Predmet T-143/20
PT Pelita Agung Agrindustri i PT Permata Hijau Palm Oleo
protiv
Europske komisije
Presuda Općeg suda (četvrto prošireno vijeće) od 14. prosinca 2022.
„Subvencije – Uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije – Provedbena uredba (EU) 2019/2092 – Konačna kompenzacijska pristojba – Članak 8. stavci 1. i 2. Uredbe (EU) 2016/1037 – Sniženje cijena – Cjenovni pritisak – Članak 8. stavak 5. Uredbe 2016/1037 – Uzročno-posljedična veza – Članak 3. točka 1. podtočka (a) podpodtočka iv. i članak 3. točka 2. Uredbe 2016/1037 – ‚Povjeravanje zadaće’ privatnom tijelu ili njegovo ‚usmjeravanje’ na to da obavlja posao koji čini financijski doprinos – Manja naknada od primjerene – Potpora prihodu ili cijeni – Članak 3. točka 2. i članak 6. točka (d) Uredbe 2016/1037 – Korist – Članak 3. točka 1. podtočka (a) podpodtočka i. i članak 3. točka 2. Uredbe 2016/1037 – Izravni prijenos sredstava – Članak 7. Uredbe 2016/1037 – Izračun iznosa koristi – Članak 8. stavci 1. i 8. Uredbe 2016/1037 – Prijetnja materijalne štete – Prava obrane”
1. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Šteta – Diskrecijska ovlast institucija – Sudski nadzor – Granice
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 8.)
(t. 24.-26., 87.)
2. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Šteta – Čimbenici koje je potrebno uzeti u obzir – Učinak subvencioniranog uvoza na cijene sličnih proizvoda na tržištu Unije – Izračun marže sniženja cijena – Metoda izračuna – Komisijina diskrecijska ovlast – Obveza primjerenog uspoređivanja cijene dotičnog proizvoda s cijenom sličnog proizvoda Unijine industrije – Sudski nadzor – Očita pogreška u ocjeni – Teret dokazivanja
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 8. st. 1. i 2.)
(t. 27.-31., 39., 40., 58.-63.)
3. Pravo Europske unije – Tumačenje – Metode – Tumačenje s obzirom na međunarodne sporazume koje je sklopila Unija – Tumačenje Uredbe 2016/1037 s obzirom na GATT-ov Antidampinški sporazum iz 1994. – Uzimanje u obzir tumačenja koje je usvojilo tijelo za rješavanje sporova
(Sporazum o primjeni članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Sporazum o antidampingu iz 1994.); Uredba 2016/1037 Europskog parlamenta i Vijeća)
(t. 47.,56.)
4. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Šteta – Čimbenici koje je potrebno uzeti u obzir – Učinak subvencioniranog uvoza na cijene sličnih proizvoda na tržištu Unije – Izračun marže sniženja cijena – Metoda izračuna – Komisijina diskrecijska ovlast – Komisijina obveza utvrđivanja sniženja cijena za istovrstan proizvod industrije Unije u cjelini – Nepostojanje
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 1. st. 1., čl. 1. st. 2. t. (c) i čl. 8. st. 1. t. (a) i čl. 8. st. 2.)
(t. 72.-76.)
5. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Subvencija – Pojam – Financijski doprinos vlade zemlje podrijetla ili izvoza – Sustav kojim se uvode ograničenja na izvoz sirovog palminog ulja, što njegov izvoz čini komercijalno neprivlačnim – Uključenost
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 3. st. 1. t. (a) podt. (iv.))
(t. 94.-129., 144., 145.)
6. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Tijek ispitnog postupka – Upotreba raspoloživih podataka u slučaju nesuradnje dotičnih stranaka – Diskrecijska ovlast – Obveza institucija da se koriste najboljim mogućim podacima – Nepostojanje
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 28.)
(t. 133.-138.)
7. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Subvencija – Pojam – Potpora prihodu ili cijeni u smislu članka XVI. GATT-a iz 1994. – Mjere koje imaju za cilj omogućiti proizvođačima biodizela pristup njihovoj glavnoj sirovini po cijeni nižoj od one na svjetskom tržištu – Uključenost
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 3. t. 1. podt. (b))
(t. 154.-160.)
8. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Subvencija – Pojam – Korist dodijeljena primatelju – Izračun koristi – Komisijina diskrecijska ovlast – Donošenje od strane potonje smjernica za izračun iznosa subvencije – Posljedice – Samoograničavanje Komisijine diskrecijske ovlasti
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 3. t. 1. i 2., čl. 6. t. (d) i čl. 7. st. 1. t. (a))
(t. 163.-172., 196.-201., 215.-220.)
9. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Subvencija – Pojam – Financijski doprinos vlade zemlje podrijetla ili izvoza – Utvrđivanje referentne cijene – Plaćanje razlike između referentne cijene dizela i referentne cijene biodizela proizvođaču biodizela od strane javnopravnog tijela – Uključenost
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 3. st. 1. t. (a) podt. (i))
(t. 176.-191.)
10. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Šteta – Prijetnja znatne štete – Dokaz – Analiza čimbenika koje valja uzeti u obzir – Uzimanje u obzir podataka nakon razdoblja ispitnog postupka – Sudski nadzor – Očita pogreška u ocjeni – Teret dokazivanja
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 2. t. (d) i čl. 8. st. 1., 4. i 8.)
(t. 238.-245., 268.-272., 285.-297.)
11. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Šteta – Čimbenici koje je potrebno uzeti u obzir – Učinak subvencije na proizvodnju Unije – Postojanje čimbenika i pokazatelja koji upućuju na pozitivan trend – Okolnosti koje ne isključuju zaključak o postojanju znatne štete nastale Unijinoj industriji
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 8. st. 5.)
(t. 258.)
12. Zajednička trgovinska politika – Zaštita od subvencijskih praksi trećih zemalja – Tijek ispitnog postupka – Komisijina obveza da osigura obavještavanje dotičnih stranaka – Doseg – Prava obrane – Povreda – Pretpostavke – Mogućnost za dotičnog poduzetnika da bolje osigura svoju obranu u izostanku postupovne nepravilnosti
(Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 2016/1037, čl. 30.)
(t. 302.-311.)
Kratak prikaz
Nakon antisubvencijskog ispitnog postupka pokrenutog 2018., Europska komisija donijela je Provedbenu uredbu 2019/2092 o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije(1) (u daljnjem tekstu: proizvod koji se razmatra).
Indonezijska društva PT Pelita Agung Agrindustri i PT Permata Hijau Palm Oleo, koja proizvode i izvoze biodizel u Europsku uniju, podnijela su tužbu za poništenje te provedbene uredbe.
Odbivši njihove tužbe, Opći sud je pojasnio analizu sniženja cijena uvoza koji je predmet antisubvencijskog ispitnog postupka. Osim toga, pojasnio je doseg niza pojmova iz Osnovne antisubvencijske uredbe 2016/1037(2).
Ocjena Općeg suda
Kao prvo, što se tiče pitanja je li u pogledu uvoza biodizela podrijetlom iz Indonezije došlo do značajnog sniženja cijene u odnosu na cijenu biodizela podrijetlom iz Europske unije, Opći sud je odbio prigovor kojim se navodi da Komisija nije provela valjanu usporedbu tih dviju cijena. U tom pogledu tužitelji su, konkretnije, istaknuli da je Komisija, uspoređujući, u okviru jedne od triju metoda izračuna, ukupan uvoz biodizela podrijetlom iz Indonezije s ukupnom prodajom biodizela u Uniji, a da pritom cijena nije bila prilagođena, povrijedila razliku u pogledu razine granične temperature začepljenja filtra na niskoj temperaturi (u daljnjem tekstu: CFPP) između indonezijskog biodizela i biodizela koje su prodavali proizvođači Unije.
U tom pogledu Opći sud je primijetio, s jedne strane, da se Komisijina odluka da ne izvrši prilagodbu cijena na temelju različitih razina CFPP-a temeljila na objektivnim elementima, odnosno složenosti konkurentskih odnosa i razlici u tržišnim uvjetima između biodizela s različitim razinama CFPP-a i nepostojanja izravne povezanosti između razine CFPP-a i cijene. S druge strane, tužitelji nisu dokazali da je zatražena prilagodba bila potrebna kako bi se predmetne cijene učinile usporedivima.
Što se tiče argumentacije tužiteljâ prema kojoj se Komisijina obveza utvrđivanja sniženja cijena za proizvod razmatran u cjelini može temeljiti, u ovom slučaju, na primjeni po analogiji presude, Changshu City Standard Parts Factory i Ningbo Jinding Fastener/Vijeće (C-376/15 P i C 377/15 P)(3), Opći sud je istaknuo da se zaključci iz te presude o utvrđivanju dampinške marže ne mogu prenijeti na analizu učinka dampinškog uvoza ili subvencionirane cijene industrije Unije. Naime, potonja analiza podrazumijeva usporedbu prodaje ne istog poduzetnika, kao što je to slučaj s utvrđivanjem dampinške marže koja se izračunava na temelju podataka dotičnog proizvođača izvoznika, nego više poduzetnika, odnosno proizvođača izvoznika u uzorku i poduzetnika koji su dio industrije Unije uključenih u uzorak. Opći je sud nakon tog pojašnjenja utvrdio da je Komisija u svakom slučaju izračunala sniženje cijena najprije za 20 %, zatim za 55 % i konačno za ukupnu prodaju proizvođača Unije.
Kao drugo, Opći sud je odbio prigovor kojim se navodi očita pogreška u ocjeni jer je Komisija smatrala da je vlada Indonezije, putem izvoznih ograničenja sirovog palminog ulja (u daljnjem tekstu: CPO), koja je uvela u obliku poreza i izvozne pristojbe(4), i određivanja cijena od strane proizvođača CPO-a u njezinu vlasništvu, nastojala od proizvođača CPO-a ishoditi opskrbu tim proizvodom na indonezijskom tržištu uz naknadu nižu od primjerene. Prema mišljenju tužitelja, ne može se smatrati da je tim mjerama vlada Indonezije „povjerila zadaću” ili „usmjerila” u smislu članka 3. točke 1. podtočke (a) podpodtočke iv. druge alineje Osnovne antisubvencijske uredbe(5), dobavljače HPB-a da isporučuju svoje proizvode za naknadu nižu od primjerene.
