PRESUDA OPĆEG SUDA (deseto vijeće)
10. studenoga 2021.(*)
„Dizajn Zajednice – Postupak za proglašenje dizajna ništavim – Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje ploču za građevinarstvo – Raniji dizajn koji prikazuje ploču za bukobran – Razlog ništavosti – Nedostatak individualnog karaktera – Dotični sektor – Upućeni korisnik – Stupanj slobode dizajnera – Nepostojanje različitog ukupnog dojma – Relevantnost proizvoda koji su stvarno stavljeni na tržište – Članak 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002”
U predmetu T‑193/20,
Eternit, sa sjedištem u Capelleu‑au‑Bois (Belgija), koji zastupaju J. Muyldermans i P. Maeyaert, odvjetnici,
tužitelj,
protiv
Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), koji zastupaju J. Ivanauskas i V. Ruzek, u svojstvu agenata,
tuženika,
druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem EUIPO‑a, intervenijent pred Općim sudom, jest
Eternit Österreich GmbH, sa sjedištem u Vöcklabrucku (Austrija), koji zastupa M. Prohaska‑Marchried, odvjetnik,
povodom tužbe protiv odluke trećeg žalbenog vijeća EUIPO‑a od 5. veljače 2020. (predmet R 1661/2018‑3) koja se odnosi na postupak za proglašenje dizajna ništavim između društava Eternit Österreich i Eternit,
OPĆI SUD (deseto vijeće),
u sastavu: A. Kornezov (izvjestitelj), predsjednik, E. Buttigieg i G. Hesse, suci,
tajnik: J. Pichon, administratorica,
uzimajući u obzir tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 10. travnja 2020.,
uzimajući u obzir EUIPO‑ov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 17. kolovoza 2020.,
uzimajući u obzir intervenijentov odgovor na tužbu podnesen tajništvu Općeg suda 21. kolovoza 2020.,
nakon rasprave održane 21. travnja 2021.,
donosi sljedeću
Presudu
Okolnosti spora
1 Tužitelj, društvo Eternit, nositelj je dizajna Zajednice podnesenog 15. rujna 2014. Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002., L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.) i registriranog pod brojem 2538140‑0001.
2 Osporavani dizajn prikazan je na sljedeći način:
3 Proizvodi na koje se osporavani dizajn namjerava primijeniti pripadaju razredu 25.01 u smislu Sporazuma iz Locarna od 8. listopada 1968. o uspostavi međunarodne klasifikacije za industrijski dizajn, kako je izmijenjen, i odgovaraju sljedećem opisu: „Ploče (građevinarstvo)”.
4 Društvo Eternit Österreich GmbH, intervenijent, podnijelo je 12. prosinca 2016. zahtjev za proglašenje osporavanog dizajna ništavim na temelju članka 52. Uredbe br. 6/2002.
5 Razlog istaknut u prilog zahtjevu za proglašenje ništavosti naveden je u članku 25. stavku 1. točki (b) Uredbe br. 6/2002, u vezi s njezinim člancima 4. do 8.
6 Intervenijent je u svojem zahtjevu za proglašenje dizajna ništavim osobito istaknuo da osporavani dizajn nije nov u smislu članka 5. Uredbe br. 6/2002, da nema individualni karakter u smislu članka 6. te uredbe i da su obilježja njegova izgleda isključivo uvjetovana njegovom tehničkom funkcijom u smislu članka 8. stavka 1. iste uredbe.
7 Odjel za poništaje donio je 28. lipnja 2018. odluku kojom je, s jedne strane, zaključio da intervenijent nije dokazao da je osporavani dizajn obuhvaćen isključenjem zaštite iz članka 8. stavka 1. Uredbe br. 6/2002 i, s druge strane, proglasio osporavani dizajn ništavim na temelju toga što nema individualni karakter u smislu članka 6. Uredbe br. 6/2002 u odnosu na dizajn koji je bio otkriven 4. ožujka 2013., odnosno prije datuma podnošenja prijave za registraciju osporavanog dizajna, u brošuri koja se zove Lärmschutz za ploče vrste „bukobran”, dostupne na internetskoj stranici http://www.rieder.at, i koji je bio prikazan kako slijedi: