Spojeni predmeti C‑204/12 do C‑208/12

Essent Belgium NV

protiv

Vlaamse Reguleringsinstantie voor de Elektriciteits- en Gasmarkt

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio rechtbank van eerste aanleg te Brussel)

„Zahtjev za prethodnu odluku – Regionalni program potpore koji za postrojenja koja proizvode električnu energiju iz obnovljivih izvora energije predviđa dodjelu zelenih certifikata kojima se može trgovati – Obveza dobavljača električne energije da regulatornom tijelu svake godine predaju određenu kvotu certifikata – Odbijanje da se u obzir uzmu jamstva o podrijetlu iz drugih država članica Europske unije i država stranaka Sporazuma o EGP‑u – Administrativna novčana kazna u slučaju da certifikati ne budu predani – Direktiva 2001/77/EZ – Članak 5. – Slobodno kretanje robe – Članak 28. UEZ‑a – Članci 11. i 13. Sporazuma o EGP‑u – Direktiva 2003/54/EZ – Članak 3.“

Sažetak – Presuda Suda (četvrto vijeće) od 11. rujna 2014.

1.        Sudski postupak – Zahtjev za ponovno otvaranje usmenog postupka – Pretpostavke za ponovno otvaranje

(Poslovnik Suda, čl. 83.)

2.        Prethodna pitanja – Nadležnost Suda – Granice – Ispitivanje usklađenosti nacionalnog prava s pravom Unije – Isključenje – Pružanje svih elemenata za tumačenje prava Unije sudu koji je uputio zahtjev – Uključenost

(čl. 267. UFEU‑a)

3.        Okoliš – Promicanje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije – Direktiva 2001/77 – Nacionalni program potpore kojim je predviđeno da se certifikati kojima je moguće trgovati dodjeljuju za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije na području određene regije – Obveza dobavljača električne energije da nadležnom tijelu svake godine predaju određenu kvotu takvih certifikata pod prijetnjom administrativne novčane kazne – Odbijanje da se u obzir uzmu jamstva o podrijetlu iz drugih država članica Unije i trećih zemalja članica Europskog gospodarskog prostora – Dopuštenost

(Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/77, čl. 4. i 5.)

4.        Slobodno kretanje robe – Količinska ograničenja – Mjere s istovrsnim učinkom – Nacionalni program potpore kojim je predviđeno da se certifikati kojima je moguće trgovati dodjeljuju za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije na području određene regije – Obveza dobavljača električne energije da nadležnom tijelu svake godine predaju određenu kvotu takvih certifikata pod prijetnjom administrativne novčane kazne – Odbijanje da se u obzir uzmu jamstva o podrijetlu iz drugih država članica Unije i trećih zemalja članica Europskog gospodarskog prostora – Nedopuštenost – Opravdanje – Pretpostavke

(čl. 28. UEZ‑a i 30. UEZ‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 11. i 13.)

5.        Pravo Europske unije – Načela – Jednako postupanje – Diskriminacija na temelju državljanstva – Zabrana – Nacionalni program potpore kojim je predviđeno da se certifikati kojima je moguće trgovati dodjeljuju za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije na području određene regije – Obveza dobavljača električne energije da nadležnom tijelu svake godine predaju određenu kvotu takvih certifikata pod prijetnjom administrativne novčane kazne – Odbijanje da se u obzir uzmu jamstva o podrijetlu iz drugih država članica Unije i trećih zemalja članica Europskog gospodarskog prostora – Dopuštenost

(čl. 18. UFEU‑a; Sporazum o EGP‑u, čl. 4., Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2003/54, čl. 3. st. 1.)

1.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 47., 48.)

2.        Vidjeti tekst odluke.

(t. 51.)

3.        Članak 5. Direktive 2001/77 o promicanju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije treba tumačiti u smislu da mu nije protivan nacionalni program potpore kojim je određeno da nadležno regionalno regulatorno tijelo dodjeljuje certifikate, kojima je moguće trgovati, za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije na području regije u pitanju i prema kojem su dobavljači električne energije dužni, pod prijetnjom administrativne novčane kazne, svake godine navedenom tijelu predati određeni broj takvih certifikata koji odgovara udjelu ukupne količine električne energije koju su isporučili u toj regiji, pri čemu tim dobavljačima nije dopušteno navedenu obvezu ispuniti tako da upotrijebe jamstva o podrijetlu iz drugih država članica Unije ili iz trećih zemalja članica Europskoga gospodarskog prostora.

