PRESUDA OPĆEG SUDA (treće vijeće)
15. srpnja 2015.(*)
„Usklađivanje zakonodavstava – Direktiva 2006/42/EZ – Strojevi koji imaju oznaku ,CE’ – Temeljni sigurnosni zahtjevi – Postojanje rizika za sigurnost ljudi– Zaštitna klauzula – Odluka Komisije kojom se utvrđuje da je nacionalna mjera zabrane stavljanja na tržište opravdana – Uvjeti kojima se uređuje provedba zaštitne klauzule – Očita pogreška u ocjeni – Jednako postupanje“
U predmetu T‑337/13
CSF Srl, sa sjedištem u Grumolu delle Abbadesse (Italija), koji zastupaju R. Santoro, S. Armellini i R. Bugaro, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Europske komisije, koju zastupa G. Zavvos, u svojstvu agenta, uz asistenciju M. Pappalardo, odvjetnice,
tuženika,
koju podupire:
Kraljevina Danska, koju su zastupali V. Pasternak Jørgensen i M. Wolff, a zatim M. Wolff, C. Thorning, U. Melgaard i N. Lyshøj, agenti,
intervenijent,
povodom zahtjeva za poništenje Odluke Komisije od 8. travnja 2013. o mjeri koju je poduzela Danska u skladu s člankom 11. Direktive 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kojom se zabranjuje tip višenamjenskih strojeva za premještanje zemlje (SL L 101, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 65., str. 284.),
OPĆI SUD (treće vijeće)
u sastavu: S. Papasavvas, predsjednik, N. J. Forwood (izvjestitelj) i E. Bieliūnas, suci,
tajnik: J. Palacio González, glavni administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 28. travnja 2015.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj CSF Srl poduzetnik je sa sjedištem u Italiji koji posluje u sektoru proizvodnje strojeva. Među ostalim, on proizvodi stroj pod imenom „Multione S630“ (u daljnjem tekstu: Multione S630). Temeljna je značajka tog stroja da se može koristiti u različite svrhe i da se zbog 58 dodataka kojima ga je moguće opremiti upotrebljava u različitim djelatnostima. Ti dodaci, koje također dizajnira tužitelj, omogućavaju da se taj stroj prenamijeni, primjerice, u samoistovarivač, ralicu, viličar, dizalicu, hidraulični čekić, kliješta, stroj za pripremu tla ili kosilicu i zato se može koristiti u djelatnostima poput vrtlarstva, poljoprivrede, građevinarstva, održavanja cesta ili šumarstva. Predmetni je stroj u različitim državama članicama Europske unije bio stavljen na tržište. Deset primjeraka tog stroja od 2009. bilo je prodano u Danskoj, gdje se upotrebljavaju za prijevoz stočne hrane i čišćenje kaveza pri uzgoju kuna zlatica.
2 Danska tijela 31. siječnja 2012. poduzela su mjere u pogledu stroja Multione S630 na temelju članka 11. stavka 1. Direktive 2006/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2006. o strojevima i o izmjeni Direktive 95/16/EZ (SL L 157, str. 24.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 39., str. 74.). Tim se mjerama, s jedne strane, zabranilo da se na dansko tržište stavljaju novi primjerci tog stroja koji nemaju odgovarajuću zaštitnu konstrukciju od predmeta koji padaju, a s druge se strane tužitelju naložilo poduzimanje korektivnih mjera za primjerke navedenog stroja koji se već upotrebljavaju u Danskoj.
3 Danska tijela obrazložila su poduzimanje tih mjera nesukladnošću stroja Multione S630 s određenim temeljnim sigurnosnim zahtjevima određenima u Direktivi 2006/42. U tom su pogledu ustvrdila da primjerci navedenog stroja koji su bili stavljeni na dansko tržište nisu imali odgovarajuću zaštitnu konstrukciju, dok za vozača tog stroja prilikom njegove višenamjenske uporabe postoji rizik od padanja predmeta ili materijala. Također su smatrala da takvo stanje nije u skladu s odjeljkom 3.4.4. Priloga I. Direktivi 2006/42. Ta odredba određuje da, kada kod strojeva s vlastitim pogonom na kojima se vozi vozač postoji rizik od padanja predmeta ili materijala, strojevi moraju biti konstruirani i izrađeni tako da su uzeti u obzir ti rizici te opremljeni, ako to njihova veličina dopušta, odgovarajućom zaštitnom konstrukcijom.
4 U skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 2006/42, Europska komisija obaviještena je o mjerama koje su poduzela danska tijela. Komisija je Odlukom 2013/173/EU od 8. travnja 2013. o mjeri koju je poduzela Danska, u skladu s člankom 11. Direktive 2006/42 kojom se zabranjuje tip višenamjenskih strojeva za premještanje zemlje (SL L 101, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 65., str. 284.; u daljnjem tekstu: pobijana odluka) utvrdila da su navedene mjere bile opravdane na temelju stavka 3. istog članka.
Postupak i zahtjevi stranaka
5 Tužitelj je ovaj postupak pokrenuo tužbom koju je podnio tajništvu Općeg suda 19. lipnja 2013.
6 Tužitelj je aktom koji je podnio tajništvu Općeg suda 30. kolovoza 2013. uložio i zahtjev za privremenu pravnu zaštitu. Predsjednik Općeg suda taj je zahtjev rješenjem od 11. studenoga 2013. odbio kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao da je potrebno hitno donijeti odluku, zadržavajući pravo na naknadno donošenje odluke o troškovima.
7 Kraljevina Danska aktom podnesenim tajništvu Općeg suda 1. listopada 2013. zatražila je intervenciju u sporu u potporu Komisijinu zahtjevu. Predsjednik prvog vijeća Općeg suda prihvatio je tu intervenciju rješenjem od 13. studenoga 2013.
8 Opći sud odlučio je na temelju izvještaja suca izvjestitelja otvoriti usmeni dio postupka.
9 Stranke su tijekom rasprave 28. travnja 2015. usmeno iznijele svoja stajališta i odgovore na pitanja Općeg suda.
10 Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
– poništi pobijanu odluku;
– ako postoji potreba, provede vještačenje;
– Komisiji naloži snošenje troškova.
11 Komisija od Općeg suda zahtijeva da:
– odbije tužbu;
– tužitelju naloži snošenje troškova.
12 Kraljevina Danska od Općeg suda zahtijeva da odbije tužbu.
Pravo
13 Komisija, bez formalnog pozivanja na nedopuštenost tužbe, postavlja pitanje o njezinoj dopuštenosti. Kada je riječ o meritumu, tužitelj u prilog svojem zahtjevu za poništenje pobijane odluke navodi dva tužbena razloga. Također, navodi prigovor u vezi sa štetom koja mu je prouzročena zbog navedene odluke, ali u pogledu toga ne iznosi tužbeni zahtjev.
Dopuštenost tužbe
14 Komisija u bitnome ističe da se pobijana odluka ne odnosi izravno na tužitelja u smislu članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a. Naime, premda je u pobijanoj odluci odlučeno o opravdanosti mjera koje su protiv tužitelja poduzela danska tijela, upravo te potonje, u skladu s podjelom nadležnosti određenom u članku 11. Direktive 2006/42, izravno utječu na njegov pravni položaj. Osim toga, premda su o toj odluci osim Kraljevine Danske bile obaviještene i druge države članice Unije, ipak su nadležna nacionalna tijela ta koja nadalje moraju provjeravati u kojoj mjeri strojevi koje je tužitelj stavio na dansko tržište ispunjavaju ili ne ispunjavaju zahtjeve iz navedene direktive i s obzirom na to odlučiti o svim posljedicama.
15 Tužitelj te argumente osporava.
16 U tom pogledu valja podsjetiti da iz članka 263. četvrtog stavka UFEU‑a, među ostalim, proizlazi da svaka fizička ili pravna osoba može pokrenuti postupke protiv akta koji je upućen toj osobi ili koji se izravno i osobno na nju odnosi.
17 Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se akt izravno odnosi na fizičku ili pravnu osobu samo ako proizvodi izravne učinke na njezin pravni položaj i ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast svojim adresatima, s obzirom na to da je njegova provedba potpuno automatska i proizlazi iz samog propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila (presude od 5. svibnja 1998. Dreyfus/Komisija, C‑386/96 P, Zb., EU:C:1998:193, t. 43. i od 13. ožujka 2008., Komisija/Infront WM, C‑125/06 P, Zb., EU:C:2008:159, t. 47.)
18 U predmetnom slučaju tužitelj tužbom želi poništiti Komisijinu odluku kojom je, kad je riječ o uvjetima pod kojima je stroj Multione S630 stavljen na dansko tržište, utvrđena opravdanost mjera koje su poduzela danska tijela.
19 Mjere danskih tijela temelje se na odredbama danskog prava donesenima radi provedbe Direktive 2006/42 i posebice njezina članka 11. stavka 1. On, među ostalim, navodi da, kada država članica utvrdi da strojevi koje uključuje ta direktiva, a imaju CE oznaku sukladnosti te popratnu EZ izjavu o sukladnosti i koriste se u skladu sa svojom namjenom ili pod uvjetima koji se mogu razumno predvidjeti, mogu ugroziti zdravlje i sigurnost osoba, država članica poduzima sve odgovarajuće mjere kako bi povukla takve strojeve s tržišta, zabranila stavljanje na tržište i/ili uporabu takvih strojeva ili kako bi ograničila njihovo slobodno kretanje.
20 Što se tiče pobijane odluke, ona se temelji na članku 11. stavku 3. Direktive 2006/42. Ta odredba određuje da se Komisija, nakon što ju je država članica obavijestila o poduzimanju mjera na temelju članka 11. stavka 1. navedene direktive, savjetuje sa zainteresiranim stranama i potom razmatra jesu li ili nisu opravdane mjere koje je poduzela država članica te svoju odluku dostavlja državi članici koja je poduzela inicijativu, drugim državama članicama i proizvođaču ili njegovu ovlaštenom predstavniku.
