Language of document : ECLI:EU:F:2015:106

PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA

EUROPSKE UNIJE

(drugo vijeće)

22. rujna 2015.

Predmet F‑83/14

Juha Tapio Silvan

protiv

Europske komisije

„Javna služba – Dužnosnici – Postupak promaknuća za 2013. – Odluka o nepromicanju tužitelja – Članak 43. i članak 45. stavak 1. Pravilnika – Opće provedbene odredbe Komisije – Prigovor nezakonitosti – Usporedba zasluga – Uzimanje u obzir izvješćâ o ocjeni – Nepostojanje brojčanih ocjena ili analitičkih procjena – Opisni komentari“

Predmet:      Tužba podnesena na temelju članka 270. UFEU‑a, primjenjivog na Ugovor o EZAE‑u na temelju njegova članka 106.a, kojom J. T. Silvan u osnovi traži poništenje odluke tijela za imenovanje Europske komisije da ga u okviru promaknuća za 2013. godinu ne promakne u razred AST 10.

Odluka:      Tužba se odbija. Nalaže se J. T. Silvanu snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije.

Sažetak

1.      Dužnosnici – Promaknuće – Usporedba zasluga – Modaliteti – Diskrecijska ovlast uprave – Uvođenje sustava koji se temelji na komentarima ocjenjivača, bez korištenja brojčanih ocjena ili analitičkih procjena – Dopuštenost – Pretpostavke

(Pravilnik o osoblju, čl. 43. i 45.)

2.      Dužnosnici – Promaknuće – Usporedba zasluga – Prethodno ispitivanje spisa u okviru svake glavne uprave – Dopuštenost – Naknadna ispitivanja koja su u nadležnosti odbora za promaknuće, a potom i tijela za imenovanje – Doseg

(Pravilnik o osoblju, čl. 21. st. 1. i čl. 45. st. 1.)

1.      Tijelo za imenovanje ovlašteno je provesti usporedbu zasluga prema postupku ili metodi za koje smatra da su najprikladniji. Naime, ne postoji obveza da dotična institucija donese neki poseban sustav ocjenjivanja ili promaknuća s obzirom na to da raspolaže širokom marginom prosudbe za provođenje ciljeva iz članka 45. Pravilnika, u skladu s vlastitim potrebama glede organizacije i upravljanja osobljem.

Tako priznata diskrecijska ovlast navedenog tijela ograničena je, međutim, obvezom da se usporedba zasluga provede pozorno i nepristrano, u interesu službe i u skladu s načelom jednakog postupanja. To se ispitivanje stoga mora provesti na temelju usporedivih podataka i izvora informacija.

Iako se, dakako, ne može reći da članak 43. Pravilnika propisuje korištenje brojčanog i analitičkog ocjenjivanja, obveza provođenja usporedbe zasluga na osnovama jednakosti i na temelju usporedivih podataka i izvora informacija, svojstvena članku 45. Pravilnika, zahtijeva postupak ili metodu koji omogućuju neutraliziranje subjektivnosti iz ocjena različitih ocjenjivača.

Međutim, svaka ocjena zasluga dužnosnika u okviru postupka ocjenjivanja sadržava, u pravilu i po samoj prirodi stvari, određeni rizik od raznolikosti koji je vezan uz subjektivnost različitih ocjenjivača. U tom pogledu, kod usporedbe za potrebe promaknuća sukladno zahtjevima određenima u članku 45. Pravilnika, potrebno je i dovoljno da institucije uspostave okvir za raznolikost tih ocjena, ograničavajući što je više moguće rizik koji je sam po sebi svojstven svakom ocjenjivanju.

(t. 24. do 26. i 34.)

Izvori:

Sud: presuda od 1. srpnja 1976., de Wind/Komisija, 62/75, EU:C:1976:103, t. 17.

Prvostupanjski sud: presude od 16. svibnja 2006., Magone/Komisija, T‑73/05, EU:T:2006:127, t. 28.; od 19. listopada 2006., Buendía Sierra/Komisija, T‑311/04, EU:T:2006:329, t. 131. i 172., i navedena sudska praksa, te od 14. veljače 2007., Simões Dos Santos/OHIM, T‑435/04, EU:T:2007:50, t. 132.

Opći sud Europske unije: presuda od 15. siječnja 2014., Stols/Vijeće, T‑95/12 P, EU:T:2014:3, t. 32.

Službenički sud: presude od 14. srpnja 2011., Praskevicius/Parlament, F‑81/10, EU:F:2011:120, t. 53.; od 28. rujna 2011., AC/Vijeće, F‑9/10, EU:F:2011:160, t. 16., i od 18. ožujka 2015., Ribeiro Sinde Monteiro/ESVD, F‑51/14, EU:F:2015:11, t. 41., koja je predmet žalbenog postupka pred Općim sudom Europske unije, predmet T‑278/15 P

2.      Članak 45. stavak 1. Pravilnika tijelu za imenovanje propisuje da prije donošenja svake odluke o promaknuću provede usporedbu zasluga svih dužnosnika koji ispunjavaju uvjete za promaknuće. Konkretno, to tijelo može u okviru svojeg ispitivanja zatražiti pomoć upravnih službi na različitim razinama hijerarhije u skladu s načelima neraskidivo povezanima s djelovanjem bilo koje hijerarhijske upravne strukture, a koja su sadržana u članku 21. stavku 1. Pravilnika na temelju kojeg dužnosnik, bez obzira na svoj položaj u hijerarhiji, pomaže svojim nadređenima i savjetuje ih. Međutim, prethodno ispitivanje spisa dužnosnika koji ispunjavaju uvjete za promaknuće provedeno unutar svake glavne uprave ne može zamijeniti usporedbu ocjena koju potom mora izraditi, kad je to previđeno, odbor za promaknuće, a zatim tijelo za imenovanje. Konkretno, kako usporedba zasluga svih dužnosnika koji ispunjavaju uvjete za promaknuće ne bi postala bespredmetna, ne smije se dopustiti da to tijelo uspoređuje zasluge dužnosnika koji se nalaze pri vrhu popisâ koje su sastavile različite službe ili glavne uprave.

(t. 48.)

Izvori:

Prvostupanjski sud: presude od 30. studenoga 1993., Tsirimokos/Parlament, T‑76/92, EU:T:1993:106, t. 17.; od 8. svibnja 2001., Caravelis/Parlament, T‑182/99, EU:T:2001:131t. 34., i od 3. veljače 2005., Heurtaux/Komisija, T‑172/03, EU:T:2005:34, t. 40.