Predmet T‑337/13

CSF Srl

protiv

Europske komisije

„Usklađivanje zakonodavstava – Direktiva 2006/42/EZ – Strojevi koji imaju oznaku ,CE’ – Temeljni sigurnosni zahtjevi – Postojanje rizika za sigurnost ljudi – Zaštitna klauzula – Odluka Komisije kojom se utvrđuje da je nacionalna mjera zabrane stavljanja na tržište opravdana – Uvjeti kojima se uređuje provedba zaštitne klauzule – Očita pogreška u ocjeni – Jednako postupanje“

Sažetak – Presuda Općeg suda (treće vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tužba za poništenje – Fizičke ili pravne osobe – Akti koji se na njih izravno i osobno odnose – Izravan utjecaj – Mjerila – Odluka Komisije kojom se zaključuje da su nacionalne mjere zabrane stavljanja na tržište stroja koji nije sukladan zahtjevima iz Direktive 2006/42 opravdane – Izravan utjecaj na proizvođača – Nepostojanje margine prosudbe drugih država članica što može utjecati na situaciju proizvođača

(čl. 263. podst. 4. UFEU‑a; Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7. i 11., st. 3.; Odluka Komisije 2013/173)

2.      Usklađivanje zakonodavstava – Strojevi – Direktiva 2006/42 – Stavljanje na tržište – Primjena države članice zaštitne klauzule u slučaju rizika za zdravlje ili sigurnost – Komisijino odobrenje – Mogućnost dotične države članice da donesene nacionalne mjere proširi na druge strojeve koji predstavljaju isti rizik – Isključenje

(Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 6. st. 1., čl. 7. i 11.)

3.      Usklađivanje zakonodavstava – Strojevi – Direktiva 2006/42 – Stavljanje na tržište – Primjena države članice zaštitne klauzule u slučaju rizika za zdravlje ili sigurnost – Komisijino ispitivanje opravdanosti – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 263. UFEU‑a; Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 11.)

4.      Usklađivanje zakonodavstava – Strojevi – Direktiva 2006/42 – Stavljanje na tržište – Primjena države članice zaštitne klauzule u slučaju rizika za zdravlje ili sigurnost – Obveza opravdavanja navedenog rizika – Doseg

(Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 5. st. 1. t. (a), čl. 11. i Prilog I. t. 1.1.2. podtočka (a))

5.      Usklađivanje zakonodavstava – Strojevi – Direktiva 2006/42 – Stavljanje na tržište – Poštovanje zdravstvenih i sigurnosnih zahtjeva navedenih u Prilogu I. – Zahtjev koji se odnosi na postojanje odgovarajuće zaštitne konstrukcije od padanja predmeta ili materijala – Tumačenje u svjetlu primarnog cilja otklanjanja ili smanjivanja rizika – Posljedice u odnosu na strojeve koji služe za različite uporabe

(Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 11. i Prilog I., t. 1.1.2., 1.7.4.1., 1.7.4.2. i 3.4.4.)

6.      Usklađivanje zakonodavstava – Strojevi – Direktiva 2006/42 – Stavljanje na tržište – Pretpostavka sukladnosti strojeva označenih oznakom CE – Utjecaj na mogućnost primjene država članica zaštitne klauzule u slučaju rizika za zdravlje ili sigurnost – Nepostojanje

(Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 7., st. 1., i čl. 11.)

7.      Usklađivanje zakonodavstava – Strojevi – Direktiva 2006/42 – Stavljanje na tržište – Primjena države članice zaštitne klauzule u slučaju rizika za zdravlje ili sigurnost – Komisijina provjera – Diskrecijska ovlast – Sudski nadzor – Granice

(čl. 36. i 114. UFEU‑a; Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 11.)

8.      Usklađivanje zakonodavstava – Strojevi – Direktiva 2006/42 – Stavljanje na tržište – Primjena države članice zaštitne klauzule u slučaju rizika za zdravlje ili sigurnost – Obveza opravdavanja navedenog rizika – Provedba procjene rizika – Kriteriji za ocjenu

(Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 11. i Prilog I., t. 1.1.1. podtočka (i))

9.      Pravo Europske unije – Načela – Jednako postupanje – Pojam

10.    Usklađivanje zakonodavstava – Strojevi – Direktiva 2006/42 – Stavljanje na tržište – Primjena države članice zaštitne klauzule u slučaju rizika za zdravlje ili sigurnost – Komisijino odobrenje – Obveza ocjene sukladnosti nacionalnih mjera s načelom jednakog postupanja – Nepostojanje

(čl. 36. i 114. UFEU‑a; Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, uvodna izjava 25. te čl. 11. i 20.)