21 Kao što to Komisija valjano navodi, čitajući dopis koji su danska tijela uputila tužitelju 31. siječnja 2012. može se ustanoviti da je cilj mjera koje su poduzela danska tijela bio da se izravno utječe na tužiteljev pravni položaj. Naime, danska su tijela – nakon što su ocijenila da stroj Multione S630 ne ispunjava određene temeljne sigurnosne zahtjeve iz Direktive 2006/42 jer nema odgovarajuću zaštitnu konstrukciju od padanja predmeta ili materijala – kao prvo, zabranila njegovo stavljanje na dansko tržište, kao drugo, naložila tužitelju da izmijeni konstruiranje i izradu stroja tako da mu doda takvu zaštitnu konstrukciju i, kao treće, obvezala tužitelja da primjerke koji se u Danskoj već upotrebljavaju uskladi sa zahtjevima iz Direktive ili da ih povuče s navedenog tržišta.
22 Komisija je, međutim, na temelju toga pogrešno zaključila da se pobijana odluka ne odnosi izravno na tužitelja.
23 Nasuprot tomu, na prvome mjestu valja ustvrditi da pobijana odluka proizvodi izravne učinke na tužiteljev pravni položaj koji su različiti od učinaka proizišlih iz mjera koje su poduzela danska tijela.
24 U tom pogledu valja ustvrditi, kao prvo, da je, u skladu s obvezama dostave i obavještavanja koje Komisiji nalaže članak 11. stavci 3. i 6. Direktive 2006/42, pobijana odluka bila upućena svim državama članicama, a ne samo Kraljevini Danskoj. Zato je ta odluka, u skladu s člankom 288. UFEU‑a, u cijelosti obvezujuća za sve države članice.
25 Kao drugo, Direktiva 2006/42 donesena je na temelju članka 95. UEZ‑a (koji je postao članak 114. UFEU‑a), koji Europskom parlamentu i Vijeću Europske unije daje ovlast da usvajaju mjere za otklanjanje prepreka u trgovini nastalih zbog razlika između odredaba zakona i drugih propisa država članica (vidjeti presude od 17. svibnja 1994., Francuska/Komisija, C‑41/93, Zb., EU:C:1994:196, t. 22. i od 9. kolovoza 1994., Njemačka/Vijeće, C‑359/92, Zb., EU:C:1994:306, t. 22., kad je riječ o članku 100.a UEZ‑a). Njome, kao i Direktivom Vijeća 89/392/EEZ od 14. lipnja 1989. o usklađivanju zakonodavstava država članica o strojevima (SL L 183, str. 9.) i Direktivom 98/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica o strojevima (SL L 207, str. 1.), koje su joj prethodile, nastoje se uskladiti uvjeti pod kojima se strojevi koji imaju oznaku CE i EZ izjavu o sukladnosti stavljaju na unutarnje tržište i osigurati njihovo slobodno kretanje u Uniji, prilikom čega se jamči ispunjavanje svih zahtjeva za zaštitu zdravlja i sigurnosti ljudi od rizika povezanih s uporabom tih strojeva (vidjeti u tom smislu presude od 8. rujna 2005., Yonemoto, C‑40/04, Zb., EU:C:2005:519, t. 31. i 45. i od 17. travnja 2007., AGM‑COS.MET, C‑470/03, Zb., EU:C:2007:213, t. 52. i 53.).
26 U tu svrhu, Direktiva 2006/42 državama članicama posebno zabranjuje da se narušava slobodno kretanje strojeva u Uniji ako ti strojevi ispunjavaju uvjete na temelju kojih se može pretpostaviti da su u skladu s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima navedenima u toj direktivi (članci 6. i 7. Direktive 2006/42). Na temelju nje nadležna nacionalna tijela osim toga imaju dužnost osigurati nadzor na svojem tržištu, među ostalim, poduzimajući sve potrebne mjere da se strojevi stave na tržište i/ili u uporabu samo ako su u skladu s donesenim odredbama te direktive i ako ne ugrožavaju zdravlje i sigurnost ljudi (članak 4. Direktive 2006/42). Direktiva naposljetku obvezuje države članice da poduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi takve strojeve koji mogu ugroziti zdravlje i sigurnost ljudi povukle s tržišta, zabranile stavljanje na tržište i/ili uporabu takvih strojeva ili kako bi ograničile njihovo slobodno kretanje (članak 11. Direktive 2006/42).
27 Kao treće, iz članka 14. stavka 7. i članka 19. Direktive 2006/42, s obzirom na uvodne izjave 9. i 10., proizlazi da države članice u okviru tržišnog nadzora uspostavljenog tom direktivom i posebice provedbom zaštitne klauzule iz njezina članka 11. imaju obvezu da prilikom usklađivanja i uzimanja u obzir smjernica koje je utvrdila Komisija zajamče pravilnu i ujednačenu primjenu te direktive.
28 S obzirom na svrhu, opću strukturu i sadržaj odredbi u gore navedenim točkama 26. i 27., valja ustvrditi da, uz Kraljevinu Dansku, i sve druge države članice zbog pobijane odluke moraju poduzeti sve odgovarajuće mjere u vezi sa stavljanjem stroja Multione S630 na svoje tržište i tako, s obzirom na mjere koje su poduzela danska tijela i koje je Komisija utvrdila opravdanima, osigurati pravilnu i ujednačenu primjenu Direktive 2006/42, kao što to u bitnome ističe tužitelj. Drugim riječima, zbog pobijane odluke, uz Kraljevinu Dansku, i druge države članice moraju provjeriti, svaka u svojem dijelu koji se na nju odnosi, imaju li primjerci navedenog stroja koje je tužitelj mogao staviti na njihovo tržište odgovarajuću zaštitnu konstrukciju od padanja predmeta ili materijala i mogu li se ili ne mogu u skladu s time ti strojevi zadržati na navedenom tržištu. U tim okolnostima, izravna posljedica pobijane odluke jest pokretanje nacionalnih postupaka kojima se dovodi u pitanje tužiteljevo pravo prodaje stroja u cijeloj Uniji, koje je postojalo sve do tada, a za koji je vrijedila pretpostavka sukladnosti određena u članku 7. navedene direktive jer je imao oznaku „CE“ i popratnu EZ izjavu o sukladnosti (vidjeti po analogiji gore u t. 17. navedenu presudu Komisija/Infront WM, EU:C:2008:159, t. 50. do 52.).
29 Uostalom, Komisija u predmetnom slučaju ne osporava činjenicu da su finska i litavska tijela, s obzirom na to da su adresati pobijane odluke, već poduzela korake u tom smislu.
30 Na drugome mjestu, pobijana odluka ne ostavlja nikakve diskrecijske ovlasti svojim adresatima kad je riječ o rezultat koji treba postići jer se u tom pogledu provodi potpuno automatski i proizlazi iz samog propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila.
31 Uistinu je vjerojatno, kao što to navodi Komisija, da nadležna nacionalna tijela moraju najprije provesti nadzorne mjere kako bi utvrdila je li tužitelj stavio ili namjerava staviti u promet primjerke stroja Multione S630 na njihovu državnom području i nedostaje li određenim primjercima odgovarajuća zaštitna konstrukcija od padanja predmeta ili materijala. Ipak, ako se utvrdi da je to slučaj, ta su tijela dužna smatrati da takva situacija ugrožava sigurnost ljudi i poduzeti sve odgovarajuće mjere za otklanjanje tog rizika te u tom okviru osigurati pravilnu i ujednačenu primjenu Direktive 2006/42 – uzimajući u obzir pobijanu odluku i danske mjere koje je Komisija utvrdila opravdanima – i tako odrediti zabranu, povlačenje ili izmjenu predmetnog stroja ili donijeti drugu istovrsnu mjeru. Zato se odlukom Komisije o opravdanosti danskih mjera određuje cilj koji moraju ostvariti druga nacionalna tijela, pri čemu u tom pogledu nemaju nikakvu marginu prosudbe (vidjeti u tom smislu rješenje od 7. lipnja 2007., IMS/Komisija, T‑346/06 R, Zb., EU:T:2007:164, t. 51. do 54.; vidjeti također po analogiji gore u t. 17. navedenu presudu Komisija/Infront WM, EU:C:2008:159, t. 59. do 63.).
32 Uostalom, Komisija u predmetnom slučaju učinkovito ne osporava ni tužiteljeve argumente da su postupci koje su pokrenula finska i litavska tijela nakon saznanja o pobijanoj odluci potvrdili da ta tijela ne sumnjaju u doseg te odluke i u posljedice koje iz njih treba izvući, ni dokumente koji su u tom pogledu bili predočeni.
33 Ta prethodna razmatranja ne dovode se u pitanje ni člankom 9. Direktive 2006/42. Taj članak, kojim se ustanovljuju „[p]osebne mjere za potencijalno opasne strojeve“, među ostalim, određuje da, kada u skladu s postupkom na koji upućuje članak 11. Komisija smatra da su mjere koje je poduzela neka država članica opravdane, Komisija može poduzeti mjere koje zahtijevaju od država članica da zabrane ili ograniče stavljanje na tržište strojeva koji predstavljaju isti rizik zbog tehničkih karakteristika ili da takve strojeve učine podložnima posebnim uvjetima. Usto je u uvodnoj izjavi 13. navedene direktive pojašnjeno da se takve mjere, usvojene na razini Unije, ne mogu izravno primijeniti na gospodarske subjekte i da države članice trebaju poduzeti sve mjere koje su nužne za njihovu primjenu.
