Žalba koju su 11. rujna 2023. podnijeli Vincenzo D’Agostino i Dafin Srl protiv rješenja Općeg suda (četvrto vijeće) od 25. srpnja 2023. u predmetu T-424/22, D’Agostino i Dafin/ESB

(predmet C-566/23 P)

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelji: Vincenzo D’Agostino, Dafin Srl (zastupnik: M. De Siena, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska središnja banka

Žalbeni zahtjevi

Žalitelji traže poništenje rješenja o odbijanju koje je Opći sud donio 25. srpnja 2023. u predmetu T-424/22 koji je pokrenuo Vincenzo D’ Agostino, u svoje ime i kao jedini direktor društva Dafin s.r.l. protiv Europske središnje banke i, slijedom toga, prihvaćanje zahtjeva iz tužbe u prvostupanjskom postupku te stoga traže od Suda da:

utvrdi i proglasi izvanugovornu odgovornost Europske središnje banke, koju zastupa predsjednica Christine Lagarde, zbog toga što je:

I.a) za vrijednosne papire u vlasništvu Vincenza D’Agostina, koji su podneseni kao prilog 3 u prvostupanjskom postupku pod nazivom SI FTSE.COPERP, prouzročila gubitak u ukupnoj vrijednosti uloženog kapitala u iznosu od 450 596,28 eura, time što je 12. ožujka 2020. Christine Lagarde, u svojstvu predsjednice ESB-a, izrekavši poznatu rečenicu „Nismo ovdje kako bismo smanjivali prinose, to nije funkcija ESB-a”, prouzročila značajno smanjenje vrijednosti obveznica na svim svjetskim burzama i 16,92 % na Milanskoj burzi, utvrđeno u postotku nezabilježenom u povijesti navedene institucije i drugih svjetskih burzi, priopćivši na konferenciji za novinare cijelom svijetu da ESB više neće podržavati vrijednost obveznica izdanih u zemljama u poteškoćama te tako priopćila potpunu promjenu pravca monetarne politike koju je ESB usvojio kada mu je predsjednik bio Mario Draghi, kojemu je mandat istekao u studenome 2019.;

I.b) navedenim postupanjem i uslijed tog strmoglavog pada indeksa Milanske burze prouzročila smanjenje vrijednosti imovine žalitelja;

I.c) uslijed znatnog i relevantnog smanjenja vrijednosti svoje imovine, žalitelj morao reagirati na navedeno smanjenje imovine te kao jamac društva Dafin Srl za kreditnu liniju koju je tom društvu odobrila Banca Fideuram SpA vratiti iskorišteni dio te kreditne linije osiguravanjem potrebnih sredstava kratkoročnom prodajom drugih obveznica u svojem vlasništvu, čime mu je nastao gubitak u iznosu od 2 534 422,16 eura u 2020. i daljnjih 336 517,30 eura u razdoblju od 1. siječnja do 15. travnja 2021., dakle, ukupan gubitak u iznosu od 2 870 939,30 eura;

I.d) prouzročila imovinsku štetu u vidu izmakle dobiti u iznosu od 1 013 074 eura;

I.e) te, slijedom toga, prouzročila imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 4 334 609,28 eura.

    Slijedom toga:

naloži Europskoj središnjoj banci, koju zastupa predsjednica pro tempore, da naknadi imovinsku štetu žalitelju Vincenzu D’Agostinu, koja se sastoji od obične štete i izmakle dobiti, neimovinske štete i štete zbog gubitka prilike, procijenjenih u skladu s kriterijima navedenim u mjerodavnim poglavljima i točkama ove žalbe, plaćanjem sljedećih iznosa:

II.1.) 4 334 609,28 eura na ime imovinske štete;

II.2.) 1 000 000 eura na ime neimovinske štete;

II.3) dakle, plaćanjem ukupnog iznosa od 5 321 535 eura,

sve uvećano za zatezne kamate tekuće od 12. ožujka 2020., dana nastanka štetnog događaja, do potpune naknade.

podredno, isplati različite iznose koji će se utvrditi u tijeku postupka, u visini utvrđenoj po pravičnosti, uključujući i vještačenjem koje će odrediti Sud.

naloži plaćanje dodatnih iznosa koje odredi Sud te u skladu s pravičnosti odredi iznos naknade štete na ime gubitka prilike.

podredno, vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje.

naloži drugoj stranci u postupku naknadu sudskih troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj žalbi, žalitelji, kao prvo, ističu da im je Opći sud, time što je povrijedio pravo na obranu iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, uskratio pravo da se očituju na odgovor na tužbu koji je podnio ESB, pravo koje su žalitelji namjeravali ostvariti podnošenjem tehničkog izvješća pod prisegom s ciljem utvrđivanja treba li značajan pad burzovnih indeksa i milanske burze pripisati učinku pandemije bolesti Covid-19, kao što to tvrdi ESB, ili, kako što to oni tvrde, izjavi predsjednice ESB-a.