11.    Usklađivanje zakonodavstava – Strojevi – Direktiva 2006/42 – Stavljanje na tržište – Primjena države članice zaštitne klauzule u slučaju rizika za zdravlje ili sigurnost – Nedonošenje sličnih mjera u odnosu na druge strojeve koji predstavljaju slične rizike – Nepostojanje objektivnog opravdanja – Nedopuštenost – Povreda načela jednakog postupanja

(Direktiva 2006/42 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 11.)

12.    Izvanugovorna odgovornost – Pretpostavke – Nezakonitost – Šteta – Uzročna veza – Kumulativne pretpostavke – Neispunjenje jedne od pretpostavki – Odbijanje tužbe u cijelosti

(čl. 340. st. 2. UFEU‑a)

1.      Akt se izravno odnosi na fizičku ili pravnu osobu u smislu članka 263. stavka 4. UFEU‑a samo ako proizvodi izravne učinke na njezin pravni položaj i ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast svojim adresatima, s obzirom na to da je njegova provedba potpuno automatska i proizlazi iz samog propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila.

Kad je riječ o tužbi protiv Komisijine odluke kojom se utvrđuje opravdanost mjera koje su donijela nacionalna tijela, na temelju članka 11. stavka 3. Direktive 2006/42 o strojevima, u vezi s pretpostavkama pod kojima se stroj stavlja na nacionalno tržište, i koja je upućena državama članicama, ta odluka proizvodi izravne učinke na pravni položaj proizvođača navedenog stroja koji su različiti od učinaka proizišlih iz mjera koje proizlaze iz navedenih nacionalnih mjera. Naime, kao prvo, takva odluka podrazumijeva da i sve druge države članice uz državu članicu koja je donijela dotične mjere moraju poduzeti sve odgovarajuće mjere u vezi sa stavljanjem ili zadržavanjem dotičnog stroja na svoje tržište i tako osigurati pravilnu i ujednačenu primjenu Direktive 2006/42, u svjetlu mjera koje je donijela dotična država članica i Komisija utvrdila opravdanima. U tim okolnostima, izravna posljedica navedene odluke jest pokretanje nacionalnih postupaka kojima se dovodi u pitanje proizvođačevo pravo prodaje stroja u cijeloj Uniji, koje je postojalo sve do tada, a za koji je vrijedila pretpostavka sukladnosti određena u članku 7. navedene direktive jer je imao oznaku CE i popratnu EZ izjavu o sukladnosti.

Kao drugo, odluka utemeljena na članku 11. stavku 3. Direktive 2006/42 ne ostavlja nikakvu diskrecijsku ovlast svojim adresatima kad je riječ o rezultatu koji treba postići jer se u tom pogledu provodi potpuno automatski i proizlazi iz samog propisa Unije, bez primjene drugih posrednih pravila. Uistinu je vjerojatno da nadležna nacionalna tijela moraju najprije provesti nadzorne mjere kako bi utvrdila je li proizvođač stavio ili namjerava staviti u promet primjerke stroja na njihovu državnom području koji predstavlja isti rizik kao što je to rizik na koji se odnose nacionalne mjere koje je donijela dotična država članica. Ipak, ako se utvrdi da je to slučaj, ta su tijela dužna smatrati da takva situacija ugrožava sigurnost ljudi i poduzeti sve odgovarajuće mjere za otklanjanje tog rizika te u tom okviru osigurati pravilnu i ujednačenu primjenu Direktive 2006/42 – uzimajući u obzir Komisijinu odluku i nacionalne mjere koje je Komisija utvrdila opravdanima – i tako odrediti zabranu, povlačenje ili izmjenu predmetnog stroja ili donijeti drugu istovrsnu mjeru. Zato se odlukom Komisije o opravdanosti dotičnih nacionalnih mjera određuje cilj koji moraju ostvariti druga nacionalna tijela, pri čemu u tom pogledu nemaju nikakvu marginu prosudbe.

(t. 17., 23., 28., 30., 31.)