34 U tom pogledu valja ustvrditi da, premda države članice moraju osigurati pravilnu i ujednačenu primjenu Direktive 2006/42 – iz čega proizlaze posljedice nacionalne mjere koja je poduzeta glede nekog stroja i koju je Komisija utvrdila opravdanom – a pri čemu nemaju marginu prosudbe kad je riječ o rezultatu koji moraju postići, one ipak očito ne mogu na svoju vlastitu inicijativu i izvan postupovnog i materijalnog okvira određenog u članku 11. stavku 1. te direktive proširiti područje primjene te mjere na druge strojeve zato što bi ti strojevi predstavljali istovjetan rizik jer bi time prekršile načelo slobodnog kretanja iz članka 6. stavka 1. navedene direktive i pretpostavku o sukladnosti iz njezina članka 7. (vidjeti u tom smislu presudu od 25. ožujka 1999., Komisija/Italija, C‑112/97, Zb., EU:C:1999:168, t. 54. i gore u t. 25. navedenu presudu AGM‑COS.MET, EU:C:2007:213, t. 61. do 64. i 68. do 70.). Zato je zakonodavac Unije takvo proširenje uvjetovao provedbom posebnog postupka koji, među ostalim, uključuje usvajanje, s jedne strane, izričite Komisijine odluke u tu svrhu i, s druge strane, nacionalne mjere za provedbu te odluke. Nasuprot tomu, takvi akti nisu ni predviđeni ni potrebni u svrhe članka 11. te direktive, uzimajući u obzir njegov doseg (vidjeti gore navedene t. 28. i 31.).
35 S obzirom na sva prethodna razmatranja, Komisija neosnovano osporava dopuštenost tužbe pozivajući se na obrazloženje da se pobijana oduka ne odnosi izravno na tužitelja.
Zahtjev za poništenje pobijane odluke
36 Tužitelj u prilog zahtjevu za poništenje pobijane odluke navodi dva tužbena razloga koji se odnose, prvi, na kršenje Direktive 2006/42 i, drugi, na povredu načela jednakog postupanja.
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na kršenju Direktive 2006/42
37 Tužitelj u bitnome ističe da se pobijana odluka temelji na pogrešnom tumačenju i pogrešnoj primjeni odredaba Direktive 2006/42 o temeljnim sigurnosnim zahtjevima koje moraju poštovati proizvođači strojeva namijenjenih za stavljanje na tržište u Uniji.
38 Kao prvo, pobijana odluka potvrdila je opravdanost mjera koje su poduzela danska tijela glede stroja Multione S630, iako se tužitelju tim mjerama određuje ispunjavanje obveza koje prelaze one određene u članku 5. stavku 1. točki (a) Direktive 2006/42 kao i u odjeljcima 1.1.2. i 3.4.4. Priloga I. toj direktivi.
39 Kao drugo, pogrešan doseg koji su tim odredbama pripisala danska tijela, a zatim Komisija, doveo je do toga da su u pobijanoj odluci potvrđene nacionalne mjere koje su donesene povredom uvjeta za provedbu zaštitne klauzule iz članka 11. Direktive 2006/42, zabrane narušavanja slobodnog kretanja strojeva izrađenih u državama članicama iz članka 6. stavka 1. navedene direktive i pretpostavke o sukladnosti koja je vrijedila za stroj Multione S630 na temelju članka 7. stavka 1. te direktive.
40 Kao treće, Komisija je preuzela stajalište danskih tijela ne uzimajući u obzir prigovore koje je tužitelj iznio pred tim tijelima, a zatim u okviru savjetovanja organiziranog primjenom članka 11. stavka 3. Direktive 2006/42.
41 Kao četvrto i posljednje, tužitelj tvrdi da je, bez obzira na pogrešno tumačenje Direktive 2006/42 na kojem se temelji pobijana odluka, pogrešna i ocjena činjenica danskih tijela koju je Komisija utvrdila opravdanom.
42 Komisija, koju podupire Kraljevina Danska, osporava te različite prigovore.
43 S obzirom na argumente stranaka, najprije valja provjeriti predmetnost ovog tužbenog razloga, zatim prva dva prigovora koja je tom okviru naveo tužitelj i koji se odnose na pogreške koje se tiču prava i naposljetku posljednja dva prigovora, na temelju kojih tužitelj u bitnome prigovara Komisiji da je počinila pogreške u ocjeni.
– Predmetnost tužbenog razloga
44 Kao prvo valja podsjetiti da članak 11. Direktive 2006/42, pod naslovom „Zaštitna [klauzula]“, propisujući državama članicama obvezu poduzimanja svih odgovarajućih mjera kako bi na svojem nacionalnom tržištu ograničile slobodno kretanje strojeva za koje utvrde da mogu ugroziti zdravlje i sigurnost ljudi, određuje i da Komisija „razmatra“ „jesu li ili ne [te mjere] opravdane“ (vidjeti t. 19. i 20. gore).
45 Kao što to Komisija sama ističe, pravna osnova Direktive 2006/42 jest članak 95. UEZ‑a (koji je postao članak 114. UFEU‑a), čiji stavak 10. određuje da mjere za usklađivanje koje su donesene na tom temelju u odgovarajućim slučajevima uključuju zaštitnu klauzulu kojom se državama članicama odobrava da iz jednog ili više razloga navedenih u članku 36. UFEU‑a, a koji nisu gospodarske naravi, poduzmu „privremene mjere koje podliježu postupku nadzora Unije.“
46 Iz toga proizlazi da – iako su zapravo države članice te koje moraju pravilno primijeniti Direktivu 2006/42 i paziti na to da su strojevi koji su na njihovu području stavljeni na tržište ili u uporabu u skladu s njezinim odredbama, pa prema potrebi poduzeti mjere poput onih određenih u njezinu članku 11., kao što to naglašava Komisija – ipak je Komisija ta koja mora nadzirati opravdanost tih mjera, osiguravajući pritom osobito osnovanost pravnih i činjeničnih razloga za njihovo donošenje (vidjeti po analogiji gore u t. 25. navedenu presudu Francuska/Komisija, EU:C:1994:196, t. 27. i 28.; vidjeti također u tom smislu i po analogiji presude od 14. lipnja 2007., Medipac‑Kazantzidis, C‑6/05, Zb., EU:C:2007:337, t. 46. i od 22. travnja 2015., Klein/Komisija, C‑120/14 P, EU:C:2015:252, t. 64. i 76.). O rezultatu tog nadzora ovisi hoće li se predmetna nacionalna mjera u konačnici zadržati, tako da je država članica može zadržati samo ako je Komisija utvrdi opravdanom, a ako ne, mora je okončati.
47 Slijedom toga, suprotno onomu što tvrdi Komisija, pravo je svake osobe koja može zahtijevati poništenje odluke kojom se utvrđuje opravdanost tih mjera da u prilog svojem tužbenom razlogu istakne da se navedena odluka temelji na pogrešnom tumačenju odredaba Direktive 2006/42, čak i ako bi to tumačenje, koje su dužne pažljivo razmotriti sve države članice (vidjeti gore navedene t. 28., 30. i 31.), najprije dala nadležna nacionalna tijela, a potom potvrdila Komisija. Naime, u takvom slučaju mora postojati mogućnost da se pred sudom Unije osporava pogreška koja se tiče prava koja može učiniti nevaljanom odluku kojom je Komisija utvrdila opravdanima predmetne nacionalne mjere jer bi se u protivnom ograničili doseg članka 263. UFEU‑a i načelo učinkovite sudske zaštite.
48 Osim toga, sudski nadzor osnovanosti pravnih razloga zbog kojih je Komisija utvrdila da su predmetne nacionalne mjere opravdane može biti, kad se radi o pravnom pitanju, samo puni nadzor.
49 U predmetnom je slučaju stoga tužitelj u pravu kada tvrdi da je pobijana odluka zahvaćena pogreškama koje se tiču prava jer je Komisija, s jedne strane, preuzela pogrešno tumačenje Direktive 2006/42 koje su dala danska tijela i, s druge strane, utvrdila opravdanima nacionalne mjere koje su donesene povredom, među ostalim, članka 6. stavka 1., članka 7., članka 11. i Priloga I. toj direktivi.
– Prigovori koji se temelje na pogreškama koje se tiču prava
50 Stoga, kao drugo, valja ispitati osnovanost tih prigovora. Tužitelj u biti osporava tumačenje određenih uvjeta za provedbu zaštitne klauzule iz članka 11. stavka 1. Direktive 2006/42, kako su je primijenila danska tijela, a Komisija utvrdila opravdanom u pobijanoj odluci. U tom pogledu neosporno je, kao prvo, da je Multione S630 stroj na koji se primjenjuje navedena direktiva, kao drugo, da primjerci tog stroja koje je na dansko tržište stavio tužitelj imaju oznaku „CE“ i, kao treće, da imaju popratnu EZ izjavu o sukladnosti. Nasuprot tomu, tužitelj i Komisija ne slažu se u ovom slučaju o dosegu uvjeta prema kojem nadležna država članica mora utvrditi da „[predmetni stroj] [koji se] korist[i] u skladu sa [svojom] namjenom ili pod uvjetima koji se mogu razumno predvidjeti mo[že] ugroziti […] sigurnost osoba […]“, da bi imala pravo ograničiti njegovo slobodno kretanje na svojem državnom području. Oni se osobito ne slažu, s jedne strane, o načinima procjene rizika koji stroj može uzrokovati za sigurnost svojeg korisnika i, s druge strane, o dosegu i obliku različitih obveza koje su nametnute proizvođačima da bi se ti rizici spriječili.
51 U tom pogledu iz članka 11. stavka 1. Direktive 2006/42 jasno proizlazi da – kad država članica utvrdi da „stroj“ na koji se odnosi područje primjene te direktive, „[koji se] korist[i] u skladu sa [svojom] namjenom ili pod uvjetima koji se mogu razumno predvidjeti, mo[že] ugroziti […] sigurnost osoba […]“ – ona mora poduzeti sve odgovarajuće mjere da povuče „taj stroj“ s tržišta, da zabrani „njegovo“ stavljanje na tržište ili u uporabu ili pak da ograniči „njegovo“ slobodno kretanje.
