Language of document : ECLI:EU:T:2015:517

Predmet T‑485/11

(objavljeno u ulomcima)

Akzo Nobel NV

i

Akcros Chemicals Ltd

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Europska tržišta toplinskih stabilizatora – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 81. EZ‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u – Povreda koju je počinilo zajedničko društvo kći – Novčane kazne – Solidarna odgovornost društva kćeri i društava majki – Desetogodišnji rok zastare za jedno od društava majki – Odluka o ponovnom donošenju odluke – Smanjenje iznosa novčane kazne jednom od društava majki – Pripisivanje obveze plaćanja smanjenog iznosa društvu kćeri i drugom društvu majci – Pravo na obranu“

Sažetak – Presuda Općeg Suda (četvrto vijeće) od 15. srpnja 2015.

1.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Nužan sadržaj – Poštovanje prava na obranu – Doseg

(čl. 101. i 102. UFEU‑a, Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 1.)

2.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Poštovanje prava na obranu – Rok nespojiv s poštovanjem prava na obranu – Nedopuštenost

(čl. 81. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 27. st. 1.)

3.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Solidarna odgovornost za plaćanje – Određivanje udjela u novčanoj kazni koji moraju snositi solidarni sudužnici – Nadležnost nacionalnih sudova

(čl. 81. st. 1. UEZ‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3. i čl. 31.)

4.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Zastara progona – Zastoj – Odluka Komisije koja je predmet postupka koji se vodi pred Sudom – Doseg – Suspenzivni učinak erga omnes – Isključenje

(Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23., čl. 25. st. 3. 6. i čl. 26. st. 2.; opća odluka br. 715/78, čl. 2., 3. i 4. st. 2.)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 66., 67.)

2.      U području Unijina prava tržišnog natjecanja, poštovanje prava na obranu nalaže da poduzetnik protiv kojeg se vodi istraga može, tijekom upravnog postupka, iznijeti svoje stajalište o istinitosti i relevantnosti iznesenih činjenica kao i dokumentima koje je Komisija koristila u prilog svoje tvrdnje o postojanju povrede Ugovora. U tom pogledu, rok određen poduzetniku da podnese svoja očitovanja mora biti spojiv s poštovanjem prava na obranu.

Stoga postoji povreda prava na obranu te, slijedom toga, treba poništiti Komisijinu odluku utoliko što su tužitelji dovoljno dokazali ne to da bi pobijana odluka imala drugačiji sadržaj da nije bilo te postupovne nepravilnosti, to jest, da su na raspolaganju imali dostatan rok za iznošenje svojeg stajališta, već to da su mogli bolje osigurati svoju obranu da nije bilo navedene nepravilnosti. U tu se svrhu treba staviti u trenutak upravnog postupka koji je doveo do donošenja pobijane odluke.

(t. 68., 71., 72., 77., 82.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 74., 75.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 80.)