Language of document : ECLI:EU:C:2014:135

Predmet C‑456/12

O.

protiv

Minister voor Immigratie, Integratie en Asiel

i

Minister voor Immigratie, Integratie en Asiel

protiv

B.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Raad van State, Nizozemska)

„Direktiva 2004/38/EZ – Članak 21. stavak 1. UFEU‑a – Pravo slobodno kretati se i boraviti na području država članica – Nositelji prava – Pravo boravka državljanina treće zemlje koji je član obitelji građanina Unije u državi članici čiji je taj građanin državljanin – Povratak građanina Unije u tu državu članicu nakon kratkotrajnih boravaka u drugoj državi članici“

Sažetak – Presuda Suda (veliko vijeće) od 12. ožujka 2014.

1.        Građanstvo Unije – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Direktiva 2004/38 – Nositelji prava – Članovi obitelji građanina Unije koji su državljani treće zemlje, a borave u državi članici čiji je taj građanin državljanin – Isključenje

(čl. 21. UFEU‑a; čl. 1. t. (a), čl. 2. t. 2. i 3. te čl. 3. st. 1. Direktive Parlamenta i Vijeća 2004/38)

2.        Građanstvo Unije – Odredbe Ugovora – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Građanin Unije koji se vraća u državu članicu čiji je državljanin nakon što je boravio u drugoj državi članici samo u svojstvu građanina Unije – Izvedeno pravo boravka članova njegove obitelji koji su državljani treće zemlje – Pretpostavke – Stvarni boravak građanina Unije u državi članici domaćinu na temelju članaka 7. i 16. Direktive 2004/38 – Primjena po analogiji uvjeta za priznanje predviđenih tom direktivom

(čl. 21. UFEU‑a; čl. 6. st. 1., čl. 7. st. 1. i 2. te čl. 16. st. 1. i 2. Direktive Parlamenta i Vijeća 2004/38)

3.        Građanstvo Unije – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Direktiva 2004/38 – Nositelji prava – Član obitelji građanina unije koji je državljanin treće zemlje, nakon povratka tog građanina u državu članicu čiji je državljanin – Pretpostavke

(čl. 7. st. 1. i 2. te čl. 16. Direktive Parlamenta i Vijeća 2004/38)

4.        Građanstvo Unije – Odredbe Ugovora – Pravo na slobodno kretanje i boravak na području država članica – Građanin Unije koji se vraća u državu članicu čiji je državljanin nakon što je boravio u drugoj državi članici samo u svojstvu građanina Unije – Izvedeno pravo boravka članova njegove obitelji koji su državljani treće zemlje – Status člana obitelji barem tijekom jednog dijela boravka u državi članici domaćinu – Nepostojanje – Isključenje izvedenog prava

(čl. 21. st. 1. UFEU‑a; čl. 2. t. 2., čl. 6. st. 1., čl. 7. st. 2 i čl. 16. st. 2. Direktive Parlamenta i Vijeća 2004/38)

1.        Članak 21. stavak 1. UFEU‑a i odredbe Direktive 2004/38 o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na području država članica ne daju državljanima trećih zemalja nikakvo samostalno pravo nego samo prava koja su izvedena iz korištenja slobode kretanja koju ostvaruje građanin Unije.

U tom pogledu, s jedne strane, iz doslovnog tumačenja te direktive slijedi da ona predviđa izvedeno pravo boravka u korist državljana trećih zemalja, koji su članovi obitelji građanina Unije, samo u slučaju kad se potonji koristio svojim pravom na slobodno kretanje nastanjujući se u državi članici različitoj od države članice čiji je državljanin.

S druge strane, prema teleološkom tumačenju odredbi Direktive 2004/38, iako je točno da je njezin cilj olakšati i podržati ostvarivanje temeljnog i individualnog prava na slobodno kretanje i boravak na području država članica koje pripada svim građanima Unije, ostaje činjenica da su predmet navedene direktive uvjeti pod kojim se to pravo ostvaruje.

Pod tim okolnostima, cilj spomenute direktive nije davanje izvedenog prava boravka državljaninu treće zemlje, članu obitelji građanina Unije koji boravi u državi članici čiji je državljanin.

(t. 36., 39., 41. i 43.)

