Predmet T‑486/11
Orange Polska S. A., prije Telekomunikacja Polska S. A.
protiv
Europske komisije
„Tržišno natjecanje – Zloporaba vladajućeg položaja – Poljsko tržište telekomunikacija – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 102. UFEU‑a – Uvjeti koje je dugogodišnji operater nametnuo za odobravanje naplatnog pristupa novih operatera mreži i veleprodajnim uslugama širokopojasnog pristupa – Opravdani interes za utvrđivanje povrede – Novčane kazne – Obveza obrazlaganja – Težina povrede – Olakotne okolnosti – Proporcionalnost – Neograničena nadležnost – Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni (2006.)“
Sažetak – Presuda Općeg suda (osmo vijeće) od 17. prosinca 2015.
1. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Doseg – Pravni i činjenični nadzor zakonitosti – Učinci – Ovlast izmjene iznosa novčane kazne
(čl. 102., 261. i 263. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. i 31.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
2. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Ovlasti Komisije – Utvrđenje završene povrede –Komisijina obveza da dokaže legitimni interes za utvrđivanje takve povrede
(čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 7. st. 1.)
3. Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku – Nužan sadržaj – Poštovanje prava obrane – Navođenje glavnih činjeničnih i pravnih elemenata koji bi mogli dovesti do novčane kazne – Doseg – Najava relevantnih čimbenika u vezi s otegotnim i olakotnim okolnostima – Dostatnost
(čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br.º 1/2003, čl. 27. st. 1. i čl. 31.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
4. Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pravo na pošteno suđenje – Doseg –Stupanje na snagu Ugovora iz Lisabona – Nepostojanje utjecaja na sadržaj načela poštenog suđenja
(Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. st. 2.)
5. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Margina prosudbe kojom raspolaže Komisija – Granice – Poštovanje načela proporcionalnosti – Doseg – Uzimanje u obzir težine povrede i kriterija njezine ocjene
(čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
6. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina povrede – Nepostojanje obvezujućeg ili konačnog popisa mjerila – Kriteriji za ocjenu
(čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
7. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Težina povrede – Obveza uzimanja u obzir konkretnog utjecaja na tržište – Nepostojanje – Uzimanje u obzir kriterija koji nisu izričito navedeni u Komisijinim smjernicama
(čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br.º 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 98/C 9/03, t. 1. A i 2006/C 210/02, t. 22.)
8. Vladajući položaj – Zloporaba – Odbijanje pružanja usluga – Povreda koja se smatra vrlo teškom – Kriteriji za ocjenu – Vladajući položaj koji potječe iz bivšeg zakonitog monopola – Višestruke, očite, ustrajne i namjerne povrede koje se protežu na čitavom državnom području države članice
(čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02)
9. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Olakotne okolnosti – Prestanak povrede nakon Komisijine intervencije – Nužnost uzročne veze
(čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 98/C 9/03, t. 3. al. 3. i 2006/C 210/02, t. 29. al.1.)
10. Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Mjerila – Olakotne okolnosti – Učinkovita suradnja poduzetnika u postupku, u opsegu koji premašuje područje primjene Obavijesti o suradnji – Uključenost – Pretpostavke
(čl. 102. UFEU‑a; Uredba Vijeća br.º 1/2003, čl. 23. st. 2.; Obavijest Komisije 2006/C 210/02, t. 29. al. 4.)
1. Vidjeti tekst odluke.
(t. 66.‑68., 114., 115.)
2. Iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 1/2003, s obzirom na pripremne akte te uredbe, proizlazi da je na Komisiji da utvrdi postojanje legitimnog interesa za utvrđivanje povrede počinjene u prošlosti kad je povreda prestala, a Komisija ne izriče novčanu kaznu.
Naime, postoji veza između, s jedne strane, Komisijine obveze da dokaže legitimni interes za utvrđivanje povrede te, s druge strane, zastare njezine ovlasti da izriče novčane kazne. Zastara ovlasti Komisije za izricanje novčane kazne ne može utjecati na njezinu implicitnu ovlast za utvrđivanje povrede. Međutim, izvršavanje te implicitne ovlasti za donošenje odluke kojom se utvrđuje povreda nakon proteka roka zastare podložno je uvjetu da Komisija dokaže postojanje legitimnog interesa za takvo utvrđivanje.
Iz toga slijedi da Komisija nije dužna dokazati postojanje legitimnog interesa za utvrđivanje povrede koja je počinjena u prošlosti kada ona tu povredu sankcionira novčanom kaznom.
(t. 76.‑78.)
3. Vidjeti tekst odluke.
(t. 90.‑92.)
