Predmet C‑85/12

LBI hf

protiv

Kepler Capital Markets SA

i

Frédérica Girauxa

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation (Francuska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Restrukturiranje i likvidacija kreditnih institucija – Direktiva 2001/24/EZ – Članci 3., 9. i 32. – Akt nacionalnog zakonodavca koji mjerama restrukturiranja daje učinke postupka likvidacije – Zakonodavna odredba kojom se zabranjuju ili obustavljaju svi sudski postupci protiv kreditne institucije nakon stupanja na snagu moratorija”

Sažetak – Presuda Suda (peto vijeće) od 24. listopada 2013.

1.        Sloboda poslovnog nastana – Sloboda pružanja usluga – Kreditne institucije – Restrukturiranje i likvidacija kreditnih institucija – Direktiva 2001/24 – Područje primjene – Uzajamno priznanje mjera restrukturiranja i likvidacije upravnih ili sudskih tijela – Međunarodna bankarska i financijska kriza – Akt zakonodavca koji mjerama restrukturiranja daje učinke postupka likvidacije i proizvodi učinke samo sudskim odlukama – Uključenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/24, čl. 3. i 9.)

2.        Prethodna pitanja – Dopuštenost – Pretpostavke – Pitanja koja imaju veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora

(čl. 267. UFEU‑a)

3.        Sloboda poslovnog nastana – Sloboda pružanja usluga – Kreditne institucije – Restrukturiranje i likvidacija kreditnih institucija – Direktiva 2001/24 – Zakonodavni propis kojim se zabranjuju ili obustavljaju svi sudski postupci protiv kreditne institucije za koje je proglašen moratorij – Učinci na privremene mjere koje je donijela druga država članica – Dopuštenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/24, uv. izj. 30. i čl. 32.)

1.        Članke 3. i 9. Direktive 2001/24 o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija treba tumačiti na način da se mjere restrukturiranja ili likvidacije financijske institucije koje je donio zakonodavac i koje financijske institucije za koje je proglašen moratorij podvrgavaju sustavu koji ima određene učinke povezane s postupkom likvidacije trebaju smatrati mjerama koje je donijelo upravno ili pravosudno tijelo u smislu tih članaka Direktive 2001/24 jer navedene mjere, u obliku prijelaznih odredbi, proizvode učinke samo sudskim odlukama kojima se u odnosu na kreditnu instituciju proglašava moratorij.

Naime, mjere restrukturiranja i likvidacije koje su donijela upravna ili pravosudna tijela matične države članice, zajedno s učincima koje im pripisuje pravo te države članice, predmet su priznanja na temelju Direktive 2001/24. Tako se učinci koje u drugim državama članicama Unije mogu proizvesti mjere restrukturiranja i likvidacije koje su donijela upravna ili pravosudna tijela matične države članice određuju na temelju prava matične države članice u skladu s člankom 3. stavkom 2. drugim podstavkom i člankom 9. stavkom 1. drugim podstavkom Direktive 2001/24. Stoga navedena direktiva ne predstavlja prepreku tomu da ta država članica izmijeni, čak i s retroaktivnim učinkom, pravno uređenje koje se primjenjuje na takve mjere.

Osim toga, kao što to proizlazi iz samih tih odredbi, u okviru sustava uspostavljenog Direktivom 2001/24 mjere restrukturiranja i likvidacije matične države članice priznaju se „bez dodatnih formalnosti”. Konkretno, navedena direktiva ne uvjetuje priznanje mjera restrukturiranja i likvidacije mogućnošću podnošenja tužbe protiv njih. Isto tako, u skladu s navedenim člankom 3. stavkom 2. drugim podstavkom navedene direktive, država članica domaćin također ne može to priznanje učiniti ovisnim o takvom uvjetu koji bi eventualno bio predviđen njezinim nacionalnim propisom.

(t. 28., 30., 38., 40., 42. i t. 1. izreke)

2.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 45., 46.)

3.        Članak 32. Direktive 2001/24 o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija treba tumačiti na način da ne onemogućava da nacionalni propis o financijskim institucijama, kojim se zabranjuju ili obustavljaju svi sudski postupci protiv financijske institucije od stupanja na snagu moratorija, proizvodi učinke na privremene mjere koje je druga država članica donijela prije proglašenja tog moratorija. Ta odredba predstavlja iznimku od općeg pravila u skladu s kojim učinci mjera restrukturiranja i likvidacije podliježu pravu matične države članice i mora se usko tumačiti.

Doseg te odredbe pojašnjen je uvodnom izjavom 30. Direktive 2001/24, koja razlikuje postupke u tijeku i pojedinačne zahtjeve izvršenja. Stoga u pogledu određivanja prava mjerodavnog za učinke mjera restrukturiranja ili postupka likvidacije valja razlikovati sudske postupke koji su u tijeku i pojedinačne zahtjeve izvršenja koji proizlaze iz takvih postupaka, pri čemu su potonje mjere, u skladu s općim pravilom uspostavljenim na temelju Direktive 2001/24, podvrgnute pravu matične države članice. Stoga izraz „sudski postupak koji je u tijeku” obuhvaća samo postupke o meritumu.

Što se tiče privremenih mjera čiji je učinak lišavanje kreditne institucije slobodnog raspolaganja dijelom imovine dok se meritorno ne riješi spor s jednim od njezinih vjerovnika, one predstavljaju pojedinačne mjere izvršenja. Iz toga proizlazi da takve privremene mjere nisu obuhvaćene člankom 32. Direktive 2001/24, nego su uređene zakonodavstvom matične države članice kao lex concursus.

(t. 52.‑54., 56., 58. i t. 2. izreke)