PRESUDA SUDA (prvo vijeće)
7. ožujka 2018.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Direktiva 2003/96/EZ – Oporezivanje energenata i električne energije – Članak 14. stavak 1. točka (a) – Energenti koji se koriste za proizvodnju električne energije – Obveza izuzeća – Članak 15. stavak 1. točka (c) – Energenti koji se koriste za kombiniranu proizvodnju topline i snage – Mogućnost oslobođenja od oporezivanja ili sniženja razine oporezivanja – Prirodni plin namijenjen za kogeneraciju topline i električne energije”
U predmetu C‑31/17,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Conseil d'État (Francuska), odlukom od 18. siječnja 2017., koju je Sud zaprimio 23. siječnja 2017., u postupku
Cristal Union, pravni sljednik društva Sucrerie de Toury SA,
protiv
Ministre de l'Économie et des Finances,
SUD (prvo vijeće),
u sastavu: R. Silva de Lapuerta, predsjednica vijeća, C. G. Fernlund, J.-C. Bonichot, A. Arabadjiev i E. Regan (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: E. Tanchev,
tajnik: V. Giacobbo‑Peyronnel, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 22. studenoga 2017.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Cristal Union, pravnog sljednika društva Sucrerie de Toury SA, C. Lesourd i J.-M. Priol, avocats,
– za francusku vladu, D. Colas, E. de Moustier, S. Ghiandoni i A. Alidière, u svojstvu agenata,
– za finsku vladu, S. Hartikainen, u svojstvu agenta,
– za Europsku komisiju, C. Perrin i F. Tomat, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 22. veljače 2018.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 14. stavka 1. točke (a) i članka 15. stavka 1. točke (c) Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL 2003., L 283, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75.).
2 Zahtjev je upućen u okviru spora između Cristal Union, pravnog sljednika društva Sucrerie de Toury SA i ministra gospodarstva i financija, povodom oporezivanja prirodnog plina koji koristi jedno postrojenje za kogeneraciju u svrhe kombinirane proizvodnje topline i električne energije.
Pravni okvir
Pravo Unije
3 Uvodne izjave 2. do 7., 11., 12., 24. i 25. Direktive 2003/96 glase kako slijedi:
„(2) Nedostatak propisa Zajednice kojima se utvrđuju najniže stope oporezivanja električne energije i energenata, osim mineralnih ulja, mogao bi negativno djelovati na pravilno funkcioniranje unutarnjega tržišta.
(3) Pravilno funkcioniranje unutarnjega tržišta i ostvarivanje ciljeva ostalih politika Zajednice zahtijeva da se na razini Zajednice utvrde najniže razine oporezivanja većine energenata, uključujući električnu energiju, prirodni plin i ugljen.
(4) Značajne razlike u oporezivanju energije, koje države članice primjenjuju na nacionalnoj razini, mogle bi se pokazati štetnima za pravilno funkcioniranje unutarnjega tržišta.
(5) Utvrđivanjem odgovarajućih najnižih stopa oporezivanja na razini Zajednice omogućit će se smanjenje postojećih razlika među nacionalnim stopama oporezivanja.
(6) U skladu s člankom 6. Ugovora [o EZ‑u], u definiciju i provedbu ostalih politika Zajednice moraju se uključiti kriteriji zaštite okoliša.
(7) Kao potpisnik Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama, Zajednica je ratificirala Protokol iz Kyota. Oporezivanje energenata i, prema potrebi, električne energije jedan je od instrumenata na raspolaganju za postizanje ciljeva Protokola iz Kyota.
[…]
(11) O poreznim mjerama koje se poduzimaju u vezi s provedbom općeg sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije odlučuje svaka pojedina država članica. S tim u vezi države članice mogu odlučiti ne povećavati sveukupno porezno opterećenje ako smatraju da bi primjena takvog načela porezne neutralnosti mogla doprinijeti restrukturiranju i modernizaciji njihovih poreznih sustava poticanjem ponašanja kojim bi se postizala bolja zaštita okoliša i povećano korištenje radne snage.
(12) Cijene energije ključni su elementi politike Zajednice na području energije, prometa i okoliša.
[…]
(24) Državama članicama treba dozvoliti primjenu određenih drugih oslobođenja ili sniženih razina oporezivanja kad to ne utječe na pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i ne uzrokuje narušavanje konkurentnosti.