2.        Članak 21. stavak 1. UFEU‑a treba tumačiti u smislu da u slučaju kad je građanin Unije zasnovao ili ustalio obiteljski život s državljaninom treće zemlje tijekom stvarnog boravka, na temelju i u skladu s uvjetima iz članka 7. stavaka 1. i 2. ili članka 16. stavaka 1. i 2. Direktive 2004/38 o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na području država članica, u državi članici različitoj od države članice čiji je državljanin, odredbe te direktive po analogiji se primjenjuju u slučaju kad se taj građanin Unije vraća s dotičnim članom svoje obitelji u državu članicu iz koje dolazi. Stoga uvjeti za priznavanje izvedenog prava boravka državljaninu treće zemlje, koji je član obitelji dotičnog građanina Unije, u državi članici iz koje dolazi taj građanin u načelu ne bi smjeli biti stroži od onih koji su predviđeni tom direktivom za priznavanje takvog izvedenog prava boravka državljaninu treće zemlje, koji je član obitelji građanina Unije, koji se koristio svojim pravom na slobodno kretanje nastanjujući se u državi članici različitoj od države članice čiji je državljanin.

S jedne strane, naime, priznavanje, kod povratka građanina Unije u državu članicu čiji je državljanin, izvedenog prava boravka državljaninu treće zemlje, članu obitelji tog građanina Unije, s kojim je isti boravio, samo u njegovom svojstvu građanina Unije na temelju i u skladu s pravom Unije u državi članici domaćinu, ima za cilj otklanjanje prepreke odlasku iz države članice iz koje dolazi građanin Unije, jamčeći tom građaninu mogućnost da u toj državi članici nastavi obiteljski život koji je zasnovao ili ustalio u državi članici domaćinu.

S druge strane, kad je riječ o uvjetima, u slučaju povratka građanina Unije u državu članicu čiji je državljanin, za priznavanje izvedenog prava boravka državljaninu treće zemlje koji je član obitelji građanina Unije, čak i ako Direktiva 2004/38 ne pokriva takav slučaj povratka, njezina primjena po analogiji je opravdana zbog činjenice da, kako u slučaju građanina Unije koji se vraća u državu članicu iz koje dolazi nakon što se koristio svojim pravom na slobodno kretanje tako i u slučaju u kojem je taj građanin samo boravio u državi članici različitoj od one čiji je državljanin, upravo je građanin Unije referentna osoba da bi taj državljanin treće zemlje mogao steći izvedeno pravo boravka.

U tom kontekstu, prepreka odlasku iz države članice čiji je građanin državljanin koja rezultira iz odbijanja da se, prilikom njegova povratka u državu članicu iz koje dolazi, članovima njegove obitelji koji su državljani trećih zemalja prizna izvedeno pravo boravka, pojavit će se samo onda kad je boravak građanina Unije u državi članici domaćinu efektivno takav da mu omogućuje da zasnuje ili ustali obiteljski život u toj državi članici. Dakle samo stvaran boravak u državi članici domaćinu na temelju i u skladu s uvjetima iz članka 7. stavka 1. te direktive svjedoči u načelu da se građanin Unije ondje nastanio, pa da stoga i stvarno boravi u toj državi članici što po naravi ide zajedno s time da u toj državi članici zasnuje ili ustali obiteljski život, dajući tako, kod povratka tog građanina Unije u državu članicu čiji je državljanin, izvedeno pravo boravka na temelju članka 21. stavka 1. UFEU‑a državljaninu treće zemlje s kojim je vodio obiteljski život u državi članici domaćinu.

(t. 49., 50.‑53., 56., 61. i izreka)

3.        Samo boravak koji ispunjava uvjete iz članka 7. stavka 1. i 2. ili članka 16. stavka 1. i 2. Direktive 2004/38 o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na području država članica može dovesti do ostvarivanja izvedenog prava boravka državljanina treće zemlje koji je član obitelji građanina Unije u državi članici čiji je taj građanin državljanin kad se taj građanin vraća u državu članicu čiji je državljanin. U tom pogledu, kratkotrajni boravci poput vikenda ili praznika provedenih u državi članici različitoj od one čiji je građanin državljanin, čak i ako ih se sagledava zajedno, potpadaju pod članak 6. Direktive 2004/38 i ne ispunjavaju navedene uvjete.

(t. 59.)

4.        Državljanin treće zemlje koji nije imao, barem ne tijekom jednog dijela svog boravka u državi članici domaćinu, status člana obitelji u smislu članka 2. stavka 2. Direktive 2004/38, nije mogao ostvarivati u toj državi članici izvedeno pravo boravka na osnovi članka 7. stavka 2. ili članka 16. stavka 2. Direktive 2004/38. U tim okolnostima taj državljanin treće zemlje ne može se pozivati ni na članak 21. stavak 1. UFEU‑a radi dobivanja izvedenog prava boravka kod povratka odnosnog građanina Unije u državu članicu čiji je državljanin.

(t. 63.)