – Uzimanje u obzir staža u razredu – Podrednost – Uzimanje u obzir konstantnosti u trajanju zasluga – Opseg

(Pravilnik o osoblju, čl. 45.)

1.      U svrhu usporedbe zasluga dužnosnika koji su kandidati za promaknuće tijelo za imenovanje ima širok prostor za diskrecijsko odlučivanje, a nadzor sudova Unije se u tom području mora ograničiti na pitanje je li se upravno tijelo, uzimajući u obzir sredstva i razloge koji su ga mogli voditi u svojoj ocjeni, držalo u nespornim granicama te da nije koristilo svoje ovlasti na očito pogrešan način. Sudovi Unije stoga ne smiju svojom ocjenom nadomjestiti ocjenu kvalifikacija i zasluga kandidata koju je dalo to upravno tijelo.

S tim u vezi, da bi se sačuvao koristan učinak margine prosudbe koju je zakonodavac želio povjeriti tijelu za imenovanje u području promaknuća, sudovi Unije ne mogu poništiti odluku samo iz razloga što smatraju da postoje činjenice koje pobuđuju vjerojatnu sumnju u pogledu ocjene koju je dalo to tijelo, odnosno koje dokazuju postojanje pogreške u ocjeni.

Dakle, nije na sudovima Unije da provode detaljno ispitivanje spisa svih kandidata za promaknuće kako bi se uvjerili da dijele zaključak do kojeg je došlo tijelo za imenovanje, jer bi, ako bi se upustili u takvu praksu, izašli iz okvira nadzora zakonitosti koji im pripada, nadomještajući tako svojom ocjenom ocjenu kvalifikacija i zasluga kandidata za promaknuće koju je dalo to tijelo.

Međutim, široka diskrecijska ovlast koja se time priznaje tijelu za imenovanje ograničena je potrebom da se pažljivo i nepristrano provede usporedba zasluga prijavljenih kandidata u interesu službe i u skladu s načelom jednakog postupanja. U praksi se to ispitivanje mora provesti na osnovama jednakosti koristeći usporedive izvore informacija.

(t. 29. do 32.)

Izvori:

Sud: 21. travanj 1983., Ragusa/Komisija, 282/81, Zb., str. 1245., t. 9. i 13.; 3. travnja 2003., Parlament/Samper, C‑277/01 P, Zb., str. I‑3019., t. 35.

Opći sud: 15. rujna 2005., Casini/Komisija, T‑132/03, Zb. SS, str. I‑A-253. i II‑1169., t. 52. i 53.

2.      Obveza tijela za imenovanje da izvrši usporedbu zasluga dužnosnika koji imaju osnove za promaknuće predviđena člankom 45. Pravilnika, izraz je načela jednakog postupanja prema dužnosnicima i njihovim karijernim izgledima, a ocjena njihovih zasluga predstavlja odlučujući kriterij. U tom pogledu, članak 45. stavak 1. Pravilnika predviđa da tijelo za imenovanje pri usporedbi zasluga posebno uzima u obzir izvješća o dužnosniku, jezike kojima se koristi u obavljanju poslova osim jezika čije je izvrsno poznavanje potvrđeno i, prema potrebi, razinu preuzetih odgovornosti. Ta odredba ostavlja tijelu za imenovanje određenu marginu prosudbe u pogledu značaja koji to tijelo namjerava dati svakom od tri spomenuta kriterija prilikom uspoređivanja zasluga, poštujući međutim načelo jednakosti postupanja.

Tijelo za imenovanje može podredno, u slučaju jednakosti zasluga među kandidatima za promaknuće u svjetlu triju kriterija izričito navedenih u članku 45. stavku 1. Pravilnika, uzeti u obzir i druge elemente, kao što su dužnosnikova starost i staž proveden u službi ili u razredu, te u tom slučaju takvi kriteriji mogu predstavljati odlučan čimbenik u njegovu izboru.

(t. 33. i 34.)

Izvori:

Opći sud: 16. svibnja 2013., Canga Fano/Vijeće, T‑281/11 P, t. 43. i 44. te navedena sudska praksa

3.      Staž proveden u razredu i službi može se koristiti kao kriterij za promaknuće tek podredno u slučaju jednakih zasluga utvrđenih naročito na temelju triju kriterija izričito navedenih u članku 45. stavku 1. Pravilnika. Međutim, tijelo za imenovanje može zakonito provesti usporedbu zasluga dužnosnika za promaknuće pozivajući se na konstantnost u trajanju njihovih zasluga.

U tom pogledu, kriterij konstantnosti trajanja zasluga ne predstavlja poseban kriterij u odnosu na tri kriterija nabrojana u članku 45. Pravilnika već je izravno sadržan u prvom od njih, odnosno izvješćima o dužnosnicima. Konkretnije, taj element ocjenjivanja omogućava bolje sagledavanje svih zasluga dužnosnika koji imaju pravo na promaknuće, mjereći ih u svijetlu navedenih izvješća.

Međutim, korištenje množine u izrazu „izvješća o dužnosniku“ u članku 45. stavku 1. Pravilnika ukazuje na to da je tijelo za imenovanje načelno dužno uzeti u obzir sva izvješća o dužnosnicima počevši od njihova ulaska u razred, što nužno uključuje i uzimanje u obzir kriterija kao što je konstantnost u trajanju zasluga.

Naime, ako bi navedeno tijelo uzelo u obzir samo najnovije izvješće ili najnovija izvješća, usporedba bi bila iskrivljena ili u najmanju ruku nepotpuna jer to tijelo tada ne bi ispitalo sve zasluge svih dužnosnika koji imaju pravo na promaknuće, a posebno onih koji imaju više od dvije godine staža u razredu.

Osim toga, kriterij konstantnosti u trajanju zasluga ne uvodi tek ponovno u usporedbu, koja se provodi sukladno članku 45. stavku 1. Pravilnika, kriterij staža jer značajan staž se ne mora nužno poklapati s visokim zaslugama i konstantnosti u trajanju, pa ta dva kriterija nikako nisu jednaka bez obzira što postoji određena veza među njima.

Konačno, kriterij konstantnog trajanja zasluga u praksi omogućuje tijelu za imenovanje da pronađe pravednu ravnotežu između cilja osiguravanja brzog napretka u karijeri izvrsnih dužnosnika koji se ističu iznimno visokom razinom izvršavanja radnih obveza i cilja osiguravanja redovne karijere dužnosnika koji su tijekom dužeg razdoblja pokazali konstantno visoku razinu izvršavanja radnih obveza.

(t. 40. do 45.)