(25) Kombinacija proizvodnje topline i energije i, s ciljem promicanja korištenja alternativnih izvora energije, obnovljivi oblici energije mogu ispunjavati uvjete za povlašteni tretman.”
4 Članak 1. Direktive 2003/96/EZ propisuje:
„Države članice uvode poreze na energente i električnu energiju u skladu s ovom Direktivom.”
5 Sukladno članku 14. stavku 1. točki (a) te direktive:
„Osim općih odredaba predviđenih u Direktivi [Vijeća] 92/12/EEZ [od 25. veljače 1992. o općim aranžmanima za proizvode koji podliježu trošarinama te o držanju i prometu tih proizvoda i njihovom praćenju (SL 1992., L 76, str. 1.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2000/47/EZ od 20. srpnja 2000. (SL 2000., L 193, str. 73.)] o uporabama oporezivih proizvoda kad se ti proizvodi oslobađaju od poreza te ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Zajednice, države članice oslobađaju od poreza pod uvjetima koje same predvide kako bi osigurale pravilnu i dosljednu primjenu tih oslobođenja i spriječile svaku utaju, izbjegavanje i zlouporabu, sljedeće:
(a) energente i električnu energiju, koji se koriste za proizvodnju električne energije te električnu energiju koja se koristi za održavanje sposobnosti proizvodnje električne energije. Međutim, države članice mogu zbog politike zaštite okoliša te proizvode oporezivati a da se ne pridržavaju najnižih razina poreza predviđenih u ovoj Direktivi. U tom slučaju oporezivanje tih proizvoda neće se uzimati u obzir za potrebe zadovoljavanja najnižih razina oporezivanja električne energije koje su predviđene u članku 10.”
6 Člankom 15. stavkom 1. točkom (c) navedene direktive propisano je:
„Ne dovodeći u pitanje ostale odredbe Zajednice, države članice mogu, uz poreznu kontrolu, provoditi potpuna ili djelomična oslobađanja ili sniženja visine oporezivanja na:
[…]
c) energente i električnu energiju, koji se koriste za kombiniranu proizvodnju topline i snage.”
7 Članak 21. stavak 5. treći podstavak Direktive 2003/96 propisuje:
„Subjekt koji proizvodi električnu energiju za vlastitu uporabu smatra se distributerom. Bez obzira na članak 14. stavak 1. točku (a), države članice mogu osloboditi od poreza male proizvođače električne energije pod uvjetom da oporezuju energente koji se koriste za proizvodnju te električne energije.”
Francusko pravo
8 Članak 266.d Carinskog zakonika, u verziji koja je bila na snazi od 1. siječnja do 31. prosinca 2006., glasio je:
„1. Prirodni plin […] podliježe nacionalnom porezu na potrošnju pri isporuci konačnom korisniku.
[…]
3. […]
Također su oslobođene od poreza isporuke plina namijenjenog korištenju:
[…]
c) kao gorivo za proizvodnju električne energije počevši od 1. siječnja 2006. i isključujući isporuke plina namijenjenog korištenju u postrojenjima iz članka 266.d.A.”
9 Članak 266.d.A Carinskog zakonika, u verziji koja je na snazi od 1. siječnja 2006., propisuje:
„Isporuke prirodnog plina i mineralnih ulja namijenjenih korištenju u postrojenjima za kogeneraciju za kombiniranu proizvodnju topline i električne energije ili topline i mehaničke energije, oslobođene su od nacionalnih poreza na potrošnju propisanih u člancima 265. i 266.d. u razdoblju od pet godina od puštanja postrojenja u pogon. […]
To se oslobođenje primjenjuje na postrojenja koja su puštena u pogon najkasnije 31. prosinca 2007. […]”
10 Počevši od 1. siječnja 2007., članak 266.d. stavak 3. drugi podstavak točka (c) Carinskog zakonika izmijenjen je kako slijedi:
„3. […]
Također su oslobođene od poreza isporuke plina namijenjenog korištenju:
[…]
c) kao gorivo za proizvodnju električne energije počevši od 1. siječnja 2006.