2.      Premda države članice moraju osigurati pravilnu i ujednačenu primjenu Direktive 2006/42 o strojevima – iz čega proizlaze posljedice nacionalne mjere koja je poduzeta glede nekog stroja i koju je Komisija utvrdila opravdanom – a pri čemu nemaju marginu prosudbe kad je riječ o rezultatu koji moraju postići, one ipak očito ne mogu na svoju vlastitu inicijativu i izvan postupovnog i materijalnog okvira određenog u članku 11. stavku 1. te direktive proširiti područje primjene te mjere na druge strojeve zato što bi ti strojevi predstavljali istovjetan rizik jer bi time prekršile načelo slobodnog kretanja iz članka 6. stavka 1. navedene direktive i pretpostavku o sukladnosti iz njezina članka 7. Zato je zakonodavac Unije takvo proširenje uvjetovao provedbom posebnog postupka koji, među ostalim, uključuje usvajanje, s jedne strane, izričite Komisijine odluke u tu svrhu i, s druge strane, nacionalne mjere za provedbu te odluke. Nasuprot tomu, takvi akti nisu ni predviđeni ni potrebni u svrhe članka 11. Direktive 2006/42, uzimajući u obzir njegov doseg.

(t. 34.)

3.      Iako su zapravo države članice te koje moraju pravilno primijeniti Direktivu 2006/42 o strojevima i paziti na to da su strojevi koji su na njihovu području stavljeni na tržište ili u uporabu u skladu s njezinim odredbama, pa prema potrebi poduzeti mjere poput onih određenih u njezinu članku 11., ipak je Komisija ta koja mora nadzirati opravdanost tih mjera, osiguravajući pritom osobito osnovanost pravnih i činjeničnih razloga za njihovo donošenje. O rezultatu tog nadzora ovisi hoće li se predmetna nacionalna mjera u konačnici zadržati, tako da je država članica može zadržati samo ako je Komisija utvrdi opravdanom, a ako ne, mora je okončati.

Slijedom toga, pravo je svake osobe koja može zahtijevati poništenje odluke kojom se utvrđuje opravdanost tih mjera da u prilog svojem tužbenom razlogu istakne da se navedena odluka temelji na pogrešnom tumačenju odredaba Direktive 2006/42, čak i ako bi to tumačenje, koje su dužne pažljivo razmotriti sve države članice, najprije dala nadležna nacionalna tijela, a potom potvrdila Komisija. Naime, u takvom slučaju mora postojati mogućnost da se pred sudom Unije osporava pogreška koja se tiče prava koja može učiniti nevaljanom odluku kojom je Komisija utvrdila opravdanima predmetne nacionalne mjere jer bi se u protivnom ograničili doseg članka 263. UFEU‑a i načelo učinkovite sudske zaštite.

Osim toga, sudski nadzor osnovanosti pravnih razloga zbog kojih je Komisija utvrdila da su predmetne nacionalne mjere opravdane može biti, kad se radi o pravnom pitanju, samo puni nadzor.

(t. 46.‑48.)

4.      Država članica ima pravo primijeniti zaštitnu klauzulu iz članka 11. Direktive 2006/42 o strojevima s obzirom na konkretan stroj ili zamjenjivu opremu s jednom ili više određenih funkcija te u tom okviru mora ocijeniti rizik za ugrožavanje zdravlja ili sigurnosti ljudi, što je određeno kao uvjet za provedbu takve klauzule. Ta ocjena i nacionalna mjera koja iz toga proizlazi moraju biti opravdani u odnosu na navedeni stroj kakav je prodan i prema potrebi u odnosu na zamjenjivu opremu kojom je bio opremljen tijekom stavljanja na tržište ili u uporabu. U suprotnom slučaju, država članica mogla bi narušiti načelo slobode kretanja a da to ne bi bilo opravdano postojanjem stvarnog rizika za zdravlje ili sigurnost ljudi.

U tom pogledu, uzimajući u obzir pojmove iz odjeljka 1.1.2. točke (a) Priloga I. Direktivi 2006/42, valja ustvrditi da „svaki rizik“ povezan s postavljanjem, održavanjem ili radom predmetnog stroja, bilo u uvjetima pravilne uporabe ili prilikom razumno predvidljive nepravilne uporabe, može opravdati provedbu zaštitne klauzule iz članka 11. navedene direktive. Međutim, taj članak zahtijeva da se utvrdi rizik na kojem se temelji njezina provedba i da, dakle, država članica koja se poziva na taj članak u dovoljnoj mjeri ustanovi postojanje takvog rizika. Bez takvog utvrđivanja narušavanje načela slobode kretanja koje je posljedica nacionalne mjere donesene na temelju zaštitne klauzule iz te odredbe ne može se u smislu te odredbe smatrati opravdanim.

