Predmet T‑95/14
(objavljeno u ulomcima)
Iranian Offshore Engineering & Construction Co.
protiv
Vijeća Europske unije
„Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja – Zamrzavanje financijskih sredstava – Pogreška u ocjeni – Obveza obrazlaganja – Pravo na djelotvornu sudsku zaštitu – Zloporaba ovlasti – Pravo na vlasništvo – Jednako postupanje“
Sažetak – Presuda Općeg suda (sedmo vijeće) od 25. lipnja 2015.
1. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata ili tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Financijska potpora iranskoj vladi – Pojam
(Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/661/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 1154/2013)
2. Europska unija – Sudski nadzor zakonitosti akata institucija – Mjere ograničavanja protiv Irana – Doseg nadzora – Isključenje elemenata o kojima je institucija obaviještena nakon donošenja pobijane odluke
(Odluka Vijeća 2013/661/ZVSP; Uredba Vijeća br. 1154/2013)
3. Zajednička vanjska i sigurnosna politika – Mjere ograničavanja protiv Irana – Zamrzavanje financijskih sredstava osoba, subjekata i tijela koji sudjeluju u širenju nuklearnog oružja ili to širenje podupiru – Logistička potpora iranskoj vladi – Pojam – Djelatnost koja svojom kvantitativnom ili kvalitativnom važnošću može poticati širenje nuklearnog oružja omogućavajući iranskoj vladi da zadovolji određene logističke potrebe – Uključenost
(Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP i 2013/661/ZVSP; Uredbe Vijeća br. 267/2012 i br. 1154/2013)
1. Kad je riječ o mjerama ograničavanja protiv Irana poput zamrzavanje financijskih sredstava subjekata koji podupiru iransku vladu, kriterij financijske potpore toj vladi ne smjera na svaki oblik potpore, nego samo na one oblike potpore koji svojom kvantitativnom ili kvalitativnom važnošću pridonose nastavku iranskih nuklearnih aktivnosti.
Takva potpora može proizići osobito iz povezanosti kapitala između poduzeća i iranske države, tako da ona ima na kraju korist od dividendi i dobiti koje su rezultat djelatnosti koje obavlja to poduzeće.
(t. 43., 44.)
2. Vidjeti tekst odluke.
(t. 46.)
3. Definicija pojma „logistički“, navedena u članku 20. stavku 1. točki (c) Odluke 2010/413 i u članku 23. stavku 2. točki (d) Uredbe br. 267/2012 u vezi s donošenjem mjera ograničavanja protiv Irana, ne ograničava se na prijevoz robe ili osoba. Taj pojam naime obično se tumači kao pojam koji obuhvaća svaku djelatnost koja se odnosi na organizaciju i provedbu operacije ili složenog postupka. Logistika je dakle interdisciplinaran pojam koji podrazumijeva različite vrste operacija kao što su opskrba sirovinama, upravljanje materijalima, isporuka robe ili održavanje. Stoga se logističkom podrškom u smislu gore navedenih odredaba treba smatrati svaka aktivnost koja, iako ona kao takva nema nikakvu izravnu ili neizravnu povezanost sa širenjem nuklearnog oružja, može međutim svojom kvantitativnom ili kvalitativnom važnošću poticati širenje nuklearnog oružja omogućavajući iranskoj vladi da zadovolji određene logističke potrebe u naftnom i plinskom sektoru, koji stvara značajan prihod spomenutoj vladi.
Međutim, djelatnosti inženjerstva, graditeljstva i održavanja subjekta djelatnog u području inženjerstva, graditeljstva i postavljanja infrastrukture, u moru i na kopnu, u naftnom i plinskom sektoru, koji se predstavlja kao prvi iranski izvođač u području graditeljstva i postavljanja infrastrukture u moru, neophodne su za dobro funkcioniranje plinske i naftne industrije u Iranu. Bez postrojenja za bušenje, vađenje i prijenos, osobito plinovoda i naftovoda, ova industrija ne bi funkcionirala. Postrojenja i izvršenja spomenutog subjekta svojom kvantitativnom i kvalitativnom važnošću nužna su da bi zadovoljila potrebe plinskog i naftnog sektora u Iranu koji je pod kontrolom iranske vlade putem različitih državnih poduzeća. Takva logistička podrška koju taj subjekt pruža spomenutoj vladi ispunjava dakle kriterije predviđene u članku 20. stavku 1. točki (c) Odluke 2010/413/ZVSP i članku 23. stavku 2. točki (d) Uredbe br. 267/2012 zato što, sukladno uvodnoj izjavi 22. Odluke 2010/413/ZVSP i uvodnoj izjavi 8. Odluke 2012/35/ZVSP, Iran ostvaruje od svojeg energetskog sektora značajne prihode koji mu omogućavaju da financira svoje nuklearne aktivnosti koje predstavljaju rizik širenja nuklearnog oružja.
Vijeće dakle ne čini nikakvu pogrešku u ocjeni uvrštavajući ime takvog subjekta na popise sankcioniranih osoba i subjekata zato što on pruža logističku podršku iranskoj vladi.
(t. 53. do 55.)