Oslobođenje propisano […] ovim [stavkom 3. točkom (c)] ne primjenjuje se na isporuke plina namijenjene korištenju u postrojenjima iz članka 266.d.A. Međutim, proizvođači za čije postrojenje ne postoji ugovor o kupnji električne energije […], koji se odreknu korištenja oslobođenja od nacionalnih poreza iz članka 266.d.A, mogu se koristiti sustavom propisanim [stavkom 3. točkom (c)].”
Glavni postupak i prethodno pitanje
11 Sucrerie de Toury, čiji je pravni sljednik Cristal Union, iskorištava postrojenje za kogeneraciju topline i električne energije za koju koristi prirodni plin kako gorivo.
12 Prirodni plin isporučen Sucrerie de Toury između 1. siječnja 2006. i 25. prosinca 2007. podlijegao je nacionalnom porezu na potrošnju prirodnog plina, propisanom člankom 266.d. Carinskog zakonika, a koji je platio njegov dobavljač.
13 Smatrajući da su te isporuke prirodnog plina trebale biti oslobođene od tog poreza na temelju članka 14. stavka 1. točke (a) Direktive 2003/96, Sucrerie de Toury podnio je tribunal administratif d’Orléans (Upravni sud u Orleansu, Francuska) zahtjev da se državi naloži naknada štete koja mu je navodno nastala zbog zakašnjelog prenošenja te odredbe od strane Francuske Republike u nacionalno pravo.
14 Presudom od 31. siječnja 2013. tribunal administratif d’Orléans (Upravni sud u Orleansu) odbio je taj zahtjev.
15 Presudom od 18. prosinca 2014., cour administrative d’appel de Nantes (Žalbeni upravni sud u Nantesu, Francuska) odbio je žalbu koju je Sucrerie de Toury podnio protiv te presude, uz obrazloženje, u biti, da se na prirodni plin namijenjen kombiniranoj proizvodnji topline i električne energije primjenjuje isključivo članak 15. stavak 1. točka (c) Direktive 2003/96, koji predviđa mogućnost da države članice izuzmu energente koji se koriste za takvu proizvodnju, a ne članak 14. stavak 1. točka (a) te direktive, u skladu s kojim države članice izuzimaju energente koji se koriste za proizvodnju električne energije.
16 Dana 10. veljače 2015., Sucrerie de Toury podnio je protiv te presude reviziju Conseilu d’État (Državno vijeće, Francuska).
17 U tim je okolnostima Conseil d’État (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Jesu li energenti koji se koriste za kombiniranu proizvodnju toplinske i električne energije obuhvaćeni isključivo mogućnošću izuzeća iz [članka 15. stavka 1. točke (c)] Direktive 2003/96 ili su u pogledu dijela tih energenata čija potrošnja odgovara proizvodnji električne energije također obuhvaćeni područjem obveze izuzeća predviđene njezinim [člankom 14. stavkom 1. točkom (a)]?”
O prethodnom pitanju
18 Sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 14. stavak 1. točku (a) Direktive 2003/96 tumačiti na način da se obvezno oslobođenje od poreza propisano tom odredbom primjenjuje na energente koji se koriste za proizvodnju električne energije ako se ti proizvodi koriste za kombiniranu proizvodnju električne energije i topline, u smislu članka 15. stavka 1. točke (c) te direktive.
19 Francuska vlada smatra da se na energente koje u tu potonje navedenu svrhu koristi postrojenje za kogeneraciju, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, odnosi isključivo članak 15. stavak 1. točka (c) Direktive 2003/96, tako da, neovisno o članku 14. stavku 1. točki (a) te direktive, država članica nije dužna izuzeti dio tih energenata koji se koristi za proizvodnju električne energije.
20 S druge strane, Cristal Union, finska vlada i Europska komisija smatraju da članak 15. stavak 1. točka (c) Direktive 2003/96 ne isključuje primjenu članka 14. stavka 1. točke (a) te direktive, koji državama članicama nalaže da oslobode od poreza dio energenata koji koristi postrojenje za kogeneraciju, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, za proizvodnju električne energije. Jedini je cilj tog članka 15. stavka 1. točke (c) državama članicama dati dodatnu mogućnost djelomičnog ili potpunog izuzeća dijela energenata koji se odnosi na proizvodnju topline.