U tom je pogledu Opći sud istaknuo da je članak 3. točka 1. podtočka (a) podpodtočka iv. druga alineja Osnovne antisubvencijske uredbe mjera za sprečavanje izbjegavanja mjera i da, kako bi se osigurao njezin u potpunosti koristan učinak, „povjeravanjem zadaće” valja smatrati svaku radnju vlade kojom se izravno ili neizravno privatnom tijelu dodjeljuje odgovornost za izvršavanje funkcije poput onih iz članka 3. stavka 1. točke (a) podtočaka i. do iii. navedene uredbe, dok se „usmjeravanjem” valja smatrati svaka radnja vlade koja se, izravno ili neizravno, sastoji od izvršavanja njezinih ovlasti nad privatnim tijelom kako bi ono izvršilo takvu funkciju. To je bio slučaj u ovom predmetu, s obzirom na to da je vlada osmislila predmetna izvozna ograničenja s izričitim ciljem poticanja industrije indonezijskog biodizela zadržavanjem domaćih cijena CPO-a na umjetno niskoj razini.
Osim toga, ta se izvozna ograničenja mogu također kvalificirati kao subvencije u obliku „potpore prihodima ili cijenama u smislu članka XVI. GATT-a iz 1994.” u smislu članka 3. stavka 1. točke (b) Osnovne antisubvencijske uredbe jer pridonose prihodu koji su ostvarili proizvođači biodizela time što im omogućuju pristup njihovoj glavnoj sirovini i glavnom stavku troškova po cijeni nižoj od one na svjetskom tržištu. Naime, „potpora prihodima ili cijenama” u smislu te odredbe obuhvaća sve radnje vlade koje izravno ili neizravno dovode do održavanja stabilnosti prihoda ili cijena ili uzrokuju njihov rast, pri čemu upućivanje na članak XVI. GATT-a također podrazumijeva uzimanje u obzir učinaka te radnje na izvoz i uvoz.
Kao treće, Opći sud je smatrao da plaćanja koja je izvršio Fond za nasade uljnih palmi, subjekt javnog prava, u korist indonezijskih proizvođača biodizela, također čine „financijski doprinos” vlade u obliku izravnog prijenosa sredstava, u skladu s člankom 3. točkom 1. podtočkom (a) podpodtočkom i. Osnovne antisubvencijske uredbe. Na temelju te odredbe, pojam „financijski doprinos” obuhvaća sva financijska sredstva kojima se vlade zaista mogu koristiti. Osim toga, kako bi se ocijenilo može li se izravnim prijenosom sredstava opravdati uvođenje kompenzacijske pristojbe, treba uzeti u obzir nepostojanje protučinidbe ili istovrijedne činidbe poduzetnika koji prima taj prijenos. U tom kontekstu, budući da tužitelji nisu dokazali da su se ta plaćanja dugovala u okviru ugovora o kupoprodaji sklopljenog između vlade Indonezije i proizvođača biodizela, Komisija je mogla s pravom priznati postojanje financijskog doprinosa u obliku izravnog prijenosa sredstava.
Opći sud je također odbio prigovore kojima se navodi pogreška koju je Komisija počinila prilikom izračuna koristi dodijeljene indonezijskim proizvođačima biodizela plaćanjima koja je izvršio Fond za nasade uljnih palmi. Tužitelji smatraju da je Komisija trebala utvrditi korist dodijeljenu proizvođačima biodizela na način da od iznosa subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere odbije troškove prijevoza za isporuku biodizela, u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne antisubvencijske uredbe. Opći sud je u tom kontekstu naveo da se Komisija, kako bi izračunala iznos subvencije, pravilno oslonila na svoju obavijest o izračunu subvencija u okviru antisubvencijskog ispitnog postupka(6). Prema smjernicama sadržanima u toj obavijesti, mogućnost odbitka naknada i troškova podliježe, među ostalim, uvjetima da su naknade i troškovi plaćeni izravno vladi tijekom razdoblja ispitnog postupka i da je dokazano da su obvezni za primanje subvencije. Budući da su ti uvjeti u skladu s Osnovnom antisubvencijskom uredbom, tužitelji nisu dokazali da su troškovi prijevoza o kojima je riječ plaćeni izravno vladi Indonezije ni da su bili obvezni.
Naposljetku, pozivajući se na ustaljenu sudsku praksu u području antidampinga, Opći sud je potvrdio Komisijin zaključak prema kojem je tijekom razdoblja ispitnog postupka uvoz podrijetlom iz Indonezije bio prijetnja materijalne štete proizvodnji Unije, u skladu s člankom 8. stavkom 8. Osnovne antisubvencijske uredbe.