Kao drugo, žalitelji ističu da su već u tužbi dokazali postojanje uzročne veze između sporne izjave, pada indeksa Milanske burze i posljedičnog gubitka vrijednosti žaliteljevih vrijednosnih papira, ističući da iz priopćenja za medije u vezi s konferencijom za novinare koju je predsjednica ESB-a održala 12. ožujka 2020., iz komentara talijanskih i međunarodnih novina, kao i iz izjava predsjednika Talijanske Republike proizlazi da je opće uvjerenje da je pad burzi bio uzrokovan isključivo spornom izjavom predsjednice ESB-a. Osim toga, potez predsjednice ESB-a da se ispriča i ispravi danu izjavu pokazuje njezino vlastito priznanje da je izazvala iznimno štetne posljedice na tržištima.

Kao treće, žalitelji osporavaju navode Općeg suda iz točaka 16. do 33. pobijanog rješenja, prema kojima nije postojala pretpostavka o izvanugovornoj odgovornosti ESB-a s obzirom na to da u predmetnom slučaju nije došlo do povrede pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima od strane ESB. Žalitelji tvrde da su odredbe na koje se pozivaju institucionalna pravila koja utvrđuju nadležnosti pojedinih tijela ESB-a, dajući im posebne ovlasti. Istima se dodjeljuju prava pojedincima, a posebno pravo pojedinaca da različita tijela djeluju u skladu s institucionalnim ovlastima koje su im zakonom dodijeljene, u skladu s načelom legitimnih očekivanja.

Kao četvrto, podredno, žalitelji smatraju da se, pod pretpostavkom da pravila koja je povrijedila predsjednica ESB-a nisu imala za cilj dodijeliti prava pojedincima kao što je naveo Opći sud, ne mogu složiti s obrazloženjem potonjega jer je ono rezultat restriktivnog tumačenja članka 340. UFEU-a. Takvo pravilo, kao i članak 2043. talijanskog Građanskog zakonika, ni na koji način ne razlikuje prednosti pravila namijenjenih tomu da dodjeljuju prava pojedincima u odnosu na druga pravila, čime se uzrokuje da pravo oštećenog subjekta na naknadu štete proizlazi isključivo iz povrede pravila koja pripadaju prvoj kategoriji. Nadalje, obrazloženje je u suprotnosti s načelima izraženima u presudi istog Općeg suda u predmetu T-868/16, u kojoj se navodi da se može smatrati da izvanugovorna odgovornost Unije postoji u slučaju bilo kakvog nezakonitog ponašanja kojim se uzrokuje šteta koja može dovesti do takve odgovornosti.

Kao peto, žalitelji pobijaju tvrdnju Općeg suda navedenu u točki 32. rješenja, prema kojoj žalitelji, kada je riječ o tome da tvrde da je predsjednica ESB-a počinila zlouporabu ovlasti, nisu posebno razvili taj argument u tužbi te su ga iznijeli samo kao posljedicu povreda odredbi navedenih u tužbi koje nemaju za cilj dodjeljivanje prava pojedincima. Žalitelji ističu da je zlouporaba ovlasti "uporaba ovlasti na način koji nije u skladu sa zakonskom odredbom", a do nje dolazi kada neka institucija Unije odstupi od općih načela, kao što su pošteno poslovanje, dobra vjera i dužna pažnja; nije bilo sumnje da je spornom izjavom predsjednica ESB-a povrijedila načela poštenog poslovanja i dužne pažnje.

Kao šesto, žalitelji ističu da u točki 35. rješenja, u odnosu na imovinsku štetu koju ističu, Opći sud drugačije prikazuje činjenice od načina na koji su prikazane u tužbi, u kojoj je Vincenzo D' Agostino objasnio da je, kao jamac društva Dafin s.r.l. za financijski instrument koji je odobrila Banca Fideuram, kao posljedicu smanjenja vrijednosti vlastite imovine uzrokovanog potpunim gubitkom vrijednosti vrijednosnih papira SI FISTE COPERP, za slom milanske burze nakon sporne izjave, zbog straha od reakcije Bance Fideuram, osigurao financiranje gašenja spomenutog financijskog instrumenta, pri čemu je bio prisiljen prodati druge vrijednosne papire koji su bili u njegovom vlasništvu po nepovoljnim cijenama i tako pretrpjeti daljnji kapitalni gubitak.

____________