21 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, odredbe koje se odnose na oslobođenja od poreza predviđena Direktivom 2003/96 moraju se tumačiti na autonoman način, na temelju njihova teksta i strukture te direktive te ciljeva koji se njome nastoje postići (vidjeti u tom smislu presude od 3. travnja 2014., Kronos Titan i Rhein‑Ruhr Beschichtungs‑Service, C‑43/13 i C‑44/13, EU:C:2014:216, t. 25. i od 13. srpnja 2017., Vakarų Baltijos laivų statykla, C‑151/16, EU:C:2017:537, t. 24. i navedenu sudsku praksu).
22 Na prvom mjestu, valja istaknuti da iz samog teksta prve rečenice članka 14. stavka 1. točke (a) Direktive 2003/96 proizlazi da države članice imaju obvezu oslobođenja od poreza propisanog tom direktivom „energenata koji se koriste za proizvodnju električne energije”.
23 Valja utvrditi da takav tekst nikako ne isključuje iz područja primjene tog obveznog oslobođenja energente koje za proizvodnju električne energije koristi postrojenje za kogeneraciju, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku. Naime, činjenica je da takvo postrojenje koristi „energente za proizvodnju električne energije” u smislu članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice Direktive 2003/96.
24 Na drugom mjestu, s obzirom na strukturu Direktive 2003/96, valja podsjetiti da je točno da njezina svrha nije uvoditi opća oslobođenja (vidjeti u tom smislu presude od 1. prosinca 2011., Systeme Helmholz, C‑79/10, EU:C:2011:797, t. 23. i od 21. prosinca 2011., Haltergemeinschaft, C‑250/10, neobjavljena, EU:C:2011:862, t. 19.).
25 Također, s obzirom na to da se u članku 14. stavku 1. Direktive 2003/96 taksativno nabrajaju obvezna oslobođenja koja moraju provesti države članice u okviru oporezivanja energenata i električne energije (vidjeti presude od 5. srpnja 2007., Fendt Italiana, C‑145/06 i C‑146/06, EU:C:2007:411, t. 36. i od 4. lipnja 2015., Kernkraftwerke Lippe‑Ems, C‑5/14, EU:C:2015:354, t. 45.), odredbe tog članka ne mogu se tumačiti široko a da se usklađeno oporezivanje uvedeno tom direktivom ne liši svakog korisnog učinka.
26 Međutim, kao što je Sud već presudio, članak 14. stavak 1. točka (a) prva rečenica Direktive 2003/96, propisujući državama članicama obvezno izuzeće energenata koji se koriste za proizvodnju električne energije, predviđa preciznu i bezuvjetnu obvezu, na način da ta odredba pojedincima dodjeljuje pravo da se na nju izravno pozovu pred nacionalnim sudovima (vidjeti u tom smislu presudu od 17. srpnja 2008., Flughafen Köln/Bonn, C‑226/07, EU:C:2008:429, t. 29. do 33.).
27 Nadalje, treba navesti da, kada je zakonodavac Unije namjeravao omogućiti državama članicama da odstupe od tog sustava obveznog izuzeća, izričito je to predvidio, i to u članku 14. stavku 1. točki (a) drugoj rečenici Direktive 2003/96, u skladu s kojim one mogu oporezivati energente koji se koriste za proizvodnju električne energije zbog politike zaštite okoliša, i članku 21. stavku 5. trećem podstavku te direktive, na temelju kojeg države članice koje oslobode od poreza električnu energiju koju proizvode mali proizvođači električne energije moraju oporezovati energente koji se koriste za proizvodnju te električne energije.
28 Tako iz strukture Direktive 2003/96 proizlazi da je, osim u ta dva posebna slučaja, obvezno izuzeće energenata koji se koriste za proizvodnju električne energije propisano u članku 14. stavku 1. točki (a) prvoj rečenici te direktive bezuvjetna obveza država članica.
29 Na trećem mjestu, kad je riječ o ciljevima koji se nastoje postići Direktivom 2003/96, najprije valja primijetiti da se tom direktivom, propisivanjem sustava usklađenog oporezivanja energenata i električne energije, a kao što to proizlazi iz njezinih uvodnih izjava 2. do 5. i 24., nastoji potaknuti dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta u energetskom sektoru, izbjegavanjem, među ostalim, narušavanja tržišnog natjecanja (vidjeti u tom smislu, među ostalim, presude od 3. travnja 2014., Kronos Titan i Rhein‑Ruhr Beschichtungs‑Service, C‑43/13 i C‑44/13, EU:C:2014:216, t. 31. i 33.; od 2. lipnja 2016., ROZ-ŚWIT, C‑418/14, EU:C:2016:400, t. 32. i od 7. rujna 2017., Hüttenwerke Krupp Mannesmann, C‑465/15, EU:C:2017:640, t. 26.).
