RJEŠENJE OPĆEG SUDA (peto vijeće)
1. ožujka 2024.(*)
„Tužba za poništenje – Rok za tužbu – Nepravodobnost – Prigovor nezakonitosti – Očita nedopuštenost”
U predmetu T-1177/23,
Vladimir Madžarac, sa stalnom adresom u Rijeci (Hrvatska), kojeg zastupa S. Zorc, odvjetnica,
tužitelj,
protiv
Europske komisije
tuženika,
OPĆI SUD (peto vijeće),
u sastavu: J. Svenningsen (izvjestitelj), predsjednik, J. Laitenberger i M. Stancu, suci,
tajnik: V. Di Bucci,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Tužbom koja se u biti temelji na člancima 263. i 277. UFEU-a tužitelj Vladimir Madžarac zahtijeva poništenje, kao prvo, odluke Europske komisije od 17. srpnja 2014. kojom ga se obavještava o okončanju postupka CHAP(2013)01785, kao drugo, Komisijine odluke od 15. siječnja 2021. kojom ga se obavještava o okončanju tog istog postupka CHAP(2013)01785 nakon što je ponovno pokrenut, kao treće, Komisijine odluke od 17. siječnja 2022. kojom ga se obavještava o okončanju postupka CHAP(2020) 01507 (u daljnjem tekstu zajedno: pobijane odluke), kao četvrto, Komisijina dopisa od 18. lipnja 2021., kojim ga se obavještava da ta institucija neće postupati nastavno na njegovu poruku elektroničke pošte od 25. svibnja 2021. (u daljnjem tekstu: dopis od 18. lipnja 2021.) te, kao peto, Komisijina mišljenja od 27. travnja 2021. o tužiteljevoj peticiji podnesenoj Europskom parlamentu (peticija br. 1009/2020) (u daljnjem tekstu: Komisijino mišljenje od 27. travnja 2021.) (u daljnjem tekstu zajedno: pobijani akti).
Pravo
2 U skladu s člankom 126. Poslovnika Općeg suda, kad je tužba očito nedopuštena, Opći sud može odlučiti obrazloženim rješenjem bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.
3 U ovom slučaju Opći sud smatra da je na temelju sadržaja spisa predmet dovoljno razjašnjen i odlučuje, primjenom navedenog članka, donijeti odluku bez poduzimanja daljnjih koraka u postupku.
4 U skladu s člankom 263. šestim stavkom UFEU-a, tužba za poništenje mora se podnijeti u roku od dva mjeseca, ovisno o slučaju, od objavljivanja pobijanog akta ili obavješćivanja tužitelja o njemu ili, ako takva objava ili obavijest izostanu, od dana kada je tužitelj doznao za akt. Nadalje, na temelju članka 60. Poslovnika, taj se rok, među ostalim, produljuje zbog udaljenosti za deset dana.
5 U skladu s ustaljenom sudskom praksom, taj je rok za podnošenje tužbe prekluzivan, s obzirom na to da je uspostavljen radi osiguranja jasnoće i sigurnosti pravnih situacija i izbjegavanja svake diskriminacije ili proizvoljnog postupanja u sudovanju te je na sudu Unije da po službenoj dužnosti provjeri je li bio poštovan (presude od 23. siječnja 1997., Coen, C-246/95, EU:C:1997:33, t. 21. i od 18. rujna 1997., Mutual Aid Administration Services/Komisija, T-121/96 i T-151/96, EU:T:1997:132, t. 38. i 39.).
6 Tako, kada je najprije riječ o pobijanim odlukama, tužitelj ne osporava da je njihov adresat odnosno da ih je primio 17. srpnja 2014., 15. siječnja 2021. i 17. siječnja 2022.
7 Nadalje, kada je riječ o dopisu od 18. lipnja 2021., valja istaknuti da tužitelj ne osporava da je njegov adresat odnosno da ga je primio 18. lipnja 2021.
8 Naposljetku, kada je riječ o Komisijinu mišljenju od 27. travnja 2021., iz tužbe proizlazi da je tužitelj na temelju članka 227. UFEU-a podnio peticiju Parlamentu i da je ta institucija u okviru razmatranja te peticije pozvala Komisiju na „pružanje informacija”. U tom mišljenju Komisija je sažeto obavijestila Parlament o svojoj prethodnoj komunikaciji s tužiteljem. Dopisom od 23. lipnja 2021. Parlament je tužitelju proslijedio navedeno mišljenje i obavijestio ga da je na temelju potonjeg odlučio obustaviti postupak po peticiji i da ga neće nastaviti. Dopisom od 6. srpnja 2021. tužitelj je Parlamentu dostavio svoja očitovanja o tom mišljenju.
9 Iz tog dopisa proizlazi da je tužitelj doznao za Komisijino mišljenje od 27. travnja 2021. najkasnije 6. srpnja 2021.
10 Iz utvrđenja u točkama 6. do 9. ovog rješenja proizlazi da je ova tužba, s obzirom na to da ju je tužitelj podnio 20. prosinca 2023. i, pod pretpostavkom da je usmjerena protiv akata koji se mogu pobijati, podnesena nepravodobno, zbog čega je valja odbaciti kao očito nedopuštenu.
11 S tim u vezi tužitelj nije naveo ni a fortiori dokazao postojanje nepredvidivih okolnosti ili više sile zbog kojih bi se moglo odstupiti od predmetnog roka na temelju članka 45. drugog stavka Statuta Suda Europske unije koji se na temelju članka 53. navedenog statuta primjenjuje na postupak pred Općim sudom.
12 Taj zaključak ne može se valjano dovesti u pitanje tužiteljevim argumentom prema kojem se njegova tužba temelji na članku 277. UFEU-a, što mu omogućuje da zahtijeva poništenje pobijanih akata „neovisno o isteku roka utvrđenog u članku 263. šestom stavku UFEU-a”.
13 Naime, bez potrebe za izjašnjavanjem o općoj prirodi pobijanih akata, valja istaknuti da mogućnost pozivanja na nezakonitost općeg akta na temelju članka 277. ne daje pravo na samostalnu tužbu te se ne može primijeniti ako ne postoji pravo na podnošenje glavne tužbe (vidjeti u tom smislu presudu od 5. ožujka 2020., Credito Fondiario/SRB, C-69/19 P, t. 61.).
14 Posljedično, budući da je Opći sud ocijenio tužiteljevu tužbu očito nedopuštenom zbog isteka roka određenog u članku 263. šestom stavku UFEU-a, on se ne može, isticanjem prigovora, učinkovito pozivati na nezakonitost pobijanih akata kako bi zaobišao navedene rokove.
15 Prema tome, tužbu u ovom predmetu valja odbaciti kao očito nedopuštenu, bez potrebe njezina dostavljanja Komisiji.
Troškovi
16 Budući da je ovo rješenje doneseno prije dostave tužbe tuženiku i da njemu nisu ni mogli nastati troškovi, dovoljno je odlučiti da će tužitelj snositi vlastite troškove u skladu s člankom 133. Poslovnika.
Slijedom navedenog,
OPĆI SUD (peto vijeće)
rješava:
1. Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.
2. Vladimir Madžarac snosit će vlastite troškove.
U Luxembourgu, 1. ožujka 2024.
V. Di Bucci | | J. Svenningsen |