Predmet C‑579/13

P.

i

S.

protiv

Commissie Sociale Zekerheid Breda

i

College van Burgemeester en Wethouders van de gemeente Amstelveen

(zahtjev za prethodnu odluku

koji je uputio Centrale Raad van Beroep)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem – Direktiva 2003/109/EZ – Članak 5. stavak 2. i članak 11. stavak 1. – Nacionalno zakonodavstvo koje državljanima trećih zemalja koji su stekli status osoba s dugotrajnim boravištem nameće obvezu građanske integracije koja se potvrđuje položenim ispitom, pod prijetnjom novčane kazne“

Sažetak – Presuda Suda (drugo vijeće) od 4. lipnja 2015.

Granična kontrola, azil i useljavanje – Politika useljavanja – Status državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem – Direktiva 2003/109 – Nacionalni propis kojim se državljanima trećih zemalja koji su stekli status osoba s dugotrajnim boravištem nameće obveza građanske integracije, koja se dokazuje ispitom, pod prijetnjom novčane kazne – Dopuštenost – Uvjet – Provjera od strane nacionalnog suca

(Direktiva Vijeća 2003/109, čl. 5. st. 2. i čl. 11. st. 1.)

Direktivi 2003/109 o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem i osobito njezinu članku 5. stavku 2. i članku 11. stavku 1. nije protivan nacionalni propis kojim se državljanima trećih zemalja koji već imaju status osoba s dugotrajnim boravištem nameće obveza polaganja ispita građanske integracije, pod prijetnjom novčane kazne, pod uvjetom da se načinima njezine provedbe ne može ugroziti ostvarenje ciljeva navedene direktive, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Činjenica da je status osobe s dugotrajnim boravištem stečen prije ili nakon što je obveza polaganja ispita građanske integracije nametnuta u tom pogledu nije relevantna.

Naime, dodjeljujući državama članicama mogućnost da dobivanje statusa osobe s dugotrajnim boravkom podvrgnu prethodnom ispunjenju određenih uvjeta integracije, u skladu s njihovim nacionalnim pravom, članak 5. stavak 2. Direktive 2003/109 ne nameće niti zabranjuje državama članicama da zahtijevaju od državljana trećih zemalja ispunjenje obveze integracije nakon dobivanja statusa osobe s dugotrajnim boravkom.

Usto, budući da se situacija državljana trećih zemalja ne može usporediti s onom državljana odnosne države glede korisnosti integracijskih mjera kao što su stjecanje znanja o jeziku i društvu zemlje, činjenica da obveza građanske integracije nije nametnuta državljanima odnosne države ne predstavlja kršenje prava državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem na jednako postupanje kao s državljanima odnosne države, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 2003/109.

(t. 35., 38., 42., 43., 56. i izreka)