Predmet C-527/16

Salzburger Gebietskrankenkasse
i
Bundesminister für Arbeit, Soziales und Konsumentenschutz

protiv

Alpenrind GmbH i dr.

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Verwaltungsgerichtshof)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna sigurnost – Uredba (EZ) br. 987/2009 – Članak 5. i članak 19. stavak 2. – Radnici upućeni u državu članicu različitu od one u kojoj poslodavac uobičajeno obavlja svoje djelatnosti – Izdavanje potvrda A1 u državi članici podrijetla nakon što je država članica domaćin priznala da su radnici obuhvaćeni njezinim sustavom socijalne sigurnosti – Mišljenje Administrativne komisije – Pogrešno izdavanje potvrda A1 – Utvrđenje – Obvezujući i retroaktivni učinak tih potvrda – Uredba (EZ) br. 883/2004 – Primjenjivo zakonodavstvo – Članak 12. stavak 1. – Pojam osobe ‚poslane s ciljem da zamijeni drugu osobu’”

Sažetak – Presuda Suda (prvo vijeće) od 6. rujna 2018.

1.        Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Primjenjivo zakonodavstvo – Radnici upućeni u državu članicu različitu od one u kojoj je poslovni nastan poslodavca – Potvrda A1 koju je izdala nadležna institucija države članice poslovnog nastana – Dokazna snaga u odnosu na institucije socijalne sigurnosti drugih država članica i sudove potonjih

(Uredba br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 12. st. 1. i Uredba br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 5. st. 1. čl. 19. st. 2.)

2.        Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Primjenjivo zakonodavstvo – Radnici upućeni u državu članicu različitu od one u kojoj je poslovni nastan poslodavca – Potvrda A1 koju je izdala nadležna institucija države članice poslovnog nastana – Dokazna snaga u odnosu na institucije socijalne sigurnosti drugih država članica i sudove potonjih – Uvjet – Potvrda koja nije ni ukinuta ni proglašena nevažećom – Administrativna komisija socijalne sigurnosti koja je u postupku mirenja zaključila da je potvrda pogrešno izdana i da je valja ukinuti – Izdavanje potvrde nakon što je država članica domaćin priznala da je dotični radnik obuhvaćen njezinim sustavom socijalne sigurnosti – Nepostojanje utjecaja na dokaznu snagu – Retroaktivni učinak potvrde – Dopuštenost

(Uredba br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 12. st. 1. i Uredba br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 5., čl. 19. st. 2. i čl. 89. st. 3.)

3.        Socijalna sigurnost – Radnici migranti – Primjenjivo zakonodavstvo – Radnici upućeni u državu članicu različitu od one u kojoj je poslovni nastan poslodavca – Pojam osobe ‚poslane s ciljem da zamijeni drugu osobu’ – Zamjena jednog upućenog radnika drugim upućenim radnikom – Uključenost – Poslodavci dotičnih dvaju radnika koji imaju sjedišta u istoj državi članici – Postojanje mogućih osobnih ili organizacijskih veza među njima – Nepostojanje utjecaja

(Uredba br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća, čl. 12. st. 1.)

1.      Članak 5. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EU) br. 1244/2010 od 9. prosinca 2010., u vezi s člankom 19. stavkom 2. Uredbe br. 987/2009, kako je izmijenjena Uredbom br. 1244/2010, treba tumačiti na način da potvrda A1 koju je izdala nadležna ustanova države članice na temelju članka 12. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, kako je izmijenjena Uredbom br. 1244/2010, obvezuje ne samo ustanove države članice u kojoj se djelatnost obavlja nego i sudove te države članice.

(t. 47., t. 1. izreke)

2.      Članak 5. stavak 1. Uredbe br. 987/2009, kako je izmijenjena Uredbom br. 1244/2010, u vezi s njezinim člankom 19. stavkom 2. treba tumačiti na način da potvrda A1 koju je izdala nadležna ustanova države članice na temelju članka 12. stavka 1. Uredbe br. 883/2004, kako je izmijenjena Uredbom br. 1244/2010, obvezuje ustanove socijalne sigurnosti države članice u kojoj se djelatnost obavlja i njezine sudove sve dok se ne ukine ili proglasi nevažećom u državi članici u kojoj je izdana, čak i ako se nadležna tijela te države članice i one u kojoj se djelatnost obavlja obrate Administrativnoj komisiji i ona zaključi da je potvrda pogrešno izdana i da se mora ukinuti.

Članak 5. stavak 1. Uredbe br. 987/2009, kako je izmijenjena Uredbom br. 1244/2010, u vezi s njezinim člankom 19. stavkom 2. treba tumačiti na način da potvrda A1 koju je izdala nadležna ustanova države članice na temelju članka 12. stavka 1. Uredbe br. 883/2004, kako je izmijenjena Uredbom br. 1244/2010, obvezuje ustanove socijalne sigurnosti države članice u kojoj se djelatnost obavlja i njezine sudove, ako je primjenjivo i s retroaktivnim učinkom, čak i ako je ta potvrda izdana tek nakon što je spomenuta država članica utvrdila da je dotični radnik obuhvaćen obveznim osiguranjem na temelju njezina zakonodavstva.

Stoga valja utvrditi da se uloga Administrativne komisije u okviru postupka predviđenog u članku 5. stavcima 2. do 4. Uredbe br. 987/2009 ograničava na pomirenje stavova nadležnih tijela država članica koja su joj se obratila.

Taj zaključak ne dovodi se u pitanje člankom 89. stavkom 3. Uredbe br. 987/2009, koji propisuje da nadležna tijela osiguravaju da njihove ustanove budu upoznate sa svim odredbama prava Unije, zakonodavnima i drugima, među kojima su i odluke Administrativne komisije, na područjima koja su obuhvaćena uredbama br. 883/2004 i 987/2009 i pod u njima propisanim uvjetima, s obzirom na to da se navedenom odredbom ni na koji način ne nastoji promijeniti uloga Administrativne komisije u okviru postupka navedenog u prethodnoj točki i vrijednost zaključaka koje ona ondje izvodi.

(t. 62.-64., 77., t. 2. izreke)

3.      Članak 12. stavak 1. Uredbe br. 883/2004, kako je izmijenjena Uredbom br. 1244/2010, treba tumačiti na način da, u slučaju u kojem je poslodavac uputio radnika u drugu državu članicu radi obavljanja određenog posla i u kojem je drugi poslodavac tog radnika zamijenio drugim upućenim radnikom, potonjeg valja smatrati osobom „poslanom da zamijeni drugu osobu” u smislu te odredbe, tako da se ne može poslužiti posebnim pravilom sadržanim u spomenutoj odredbi kako bi se na njega i dalje primjenjivalo zakonodavstvo države članice u kojoj njegov poslodavac uobičajeno obavlja svoje djelatnosti.

U tom smislu nije važno to što poslodavci dotičnih dvaju radnika imaju sjedišta u istoj državi članici ili održavaju moguće osobne ili organizacijske veze.

(t. 100., t. 3. izreke)