Tužba podnesena 15. travnja 2024. – Zalando/Komisija

(predmet T-203/24)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Zalando SE (Berlin, Njemačka) (zastupnici: R. Briske, J. Trouet, K. Ewald i L. Schneider, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi (presumiranu) odluku Europske komisije kojom je odbijen tužiteljev ponovni zahtjev pod oznakom EASE 2023/6032;

tuženiku naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Tužitelj svoju tužbu temelji na sljedeća četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog: povreda prava na pristup dokumentima koje proizlazi iz članka 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001¹ .

tuženik je pogrešno odbio tužiteljev početni i ponovni zahtjev i pozvao se na izuzeća iz čl. 4. st. 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 koja nisu relevantna.

nikakav komercijalni interes određene fizičke ili pravne osobe ne protivi se objavi, jer je poduzeće na koje se ona potencijalno odnosi upravo sâm tužitelj. Osim toga, činjenica da dokumenti ne potječu od samog tužitelja i da se on nije nikada pozvao na njihovu povjerljivost protivi se primjeni izuzeća. Suprotno tomu, traženi dokumenti u osnovi predstavljaju informacije koje se odnose na  prosječni broj primatelja tužiteljeve usluge aktivnih na mjesečnoj razini u Uniji radi formule izračuna predviđene člankom 4. stavkom 1. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2023/1127¹ u svrhu određivanja naknade za nadzor iz čl. 43. Uredbe (EU) 2022/2065² . Naime, s obzirom na to da taj broj mora biti objavljen na temelju zakona u skladu s člankom 24. st. 2. Uredbe (EU) 2022/2065, faze izračuna na kojima se temelji ne mogu biti povjerljive.

osim toga, određivanje naknade za nadzor ne predstavlja „istragu” u smislu članka 4. st. 2. trećeg podstavka Uredbe (EZ) br. 1049/2001. Naime, tuženik ne priprema stajališta niti istražuje moguću povredu Uredbe (EU) 2022/2065. Više je riječ o fazama matematičkog izračuna i analizi podataka.

ne postoji ni presumpcija neobjavljivanja jer slučajevi predviđeni sudskom praksom nisu relevantni i jer se slučaj određivanja naknada na temelju Uredbe (EU) 2022/2065 ne može usporediti s tim slučajevima.

budući da je postupak donošenja odluka o naknadi okončan najkasnije u trenutku kad je tužitelj izvršio plaćanja, nije relevantan ni čl. 4. st. 3. prvi podstavak Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

naposljetku, tuženik se ne može pozvati ni na čl. 4. st. 3. drugi podstavak Uredbe (EZ) br. 1049/2001, s obzirom na to da objava ne bi ozbiljno ugrozila tuženikov proces odlučivanja: riječ je o informacijama koje se odnose na tužiteljeve usluge, koje su u većem dijelu prikupili i obradili treći pružatelji komercijalnih usluga.

Drugi tužbeni razlog: povreda obveze obrazlaganja

– tuženik je u svojoj odluci povrijedio obvezu obrazlaganja iz čl. 296. UFEU-a, tako da ona tužitelju kao njezinu adresatu nije razumljiva. Tuženik u svojem prvom odbijanju nije konkretno ispitao niti jedan dokument i odbio je objavu pod izlikom argumenata koji idu u prilog presumpciji neobjavljivanja.

Treći tužbeni razlog: povreda temeljnog prava na pristup dokumentima

Tuženik je nezakonitim odbijanjem povrijedio i tužiteljevo temeljno pravo na pristup dokumentima utvrđeno u čl. 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima¹ .

Četvrti tužbeni razlog: povreda temeljnog prava na dobru upravu

Tuženik je istovremeno povrijedio tužiteljevo temeljno pravo na dobru upravu utvrđeno u čl. 41. st. 2. točki (b) Povelje Europske unije o temeljnim pravima, time što je odbijanjem zahtjeva u cijelosti potpuno zanemario ulogu tužitelja kao poduzetnika na kojeg se odnosi.

____________

¹     Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16, str. 70.)

¹     Delegirana Uredba Komisije (EU) 2023/1127 оd 2. ožujka 2023. o dopuni Uredbe (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća detaljnim metodologijama i postupcima u pogledu naknada za nadzor koje Komisija naplaćuje pružateljima vrlo velikih internetskih platformi i vrlo velikih internetskih tražilica (SL 2023., L 149, str. 16.)

¹     Uredba (EU) 2022/2065 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. listopada 2022. o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga i izmjeni Direktive 2000/31/EZ (Akt o digitalnim uslugama) (SL 2022., L 277, str. 1.)

¹     SL 2012., C 326, str. 391.