Usto, treba istaknuti da se postojanje rizika za zdravlje ili sigurnost ljudi u smislu članka 11. stavka 1. Direktive 2006/42 može ocjenjivati, osim drugim kriterijima, u skladu s temeljnim zdravstvenim i sigurnosnim zahtjevima koji su proizvođačima strojeva propisani u članku 5. stavku 1. točki (a) i Prilogu I. navedenoj direktivi. Naime, o poštovanju tih zahtjeva uspostavljenih kako bi se zajamčilo da se prilikom konstruiranja i izrade tih strojeva uzmu u obzir rizici povezani s njima, ovisi stavljanje tih strojeva na tržište. S druge strane, nepoštovanje tih zahtjeva može se isticati u prilog mjeri povlačenja ili zabrane.

(t. 54., 57., 58.)

5.      Doseg posebnog zahtjeva zdravlja i sigurnosti, iz odjeljka 3.4.4. Priloga I. Direktivi 2006/42 o strojevima, i onog koji se odnosi na padanje predmeta treba se tumačiti u skladu s općim zahtjevima koji su određeni u navedenoj direktivi, a osobito u točki 1. općih načela iz zaglavlja njezina Priloga I. kao i načela objedinjene sigurnosti iz odjeljka 1.1.2. navedenog priloga. Doista, iz potonjih odredbi jasno proizlazi, najprije, da prilikom konstruiranja i izrade strojeva koji se namjeravaju staviti na tržište u Uniji treba osigurati da se njima može upravljati bez izlaganja osoba riziku tijekom izvršavanja tih radnji u skladu s predvidivim uvjetima, ali također uzimajući u obzir i svaku razumno predvidivu nepravilnu uporabu i, šire, na takav način da se spriječi nepravilna uporaba ako takva uporaba može prouzročiti rizik. Nadalje, proizvođač ima mogućnost odabrati najprikladnije metode radi ispunjenja tih obveza, ali i obvezu poštovanja redoslijeda, pri čemu je prioritet da najprije ukloni ili smanji rizik u najvećoj mogućoj mjeri.

Uzimajući u obzir da je od konstruiranja i izrade strojeva pa nadalje primarni cilj ukloniti ili smanjiti u najvećoj mogućoj mjeri rizike povezane s njihovom pravilnom uporabom ili njihovom razumno predvidivom nepravilnom uporabom kao i spriječiti nepravilnu uporabu i poduzeti potrebne mjere zaštite vezano za rizike koji se ne mogu ukloniti, valja ustvrditi da, kada stroj služi različitoj višenamjenskoj uporabi, ovisno o tome kojom se zamjenjivom opremom može opremiti, tada taj stroj mora imati odgovarajuću zaštitnu konstrukciju prije nego što se stavi na tržište ili u uporabu ako se utvrdi da, iako prilikom pravilne uporabe u konkretnom slučaju za kupca ne postoji rizik od padanja predmeta ili materijala, takav rizik postoji prilikom drugih mogućih razumno predvidljivih uporaba tog stroja. Naime, takva mjera ulazi u mjere kojima se nastoji ukloniti ili smanjiti rizik u najvećoj mogućoj mjeri izradom nacrta i konstrukcije strojeva koja je sama po sebi sigurna.

Osim toga, poštovanje zahtjeva iz odjeljaka 1.7.4.1. i 1.7.4.2. njezina Priloga I. Direktivi 2006/42 da se strojevima prilože upute koje navode pravilnu uporabu ne dovodi u pitanje primarnu obvezu proizvođača strojeva da prilikom konstruiranja i izrade strojeva osiguraju sigurnost i tako uklone ili u što većoj mjeri smanje rizike povezane s pravilnom uporabom ili s razumno predvidljivom nepravilnom uporabom strojeva, kako to proizlazi iz odjeljka 1.7.4.2. točke (l.) Priloga I. navedenoj direktivi. Drugim riječima, direktiva od proizvođača ne zahtijeva da svoje kupce upozore samo na postojanje rizika povezanih s razumno predvidljivom nepravilnom uporabom strojeva koje im prodaju, nego od njih zahtijeva i da otklone ili u što većoj mjeri smanje rizike već u stadiju konstruiranja i izrade tih strojeva.

(t. 64., 65., 69., 70.)