52 Nadalje, članak 2. stavak drugi točka (a) prva alineja Direktive 2006/42 određuje stroj kao „sklop koji je priključen ili se namjerava priključiti na pogonski sustav koji izravno ne primjenjuje ljudsku ili životinjsku snagu, koji se sastoji od povezanih dijelova ili komponenata, od kojih je barem jedna pokretna i koje su međusobno spojene za neku posebnu primjenu“. Definicije u drugim alinejama te odredbe ili se pozivaju na definiciju iz prve alineje ili se na nju ne pozivaju, nego strojeve opisuju, osim drugim kriterijima, činjenicom da se sastoje od dijelova „ kako bi postigli isti cilj “ ili su „međusobno spojeni “ sa svrhom određenog cilja. Osim toga, članak 1. stavak 1. točka (g) i članak 2. točka (g) sa strojevima izjednačuju djelomično dovršene strojeve, koji su definirani na način da se ne mogu zasebno koristiti za određenu namjenu i koji su namijenjeni ugradnji u ili sklapanju s drugim strojevima ili opremom, na taj način stvarajući strojeve u pravom smislu riječi.
53 Naposljetku, iz članka 1. stavka 1. i članka 2. prvog podstavka Direktive 2006/42 proizlazi da pojam „stroj“ treba shvatiti na način da se ne odnosi samo na strojeve u smislu odredaba navedenih u prethodnoj točki, nego i na skup drugih proizvoda, među kojima je izmjenjiva oprema. U članku 2. podstavku drugom točki (b) te direktive izmjenjiva oprema definirana je kao „oprema, koja se nakon stavljanja stroja ili traktora u uporabu, priključuje na stroj ili traktor, od strane osobe koja upravlja sa tim strojem ili traktorom, s ciljem promjene funkcije stroja ili traktora ili dodavanja nove funkcije, ako navedena oprema nije alat“. U točki 41. drugog izdanja Priručnika za primjenu Direktive 2006/42 o strojevima, koji je u lipnju 2010. objavila Komisija i koji je priložen spisu, pojašnjeno je, među ostalim, da je, za razliku od alata, „koji ne mijenjaju funkcije osnovnog stroja niti mu dodaju nove funkcije“ i na koje se ne primjenjuje navedena direktiva, „zamjenjiva oprema […] oprema montirana na poljoprivrednim traktorima ili traktorima za rad u šumi, za obavljanje poslova kao što su oranje, žetva, podizanje ili utovar tereta te oprema koja je montirana na strojeve za premještanje zemlje, za izvršavanje poslova kao što su bušenje ili rušenje“ [neslužbeni prijevod].
54 S obzirom na te odredbe i definicije, kao prvo valja ustvrditi da država članica ima pravo primijeniti zaštitnu klauzulu iz članka 11. Direktive 2006/42 na konkretan stroj ili zamjenjivu opremu s jednom ili više određenih funkcija i da u tom okviru mora ocijeniti rizik za ugrožavanje zdravlja ili sigurnosti ljudi, što je određeno kao uvjet za provedbu takve klauzule (vidjeti u tom smislu gore u t. 34. navedenu presudu Komisija/Italija, EU:C:1999:168, t. 10. i 39.). Ta ocjena i nacionalna mjera koja iz toga proizlazi moraju biti opravdani u odnosu na navedeni stroj kakav je prodan i prema potrebi u odnosu na zamjenjivu opremu kojom je bio opremljen tijekom stavljanja na tržište ili u uporabu. U suprotnom slučaju, država članica mogla bi narušiti načelo slobode kretanja a da to ne bi bilo opravdano postojanjem stvarnog rizika za zdravlje ili sigurnost ljudi (vidjeti t. 57. u daljnjem tekstu).
55 U predmetnom slučaju tužitelj stoga u biti valjano tvrdi da bi danska tijela morala ocijeniti rizik, o kojemu ovisi provedba zaštitne klauzule iz Direktive 2006/42 i provedba odredaba danskog prava donesenih za njezinu primjenu, s obzirom na stroj Multione S630 kako je zapravo bio stavljen na dansko tržište. U tom pogledu on navodi, a što ni Komisija ni Kraljevina Danska ne osporavaju, da su svi primjerci tog stroja koji su prodani na danskom tržištu bili kupljeni zajedno s opremom koja je, s jedne strane, njihovu namjenu prilagodila uzgoju kuna zlatica i, s druge strane, čija pravilna uporaba sama po sebi nije uključivala rizik od padanja materijala ili predmeta.
56 Kao drugo, tužitelj navodi da ocjena rizika koju su pod nadzorom Komisije morala provesti nacionalna tijela ne može biti ograničena samo na rizik koji nastaje kad se taj stroj upotrebljava „u skladu sa [svojom] namjenom“ ili „u skladu s uvjetima predviđenima od strane proizvođača“. Naprotiv, nekoliko odredaba Direktive 2006/42, među njima članak 4. stavak 1. i članak 11. stavak 1. kao i „Opća načela“ iz zaglavlja njezina Priloga I. i odjeljka 1.1.2. navedenog priloga, pod naslovom „Načela uključivanja sigurnosti“, zahtijevaju, šire, uzimanje u obzir postojećih rizika „u uvjetima koji se mogu razumno predvidjeti“ ili koji su povezani s „njihov[om] razumno predvidiv[om] nepraviln[om] uporab[om]“, koja je u odjeljku 1.1.1. tog priloga određena kao „uporaba strojeva na način koji nije predviđen uputama za uporabu, ali koji se može lako predvidjeti u skladu s ljudskim ponašanjem“.
57 Usto, uzimajući u obzir pojmove iz odjeljka 1.1.2. točke (a) Priloga I. Direktivi 2006/42, valja ustvrditi da „svaki rizik“ povezan s postavljanjem, održavanjem ili radom predmetnog stroja, bilo u uvjetima pravilne uporabe ili prilikom razumno predvidljive nepravilne uporabe, može opravdati provedbu zaštitne klauzule iz članka 11. navedene direktive. Međutim, taj članak zahtijeva da se „utvrdi“ rizik na kojem se temelji njezina provedba i da, dakle, država članica koja se poziva na taj članak u dovoljnoj mjeri ustanovi postojanje takvog rizika. Bez takvog utvrđivanja narušavanje načela slobode kretanja koje je posljedica nacionalne mjere donesene na temelju zaštitne klauzule iz te odredbe ne može se u smislu te odredbe smatrati „opravdan[im]“ (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 5. ožujka 2009., Komisija/Španjolska, C‑88/07, Zb., EU:C:2009:123, t. 89. i navedenu sudsku praksu).
58 Naposljetku treba istaknuti da se postojanje rizika za zdravlje ili sigurnost ljudi u smislu članka 11. stavka 1. Direktive 2006/42 može ocjenjivati, osim drugim kriterijima, u skladu s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima koji su proizvođačima strojeva propisani u članku 5. stavku 1. točki (a) i Prilogu I. navedenoj direktivi (vidjeti po analogiji u t. 46. gore navedenu presudu Klein/Komisija, EU:C:2015:252, t. 71.). O poštovanju tih zahtjeva, uspostavljenih kako bi se zajamčilo da se prilikom konstruiranja i izrade tih strojeva uzmu u obzir rizici povezani s njima („Opća načela“ iz zaglavlja Priloga I. toj direktivi i odjeljak 1.1.2. navedenog priloga), naime, ovisi stavljanje tih strojeva na tržište (članak 4. stavak 1. i članak 5. stavak 1. iste direktive). S druge strane, nepoštovanje tih zahtjeva može se isticati u prilog mjeri povlačenja ili zabrane (članak 11. stavak 2. navedene direktive).
59 U predmetnom slučaju Komisija nije počinila pogrešku koja se tiče prava kad je nakon danskih tijela procijenila da ocjena rizika povezanog sa strojem Multione S630 mora uzeti u obzir ne samo pravilnu uporabu za koju je taj stroj namijenjen nego i svaku razumno predvidljivu nepravilnu uporabu. Komisija također nije počinila pogrešku koja se tiče prava kad je smatrala da se ta ocjena može provesti u skladu s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima navedenima u odjeljcima 1.1.2. i 3.4.4. Priloga I. Direktivi 2006/42 (uvodne izjave 3., 6. i 7. pobijane odluke).
60 Posebno, premda je tu ocjenu trebalo provesti konkretno u odnosu na stroj Multione S630, kako je bio opremljen i stavljen na dansko tržište (vidjeti t. 54. i 55. gore), to nije zabranjivalo danskim tijelima da uzmu u obzir rizike povezane s činjenicom da se taj stroj, koji se prodavao bez odgovarajuće zaštitne konstrukcije od padanja predmeta ili materijala, mogao naknadno opremiti drugom opremom zbog koje bi takva konstrukcija bila potrebna. Naprotiv, takvo je uzimanje u obzir dopušteno ako bi se dokazalo da se radilo o razumno predvidljivoj nepravilnoj uporabi i da je pri takvoj uporabi postojao stvarni rizik za sigurnost ljudi (vidjeti t. 56. i 57. gore).
61 Kao treće, stranke se ne slažu o dosegu temeljnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva iz odjeljka 3.4.4. Priloga I. Direktivi 2006/42.
62 Točka 3. Priloga I. Direktivi 2006/42 navodi niz temeljnih zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva za strojeve koji predstavljaju opasnosti zbog mogućnosti njihova pomicanja. Ti zahtjevi dopunjuju opće zahtjeve iz točke 1. tog priloga. Iz točaka 3. i 4. „Opć[ih] načela“ iz zaglavlja tog priloga proizlazi da navedeni strojevi u načelu moraju odgovarati svim općim i posebnim zahtjevima.
63 Odjeljak 3.4.4. Priloga I. Direktivi 2006/42 određuje, među ostalim, da, „kada kod strojeva s vlastitim pogonom, na kojima se voze vozač(i), operater(i) ili druga(e) osoba(e), postoji rizik od padanja predmeta ili materijala, strojevi moraju biti konstruirani i izrađeni tako da su uzeti u obzir ti rizici, te opremljeni, ako to njihova veličina dopušta, odgovarajućom zaštitnom konstrukcijom“.
