Predmet T‑380/10

Wabco Europe i dr.

protiv

Europske komisije

„Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme – Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u – Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija – Narušavanje tržišnog natjecanja – Dokaz – Izračun iznosa novčane kazne – Suradnja tijekom upravnog postupka – Obavijest iz 2002. o suradnji – Oslobađanje od novčanih kazni – Smanjenje iznosa novčane kazne – Značajna dodana vrijednost – Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. – Načelo zabrane retroaktivnosti“

Sažetak – Presuda Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. rujna 2013.

1.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Neograničena nadležnost suda Unije – Doseg – Uzimanje u obzir Smjernica za izračun novčanih kazni – Granice – Poštovanje općih načela prava

(čl. 261. i 263. UFEU‑a; Uredba VIjeća br. 1/2003, čl. 31., Komunikacija Komisije 2006/C 210/02)

2.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Sudski nadzor – Granice

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a i čl. 263. UFEU‑a)

3.      Pravo Europske unije – Načela – Temeljna prava – Pretpostavka nedužnosti – Postupak u području tržišnog natjecanja – Primjenjivost

(čl. 6. st. 2. UEU‑a; čl. 101. st. 1. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 47. i 48., st. 1.)

4.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Način dokazivanja – Krug indicija – Potreban stupanj dokazne snage kad je riječ o pojedinačnim indicijama

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

5.      Tržišno natjecanje – Upravni postupak – Odluka Komisije kojom se utvrđuje povreda – Teret dokaza trajanja povrede na Komisiji – Doseg dokazne snage

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 2.)

6.      Zabranjeni sporazumi – Usklađeno djelovanje – Pojam – Usklađivanje i suradnja nespojivi s obvezom svakog poduzetnika da svoje postupanje na tržištu određuje autonomno – Razmjena informacija između konkurenata – Protutržišni cilj ili posljedica – Pretpostavka – Uvjeti – Informacije o proizvodu koji se prodaje na tržištu na kojem poduzetnici nisu konkurenti – Nepostojanje pretpostavke

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

7.      Zabranjeni sporazumi – Sporazumi i usklađeno djelovanje koji čine jedinstvenu povredu – Pojam – Sveukupni zabranjeni sporazum – Kriteriji – Jedinstveni cilj – Uvjet – Narušavanje tržišnog natjecanja koje utječe na svako od tržišta proizvoda obuhvaćenih spomenutom jedinstvenom povredom

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a)

8.      Akti institucija – Obrazloženje – Obveza – Doseg – Otklanjanje nedostatka obrazloženja tijekom sudskog postupka – Uvjeti – Iznimne okolnosti

(čl. 296. UFEU‑a)

9.      Tržišno natjecanje – Novčane kazne – Iznos – Određivanje – Smanjenje novčane kazne u zamjenu za suradnju poduzetnika kojem se stavlja na teret povreda – Uvjeti – Značajna dodana vrijednost dokaznih elemenata koje je pružio poduzetnik o kojem je riječ – Doseg – Uzimanje u obzir kronološkog elementa pružene suradnje – Diskrecijska ovlast Komisije – Sudski nadzor – Doseg

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 18. i 23. st. 2.; Komunikacija Komisije 2002/C 45/03, t. 20. do 23.)

10.    Sudski postupak – Akt kojim se pokreće postupak – Odgovor na tužbu – Zahtjevi glede oblika – Utvrđivanje predmeta spora – Sažeti prikaz tužbenih razloga – Prilozi tužbi ili odgovoru na tužbu – Dopuštenost – Uvjeti

(Statut Suda, čl. 21.; Poslovnik Općeg suda, čl. 44. st. 1. t. (c))

11.    Pravo Europske unije – Načela – Zabrana retroaktivnosti kaznenih odredaba – Područje primjene – Novčane kazne izrečene zbog povrede pravila o tržišnom natjecanju – Uključenje – Moguća povreda zbog primjene Smjernica za izračun novčanih kazni na povredu koja se dogodila prije njihova uvođenja – Predvidljivost izmjena iz Smjernica – Nepostojanje povrede

(čl. 101. st. 1. UFEU‑a; Povelja Europske unije o temeljnim pravima, čl. 49.; Uredba Vijeća br. 1/2003, čl. 23. st. 2. i 3.; komunikacije Komisije 98/C 9/03 i 2006/C 210/02)

1.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 28., 140., 186., 195., 196.)

2.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 42., ‑44.)

3.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 45., 46.)

4.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 47‑52., 94.)

5.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 53.)

6.      U području tržišnog natjecanja, davanje osjetljivih poslovnih informacija, poput razmjene budućih cijena, kada su iste upućene jednom ili više konkurentskih poduzetnika ima protutržišni učinak utoliko što se time mijenja autonomija postupanja na tržištu poduzetnika o kojima je riječ. U slučaju postojanja takve prakse među konkurentima, Komisija ne mora dokazati njen protutržišni učinak na tržište o kojem je riječ ukoliko je praksa takve naravi da može, imajući u vidu pravni i gospodarski kontekst iste, spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu.