6.      Iz strukture Direktive 2006/42 o strojevima jasno proizlazi da pretpostavka o sukladnosti koja se primjenjuje na stroj na temelju članka 7. stavka 1. te direktive ne dovodi u pitanje mogućnost primjene zaštitne klauzule koju imaju države članice na temelju članka 11. ako su ispunjeni u njemu navedeni uvjeti.

(t. 72.)

7.      Direktiva 2006/42 o strojevima uspostavlja sustav nadzora i regulacije unutarnjeg tržišta, pri čemu najprije nadležna nacionalna tijela moraju ocijeniti ugrožava li stroj zdravlje ili sigurnost ljudi i, u slučaju da ugrožava, poduzeti propisane mjere za njegovo povlačenje ili zabranu. Zaštitnu klauzulu koja je u tu svrhu određena u članku 11. Direktive 2006/42 treba razumjeti uzimajući u obzir članak 114. stavak 10. UFEU‑a, koji državama članicama dopušta da zbog jednog ili više razloga navedenih u članku 36. UFEU‑a, a koji nisu gospodarske naravi, poduzmu takve mjere, među kojima je zaštita zdravlja i života ljudi. Takva aktivnost može od nadležnih nacionalnih tijela zahtijevati složene tehničke ili znanstvene ocjene.

Komisija u tom okviru mora provjeriti pravnu i činjeničnu utemeljenost mjera koje su poduzele države članice. Doista, Komisiji se mora priznati široka diskrecijska ovlast kako bi mogla učinkovito ostvarivati cilj koji joj je dodijeljen uzimajući u obzir složena tehnička ocjenjivanja koja mora provoditi. Postojanje takve Komisijine ovlasti priznaje se i u slučajevima kada ona mora nadzirati mjere koje je država članica poduzela u okviru predviđenom u stavcima 4. do 6. članka 114. UFEU‑a. U tom pogledu, kada je sud Unije pozvan ispitati široku diskrecijsku ovlast, on mora, ovisno o razlozima koji su pred njim istaknuti, provjeriti poštovanje postupovnih pravila, materijalnu točnost Komisijinih činjeničnih nalaza, nepostojanje očite pogreške u ocjeni tih činjenica i nepostojanje zlouporabe ovlasti. On posebno treba provjeriti, uzimajući u obzir argumente stranaka, materijalnu točnost dokaznih elemenata pobijanog akta i njihovu pouzdanost i dosljednost te nadzirati predstavljaju li navedeni elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene složene situacije i jesu li oni takve naravi da podupiru zaključke koji su iz njih izvedeni.

(t. 79.‑82.)

8.      Kad se radi o ocjeni rizika koju dotična država članica mora provesti prije poduzimanja mjera iz članka 11. Direktive 2006/42 o strojevima, pod Komisijinim nadzorom, ona tu ocjenu mora izvršiti uzimajući u obzir stajalište prosječnog korisnika koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću. Naime, ovlast koja je na temelju tog članka dodijeljena nacionalnim tijelima predstavlja odstupanje od načela slobode kretanja, koje je propisano u Direktivi, te je opravdana samo ako postoji rizik povezan s pravilnom uporabom ili razumno predvidivom nepravilnom uporabom predmetnog stroja, kako je u odjeljku 1.1.1. točki (i) Priloga I. toj direktivi određena kao uporaba koja se može lako predvidjeti u skladu s ljudskim ponašanjem. U tom kontekstu, činjenica da nacionalna tijela vjerojatnost takvog rizika ocjenjuju konkretno, uzimajući u obzir gledište prosječnog korisnika koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, a ne na apstraktan način, doprinosi jamstvu da se ne narušava neopravdano načelo slobode kretanja strojeva u smislu članka 11. stavka 1. navedene direktive.

Međutim, kad je vjerojatnost takvog rizika kod prosječnog korisnika koji postupa s dužnom pažnjom i razboritošću u dovoljnoj mjeri dokazana, činjenica da je taj korisnik bio prethodno obaviješten o postojanju takvog rizika sâma po sebi jest nevažna vodeći računa, s jedne strane, o hijerarhiji utvrđenoj Direktivom 2006/42 između obveze sprečavanja rizika i obveze obavještavanja o njima, koje se zahtijevaju od proizvođača strojeva i, s druge strane, o posljedicama nepoštovanja tih obveza.

(t. 83., 84.)

9.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 94.)