30 U tu svrhu, kad je riječ o proizvodnji električne energije, zakonodavac Unije odabrao je, kao što to osobito proizlazi iz stranice 5. obrazloženja Prijedloga direktive Vijeća o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata (SL 1997., C 139, str. 14.), nametnuti državama članicama, u skladu s člankom 1. Direktive 2003/96, oporezivanje proizvedene električne energije, pri čemu se energenti koji se koriste za njezinu proizvodnju na odgovarajući način trebaju izuzeti od oporezivanja i to, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 56. do 62. svojega mišljenja, s ciljem izbjegavanja dvostrukog oporezivanja električne energije.
31 Međutim, kada energenti koje za proizvodnju električne energije koristi postrojenje za kogeneraciju, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, ne bi bili oslobođeni od poreza na temelju članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice Direktive 2003/96, nastao bi rizik dvostrukog oporezivanja, s obzirom na to da bi se tako proizvedena električna energija, u skladu s člankom 1. te direktive, također oporezivala.
32 Točno je da Direktiva 2003/96 ne isključuje svaki rizik od dvostrukog oporezivanja, s obzirom na to da, kao što je već bilo navedeno u točki 27. ove presude, država članica, u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (a) drugom rečenicom te direktive, može oporezivati energente koji se koriste za proizvodnju električne energije zbog politike zaštite okoliša (vidjeti presudu od 4. lipnja 2015., Kernkraftwerke Lippe‑Ems, C‑5/14, EU:C:2015:354, t. 51).
33 Međutim, ostaje činjenica da bi, ako se postrojenje za kogeneraciju, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, liši oslobođenja iz članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice Direktive 2003/96, samo zbog toga što ne proizvodi samo električnu energiju, nego kombinirano proizvodi toplinu i električnu energiju, to moglo rezultirati, kao što proizlazi iz činjenica u glavnom postupku, nejednakim postupanjem u odnosu na proizvođače električne energije, a što bi bilo izvor narušavanja tržišnog natjecanja na štetu funkcioniranja unutarnjeg tržišta u energetskom sektoru (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2011., Haltergemeinschaft, C‑250/10, neobjavljena, EU:C:2011:862, t. 17. i 18.).
34 Nadalje, valja podsjetiti da se Direktivom 2003/96 nastoji postići i cilj poput onog propisanog u uvodnim izjavama 6., 7., 11. i 12. te direktive, kojim se nastoje promicati ciljevi politike zaštite okoliša (presuda od 7. rujna 2017., Hüttenwerke Krupp Mannesmann, C‑465/15, EU:C:2017:640, t. 26.).
35 Međutim, s obzirom na rizik od dvostrukog oporezivanja koje uključuje, oporezivanje energenata kada ih za proizvodnju električne energije koristi postrojenje za kogeneraciju, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, bilo bi protivno tom cilju.
36 Naime, pravom Unije nastoji se, kao što to posebno proizlazi iz Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL 2012., L 315, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 4., str. 202.), potaknuti kogeneracija na temelju svrsishodne potražnje topline na unutarnjem tržištu energije, s obzirom na to da kogeneracija visoke učinkovitosti nudi značajan potencijal za uštedu primarne energije.
37 Nadalje, nesporno je da, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 20. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL 2003., L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.), kogeneracija stvara manje emisija CO2 po proizvedenoj jedinici nego odvojena proizvodnja topline i električne energije.
38 Posljedično, valja utvrditi da i iz teksta članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice Direktive 2003/96 kao i iz strukture i ciljeva te direktive proizlazi da su energenti koji se koriste za kombiniranu proizvodnju topline i električne energije obuhvaćeni područjem primjene obveznog oslobođenja propisanog tom odredbom.
39 To se tumačenje ne može dovesti u pitanje člankom 15. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2003/96.
40 Naime, fakultativni režim predviđen tom odredbom, na temelju kojeg države članice mogu potpuno ili djelomično osloboditi od poreza ili smanjiti visinu oporezivanja energenata koji se koriste za kombiniranu proizvodnju topline i električne energije, ne može predstavljati odlučujući element za definiranje dosega obveznih oslobođenja iz članka 14. stavka 1. Direktive 2003/96 (vidjeti analognu presudu od 1. ožujka 2007., Jan De Nul, C‑391/05, EU:C:2007:126, t. 29.).
