PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA EUROPSKE UNIJE

(treće vijeće)

11. prosinca 2013.

Predmet F‑142/12

A

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Socijalna sigurnost – Ozljeda ili profesionalna bolest – Članak 73. Pravilnika o osoblju – Djelomična trajna invalidnost – Zahtjev za naknadu štete“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojim A zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluke Europske komisije od 11. siječnja 2012. kojom mu se priznaje stupanj djelomične trajne invalidnosti (dalje u tekstu: stupanj DTI‑a) od 20 % i utvrđuje da je datum stabilizacije posljedica njegove profesionalne bolesti 25. veljače 2010. i, s druge strane, da se Komisiji naloži da nadoknadi različitu pretrpljenu štetu zbog, s jedne strane, izrazito dugog postupka koji je doveo do odluke od 11. siječnja 2012. i, s druge strane, njegove profesionalne bolesti.

Odluka:      Poništava se odluka Europske komisije od 11. siječnja 2012. kojom se okončava postupak pokrenut na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju za službenike Europske unije uslijed profesionalne bolesti od koje je bio obolio A. Nalaže se Komisiji da isplati A‑u iznos od 3500 eura. U preostalom dijelu tužba se odbija. Europska komisija snosi vlastite troškove te joj se nalaže snošenje troškova A‑a.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Osiguranje za slučaj nesreće i profesionalne bolesti – Medicinsko vještačenje – Diskrecijska ovlast liječničkog povjerenstva – Sudski nadzor – Granice – Obveza obrazlaganja – Opseg

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 73.)

2.      Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Osiguranje za slučaj nesreće i profesionalne bolesti – Medicinsko vještačenje – Obveza obrazlaganja liječničkog povjerenstva – Opseg – Nedostatno i proturječno obrazloženje – Pravne posljedice – Poništenje odluke koja se temelji na mišljenju liječničkog povjerenstva

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 73.)

3.      Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Osiguranje za slučaj nesreće i profesionalne bolesti – Medicinsko vještačenje – Mogućnost da tijelo za imenovanje ne prihvati ocjene medicinskog vještačenja – Nepostojanje

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 73.)

4.      Tužbe dužnosnika – Poništavajuća presuda – Učinci – Obveza usvajanja provedbenih mjera – Produljenje čekanja zbog nezakonite odluke institucije – Naknada nematerijalne štete u obliku primjerene odštete

(članak 266. UFEU‑a; Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 73.)

5.      Dužnosnici – Socijalna sigurnost – Osiguranje za slučaj nesreće i profesionalne bolesti – Paušalna naknada prema sustavu propisanom u Pravilniku o osoblju – Zahtjev za dodatnu naknadu štete koja se temelji na pogrešci koja je takve naravi da uzrokuje odgovornost institucije – Ocjena zahtjeva za dodatnu naknadu štete koja zahtijeva medicinsko vještačenje – Nedopuštenost za vrijeme postupka koji se vodi na temelju sustava propisanog u Pravilniku o osoblju

(Pravilnik o osoblju za dužnosnike, čl. 73.)

1.      Što se tiče liječničkog povjerenstva iz članka 22. Zajedničkih pravila o osiguranju za slučaj rizika od nesreće i profesionalne bolesti dužnosnika Europske unije, liječničke ocjene tog povjerenstva, u strogom smislu riječi, treba smatrati konačnima ako se donose u redovitim okolnostima. Sud je ovlašten samo provjeriti, s jedne strane, je li povjerenstvo sastavljeno i djeluje li na pravilan način i, s druge strane, je li njegovo mišljenje pravilno, prije svega sadrži li obrazloženje na temelju kojeg je moguće ocijeniti razmatranja na kojima se ono temelji te uspostavlja li razumljivu vezu između liječničkih nalaza koje sadrži i utvrđenih zaključaka. Kada liječničko povjerenstvo odlučuje o složenim medicinskim pitanjima koja se odnose na tešku dijagnozu ili na uzročnu vezu između bolesti od koje boluje dotični dužnosnik i njegove profesionalne djelatnosti koju obavlja u instituciji, ono u mišljenju, između ostalog, mora navesti elemente iz spisa na koje se oslanja i, u slučaju značajne nedosljednosti, pojasniti razloge zbog kojih nije prihvatilo određene prethodne i relevantne liječničke izvještaje koji su išli u prilog dotične osobe.