10.    Članak 11. Direktive 2006/42 o strojevima ne obvezuje Komisiju da – u specifičnom okviru ispitivanja opravdanosti ili neopravdanosti mjera o kojima je države članice obavijeste – osim toga utvrđuje jesu li te mjere u skladu s načelom jednakog postupanja. Kada je ta mjera u smislu navedene odredbe opravdana, tada se odluka kojom Komisija priznaje njezinu opravdanost ne može dovoditi u pitanje zbog toga što su na predmetnom nacionalnom tržištu prisutni strojevi koji su usporedivi sa strojevima na koje se odnosi ta mjera, ali koji nisu predmet sličnih mjera zbog povrede načela jednakog postupanja.

Naime, kao prvo, kada je u nekom području provedeno iscrpno usklađivanje na razini Europske unije, svaku nacionalnu mjeru u tom području valja ocjenjivati u svjetlu odredaba akta usklađivanja, a ne s obzirom na odredbe primarnog prava. To se osobito primjenjuje u slučaju kada predmetna mjera nije zakonski ili podzakonski akt, nego pojedinačna mjera. S obzirom na to da je Direktiva 2006/42 provela na razini Unije iscrpno usklađivanje ne samo pravila koja se odnose na temeljne sigurnosne zahtjeve koji se primjenjuju na strojeve i na potvrđivanje sukladnosti tih strojeva s tim zahtjevima nego i mogućeg postupanja država članica u pogledu strojeva za koje se pretpostavlja da su sukladni s tim zahtjevima, tada u odnosu na njezine odredbe valja utvrditi je li Komisija propustila ispuniti svoju obvezu time što nije provjerila poštuju li načelo jednakog postupanja nacionalne mjere koje su usvojila nadležna tijela ili pak Komisija nije bila nadležna provesti takav nadzor.

Kao drugo, cilj članka 11. Direktive 2006/42 nije povjeriti Komisiji ovlast nadzora svih aspekata zakonitosti mjera koje poduzimaju nacionalna tijela kada utvrde da ti strojevi ugrožavaju zdravlje ili sigurnost osoba. Naime, taj nadzor moraju provesti nacionalni sudovi, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 25. i članka 20. navedene direktive. Kao treće, iako stavak 3. članka 11. Direktive 2006/42 samo propisuje da Komisija razmatra jesu li ili nisu opravdane mjere koje su poduzele države članice, iz opće strukture navedenog članka proizlazi da tu obvezu valja razumjeti u vezi s obvezama koje su nacionalnim tijelima prethodno propisane na temelju stavaka 1. i 2. navedenog članka.

Osim toga, članak 114. stavak 10. UFEU‑a, u kojem se zakonodavcu Unije daje ovlast određivanja zaštitnih klauzula poput one iz članka 11. Direktive 2006/42 i koji upućuje na razloge iz prve rečenice članka 36. UFEU‑a, ne odnosi se na drugu rečenicu tog članka, koja određuje da zabrane ili ograničenja koja se mogu opravdati takvim razlozima ne smiju biti sredstvo proizvoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja trgovine među državama članicama. Zato se on razlikuje od stavaka 4. do 6. istog članka, koji se odnose na odredbe koje država članica može uvesti ili zadržati nakon usvajanja mjere za usklađivanje na temelju stavka 1.

(t. 98.‑105.)

11.    Svaki akt Unije treba tumačiti u skladu s ukupnim primarnim pravom, uključujući načelo jednakog postupanja. Osim toga, prilikom tumačenja akta Unije valja uzeti u obzir ne samo tekst njegovih odredbi nego i njegovu opću strukturu, kontekst i cilj propisa kojeg su te odredbe dio.

Kad je riječ o Direktivi 2006/42 o strojevima, bilo bi u suprotnosti ne samo s načelom jednakog postupanja nego i sa svrhom te direktive, kojom se osobito žele ujednačiti uvjeti pod kojima se strojevi stavljaju na unutarnje tržište i pod kojima se slobodno kreću, uz zaštitu zdravlja i sigurnosti ljudi od rizika koji mogu nastati zbog njihove uporabe, kao i s općom strukturom koja je uspostavljena kako bi se osiguralo da nacionalna tijela pravilno i ujednačeno primjenjuju tu direktivu pod nadzorom Komisije, da država članica primijeni zaštitnu klauzulu iz članka 11. navedene direktive u odnosu na stroj koji može ugroziti zdravlje ili sigurnost ljudi a da pri tome bez objektivnog opravdanja ne podvrgne jednakom postupanju usporedive strojeve.

(t. 108., 109.)

12.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 116.)