64 Kao što to pravilno tvrdi Komisija, doseg tog posebnog zahtjeva treba tumačiti u skladu s općim zahtjevima koji su određeni u Direktivi 2006/42, a osobito u točki 1. „Opć[ih] načela“ iz zaglavlja njezina Priloga I. kao i „Načela objedinjene sigurnosti“ iz odjeljka 1.1.2. navedenog priloga. Doista, iz potonjih odredbi jasno proizlazi, najprije, da prilikom konstruiranja i izrade strojeva koji se namjeravaju staviti na tržište u Uniji treba osigurati da se njima može upravljati „bez izlaganja osoba riziku tijekom izvršavanja tih radnji u skladu s predvidivim uvjetima, ali također uzimajući u obzir i svaku razumno predvidivu nepravilnu uporabu“ i, šire, „ na takav način da spriječe nepravilnu uporabu ako takva uporaba može prouzročiti rizik“. Druge odredbe tog priloga, među njima odjeljak 1.1.7., pod naslovom „Upravljačka mjesta“, imaju isti smisao. Nadalje, cilj u tu svrhu poduzetih mjera „mora biti otklanjanje svakog rizika“. Naposljetku, proizvođač ima mogućnost „[odabrati] najprikladnij[e] metod[e]“ radi ispunjenja tih obveza, ali i obvezu poštovanja redoslijeda, pri čemu je prioritet da najprije „[ukloni] ili [smanji] rizik u najvećoj mogućoj mjeri (unutarnja sigurna konstrukcija i izrada strojeva)“, podredno, „poduz[me] potrebne mjere zaštite vezano za rizike koji se ne mogu ukloniti“ i, dodatno, „[obavijesti] korisnike o preostalim rizicima zbog mogućih nedostatnosti poduzetih mjera zaštite“.
65 Uzimajući u obzir da je od „[konstruiranja i izrade strojeva]“ pa nadalje primarni cilj „ukloniti ili smanjiti [...] u najvećoj mogućoj mjeri“ rizike povezane s njihovom „praviln[om] [uporabom]“ ili njihovom „razumno predvidiv[om] nepraviln[om] uporab[om]“ kao i „spriječ[iti] nepravilnu uporabu“ i „poduzeti potrebne mjere zaštite vezano za rizike koji se ne mogu ukloniti“, valja ustvrditi da, kada stroj, kao u predmetnom slučaju, služi različitoj višenamjenskoj uporabi, ovisno o tome kojom se zamjenjivom opremom može opremiti, tada taj stroj mora imati odgovarajuću zaštitnu konstrukciju prije nego što se stavi na tržište ili u uporabu ako se utvrdi da, iako prilikom pravilne uporabe u konkretnom slučaju za kupca ne postoji rizik od padanja predmeta ili materijala, takav rizik postoji prilikom drugih mogućih razumno predvidljivih uporaba tog stroja. Naime, takva mjera ulazi u mjere kojima se nastoji „ukloniti ili smanjiti rizik u najvećoj mogućoj mjeri“ „izradom nacrta i konstrukcije strojeva koja je sama po sebi sigurna“.
66 Osim tužiteljevih argumenata koji su već razmotreni, nijedan drugi argument ne dovodi u pitanje taj zaključak.
67 Posebice, tužitelj ne može temeljiti argument na tekstu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive Vijeća 86/296/EEZ od 26. svibnja 1986. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na konstrukciju za zaštitu od padajućih predmeta (FOPS) za određene građevinske strojeve (SL L 186, str. 10.), koji određuje da se „građevinski strojevi iz članka 1. mogu staviti na tržište samo ako su konstruirani na način da su opremljeni zaštitnom konstrukcijom [EZ]. Smatra se da je stroj konstruiran na način da je opremljen zaštitnom konstrukcijom [EZ] ako ima zaštitnu konstrukciju za slučaj preokretanja (ROPS) na koju se može opremiti navedena zaštitna konstrukcija [EZ]“ [neslužbeni prijevod]. Naime, s jedne strane, taj akt više nije na snazi. S druge strane, iako je tekst navedene odredbe prvotno kao takav bio preuzet u odjeljku 3.4.4. Priloga I. Direktivi 98/37/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. lipnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica o strojevima (SL L 207, str. 1.), on je ipak izmijenjen u okviru pripremnih radova za donošenje Direktive 2006/42, kojom se propisuje postavljanje zaštitne konstrukcije od padanja predmeta ili materijala (vidjeti t. 63. do 65. gore).
68 Tužitelj se također neutemeljeno poziva na obveze obavještavanja iz Direktive 2006/42.
69 Doista, temeljni zdravstveni i sigurnosni zahtjevi koje Direktiva 2006/42 propisuje proizvođačima strojeva podrazumijevaju, kako to osobito proizlazi iz odjeljaka 1.7.4.1. i 1.7.4.2. njezina Priloga I., obvezu prilaganja strojevima uputa koje navode pravilnu uporabu, ali uzimajući u obzir i moguće razumno predvidljive nepravilne uporabe, s upozorenjem operaterima o načinima na koje se stroj ne smije upotrebljavati, a koje je iskustvo pokazalo mogućima, kao i uputa o mjerama zaštite koje korisnici moraju poduzeti. U posebnom slučaju kada strojevi predstavljaju opasnost zbog svojeg pomicanja, u odjeljku 3.6.3.2. tog priloga također se navodi da „upute za strojeve koji imaju višenamjensku uporabu, ovisno o opremi koja se koristi i upute za izmjenjivu opremu moraju sadržavati podatke koji su potrebni za sigurno sastavljanje i uporabu osnovnog stroja i izmjenjive opreme koja se [na njega] može priključiti“. U predmetnom slučaju tužitelj detaljno navodi razloge zbog kojih smatra da je ispunio tu obvezu, a Komisija ne osporava ni argumente koje tužitelj s tim u vezi navodi ni dokaze koje je podnio u prilog tim argumentima.
70 Međutim, ispunjavanje tog zahtjeva ne dovodi u pitanje primarnu obvezu proizvođača strojeva da prilikom konstruiranja i izrade strojeva osiguraju sigurnost i tako uklone ili u što većoj mjeri smanje rizike povezane s pravilnom uporabom ili s razumno predvidljivom nepravilnom uporabom strojeva, kako to proizlazi iz odjeljka 1.7.4.2. točke (l.) Priloga I. Direktivi 2006/42 i kako to navodi Kraljevina Danska. Drugim riječima, Direktiva od proizvođača ne zahtijeva da svoje kupce upozore samo na postojanje rizika povezanih s razumno predvidljivom nepravilnom uporabom strojeva koje im prodaju, kao što to tužitelj ističe da je učinio. Ta direktiva također od njih zahtijeva da otklone ili u što većoj mjeri smanje rizike već u stadiju konstruiranja i izrade tih strojeva, kako to ističe Komisija.
71 U tim okolnostima valja zaključiti da Komisija nije počinila pogrešku koja se tiče prava time što je nakon danskih tijela ocijenila da cilj mjera koje poduzimaju proizvođači strojeva mora već u stadiju njihova konstruiranja i izrade biti uklanjanje svakog rizika koji bi mogao nastati prilikom pravilne uporabe ili razumno predvidljive nepravilne uporabe strojeva. Komisija osim toga nije počinila pogrešku koja se tiče prava ni kad je u bitnome ocijenila da, kada se utvrdi da višenamjenski stroj, poput ovog u predmetnom slučaju, osobu koja upravlja njime izlaže riziku od padanja predmeta ili materijala prilikom njegove pravilne uporabe ili razumno predvidljive nepravilne uporabe, taj rizik treba uzeti u obzir tako da se prije svakog stavljanja na tržište ili u uporabu taj stroj opremi zaštitnom konstrukcijom (uvodne izjave 3. do 4. i 6. do 7. pobijane odluke).
72 U skladu s time, Komisija, utemeljivši pobijanu odluku na toj analizi, nije prekršila ni uvjete za provedbu zaštitne klauzule iz članka 11. Direktive 2006/42 ni zabranu ograničavanja slobode kretanja koja je za države članice određena člankom 6. stavkom 1. navedene direktive. Ona time nije prekršila ni pretpostavku o sukladnosti koja je vrijedila za stroj Multione S630 na temelju članka 7. stavka 1. te direktive jer iz strukture tog akta jasno proizlazi da takva pretpostavka ne dovodi u pitanje mogućnost primjene zaštitne klauzule koju imaju države članice na temelju članka 11. ako su ispunjeni u njemu navedeni uvjeti (vidjeti u tom smislu i po analogiji gore u t. 46. navedene presude Medipac‑Kazantzidis, EU:C:2007:337, t. 44. i 46. i od 19. studenoga 2009., Nordiska Dental, C‑288/08, Zb., EU:C:2009:718, t. 23. i 24.).
– Prigovori koji se temelje na pogreškama koje se tiču činjenica
73 Prema tome, kao treće valja ispitati tužiteljeve prigovore u vezi s osnovanošću Komisijine ocjene u skladu s kojom su mjere koje su usvojila danska tijela bile opravdane zbog rizika povezanih s tim strojem.
74 U tom pogledu u pobijanoj odluci najprije je navedeno da su danska tijela osnovano smatrala da je – iako je stroj Multione S630 primarno bio namijenjen za uporabu u uvjetima u kojima nije postojala opasnost od padanja predmeta ili materijala – postojala mogućnost da se taj stroj upotrijebi u uvjetima u kojima bi osoba koja njime upravlja mogla biti izložena takvom riziku (uvodne izjave 4. i 7.). Komisija je potom ocijenila da je ispitivanje očitovanja koje je dao tužitelj potvrdilo postojanje takvog rizika (uvodna izjava 8.).
75 Kao prvo, valja ustvrditi, kako to u bitnome smatra tužitelj, da to samo po sebi sažeto obrazloženje treba tumačiti u kontekstu postupka koji je zaključen pobijanom odlukom i razumjeti ga u smislu da je Komisija potvrdila analizu koju su prethodno provela danska tijela, nakon što ju je ispitala u skladu s očitovanjima koja joj je tužitelj priopćio na temelju članka 11. stavka 3. Direktive 2006/42 i koja su sažeta u uvodnoj izjavi 5. pobijane odluke.