(t. 62.)

Izvori:

Službenički sud: 14. rujna 2010., AE/Komisija, F‑79/09, t. 64. i 65. i navedena sudska praksa.

2.      Izvještaj liječničkog povjerenstva navedenog u članku 22. Zajedničkih pravila o osiguranju za slučaj rizika od nesreće i profesionalne bolesti dužnosnika Europske unije mora sadržavati obrazloženje koje omogućava ocjenu razmatranja na kojima je ono utemeljeno i uspostavljati vezu između liječničkih nalaza koje sadrži i utvrđenih zaključaka.

Obrazloženje treba smatrati nedostatnim kada se liječničko povjerenstvo ograničava na upravna mišljenja kako bi opravdalo datum konačne stabilizacije posljedica te, između ostalog, samo navodi datum kada su se liječnici sastali i pregledali medicinski spis.

Nadalje, obrazloženje je proturječno kada liječničko povjerenstvo u svom izvještaju odstupa od svojih prethodnih medicinskih ocjena bez daljnjeg navođenja razloga medicinske naravi koji su ga doveli do takvih zaključaka.

Time što je donijelo nedostatno i proturječno obrazloženje, liječničko povjerenstvo onemogućilo je dotičnoj osobi da na razumljiv način utvrdi povezanost između njegovih medicinskih ocjena i zaključaka do kojih je došlo u pogledu datuma stabilizacije posljedica.

Prava dotične osobe na utvrđivanje stupnja njene djelomične trajne invalidnosti i, posljedično, paušalnog iznosa iz članka 73. stavka 2. Pravilnika o osoblju, kao i dodatne naknade za djelomičnu trajnu invalidnost propisane u članku 13. Pravila o osiguranju, mogu se samo odrediti s obzirom na datum stabilizacije posljedica njene profesionalne bolesti, osobito uzimajući u obzir tablicu koja je stupila na snagu 1. siječnja 2006. pri čemu su se, da bi se potonja primjenjivala u odnosu na dotičnu osobu, njene povrede morale stabilizirati posljedice nakon tog stupanja na snagu, a što liječničko povjerenstvo mora točno odrediti na način da obrazloži svoju ocjenu u skladu s pravnim standardima.

Posljedično, nedostatnost obrazloženja mišljenja liječničkog povjerenstva u pogledu datuma stabilizacije posljedica dovodi do poništenja odluke o određivanju tog datuma.

(t. 70. do 78.)

Izvori:

Službenički sud: AE/Komisija, gore navedena, t. 64. i navedena sudska praksa; 13. lipnja 2012., Guittet/Komisija, F‑31/10, t. 54. i 68. i navedena sudska praksa

3.      Svrha odredaba Pravilnika o osobljupo pitanju liječničkog povjerenstva koje djeluje u okviru članka 73., je da se liječničkim stručnjacima povjeri konačna ocjena svih medicinskih pitanja koju niti jedno tijelo za imenovanje, s obzirom na svoj unutarnji upravni sastav, ne može donijeti. Posljedično, tijelo nadležno za imenovanje ne može, a da time ne počini pogrešku koja se tiče prava, odstupiti od tih medicinskih ocjena liječničkog povjerenstva, osim ako ustanovi da su te ocjene bespredmetne jer su donesene pod nepravilnim okolnostima. Čak i u slučaju da je medicinska ocjena koju je donijelo liječničko povjerenstvo pogrešna, tijelo nadležno za imenovanje ne može, a da time ne prekorači svoje ovlasti, preuzeti ulogu tog povjerenstva i samo odlučiti o medicinskim pitanjima.