41 U tom pogledu, valja podsjetiti da u skladu sa stalnom sudskom praksom, ako odredba prava Unije može biti predmet više tumačenja, prednost valja dati onomu koje može sačuvati njezin koristan učinak (vidjeti među ostalim presude od 18. prosinca 2008., Afton Chemical, C‑517/07, EU:C:2008:751, t. 43. i od 10. rujna 2014., Holger Forstmann Transporte, C‑152/13, EU:C:2014:2184, t. 26.).
42 Kao što to proizlazi iz točaka 26. do 28. ove presude, članak 14. stavak 1. točka (a) prva rečenica Direktive 2003/96 propisuje bezuvjetnu obvezu država članica da oslobode od poreza energente koji se koriste za proizvodnju električne energije.
43 Kako ne bi lišio tu odredbu njezina korisnog učinka, fakultativni režim predviđen člankom 15. stavkom 1. točkom (c) te direktive može stoga imati samo rezidualno svojstvo, u smislu da samo omogućava državama članicama da primjene „povlašteni tretman” iz uvodne izjave 25. te direktive na energente koji se koriste za kombiniranu proizvodnju topline i električne energije, donošenjem, radi poticanja ciljeva politike zaštite okoliša koji se spominju u točkama 34. do 37. ove presude, posebnog režima kojim je predviđeno izuzeće tih energenata ili smanjenje razine njihova oporezivanja, pod uvjetom da razina oporezivanja koja se primjeni jamči obvezno oslobođenje od poreza dijela tih energenata koji se koristi za proizvodnju električne energije (vidjeti analognu presudu od 1. ožujka 2007., Jan De Nul, C‑391/05, EU:C:2007:126, t. 29.).
44 Članak 15. stavak 1. točka (c) Direktive 2003/96 odnosi se dakle na dodjelu državama članicama dodatne mogućnosti da odstupe od oporezivanja energenata predviđenog u članku 1. te direktive, a ne da odbace primjenu sustava obveznog izuzeća iz članka 14. stavka 1. točke (a) prve rečenice te direktive.
45 U tom pogledu, valja pojasniti da eventualne praktične poteškoće koje podrazumijeva nužnost identificiranja dijela energenata koji koristi postrojenje za kogeneraciju za proizvodnju električne energije u odnosu na dio koji koristi za proizvodnju topline, kako ističe francuska vlada, ne mogu ni u kojem slučaju osloboditi države članice njihove obveze bezuvjetnog izuzeća energenata koji se koriste za proizvodnju električne energije u skladu s člankom 14. stavkom 1. točkom (a) prvom rečenicom Direktive 2003/96. Povrh toga, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 74. svojega mišljenja, iz elemenata koje su Komisija i Cristal Union iznijeli na raspravi, proizlazi da se ne čini posve nemogućim, u skladu s pravilima koja, u nedostatku objašnjenja u toj direktivi, trebaju odrediti države članice, ocijeniti kvantitetu energenata, koja može varirati ovisno o svojstvima postrojenja za kogeneraciju, a koja je potrebna za proizvodnju određene količine električne energije ili određene količine topline.
46 S obzirom na sve prethodno navedeno, na postavljeno pitanje treba odgovoriti da članak 14. stavak 1. točku (a) Direktive 2003/96 treba tumačiti na način da se obvezno oslobođenje od poreza propisano tom odredbom primjenjuje na energente koji se koriste za proizvodnju električne energije ako se ti proizvodi koriste za kombiniranu proizvodnju električne energije i topline, u smislu članka 15. stavka 1. točke (c) te direktive.
Troškovi
47 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenoga, Sud (prvo vijeće) odlučuje:
Članak 14. stavak 1. točku (a) Direktive Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije treba tumačiti na način da se obvezno oslobođenje od poreza propisano tom odredbom primjenjuje na energente koji se koriste za proizvodnju električne energije ako se ti proizvodi koriste za kombiniranu proizvodnju električne energije i topline, u smislu članka 15. stavka 1. točke (c) te direktive.
Potpisi