76 Komisija tako ne može osnovano tvrditi da su argumenti kojima tužitelj dovodi u pitanje ocjene utemeljenosti mjera u vezi sa strojem Multione S630 u bitnome bespredmetni jer se ne odnose na pobijanu odluku nego na stajalište koje su prethodno usvojila danska tijela. Ako bi se uvažio taj argument, to bi, među ostalim, značilo da se zakonitost te odluke ocjenjuje ne uvažavajući njezin kontekst koji omogućava njezino razumijevanje i da se po službenoj dužnosti utvrđuje da, s obzirom na obrazloženje navedeno u točki 74. gore, Opći sud ne može preispitati osnovanost tog akta te ga posljedično mora poništiti zbog nepostojanja obrazloženja.
77 Kao drugo, iz pobijane odluke jasno proizlazi da je Komisija uzela u obzir tužiteljeva očitovanja, čiji je sadržaj pravilno sažela u izreci. Iz pobijane odluke također proizlazi da Komisija nije nekritički usvojila stajalište danskih tijela, nego je na sažet, ali razumljiv način, uzimajući u obzir kontekst u kojem je zauzela svoje stajalište, objasnila glavne pravne i činjenične razloge koji su je doveli do zaključka da su mjere koje su poduzela danska tijela opravdane. Argumente koje u vezi s tim navodi tužitelj stoga treba odbiti.
78 Kao treće, s obzirom na argumente Komisije i Kraljevine Danske u vezi sa stupnjem sudskog nadzora koji Opći sud mora provesti o osnovanosti činjeničnih ocjena u pobijanoj odluci kao i na očitovanja tužitelja u tom pogledu, najprije valja podsjetiti da je cilj Direktive 2006/42 usklađivanje uvjeta pod kojima se strojevi koji ulaze u njezino područje primjene stavljaju na unutarnje tržište i osiguranje njihova slobodnog kretanja unutar Unije, jamčeći tako ispunjavanje svih zahtjeva za zaštitu zdravlja i sigurnosti ljudi od opasnosti koje proizlaze iz uporabe tih strojeva (gore navedena t. 25.).
79 Za postizanje tog cilja Direktiva 2006/42 uspostavlja sustav nadzora i regulacije unutarnjeg tržišta, pri čemu najprije nadležna nacionalna tijela moraju ocijeniti ugrožava li stroj zdravlje ili sigurnost ljudi (vidjeti gore navedene t. 19., 26. i 27.) i, u slučaju da ugrožava, poduzeti propisane mjere za njegovo povlačenje ili zabranu. Zaštitnu klauzulu koja je u tu svrhu određena u članku 11. Direktive 2006/42 treba razumjeti uzimajući u obzir članak 114. stavak 10. UFEU‑a, koji državama članicama dopušta da zbog jednog ili više razloga navedenih u članku 36. UFEU‑a, a koji nisu gospodarske naravi, poduzmu takve mjere (vidjeti gore navedenu t. 45.), među kojima je zaštita zdravlja i života ljudi. Takva aktivnost može od nadležnih nacionalnih tijela zahtijevati složene tehničke ili znanstvene ocjene (vidjeti po analogiji presudu od 21. siječnja 1999., Upjohn, C‑120/97, Zb., EU:C:1999:14, t. 33. i 35.).
80 Komisija u tom okviru mora provjeriti pravnu i činjeničnu utemeljenost mjera koje su poduzele države članice (vidjeti gore t. 20. i 46.). Doista, sudovi Unije već su presuđivali da se u okviru Direktive Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL L 230, str 1.), kojom je nesumnjivo uspostavljen institucionalni i postupovni okvir različit od okvira Direktive 2006/42, ali koji slijedi usporedivu svrhu, Komisiji mora priznati široka diskrecijska ovlast kako bi mogla učinkovito ostvarivati cilj koji joj je dodijeljen uzimajući u obzir složena tehnička ocjenjivanja koja mora provoditi (presude od 18. srpnja 2007., Industrias Químicas del Vallés/Komisija, C‑326/05 P, Zb., EU:C:2007:443, t. 75. i od 9. rujna 2011., Dow AgroSciences i dr./Komisija, T‑475/07, Zb., EU:T:2011:445, t. 86. i 150.). Sudovi Unije također su priznali postojanje takve Komisijine ovlasti u slučajevima kada ona mora nadzirati mjere koje država članica nije poduzela u okviru direktive koja predviđa zaštitnu klauzulu u smislu članka 114. stavka 10. UFEU‑a, kao što je to u predmetnom slučaju, nego u okviru predviđenom u stavcima 4. do 6. tog istog članka (presuda od 6. studenoga 2008., Nizozemska/Komisija, C‑405/07 P, Zb., EU:C:2008:613, t. 54.).
81 Kada je pozvan ispitati široku diskrecijsku ovlast, sud Unije mora, ovisno o razlozima koji su pred njim istaknuti, provjeriti poštovanje postupovnih pravila, materijalnu točnost Komisijinih činjeničnih nalaza, nepostojanje očite pogreške u ocjeni tih činjenica i nepostojanje zlouporabe ovlasti (presude Industrias Químicas del Vallés/Komisija, gore navedena u t. 80., EU:C:2007:443, t. 76. i Dow AgroSciences i dr./Komisija, gore navedena u t. 80., EU:T:2011:445, t. 151.).
82 Sud Unije posebno treba provjeriti, uzimajući u obzir argumente stranaka, materijalnu točnost dokaznih elemenata pobijanog akta i njihovu pouzdanost i dosljednost te nadzirati predstavljaju li navedeni elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene složene situacije i jesu li oni takve naravi da podupiru zaključke koji su iz njih izvedeni (presude Nizozemska/Komisija, gore navedena u t. 80., EU:C:2008:613, t. 5. i Dow AgroSciences i dr./Komisija, gore navedena u t. 80., EU:T:2011:445, t. 153.).
83 Nadalje, kad se radi o ocjeni rizika koju dotična država članica mora provesti prije poduzimanja mjera iz članka 11. Direktive 2006/42, pod Komisijinim nadzorom, tužitelj valjano ističe da ona tu ocjenu mora izvršiti uzimajući u obzir stajalište prosječnog korisnika koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, a što Komisija izričito ne osporava. Naime, ovlast koja je na temelju tog članka dodijeljena nacionalnim tijelima predstavlja odstupanje od načela slobode kretanja, koje je propisano u Direktivi, te je opravdana samo ako postoji rizik povezan s „pravilnom“ uporabom ili „razumno predvidivom“ nepravilnom uporabom predmetnog stroja, kako je u odjeljku 1.1.1. točki (i) Priloga I. toj direktivi određena kao uporaba „koj[a] se može lako predvidjeti u skladu s ljudskim ponašanjem“. U tom kontekstu, činjenica da nacionalna tijela vjerojatnost takvog rizika ocjenjuju konkretno, uzimajući u obzir gledište prosječnog korisnika koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, a ne na apstraktan način, doprinosi jamstvu da se ne narušava neopravdano načelo slobode kretanja u smislu članka 11. stavka 1. navedene direktive (vidjeti gore navedene t. 54. i 57.).
84 Međutim, kad je vjerojatnost takvog rizika kod prosječnog korisnika koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću u dovoljnoj mjeri dokazana, činjenica da je taj korisnik bio prethodno obaviješten o postojanju takvog rizika sâma po sebi jest nevažna, suprotno onomu što ističe tužitelj, vodeći računa, s jedne strane, o hijerarhiji utvrđenoj Direktivom 2006/42 između obveze sprečavanja rizika i obveze obavještavanja o njima, koje se zahtijevaju od proizvođača strojeva (vidjeti gore navedene t. 64. i 71.), i, s druge strane, o posljedicama nepoštovanja tih obveza (vidjeti gore navedenu t. 58.).
85 Stoga radi utvrđivanja je li Komisija mogla smatrati da su u predmetnom slučaju danska tijela poduzela opravdane mjere u pogledu stroja Multione S630 zbog rizika za sigurnost njegovih korisnika povezanih s nepostojanjem odgovarajuće zaštitne konstrukcije od padanja predmeta ili materijala, a da pritom nije počinila očitu pogrešku u ocjeni, u obzir valja uzeti stajalište prosječnog korisnika koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću.
86 U tom su pogledu danska tijela u biti smatrala da je – čak i u slučaju kada je stroj Multione S630 bio kupljen s opremom koja njegove korisnike pri pravilnoj uporabi ne izlaže riziku od padanja predmeta ili materijala – takav rizik ipak postojao zbog triju razloga. Najprije, moguće je razumno predvidjeti da bi zainteresirane osobe na tržištu rabljenih dijelova, bez tužiteljeva posredovanja, mogle naknadno nabaviti opremu koja bi ih izložila takvom riziku. Potom se može razumno predvidjeti da jedan od tužiteljevih klijenata posjeduje više primjeraka tog stroja koje je namijenio kako za bezopasnu tako i za opasnu uporabu, upotrebljavajući ih bez razlikovanja, a da tužitelj to ne bi mogao izbjeći. Naposljetku, čak i u slučaju kad je pravilna uporaba navedenog stroja sama po sebi bezopasna, određena okružja u kojima se stroj koristi, kao što su to zemljoradnja ili premještanje zemlje, ipak bi izložila korisnika razumno predvidljivom riziku od padanju predmeta ili materijala.
87 Komisija je u bitnome smatrala da su te ocjene u cijelosti bile opravdane.
88 Treba istaknuti da tužitelj ne osporava učinkovito prvu od tih ocjena. Naime, u biti se ograničava na tvrdnju da ta ocjena „nije odlučujuća“ zbog dvaju razloga. S jedne strane, u uputama uz stroj Multione S630 njegovu se vlasniku nalaže da u slučaju zasebne kupnje opreme zbog koje može nastati rizik od padanja predmeta ili materijala ugradi odgovarajuću zaštitnu konstrukciju i da se u tu svrhu obrati ovlaštenom prodavaču ili servisu. S druge strane, kao i svaki proizvod s određenom razinom tehnologije, taj stroj predstavlja određene rizike ako se ne upotrebljava u skladu s uvjetima propisanima u uputama koje se na njega odnose, koje korisnik mora poštovati. Međutim, neovisno o tome što se čini da se ti argumenti temelje na pretpostavci prema kojoj rizik koji su utvrdila danska tijela uistinu postoji, tužitelj na temelju njih ne može uspjeti u sporu, kao što to navodi Komisija, s obzirom na hijerarhiju utvrđenu Direktivom 2006/42 između obveze sprečavanja rizika i obveze obavještavanja o njima, koje se zahtijevaju od proizvođača strojeva (vidjeti gore navedenu t. 84.).