Naime, cilj je spomenutog članka 5. osigurati da se podrijetlo zelene električne energije može dokazati jamstvom o podrijetlu. Nacionalni programi potpore, preko kojih se proizvođačima zelene električne energije dodjeljuju izravne ili neizravne potpore i u okviru kojih se može primjenjivati mehanizam zelenih certifikata, obuhvaćeni su posebnom odredbom navedene direktive, to jest njezinim člankom 4. Međutim, sadržaj navedenih članaka 4. i 5. ili uvodnih izjava Direktive 2001/77 ne upućuje na to da je zakonodavac Unije namjeravao uspostaviti poveznicu između jamstava o podrijetlu i nacionalnih programa potpore proizvodnji zelene električne energije. Zakonodavac Unije nije namjeravao državama članicama koje su se odlučile za program potpore koji primjenjuje zelene certifikate nametnuti da povlastice iz tog programa prošire na zelenu električnu energiju proizvedenu na području druge države članice.

(t. 59.‑61., 66., 69. i t. 1. izreke)

4.        Članke 28. i 30. UEZ‑a te članke 11. i 13. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru treba tumačiti u smislu da im nije protivan nacionalni program potpore kojim je određeno da nadležno regionalno regulatorno tijelo dodjeljuje certifikate, kojima je moguće trgovati, za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije na području regije u pitanju i prema kojem su dobavljači električne energije dužni, pod prijetnjom administrativne novčane kazne, svake godine navedenom tijelu predati određeni broj takvih certifikata koji odgovara udjelu ukupne količine električne energije koju su isporučili u toj regiji, pri čemu tim dobavljačima nije dopušteno navedenu obvezu ispuniti tako da upotrijebe jamstva o podrijetlu iz drugih država članica Unije ili iz trećih zemalja članica Europskog gospodarskog prostora, pod uvjetom da:

– postoje mehanizmi koji osiguravaju uspostavljanje pravog tržišta certifikata na kojem se ponuda i potražnja mogu učinkovito spojiti i uravnotežiti, tako da je dobavljačima i zainteresiranim korisnicima stvarno omogućeno da na njemu nabave certifikate pod poštenim uvjetima;

– način izračuna i iznos administrativne novčane kazne koju moraju platiti dobavljači koji nisu ispunili gore navedenu obvezu utvrđeni su tako da ne prelaze ono što je nužno u svrhu poticanja proizvođača da stvarno povećaju svoju proizvodnju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije i dobavljača podvrgnutih navedenoj obvezi da pristupe stvarnoj kupnji potrebnih certifikata, pri čemu osobito valja izbjegavati prekomjerno kažnjavanje spomenutih dobavljača.

Naime, taj propis može ograničiti uvoz električne energije, osobito zelene, podrijetlom iz drugih država članica pa je, posljedično, mjera istovrsnog učinka kao količinska ograničenja uvoza, koja je u načelu nespojiva s obvezama prava Unije koje proizlaze iz članka 28. UEZ‑a. Međutim, ciljem promicanja uporabe obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije u načelu je moguće opravdati eventualne prepreke slobodnom kretanju robe. Osim toga, ne proizlazi da je samim time što su pogodnosti programa potpore koji primjenjuje zelene certifikate ograničene samo na zelenu električnu energiju proizvedenu na području regije te se odbijaju uzeti u obzir jamstva o podrijetlu koja se odnose na električnu energiju proizvedenu u drugim državama članicama u svrhu ispunjavanja obvezne kvote došlo do povrede načela proporcionalnosti.

(t. 88., 95., 103., 116. i t. 2. izreke)

5.        Pravila o zabrani diskriminacije sadržana u članku 18. UFEU‑a, članku 4. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru i članku 3. stavku 1. Direktive 2003/54 o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije treba tumačiti u smislu da im nije protivan nacionalni program potpore kojim je određeno da nadležno regionalno regulatorno tijelo dodjeljuje certifikate, kojima je moguće trgovati, za električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije na području regije u pitanju i prema kojem su dobavljači električne energije dužni, pod prijetnjom administrativne novčane kazne, svake godine navedenom tijelu predati određeni broj takvih certifikata koji odgovara udjelu ukupne količine električne energije koju su isporučili u toj regiji, pri čemu tim dobavljačima nije dopušteno navedenu obvezu ispuniti tako da upotrijebe jamstva o podrijetlu iz drugih država članica Unije ili iz trećih zemalja članica Europskog gospodarskog prostora.

Naime, gore spomenuta obvezna kvota primjenjuje se na sve dobavljače električne energije koji posluju u Regiji Flandriji, neovisno o njihovoj državnoj pripadnosti. Isto tako, činjenica da spomenuti dobavljači ne smiju upotrebljavati jamstva o podrijetlu umjesto zelenih certifikata odnosi se na sve dobavljače, neovisno o njihovoj državnoj pripadnosti.

(t. 121., 130. i t. 3. izreke)