4. Stupanje na snagu Lisabonskog ugovora, kojim je Povelja o temeljnim pravima uključena u primarno pravo Unije, nije značajno promijenilo sadržaj prava na pošteno suđenje, koje između ostalog proizlazi iz članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima te je na razini Unije priznato kao opće načelo prava Unije. Ta razmatranja mogu biti proširena i na pravo na saslušanje te, još šire, na prava obrane u cijelosti, u mjeri u kojoj navedena prava doprinose jamstvu provođenja poštenog suđenja.
(t. 95.)
5. Vidjeti tekst odluke.
(t. 109., 176.)
6. Vidjeti tekst odluke.
(t. 110.‑113.)
7. Vidjeti tekst odluke.
(t. 163.)
8. Prilikom ispitivanja zlouporabe vladajućeg položaja počinjene povredom prava tržišnog natjecanja Unije, ako postojanje vladajućeg položaja potječe iz bivšeg zakonitog monopola, ta okolnost mora biti uzeta u obzir. Prilikom ocjene proporcionalnosti novčane kazne izrečene za zlouporabu koju je počinilo telekomunikacijsko poduzeće te, pobliže, proporcionalnosti osnovnog iznosa novčane kazne, nužno je uzeti u obzir,
– kao prvo, činjenicu da vladajući položaj potječe iz bivšeg zakonitog monopola,
– kao drugo, činjenicu da se počinjena povreda sastoji od višestrukih, očitih, ustrajnih i namjernih kršenja zakonskog okvira koji je obvezivalo tog poduzetnika kao operatera sa značajnom tržišnom snagom da alternativnim operaterima dodijeli izdvojeni pristup svojoj lokalnoj petlji i povezanim uslugama pod transparentnim, pravičnim, nediskriminirajućim uvjetima,
– kao treće, činjenicu da taj poduzetnik svjestan protupravnosti svojeg ponašanja, i u odnosu na zakonski okvir, jer se protiv njega vodio postupak te je bio osuđen odlukama državnog regulatornog tijela, koje su potvrđene konačnim odlukama nacionalnih sudova, i u odnosu na pravo tržišnog natjecanja, jer su njegove prakse bile usmjerene na sprečavanje ili odgađanje ulaska novih sudionika na mjerodavno tržište proizvoda, i,
– kao četvrto, činjenicu da su tržišta proizvoda na koja su utjecale zlouporabne prakse toga poduzetnika znatne veličine jer se protežu na čitavom teritoriju jedne od najvećih država članica Unije, tržišta od velike važnosti i s gospodarskog i s društvenog gledišta jer pristup širokopojasnom internetu predstavlja ključni čimbenik razvoja informacijskog društva.
Takvi elementi su dovoljni da se smatra da je zlouporaba vladajućeg položaja koja se stavlja na teret tom poduzetniku – a sastoji se od odbijanja pružanja usluge – teška povreda.
U tom kontekstu, kada su prisutni, s jedne strane, činjenica da inkriminirani poduzetnik nije mogao zanemariti protupravnu narav svojeg ponašanja, s druge strane, namjeran karakter toga ponašanja, i, naposljetku, činjenica da je dugogodišnji operater imao gotovo monopolistički položaj na veleprodajnom tržištu širokopojasnog pristupa i vrlo jak vladajući položaj na maloprodajnim tržištima, Komisija je opravdano kvalificirala tu povredu očitom povredom i povredom posebne težine. Vodeći računa o toj posebnoj težini, Komisija nije prekršila načelo proporcionalnosti time što je utvrdila 10 % udjela vrijednosti prihoda od prodaje za potrebe određivanja osnovnog iznosa novčane kazne koju mu je izrekla u skladu s točkama 19. do 22. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni koje se propisuju u skladu s člankom 23. stavkom 2. točkom (a) Uredbe br. 1/2003.
(t. 177.‑183., 185., 186.)
9. U području određivanja iznosa novčane kazne izrečene za povredu prava tržišnog natjecanja, prestanak povrede u vrijeme prvih intervencija Komisije logički se može smatrati olakotnom okolnošću samo ako postoje razlozi zbog kojih se može pretpostaviti da su predmetni poduzetnici dotičnim intervencijama Komisije bili potaknuti prestati sa svojim protutržišnim ponašanjem. Drugim riječima, da bi se prestanak povrede mogao priznati kao olakotna okolnost, treba postojati uzročna veza između intervencija Komisije i prestanka dotične povrede.
(t. 213.)
10. Vidjeti tekst odluke.
(t. 219.‑221., 224.)