89 Tužitelj ne osporava u dostatnoj mjeri drugu ocjenu danskih tijela, koju je potvrdila Komisija, jer samo navodi iste argumente.
90 S obzirom na to da ti argumenti ne otkrivaju nikakvu očitu pogrešku u ocjeni, nije potrebno preispitivati argumente koji se odnose na treću ocjenu na kojoj se temelje mjere koje su poduzela danska tijela i koje je Komisija utvrdila opravdanima. Naime, čak i ako bi bili utemeljeni, pobijana odluka ne bila ništa manje utemeljena zbog razloga koji su upravo izloženi. Stoga nema potrebe određivati vještačenje koje je u vezi s time predlagao tužitelj.
91 S obzirom na sva prethodna razmatranja, ovaj tužbeni razlog treba u cijelosti odbiti.
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi načela jednakog postupanja
92 Tužitelj u bitnome tvrdi da se pobijanom odlukom povrijedilo načelo jednakog postupanja jer se njome potvrdila opravdanost mjera koje su usvojila danska tijela, premda su se navedene mjere odnosile isključivo na primjerke stroja Multione S630 koji su bili stavljeni na dansko tržište, isključujući tisuće istovrsnih višenamjenskih strojeva koji su stavljeni u uporabu na tom tržištu.
93 Komisija, koju podupire Kraljevina Danska, osporava te argumente.
94 U tom pogledu, prema ustaljenoj sudskoj praksi načelo jednakog postupanja zahtijeva da se u usporedivim situacijama ne postupa na različit način i da se u različitim situacijama ne postupa na isti način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (presude od 13. prosinca 1984., Sermide, 106/83, Zb., EU:C:1984:394, t. 28.; od 11. srpnja 2006., Franz Egenberger, C‑313/04, Zb., EU:C:2006:454, t. 33. i od 3. rujna 2009., Cheminova i dr./Komisija, T‑326/07, Zb., EU:T:2009:299, t. 214.).
95 U predmetnom slučaju povreda načela jednakog postupanja koju tužitelj pripisuje Komisiji u bitnom se odnosi na činjenicu da je Komisija utvrdila opravdanima mjere danskih tijela u vezi sa strojem Multione S630 a da se prethodno nije uvjerila da te mjere nisu diskriminirajuće, čak i kada su se one odnosile isključivo na taj stroj, a ne na tisuće istovrsnih višenamjenskih strojeva koji su stavljeni u uporabu na tom tržištu.
96 Komisija, koju u tome podupire Kraljevina Danska, iznijela je činjenične razloge na temelju kojih je ocijenila da su se strojevi koji su bili predmet istrage koju su danska tijela provela prije nego što su usvojila mjere u vezi sa strojem Multione S630 nalazili u različitim situacijama, zbog čega su navedena tijela s njima morala postupati na različit način. Tužitelj u replici nije osporavao te činjenice, nego je ustvrdio da one ne dovode u pitanje osnovanost njegove argumentacije. Slijedom toga, nije dokazano da je Komisija u okviru te istrage povrijedila načelo jednakog postupanja.
97 Nasuprot tomu, kako to navodi tužitelj, ni Komisija u svojem odgovoru na tužbu ili u odgovoru na repliku ni Kraljevina Danska u intervencijskom podnesku nije osporavala činjenicu da su tisuće strojeva usporedivih sa strojem Multione S630 koje su prodavali drugi proizvođači, a ne proizvođač koji je bio predmet istrage danskih tijela, odavno bile stavljene u uporabu na danskom tržištu. Zato se ta činjenica može smatrati dokazanom a da nije potrebno provoditi vještačenje koje predlaže tužitelj za slučaj osporavanja, s obzirom na to da Komisija samo ističe da to nije relevantno zbog toga što nije bila obvezna provesti provjeru za koju joj tužitelj prigovara da nije provela. Stoga valja odrediti opseg ispitivanja koje je Komisija u predmetnom slučaju morala provesti.
98 U tom pogledu, kao prvo valja podsjetiti da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, kada je u nekom području provedeno iscrpno usklađivanje na razini Europske unije, svaku nacionalnu mjeru u tom području valja ocjenjivati u svjetlu odredaba akta usklađivanja, a ne s obzirom na odredbe primarnog prava (presude od 12. listopada 1993., Vanacker i Lesage, C‑37/92, Zb., EU:C:1993:836, t. 9. i od 16. listopada 2014., Komisija/Njemačka, C‑100/13, EU:C:2014:2293, t. 62.). Ta sudska praksa osobito se primjenjuje u slučaju kada predmetna mjera nije zakonski ili podzakonski akt, nego pojedinačna mjera (vidjeti u tom smislu presudu AGM‑COS.MET, gore navedenu u t. 25., EU:C:2007:213, t. 49. do 51.), kao što je to u predmetnom slučaju.
99 Kao drugo, Direktiva 2006/42 provela je na razini Unije iscrpno usklađivanje ne samo pravila koja se odnose na temeljne sigurnosne zahtjeve koji se primjenjuju na strojeve i na potvrđivanje sukladnosti tih strojeva s tim zahtjevima nego i mogućeg postupanja država članica u pogledu strojeva za koje se pretpostavlja da su sukladni s tim zahtjevima (presuda AGM‑COS.MET, gore navedena u t. 25., EU:C:2007:213, t. 53.). Stoga u odnosu na odredbe Direktive 2006/42 valja utvrditi je li Komisija propustila ispuniti svoju obvezu time što nije provjerila poštuju li načelo jednakog postupanja mjere koje su u ovom slučaju usvojila danska tijela, kao što to u bitnome ističe tužitelj, ili pak nije bila dužna provesti takav nadzor, kao što to sâma ističe.
100 Kao treće, cilj članka 11. Direktive 2006/42 nije povjeriti Komisiji ovlast nadzora svih aspekata zakonitosti mjera koje poduzimaju nacionalna tijela kada utvrde da ti strojevi ugrožavaju zdravlje ili sigurnost osoba. Naime, taj nadzor moraju provesti nacionalni sudovi, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 25. i članka 20. navedene direktive.
101 Kao četvrto, iako stavak 3. članka 11. Direktive 2006/42 samo propisuje da Komisija razmatra jesu li ili nisu „opravdane“ mjere koje su poduzele države članice, iz opće strukture navedenog članka proizlazi da tu obvezu valja razumjeti u vezi s obvezama koje su nacionalnim tijelima prethodno propisane na temelju stavaka 1. i 2. navedenog članka. U tom okviru, ispitivanje koje mora izvršiti Komisija odnosi se najprije na pitanje je li, uzimajući u obzir razloge koje je država članica koja je poduzela mjere navela tijekom svojeg obavještavanja Komisije – koji se, među ostalim, odnose na „neispunjavanje temeljnih zahtjeva“ određenih u navedenoj direktivi (stavak 2.) – s pravnog i činjeničnog stajališta opravdano smatrati da stroj „mo[že] ugroziti zdravlje i sigurnost osoba“ (stavak 1.).
102 Osim toga, iz članka 114. stavka 10. UFEU‑a, u kojem se zakonodavcu Unije daje ovlast određivanja zaštitnih klauzula poput one iz članka 11. Direktive 2006/42, proizlazi da se navedenim klauzulama državama članicama dopušta da „iz jednog ili više razloga navedenih u članku 36. [UFEU‑a], a koji nisu gospodarske naravi“ poduzmu privremene mjere koje podliježu postupku nadzora Unije (vidjeti gore navedene t. 45. i 79.).
103 Upućujući na taj na način na „razlog[e]“ iz prve rečenice članka 36. UFEU‑a, stavak 10. članka 114. UFEU‑a ne odnosi se, nasuprot tomu, na drugu rečenicu tog članka, koja određuje da zabrane ili ograničenja koja se mogu opravdati takvim razlozima „ne smiju biti sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja trgovine među državama članicama“. Zato se on razlikuje od stavaka 4. do 6. istog članka, koji se odnose na odredbe koje država članica može uvesti ili zadržati nakon usvajanja mjere za usklađivanje na temelju stavka 1. Samo ti potonji stavci ovlašćuju Komisiju da nadzire, neovisno o tome jesu li mjere koje je poduzela dotična država članica opravdane, ovisno o slučaju, „na osnovi važnih potreba iz članka 36. [UFEU‑a]“ ili iz „razloga“ u vezi sa „zaštitom okoliša ili radnom okolinom“, također i jesu li te mjere „sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničenja trgovine među državama članicama“ (presude od 20. ožujka 2003., Danska/Komisija, C‑3/00, Zb., EU:C:2003:167, t. 57., 118. i 123. do 126. i od 9. prosinca 2010., Poljska/Komisija, T‑69/08, Zb., EU:T:2010:504, t. 59., u vezi s člankom 95. UEZ‑a; presude Francuska/Komisija, gore navedena u t. 25., EU:C:1994:196, t. 27. i od 21. siječnja 2003., Njemačka/Komisija, C‑512/99, Zb., EU:C:2003:40, t. 38. do 41., 44., 86. i 89., u vezi s člankom 100.a UEZ‑a).
104 U tim okolnostima i kao što to ističe Komisija, valja ustvrditi da je članak 11. Direktive 2006/42 ne obvezuje da, u specifičnom okviru ispitivanja opravdanosti ili neopravdanosti mjera o kojima je obavijeste države članice, osim toga utvrđuje jesu li te mjere u skladu s načelom jednakog postupanja.