S druge strane, ne može se pretpostaviti da sporazum ili usklađeno djelovanje poduzetnika koje se sastoji u razmjeni poslovnih informacija koje jesu osjetljive, ali se odnose na proizvod koji se prodaje na tržištu na kojem spomenuti poduzetnici nisu konkurenti, ima protutržišni cilj ili posljedicu na tom tržištu. Naime, praksa kojom poduzetnik koji djeluje na dva odvojena tržišta proizvoda, svom konkurentu na prvom tržištu prenosi osjetljive poslovne informacije o drugom tržištu, na kojem ti konkurenti nisu prisutni, u načelu ne može utjecati na tržišno natjecanje na tom drugom tržištu.

(t. 78., 79.)

7.      U području tržišnog natjecanja, jedinstvena povreda postoji u slučaju kad sporazumi ili usklađena djelovanja koja, makar se odnosila na različita dobra, usluge ili područja, čine dio jednog sveobuhvatnog plana koji poduzetnici ciljano provode u svrhu ostvarenja jedinstvenog protutržišnog cilja. Međutim, utvrđenje postojanja jedne takve povrede ne uklanja preduvjet koji se odnosi na postojanje narušavanja tržišnog natjecanja koje pogađa svako od tržišta proizvoda koji su obuhvaćeni jedinstvenom povredom.

(t. 92.)

8.      Vidjeti tekst odluke.

(t. 107., 110.)

9.      Komisija je u području tržišnog natjecanja u Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni u slučajevima kartela utvrdila uvjete pod kojima poduzetnici koji s njom surađuju tijekom njezine istrage o zabranjenom sporazumu mogu biti oslobođeni od novčane kazne ili im se može smanjiti novčana kazna koju bi inače trebali platiti.

Iz same logike spomenute obavijesti proizlazi da je željeni učinak iste stvoriti ozračje nesigurnosti unutar kartela poticanjem njihova prijavljivanja Komisiji. Ta nesigurnost proizlazi iz činjenice da sudionici kartela znaju da prijavljivanjem ostalih sudionika povrede samo jedan od njih može dobiti oslobođenje od novčane kazne zbog prijavljivanja ostalih sudionika povrede, čime su izloženi riziku da im budu izrečene novčane kazne. U okviru takvog uređenja i u skladu s istom logikom, poduzetnici koji najbrže ponude svoju suradnju trebaju ostvariti veća smanjenja novčanih kazni koje bi im inače bile izrečene u odnosu na smanjenja odobrena poduzetnicima koji nisu jednako brzo ponudili svoju suradnju. Kronološki red i brzina suradnje koju su pružili članovi kartela stoga su temeljni elementi sustava uspostavljenog na temelju spomenute obavijesti.

U tom smislu, iako Komisija mora obrazložiti razloge zbog kojih smatra da dokazi koje su poduzetnici dostavili na temelju Obavijesti o oslobađanju od kazni i smanjenju kazni predstavljaju doprinos koji opravdava ili ne opravdava smanjenje iznosa izrečene novčane kazne, s druge strane, poduzetnici koji namjeravaju osporavati Komisijinu odluku u tom pogledu moraju dokazati da su podaci koje su oni dragovoljno dostavili bili od odlučujuće važnosti za to da Komisiji omoguće dokazivanje bitnih elemenata povrede i stoga donošenje odluke kojom se izriču novčane kazne. Imajući u vidu smisao smanjenja, Komisija ne može zanemariti korisnost pružene informacije koja nužno ovisi o dokazima kojima ona već raspolaže.

Ukoliko neki poduzetnik, u okviru suradnje, samo potvrđuje, na manje precizan i određen način, određene informacije koje je u okviru suradnje već pružio neki drugi poduzetnik, stupanj suradnje ponuđene od strane prvospomenutog poduzetnika, koja bi možda bila i korisna za Komisiju, ne može se smatrati usporedivim sa stupnjem suradnje poduzetnika koji je prvi ponudio spomenute informacije. Izjava u kojoj se samo u određenoj mjeri potvrđuje izjava kojom Komisija već raspolaže zapravo ne olakšava zadatak Komisije na značajan način. Stoga ta izjava ne može biti dostatna za opravdanje smanjenja iznosa novčane kazne na temelju suradnje. Nadalje, suradnja poduzetnika u istrazi ne daje mu pravo ni na kakvo smanjenje novčane kazne ukoliko ta suradnja ne nadilazi ono što proizlazi iz obveza poduzetnikâ predviđenih u članku 18. Uredbe br. 1/2003.

Naposljetku, iako valja smatrati da Komisija raspolaže pravom diskrecijske ocjene prilikom ispitivanja značajne dodane vrijednosti informacija koje su joj pružene na temelju Obavijesti o suradnji, Opći sud ipak se ne može pozvati na to pravo diskrecijske ocjene kako bi odustao od izvršavanja temeljitog nadzora kako pravnih tako i činjeničnih aspekata takve ocjene Komisije.

(t. 142., 147.‑153.)

10.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 162., 163.)

11.    Vidjeti tekst odluke.

(t. 175., ‑179.)