Predmet T‑365/13

(objavljeno u ulomcima)

Republika Litva

protiv

Europske komisije

„EFSJP – Komponente za jamstva – EFJP i EPFRR – Troškovi isključeni iz financiranja – Mjere ruralnog razvoja – ,Prirodna ograničenjaʼ i agrookoliš – Prikladnost kontrola – Paušalni financijski ispravci – Proporcionalnost“

Sažetak – Presuda Općeg suda (sedmo vijeće) od 26. veljače 2015.

Poljoprivreda – Zajednička poljoprivredna politika – Financiranje od strane EFJP‑a i EPFRR‑a – Poravnavanje računa – Odbijanje snošenja izdataka koji proizlaze iz nepravilnosti u primjeni propisa Zajednice – Paušalni ispravak od 5 % s naslova nedostatnih kontrola u odnosu na mjere na koje se odnosi kriterij u vezi s upotrebom gnojiva – Dokazivanje navedene države članice da zbog manjkavosti nije postojao značajan rizik za proračun Unije – Povreda načela proporcionalnosti – Poništenje financijskog ispravka

(Uredba Vijeća br. 1290/2005, čl. 31. st. 2.; Odluka Komisije 2013/214)

Prema članku 31. stavku 2. Uredbe br. 1290/2005 o financiranju zajedničke poljoprivredne politike, Komisija procjenjuje iznose koji se isključuju iz financiranja Zajednice uzimajući u obzir, s jedne strane, vrstu i težinu povrede i, s druge strane, financijsku štetu prouzročenu Zajednici.

Provedbenu odluku 2013/214 treba poništiti s obzirom na to da ona određuje financijski ispravak od 5 % koji se tiče agrookolišnih mjera na koje se odnosi kriterij u vezi s upotrebom gnojiva temeljen na Komisijinu zaključku o tome da su provedene vizualne provjere nedostatne kada dotična država članica u dovoljnoj mjeri pravno dokaže da je nepostojanje unakrsnih kontrola sukladno zakonodavstvu Unije prouzročilo samo manji financijski rizik za proračun Unije. Prema tome, primjena financijskog ispravka od 5 % kad je riječ o agrookolišnim mjerama na koje se odnosi kriterij u vezi s upotrebom gnojiva suprotna je članku 31. stavku 2. Uredbe br. 1290/2005 i načelu proporcionalnosti.

(t. 110., 118., 119., 121.)