U pogledu utvrđivanja datuma stabilizacije posljedica, valja podsjetiti na to da stabilizacija povreda predstavlja medicinsko pitanje koje ocjenjuje liječničko povjerenstvo te da se ono ne može utvrditi prema trajanju zdravstvene skrbi u smislu Zajedničkih pravila o osiguranju za slučaj rizika od nesreće i profesionalne bolesti dužnosnika Europske unije.

Posljedično, tijelo nadležno za imenovanja prekoračilo je svoje ovlasti time što je stabilizaciju posljedica bolesti utvrdilo na datum koji se razlikuje od onog koji je utvrdilo liječničko povjerenstvo i u pogledu toga je u svojoj odluci počinilo pogrešku koja se tiče prava.

(t.81. do 85.)

Izvori:

Službenički sud: 7. svibnja 2013., McCoy/Odbor regija, F‑86/11, t.78.

4.      U slučaju presude kojom se poništava odluka institucije o utvrđivanju određenog stupnja djelomične trajne invalidnosti, ta institucija mora u skladu s člankom 266. UFEU‑a primijeniti mjere potrebne za provedbu te odluke i osobito donijeti, poštujući načelo zakonitosti, svaki akt kojim bi bilo moguće pravično nadoknaditi štetu koja je tužitelju bila nanesena poništenim aktom, a da pritom ne ostaje mogućnost da tužitelj u kasnijem stadiju podnese tužbu protiv mjera koje je institucija usvojila radi provedbe poništavajuće presude.

Međutim, s obzirom da stabilizacija povreda s učinkom poništavajuće presude još nije bila utvrđena, u tom se stadiju ne može ocijeniti traje li postupak u razumnom roku jer će se odluka o utvrđivanju konačnog stupnja invalidnosti tužitelja kojom će se okončati taj postupak moći donijeti tek nakon utvrđivanja datuma konačne stabilizacije povreda.

No, s obzirom da se tužitelj zbog učinka poništavajuće presude ponovno nalazi u položaju čekanja okončanja postupka koji je pokrenut na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju, takvo produljenje čekanja koje je nastalo zbog nezakonitosti pobijane odluke predstavlja nematerijalnu štetu koju institucija mora nadoknaditi primjerenom naknadom određenom ex æquo et bono u okviru poništavajuće presude.

(t. 90. do 92.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 15. rujna 2005., Casini/Komisija, T‑132/03, t. 98.

Službenički sud: 24. lipnja 2008., Andres i.dr./ESB, F‑15/05, t. 132.; 13. lipnja 2012., BL/Komisija, F‑63/10, t. 108.

5.      Službenik koji je obolio od profesionalne bolesti ima samo pravo zahtijevati dodatnu naknadu štete prema općem pravu ako se prema sustavu propisanom u članku 73. Pravilnika o osoblju ne omogućava primjerena naknada štete. Posljedično i u načelu, zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete koja je dužnosniku nanesena profesionalnom bolešću nedopušten je sve do okončanja postupka pokrenutog na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju.

Doista, na temelju okolnosti da medicinski postupak još nije okončan nije moguće sistematski zaključiti da je odštetni zahtjev podnesen preuranjeno zbog navodnog nepravilnog postupanja institucije. Zbog ekonomičnosti postupka, dopuštenost tužbe za naknadu štete na temelju općeg prava podređena je tomu je li iscrpljena mogućnost korištenja pravnog sredstva za naknadu štete prema Pravilniku o osoblju.

Međutim, zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete zbog profesionalne bolesti preuranjen je kad je za utvrđivanje uzročne veze između obavljanja poslova dotične osobe i navedene štete, kao i ocjenu štete, potreban liječnički pregled, zbog čega se ni uzročna veza ni navodna šteta ne mogu utvrditi prije okončanja postupka pokrenutog na temelju članka 73. Pravilnika o osoblju.

(t. 95. do 97.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: 15. prosinca 1999., Latino/Komisija, T‑300/97, t. 94.; 10. prosinca 2008., Nardone/Komisija, T‑57/99, t. 56.

Službenički sud: 13. siječnja 2010., A i G/Komisija, F‑124/05 i F‑96/06, t. 151. i 152.