105 Kada je ta mjera u smislu navedene odredbe opravdana, kako to u predmetnom slučaju proizlazi iz ispitivanja prvog tužiteljeva tužbenog razloga, tada se odluka kojom Komisija priznaje njezinu opravdanost ne može dovoditi u pitanje zbog toga što su na predmetnom nacionalnom tržištu prisutni strojevi koji su usporedivi sa strojevima na koje se odnosi ta mjera, ali koji nisu predmet sličnih mjera zbog povrede načela jednakog postupanja (vidjeti po analogiji presudu od 11. rujna 2002., Pfizer Animal Health/Vijeće, T‑13/99, Zb., EU:T:2002:209, t. 479.).
106 Sud je, uostalom, već presudio da – kada u trenutku donošenja direktive nadležna tijela nisu ocijenila tvar s obzirom na kriterije koje propisuje ta direktiva i kada svaka tvar ima svoje vlastite značajke – tada se, imajući u vidu načelo jednakog postupanja, tvar koja još nije ocijenjena s obzirom na te kriterije ne nalazi u istom položaju kao tvar koja je ocijenjena (presuda od 12. srpnja 2005, Alliance for Natural Health i dr., C‑154/04 i C‑155/04, Zb., EU:C:2005:449, t. 116. i 117.). Premda se kontekst u kojem je donesena pobijana odluka razlikuje od onoga u kojem je bila donesena ta presuda, u skladu s potonjom ipak se može smatrati da – s obzirom na to da su danska tijela ocijenila i poduzela mjere na temelju članka 11. stavka 1. Direktive 2006/42 u odnosu na stroj Multione S630 – taj se stroj, u svrhe nadzora koji je dužna provesti Komisija primjenom stavka 3. tog članka, nalazio u položaju koji je različit od položaja istovrsnih višenamjenskih strojeva prisutnih na danskom tržištu.
107 Kao peto i posljednje, iz toga, međutim, ne proizlazi da nadležna nacionalna tijela, kada se na državnom području iste države članice prodaje više strojeva s istovrsnim tehničkim značajkama koje stvaraju isti rizik za zdravlje ili sigurnost ljudi, mogu proizvoljno odlučivati o poduzimanju mjere zabrane stavljanja na tržište, povlačenja s tržišta ili ograničenja slobodnog kretanja samo u odnosu na dio tih strojeva.
108 Nasuprot tomu, kao što to u bitnome ističu kako tužitelj tako i sama Komisija, svaki akt Unije treba tumačiti u skladu s ukupnim primarnim pravom, uključujući načelo jednakog postupanja (presude od 19. studenoga 2009., Sturgeon i dr., C‑402/07 i C‑432/07, Zb., EU:C:2009:716, t. 48. i od 16. rujna 2010., Chatzi, C‑149/10, Zb., EU:C:2010:534, t. 43.). Osim toga, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, prilikom tumačenja akta Unije valja uzeti u obzir ne samo tekst njegovih odredbi nego i njegovu opću strukturu, kontekst i cilj propisa kojeg su te odredbe dio (vidjeti presudu od 23. studenoga 2006., Lidl Italia, C‑315/05, Zb., EU:C:2006:736, t. 42. i navedenu sudsku praksu). Naposljetku valja podsjetiti da države članice, koje u predmetnom slučaju moraju provesti direktivu o kojoj je riječ, ne samo da imaju ovlast primijeniti zaštitnu klauzulu iz njezina članka 11. nego imaju i obvezu to učiniti ako utvrde da strojevi ugrožavaju zdravlje ili sigurnost ljudi (vidjeti u gore navedenoj t. 25. presudu AGM‑COS.MET, EU:C:2007:213, t. 62.; također vidjeti po analogiji u gore navedenoj t. 46. presudu Klein/Komisija, EU:C:2015:252, t. 63. i navedenu sudsku praksu).
109 Bilo bi u suprotnosti ne samo s načelom jednakog postupanja nego i sa svrhom Direktive 2006/42, kojom se osobito žele ujednačiti uvjeti pod kojima se strojevi stavljaju na unutarnje tržište i pod kojima se slobodno kreću, uz zaštitu zdravlja i sigurnosti ljudi od rizika koji mogu nastati zbog njihove uporabe (vidjeti gore navedene t. 25. i 78.), kao i s općom strukturom koja je uspostavljena kako bi se osiguralo da nacionalna tijela pravilno i ujednačeno primjenjuju tu direktivu (vidjeti gore navedene t. 26. do 28. i 79.) pod nadzorom Komisije (vidjeti gore navedene t. 46. i 80.), da država članica primijeni zaštitnu klauzulu iz članka 11. navedene direktive u odnosu na stroj koji može ugroziti zdravlje ili sigurnost ljudi a da pri tome bez objektivnog opravdanja ne podvrgne jednakom postupanju usporedive strojeve.
110 Uostalom, zakonodavac je osobito radi ujednačene primjene Direktive 2006/42 i, u tom okviru, jednake zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi u vezi sa strojevima koji se prodaju u Uniji, na temelju članka 9. stavka 1. podstavka 2. tog akta, pod naslovom „Posebne mjere za potencijalno opasne strojeve“, uveo poseban postupak koji Komisiji omogućava da donošenjem odluke poduzme mjere kojima se od država članica zahtijeva da zabrane ili ograniče stavljanje ne tržište strojeva koji zbog svojih tehničkih značajki predstavljaju isti rizik kao i strojevi koji su bili predmet nacionalnih mjera koje su utvrđene opravdanima (vidjeti gore navedenu t. 33.). Taj članak Komisiji omogućava da ne samo od države članice koja je poduzela tu mjeru nego i od svih drugih država članica zahtijeva da, ako postoji potreba i uz poštovanje načela proporcionalnosti, na jednak način postupaju sa strojevima koji su stavljeni u uporabu na unutarnjem tržištu i koji zbog svojih tehničkih značajki predstavljaju isti rizik kao i stroj na koji se odnosi navedena mjera.
111 Kako to u bitnome ističu kako Komisija tako i tužitelj, taj poseban postupak sâm po sebi ne utječe, s jedne strane, na mogućnost proizvođača stroja o kojem je riječ da državu članicu koja je ograničila slobodno kretanje stroja pozove na poduzimanje sličnih mjera u vezi s usporedivim strojevima na njezinu tržištu i, s druge strane, na mogućnost da Komisija primijeni postupak predviđen u članku 258. UFEU‑a.
112 U takvom okviru tužitelj može valjano istaknuti, kao što je to naveo u svojim podnescima i kao što to potvrđuje Komisija, da su danska tijela provela zaštitnu klauzulu iz članka 11. Direktive 2006/42 u pogledu dvaju proizvođača višenamjenskih strojeva sa sjedištima u Italiji i Finskoj, koji predstavljaju dva nova ponuditelja na danskom tržištu, a da pritom nisu postupila na isti način u pogledu drugih proizvođača koji se na tom tržištu nalaze već dulje vrijeme.
113 S obzirom na sva prethodna razmatranja, a osobito na to da je pobijana odluka u dovoljnoj mjeri činjenično i pravno utemeljena u smislu članka 11. Direktive 2006/42, drugi tužbeni razlog valja odbiti.
114 Stoga valja odbiti zahtjev za poništenje pobijane odluke koji je podnio tužitelj a da nije potrebno odlučivati o njegovu zahtjevu za određivanje vještačenja.
Prigovor u vezi sa štetom nastalom zbog pobijane odluke
115 Tužitelj navodi da mu je zbog pobijane odluke nastala imovinska šteta kao i da je nanesena šteta njegovu ugledu. Međutim, valja ustvrditi da se iz tužbe može iščitati da je tužiteljev prigovor iznesen samo u prilog izjavi kojom zainteresirana strana u bitnome zadržava mogućnost da Općem sudu podnese novi zahtjev za privremenu pravnu zaštitu.
116 U tom pogledu valja podsjetiti da postojanje izvanugovorne odgovornosti Unije ovisi o ispunjenju svih uvjeta, odnosno, kao prvo, o nezakonitosti postupanja koju tužitelj prigovara instituciji tuženiku, kao drugo, o postojanju stvarne i odredive štete i, kao treće, o postojanju izravne uzročne veze između predmetnog postupanja i zahtijevane štete. Iz toga proizlazi da, ako jedan od tih kumulativnih uvjeta nije ispunjen, zahtjev za naknadu štete treba odbiti a da nije potrebno ispitivati jesu li ispunjeni drugi uvjeti (vidjeti presudu od 10. svibnja 2006., Galileo International Technology i dr./Komisija, T‑279/03, Zb., EU:T:2006:121, t. 76. i 77. i navedenu sudsku praksu).
117 U predmetnom slučaju može se utvrditi, a da nije potrebno odlučivati o dopuštenosti tog prigovora s obzirom na članak 76. Poslovnika Općeg suda, da iz svega prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao da je uvjet koji se odnosi na nezakonitost pobijane odluke bio ispunjen. Zato taj prigovor treba odbiti.
118 Slijedom toga, ovu tužbu treba u cijelosti odbiti.
Troškovi
119 U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika, stranci koja ne uspije u postupku nalaže se snošenje troškova, ako je postavljen takav zahtjev.
120 Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika, države članice koje su intervenirale u postupak snose vlastite troškove.
121 Budući da tužitelj nije uspio u predmetnom postupku, valja mu naložiti snošenje vlastitih troškova kao i, u skladu s Komisijinim zahtjevom, njezinih troškova nastalih u okviru ove tužbe i povodom zahtjeva za privremenu pravnu zaštitu (vidjeti gore navedenu t. 6.). Osim toga, Kraljevina Danska snosi vlastite troškove.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (treće vijeće)
proglašava i presuđuje:
1. Tužba se odbija.
2. CSF‑u Srl nalaže se snošenje vlastitih troškova kao i troškova koje zahtijeva Europska komisija u okviru ove tužbe i postupka privremene pravne zaštite.
3. Kraljevina Danska snosi vlastite troškove.
Papasavvas | Forwood | Bieliūnas |
Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 15. srpnja 2015.
Potpisi